Toronto: Dark Horse

Nitko ne želi igrati protiv Raptorsa u playoffu

Zadnja izmjena: 16. kolovoza 2020.

Ovaj tekst ne može se započeti nikako drugačije nego priznanjem da sam pred početak ove sezone Toronto Raptors u svojim prognozama vidio tek kao jednu od momčadi koje se bore za doigravanje. Zapravo, da stvar bude još gora, bio sam spreman odabrati Chicago Bulls kao osmu momčad Istoka umjesto njih.

Velika porcija ruganja koje zaslužujem i posipanje pepelom vjerojatno nisu dovoljno dobra kazna zbog bedaste prognoze. Pošto sam nakon takvog kiksa i dalje iz nekog razloga autor na Telesportu, ne preostaje mi ništa drugo nego uoči playoffa kratko baciti pogled što je pošlo po zlu s prognozom, odnosno kako su je Raptorsi zgužvali i bacili u smeće.

Sve je počelo odlaskom Kawhija Leonarda u LA Clipperse.

Kawhi je, ako ne najbolji, onda sigurno u top 3 igrača lige kad je zdrav i spreman. Takvi se igrači ne mogu nadoknaditi preko noći jer superstar igrači ne rastu na grani. Uz njega, otišao je i još jedan član startne petorke, pouzdani Danny Green, i odjednom su Raptorsi imali crnu rupu na perimetru. U free agencyju uopće nisu bili aktivni i samo su popunili rubove rotacije. Također, svi njihovi nositelji-veterani bili su godinu stariji: Marc Gasol (35), Kyle Lowry (34), Serge Ibaka (31). Igrači koji su trebali zamijeniti na pozicijama ili u ulogama Kawhija i Greena, poput Freda VanVleeta, OG-ja Anunobyja ili Pascala Siakama, bili su ili nedokazani ili s upitnicima pored imena. Za mene, sve je vodilo tome da im slijedi ili raspad ili u najboljem slučaju prosjek.

Raptorsi doigravanje dočekuju kao kao dark horse i ta uloga im savršeno pristaje

Ipak, suprotno prognozi, Raptorsi su umjesto one hit wonder benda i u drugoj sezoni ostali zaštitno lice žanra, redajući hit za hitom. Otišli su frontman i basist, ali oni zvuče bolje nego ikad. Uštimani su, vole svirati zajedno i nikakav raspad nije moguć. Raspada se samo ono što je trulo iznutra, a iznutra ovi Raptorsi imaju strašan karakter i karizmu.

Playoff su dočekali kao druga ekipa Istoka s omjerom 53-19, a u bubbleu su imali score 7-1. Iz današnje perspektive, kada gledam na prognozu, mogu reći da sam precijenio Leonardov star power, barem u regularnoj sezoni, jer su i bez njega lani Raptorsi bili na omjeru 17-5. Greena je zamijenio moderniji i dinamičniji bek VanVleet, a u Anunobyju, Siakamu i klupi su dobili unutarnje rezerve iz kojih su crpili snagu iako su ih ozljede uništavale kroz cijelu sezonu.

Šahist i igrači tetrisa

U pozadini svega toga stoji sistem — ili košarkaška kultura, kako želite.

Raptorsi nemaju klasičnog superstara poput Leonarda. Njihov superstar je sistem. On im je omogućio da tako lako zamijene Leonarda i Greena, da se Siakam razvija u franšiznog igrača, da Lowry i Gasol sjajno stare. Sistem je izmislio nedraftiranog rookieja Terencea Davisa, G-League igrača Chrisa Bouchera i pronašao ulogu vječno nedefiniranom Rondaeu Hollis-Jeffersonu.

GM franšize Masai Ujiri je arhitekt pobjedničke košarkaške kulture u Torontu, ali ovaj bend svira u aranžmanima Nicka Nursea. Nurse je vrlo vjerojatno najbolji trener današnjice i glavni kandidat da se ove godine okiti nagradom trenera godine. Tip koji je u različitim trenerskim rolama žuljao englesku i belgijsku košarkašku ligu, potom i G ligu, glavni je ideolog sistema. Njegove ideje i poimanje košarke su napredni, pristup utakmicama studiozan, taktički je besprijekoran i još usto vrhunski upravlja svlačionicom i igrači obožavaju igrati za njega.

Zato suparnički treneri ne vole igrati protiv njega. Nurse je šahist pored kojeg se ostali treneri zasigurno ponekad osjećaju kao da su igrači tetrisa. Nigdje se to bolje ne može vidjeti nego na primjeru obrane, koja je ove sezone njihov zaštitni znak.

