Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Trade bez pobjednika

O razmjeni kojom je Kawhi Leonard zavšio u Torontu

Zadnja izmjena: srpanj 21, 2018

Želim vjerovati da je sastanak Gregga Popovicha i Kawhija Leonarda izgledao ovako:

Pop: Razmijenjen si.

Kawhi: Hvala što ste prihvatili ponudu Lakersa.

Pop (sa šeretskim osmijehom): Ne ideš u LA.

Kawhi: U Philadelphiju?

Pop: A-a!

Kawhi: Boston?

Pop: Ne!

Kawhi (vidno uznemiren): Gdje idem?

*Pop mu gurne putovnicu preko stola*

Konverzacija Popovicha i Leonarda je plod moje prljave mašte, ali zato Leonard doista ide preko granice SAD-a. Spursi i Raptorsi su u srijedu dogovorili trade u kojem će put Kanade i Toronta Leonard i Danny Green, a u pravcu San Antonija DeMar DeRozan, Jakob Poeltl i pick prve runde 2019. godine zaštićen od 1 do 20, koji ako upadne Raptorsima pretvara se u dva picka druge runde 2020. za Spurse.

Ovo je drugi put u intervalu od godine dana da gledamo kako ekipe razmjenjuju All-Star igrače. Prošlog ljeta to su bili Cavsi i Celticsi s razmjenom Kyrie Irving-Isaiah Thomas. A kako je do zadnjeg blockbustera došlo i što ga je sve uzrokovalo, duga je priča. Pokušat ću je skratiti da neupućeni upoznaju kontekst.

Sve je počelo u finalu Zapadne konferencije 2017. kada je Zaza Pačulija podmetnuo svoju nogu ispod Leonarda koji je nezgodno pao i ozlijedio kvadriceps desne noge. Propustio je ostatak finala, početak iduće sezone i taman kada smo očekivali njegov povratak prije Nove godine pojavila se vijest da je puklo između njega i Spursa jer igrač nije zadovoljan tretmanom liječničke službe ekipe. Vratio se ipak na parket sredinom prosinca, odigrao svega devet utakmica i opet se požalio na ozljedu. Ponovno su krenula nagađanja kako optužuje Spurse da su ga vratili na parket nezaliječenog. Potražio je savjete specijalista u američkim klinikama, odbio je pojavljivati se na utakmicama Spursa u regularnoj sezoni i doigravanju, a suigrači su ga uzeli na zub. Stvar je eksplodirala 15. lipnja kada je Leonard zatražio trade od Spursa i kao poželjnu destinaciju označio Los Angeles.

Kažu da treba biti oprezan kada nešto želiš jer bi ti se moglo i ostvariti. Leonardu je uslišena molitva za odlaskom iz Spursa prije isteka ugovora, samo što Spursi nisu bili tako obazrivi prema njemu pri izboru lokacije. Umjesto glamuroznog Los Angelesa koji je usto i njegov rodni grad, Kawhi mora, kao po kazni zbog sve drame koju je priredio Spursima, u hladni Toronto za koji uopće ne želi igrati, prema izvorima:

Dosta hrabar potez Spursa s obzirom na to da je nekakvo nepisano pravilo NBA lige da se igračima Leonardovog kalibra ipak udovolji u ovakvim situacijama i razmijeni ih se u ekipu koju oni žele, kako bi se istovremeno udovoljilo svoj sili agenata, menadžera, sponzora, i kako franšiza ne bi došla na zao glas među ostalim igračima. Recimo da se vodstvo San Antonija odlučilo za malo ‘europskiji’ potez pokazavši igraču da nitko nije veći od momčadi.

