Nogometnom evolucijom mijenjaju se i uvriježene zakonitosti na terenu i u momčadima. Nekad ključni dijelovi strategije i taktike gube na važnosti; a neki dotad zanemareni čimbenici sve češće postaju prevaga između pobjednika i gubitnika. Tradicionalne ‘desetke’ polako nestaju ili postaju ‘osmice’, a njihov utjecaj u organizaciji napada preuzimaju druge pozicije.
Posebno se to odnosi na igrače u obrani, što je u skladu s trendovima u igri: vratari više igraju nogom, stoperi dobivaju veću odgovornost izvan vlastitih 16 metara, ali zapravo je uloga bočnih igrača doživjela najveći porast na važnosti u odnosu na prethodno razdoblje. Ako je teza postavljena u kontekstu izgradnje napada, promjena u shvaćanju bekovske pozicije može se vidjeti kroz osnovno postavljanje. Danas su vrlo rijetki klubovi ili reprezentacije koji ne računaju podršku bekova na suparničkoj polovici, gdje oni praktički okupiraju krilne pozicije.
No, koncentriranje blizu aut linije i stvaranje preduvjeta za ulazak krila u sredinu radi većeg pozicijskog pritiska na obranu više nije dovoljno, razvoj moderne igre od bekova traži još jedan zadatak.
Kroz raznolikost opcija u posjedu Alexander-Arnold je ove sezone dominantni kreator u Premier ligi
S obzirom na to da se primarni obrambeni plan većine današnjih momčadi orijentira na zatvaranje sredine i posebno na brojčano nadjačavanje u veznom redu, odgovornost na kreaciju sve više pada na njihove suigrače na boku. Igrači o čijoj nekadašnjoj ulozi najbolje govori izvorni naziv za poziciju — full back, postali su praktički pomoćni playmakeri. Stoga je i logično da je među onima koji su iz neke druge pozicije konvertirani u beka puno manje stopera, što je nekad bilo uobičajeno, a više krilnih igrača i veznjaka.
Imati viziju što napraviti s loptom kad suparnik zatvori prostor te stvoriti višak u organizaciji napada stvara razliku između onih koji su samo dobri i onih koji su najbolji. Savršen je primjer, recimo, Bayernov Joshua Kimmich, ponajbolji desni bočni na svijetu koji je ranije igrao u sredini. Godinama neupitni Dani Alves se, nakon što je biologija rekla svoje, prebacio u sredinu terena, gdje danas igra u São Paulu.
Sličnu razinu utjecaja koju Niko Kovač dobiva od Kimmicha i nekad Pep Guardiola od Alvesa, Jürgen Klopp i njegov Liverpool imaju od Trenta Alexandera-Arnolda. On je trenutno vrlo važan igrač jedine ekipe sa 100-postotnim učinkom u ligama Petice.
Zadnji dio slagalice
Njegov uspjeh i uloga u osvajanju Lige prvaka prošle sezone samo su nastavak priče o veznim igračima koji su prelaskom na bok napravili potez karijere. Kao takav, bek s odlikama i sposobnostima veznjaka, postao je idealno rješenje za nedostatke u igri Redsa.
Zadnjih godina je glavni problem bio manjak kreacije u sredini — točnije, izostanak klasičnog playmakera na jednoj od triju središnjih pozicija. To je izravno povezano s Kloppom vizijom i ulogom veznih igrača u njegovu sustavu: aktualne opcije možda ne nude optimalni izbor za dovoljnu produkciju u kreaciji, ali posjeduju druge kvalitete koje su iznimno važne za igri u obrani, kontrapresingu i osvajanju drugih lopti. Iz toga proizlazi činjenica da su najčešće izmjene u Liverpoolovoj kratkoj rotaciji upravo igrači u sredini zbog zadržavanja potrebne svježine i fizičke spremnosti na svakoj utakmici. Međutim, agresivnost, trka i pritisak su bili dovoljni za činiti razliku samo na jednoj razini, dok je za prelazak na iduću bilo potrebno nešto više talenata i individualne kvalitete.