Raptorsi imaju drugu obranu lige u regularnoj sezoni, prvu kada gledamo samo balon u Orlandu. Njihova startna petorka nema slabu točku i nekoga tko se može lako eksploatirati. Lowry i VanVleet dva su buldoga na bekovskim pozicijama s izvrsnim presing karakteristikama, koji još usto sjajno brane off-screen akcije za šutere. Anunoby je defenzivni superstar u nastajanju. Korpulentno krilo koje može čuvati više pozicija na perimetru ili u postu. Siakam može preuzimati i jedan je od najboljih help defendera u ligi, dok će Gasol vjerojatno i u 55. godini života moći patrolirati reketom i čuvati post-up nemani.

Toronto, baš kao i Milwaukee Bucks, najveću pažnju pridaje zatvaranju reketa i to nauštrb perimetra. Nitko u ligi ne dopušta više pokušaja s trice od Raptorsa, ali oni su i sedmi po broju suparničkih šutova na obruču. Na drugoj strani, nitko u ligi ne brani tu istu tricu bolje od njih (suparnici šutiraju samo 34 posto protiv Toronta), a treći su najbolji u realizaciju suparnika na obruču (59 posto). Ako ih pak uspoređujemo s Bucksima, onda treba reći da od Bucksa iz večeri u večer znaš što možeš očekivati u fazi obrane. Od Raptorsa ne znaš, i tu na scenu stupa Nurse.

Gušenje obranom

Raptorsi su kameleoni koji mogu odigrati svaki tip obrane jer imaju takav igrački personal: atletične igrače s visokim košarkaškim IQ-om i rudarskim mentalitetom koji će ispuniti svaku kompleksnu defenzivnu zamisao. Pa će tako jednu večer igrati drop postavku u obrani pick and rolla, a već drugu će blitzati. Možda to čak neće ni biti večer, nego četvrtina. Nurse će razbijati ritam korištenjem različitih zonskih opcija poput formacija box-and-one i triangle-and-two ili 1-2-2 zonskim presingom preko cijelog terena. Najluđe od svega je što Torontovi igrači izvrsno plivaju u svakoj ovoj varijaciji, a to je vraški teško i zahtjevno.

Jedan od najvećih razloga zašto su Raptorsi ovako dobri ove sezone je taj što svakoj utakmici regularne sezone pristupaju kao da je playoff utakmica, što se zalaganja na parketu tiče, ali i što se tiče taktičke pripreme. Svaki njihov suparnik je do detalja skautiran, igrači znaju sve tendencije suparnika te kako ga napasti i braniti. Nurse i njegov stručni stožer, u kojem veliku ulogu imaju njegovi pomoćnici Sergio Scariolo i Adrian Griffin, za svakog idućeg suparnika imaju specijalan plan, što često nije slučaj s NBA momčadima.

Primjerice, u Orlandu su Raptorsi upisali dvije impresivne pobjede protiv LA Lakersa i Miami Heata. Za obje ekipe su imali razrađen plan.

Anthony Davis je protiv Raptorsa za 34 minute na parketu ubacio samo 14 poena uz šut iz igre 2/7. LeBron James je za 35 minuta zabio 20 poena (šut 7/15) uz samo pet asistencija i četiri izgubljene lopte. Timska obrana kroz rotacije i pomoć funkcionirala je sjajno. Davisa su udvajali u postu i tjerali ga da se rješi lopte, a Jamesa tjerali da šutira umjesto da ide na ulaz. Na svaki pokušaj ulaza Raptorsi su slali agresivnu pomoć zatvarajući sredinu. Najvažnije je bilo da se i James i Davis rješavaju lopte i da šuteri Lakersa dobiju utakmicu ako mogu, što se nije dogodilo.

Protiv Miamija su Raptorsi Duncana Robinsona označili kao najveću prijetnju i u potpunosti ga ugušili agresivnom obranom, udvajanjima i preuzimanjima na svakom bloku. Robinson je igrao 22 minute, ubacio je tri poena uz šut 1-5. Na toj utakmici mogli smo, osim specijalnog plana za Robinsona, vidjeti i kako se Nurse voli poigravati s matchupovima u obrambenim zaduženjima. Protiv Heata Siakam je čuvao Jimmyja Butlera, Gasol Jaea Crowdera, a Anunoby Bama Adebaya. Siakam je dužinom ometao Butlera, Gasol ignorirao Crowdera na perimetru čuvajući reket, a s Anunobyjem na Adebayu, koji voli igrati handoff sa svojim šuterima, dobili su igrača koji je takve akcije mogao preuzimati, čime je Heatov napad bio poprilično usporen.