A možda ja griješim u procjeni jer su Lakersi i Spursi vodili pregovore oko tradea Kawhija koji su pukli navodno zato jer su Spursi tražili previše za igrača koji će 99 posto sigurno na kraju sezone odbiti player opciju iz ugovora i postati nezaštićeni slobodni igrač. Teksašani su navodno od Lakersa tražili mlade nade Brandona Ingrama i Kylea Kuzmu, spominjao se i Josh Hart i gomila pickova. Lakersi su odbili sudjelovati u takvom dealu svjesni svoje pozicije i činjenice da Kawhija mogu dovesti u svoje redove već idućeg ljeta bez da se riješe resursa. Pametan potez se to čini iz trenutne perspektive.

U ozbiljnoj konkurenciji i pregovorima za Leonarda bili su još Celticsi i Sixersi. Zbog sličnog razloga kao i Lakersi ni oni nisu bili spremni na rasipanje resursa. Spursi su od Bostona tražili Jaylena Browna i pickove, na što Danny Ainge nije pristao zbog famozne player opcije u Leonardovom ugovoru zbog koje on može odšetati na kraju sezone gdje želi. Spursi pak nisu pristali na paket Robert Covington, Dario Šarić, nezaštićeni Miamijev pick 2021. koji su pripremili Sixersi. Spurse je navodno pojela megalomanija jer su od Philadelphije tražili da u deal uključe Joela Embiida ili Bena Simmonsa što je momentalno natjeralo upravu Sixersa da poklopi slušalicu.

Obje ekipe su pobjednici jer su ispunili svoje kratkoročne ciljeve u tradeu. Istovremeno su obje ekipe gubitnici jer ih čeka neizvjesna budućnost

Što je od ovoga istina, kako su se slagali paketi za Leonarda, što su Spursi tražili a što im se nudilo nikada nećemo saznati. Da, vječno će ostati pitanje jesu li mogli dobiti više za njega. Pa, vjerojatno jesu, ali očito da osim Raptorsa nije bilo ekipa spremnih riskirati, s tim da ne trebamo zaboraviti kako je manevarski prostor Spursima u startu bio skučen jer je igrač u de facto zadnjoj godini ugovora, ozlijeđen, i uz to je izrazio želju za razmjenom u točno određeni grad.

I evo nas sada s Leonardom koji je top 5 igrač lige (kada je zdrav) u Torontu. Raptorsi na prvu izgledaju kao momčad koja je pobijedila u tradeu. Ali, prije nego polete vrijednosni sudovi o pobjednicima i gubitnicima tradea mislim da moramo popričati o ciljevima dviju franšiza koji će nam otkriti logiku kojom su se vodile momčadi prilikom dogovaranja razmjene. E tek nakon toga možemo pričati o tome tko je izvukao deblji a tko kraći kraj.

Spursi: ostati kompetitivan

Spursi su ostali bez franšiznog igrača po prvi put u eri Gregga Popovicha koji je sada na klupi Spursa već dvadeset i tri godine. Prvo je bio David Robinson, onda Tim Duncan, a sljedećih godina trebao je to biti Leonard. U takvim situacijama, kada ekipa ostaje bez legitimnog MVP kandidata, ili kada dolazi do smjene generacije koja je rezultatski nosila franšizu zadnjih godina uprava se najčešće odlučuje razbucati sve – pali se tank mode, trejdaju se igrači koji imaju neku vrijednost za pickove, od slobodnih igrača potpisuju se oni koji imaju nekakav upside u budućnosti, a na klupu stiže novo lice koje će predvoditi rebuilding.

Spursi pak već 20 godina nisu tankirali i rušili sve da bi ponovno gradili. Taj film ni nećemo gledati dok je Popovich na njihovoj klupi i ima velike ovlasti u određivanju smjera kojim će ići franšiza. Popu je 69 godina i pretpostavlja se da će na klupi odraditi još dvije sezone prije nego se povuče iz NBA lige da bi putovao Europom degustirajući najfinija vina uz povremene akcije na klupi američke košarkaške reprezentacije.

Možda i najbolji trener u povijesti košarke zato ne želi u smiraj svoje karijere gledati kako mu ekipa bjesomučno gubi utakmice zarad višeg cilja i bolje budućnosti koje on neće biti dio. I ne možemo ga kriviti.