Negdje srediom pretprošle sezone napadač Roberto Firmino počeo je biti korišten u povučenijoj ulozi, operirajući između linija. Ako ga suparnički igrač ne bi ondje pokrivao, Liverpool je imao točku prijenosa lopte na suparničkoj polovici; ako bi ga branič pratio, Firminovo bi kretanje koristili Sadio Mané i Mohamed Salah, nemilosrdno kažnjavajući svaku neodlučnost obrane i prostor između suparničke zadnje linije i vratara. Iako je Firmino ostao vrlo važan dio igre Redsa, vrlo brzo su se protivnici prilagodili na njegove manipulacije prostorom i Klopp je bio prinuđen pronaći novo rješenje. Igra u tranziciji je dovedena do savršenstva, ali problem bi nastao kad bi se suparnik zatvorio i osudio Liverpool na strpljivo traženje viška u otvorenoj igri, što nije uvijek bilo uspješno zbog neprilagođenih vještina trenutnih opcija u sredini.
S vremenom su dio njihova posla više preuzimali bekovi Andrew Robertson i Arnold, iskorištavajući odluke obrambenih igrača da se pozicioniraju uže kako bi imali veću šansu braniti opcije dodavanja prema Firminu i tako spriječili razvoj Liverpoolovih napada.
Osnove Kloppova sustava na Anfieldu nisu se previše mijenjale s godinama, ali je svake godine dodavan poneki dio koji je dao novu vrijednost i polako pomicao momčad prema samom vrhu. Čini se da bi zadnji dio te slagalice mogao biti Arnoldov napredak u ogranizaciji igre, jer njegovim kvalitetama Liverpool stvara prednost na više načina.
Dominantni kreator
Prvi je opseg dodavanja s bočne pozicije. Tijekom zadnjih dviju sezona nerijetko je pronalazio Salaha dubinskim loptama po širini i prebacivao posjed blizu suparničkog gola. Do istog cilja je neizravno dolazio probijanjem linija dodavanjem po terenu, s Firminom kao najčešćom metom. Treći način su centaršutovi: Arnold trenutno dijeli prvo mjesto s najviše pokušaja u ligi ove sezone i to je jedna od opcija kojima Liverpool napada duboki blok. Iako se radi o skromnoj uspješnosti ubacivanja od samo 22 posto, Plan B označava da ostatak igrača napada drugu loptu čim ju suparnik izbaci iz šesnaesterca. Ako Liverpool kroz prvu šansu ne dođe do cilja, onda kontinuiranim pritiskom na obranu nastoji isprovocirati pogrešku ili jednostavno kvantitetom napada doći do prednosti.
Osim otvorene igre, Arnold je iznimno koristan i u prekidima. Liverpool je prošle sezone zabio najviše golova iz prekida u ligama Petice (20), a Arnold je bio čest izvođač kornera i slobodnih udaraca. On je bio autor asistencije u poznatom brzom korneru za četvrti gol protiv Barcelone i odlazak u finale Lige prvaka. Usto je postigao nekoliko važnih golova za svoj klub, a zadnji nakon slobodnog udarca za vodeći pogodak protiv Chelseaja na Stanford Bridgeu prije nekoliko tjedana.
Kroz raznolikost opcija u posjedu Alexander-Arnold je ove sezone dominantni kreator u Premier ligi. To potvrđuju brojke: samo je Kevin De Bruyne skupio jedno više ključno dodavanje od njegovih 28, a sljedeći najbolji obrambeni igrač u toj kategoriji je Evertonov Lucas Digne sa 17; također, stvorio je sedam velikih prilika i također je jedino Belgijac iz Manchester Cityja ispred njega (10). U kontekstu kreacije TAA je razina iznad ostalih braniča u ligi, on se već upisao i u njenu povijest kao obrambeni igrač s najviše asistencija (12) u jednoj sezoni.
Nakon što su se suparnici fokusirali na zaustavljanje Liverpoolova famoznog prednjeg trija, lokalni klinac se iz pozadine prometnuo u tihog heroja, a tek je prije nekoliko tjedana navršio 21 godinu. On je jedan od predvodnika nove generacije bočnih igrača s povećanom ulogom u kreaciji i u napadu, kao i jak Kloppov adut u lovu na toliko dugo iščekivani domaći naslov.