Otvorene bitke

U napadačkom dijelu igre Raptorsi su jedan od najvjernijih sljedbenika Moreyballa i analitičke filozofije. Čak 39 posto svojih šutova uzimaju oko obruča (treći u ligi), 39 posto s trice (šesti) i samo 22 posto s poludistance (28.). Svi njihovi igrači u rotaciji su jako dobri tricaši i primarni ili sekundarni kreatori. Zbog takve raznovrsnosti i formacije 5-out koju Toronto gura svih 48 minuta događaju se situacije poput ovih u kojima te Raptorsi stave u takozvani blender i od tvoje dotad čvrste obrane naprave tekuću masu.

Bekovi su duša i motori njihova napada. Lowry i VanVleet znaju kako koristiti spacing i napadati rupe kroz slash and kick akciju koja razbija obranu po dubini i tjera je na rotaciju. Druga važna, možda najvažnija stavka njihovog napada je tranzicija. Samo Bucksi više u ligi forsiraju tranziciju, a samo Heat i Phoenix Suns zabijaju više tranzicijskih poena po posjedu od Raptorsa. Opet sve počinje od raznovrsnosti njihovih igrača od kojih svaki po uhvaćenom skoku može povući (polu)kontru, baciti pravovremeno i točno dodavanje, šutnuti tricu ili finiširati na obruču.

Treći važan nositelj napada je Siakam, čiji je razvoj već opisan i bez kojeg ne bi bilo ni ovogodišnjih Raptorsa.

Siakam je njihova prva napadačka opcija, closer u gustim završnicama i jedini na rosteru koji ima moć kreacije i izmišljanja poena. Nurse i Raptorsi se trude olakšati mu posao i u clutch momentima ciljaju slabe točke suparnika. Zatim Siakama stave u pick and roll situacije u kojima je on ball handler, a bekovi poput VanVleeta i Lowryja postavljaju blokove i tako provociraju suparnički switch, odnosno mismatch situacije. Kao što možemo vidjeti u primjerima, protiv Lakersa su slabe točke bili Alex Caruso i Kyle Kuzma, protiv Miamija Robinson i Tyler Herro, protiv Boston Celticsa Kemba Walker.

Treba naglasiti da je, usprkos zanimljivom i modernom napadačkom konceptu, ofenziva slabiji dio momčadi i glavni razlog skepse prema Raptorsima u playoffu. Obrana je i dalje kamen i ima šanse ostati neprobojna utvrda, ali napad je po efikasnosti tek 18. u ligi kada se gleda cijela sezona, i jedan od najlošijih u bubbleu.

U Orlandu je Boston sjajno demonstrirao kako braniti Raptorse. Ice obranom pick and rolla uz podršku agresivne help obrane Celticsi su Torontovim bekovima oduzeli prostor za manevar i njihov ‘probij-baci povratnu’ stil. VanVleet je ostao na samo četiri asista a Lowry na dva. Usto je Brad Stevens na njima non-stop rotirao Marcusa Smarta i Jaysona Tatuma da im još više oteža. U toj utakmici Raptorsi su zabili samo 13 poena iz tranzicije i bili prisiljeni napadati na halfcourt, koji je na ligaškoj razini blago ispodprosječan.

Konačno, Siakama je Stevens mečirao svojim najatletičnijim igračem Jaylenom Brownom, koji ga je odlično kontrolirao u tranziciji, izolacijama i post-upovima. Siakam je utakmicu završio s 11 poena i šutom 5/15 i tako još jednom podsjetio na pitanje je li spreman biti nositelj momčadi u doigravanju.

Ove detalje vrijedi zapamtiti jer će vrlo vjerojatno većina NBA momčadi pokušati s istom ili sličnom taktikom izazvati šampione u doigravanju.

To doigravanje Raptorsi ne dočekuju kao contenderi nego kao dark horse i ta uloga im savršeno pristaje jer im omogućuje da se sa smanjenim očekivanjima pojave iz sjene i naprave dar-mar, baš kao u regularnoj sezoni. Bucksima su već lani uzeli mjeru i definitivno ušli u glave momcima Mikea Budenholzera. Protiv Kelta i Heata su li-la i to bi mogle biti otvorene bitke u kojima bih prednost dao Bostonu, a protiv Miamija ipak Kanađanima. Kako god bilo, nitko ne želi susresti Raptorse u doigravanju.

Ne propusti top članke