Sada kada smo ustanovili da je cilj Spursa kao franšize zbog Popovicha ostati rezultatski kompetitivan, čekati svoju šansu iz pozadine, i nastupati u playoffu cijela priča oko trade paketa za Leonarda dobiva više smisla. San Antonio nije bio toliko lud za pickovima koliko su željeli igrača kojeg odmah mogu gurnuti u vatru i koji će im osigurati borbu za playoff. Zato su htjeli igračke dragulje Lakersa, zato su (navodno) htjeli Embiida ili Simmonsa, i Browna. Zato su u konačnici doveli DeRozana.

DeMar je lošiji igrač od Leonarda. Kawhi je superstar s MVP pedigreom, DeRozan je ‘samo’ All-Star igrač sa sumnjivim stilom igre, paprenim ugovorom i podužom listom loših predstava u doigravanju. Ali isto tako je DeRozan lani za Raptorse ubacivao efikasna 23 poena po utakmici uz 4 skoka i 5 asistencija te je Raptorse predvodio do 59 pobjeda u regularnoj sezoni. Karakterno se radi o odličnom tipu i velikom radniku koji se svake godine trudi u svoj napadački repertoar dodati nešto novo. Lani je to bila trica, koju je do All-Stara odlično realizirao da bi se onda postotci srozali, a i ovih 5 asista po utakmici zvuči sjajno ako znamo da na početku karijere nije imao niti jednu cijelu po utakmici.

Spursi su dobili tako gotovog igrača koji može nadoknaditi Leonardov napadački učinak u suradnji s drugim All-Starom na rosteru – LaMarcusom Aldridgeom. Njih dvojica su garancija da će se napad Spursa ipak nekako kotrljati, iako su obojica ovisna o dugim dvojkama. Problem će za DDR-a biti na drugom kraju parketa – u obrani gdje je DeMar blago rečeno ispodprosječan, pa se iz trenutne perspektive čini kako je obrana Spursa bez Leonarda i Greena na perimetru pred kolapsom. Popovicha, defanzivnog fundamentalista čeka zajeban posao i gubljenje živaca. Možda je to okidač koji će pokrenuti DeRozanovu defanzivnu igru.

Raptorsi: Ujirijeva kocka

I dok su Spursi odluku o tradeu donijeli kao jedna velika obitelj koja želi ugoditi najstarijem članu, Toronotov GM i glavni operativac Masai Ujiri odradio je posao robotski hladno kao pravi biznismen. Ne samo da je razmijenio omiljenog igrača fanova – koji je uz to igrač s najviše utakmica i postignutih poena u dresu kanadske momčadi – nego je u Toronto doveo igrača koji uopće ne želi igrati tamo, što je apsolutni presedan. Nema logike na prvu i cijeli trade je jedna velika Ujirijeva kocka, ali baš zato mu treba skinuti kapu. Čovjek, bar se čini, razmišlja outside of the box.

Činjenica je da su Raptorsi s DeRozanom kao glavnim i Kyleom Lowryjem kao drugim najvažnijim igračem došli do svog vrhunca. Najbolji rezultat koji je momčad s njima dvojicom za komandama ostvarila bilo je finale konferencije 2016. godine, a više nego po dobrim rezultatima tandem će ostati upamćen po flop predstavama u playoffu, ranim ispadanjima od nominalno slabijih ekipa, kao i po kompleksima koje im je nabio neprelazni LeBron James.

Iako je obojici dao dugoročne ugovore, baš kao i Spursi birajući kompetitivnost umjesto rezultatske irelevantnosti, Ujiri je odlučio razdrmati stvar ovog ljeta. Razmijenio je DeRozana za Leonarda i tako ispunio svoj mokri san o superstaru u Torontu. Ujiri je dugo čekao ovaj moment, još tamo od 2013. godine kada je preuzeo GM dužnost. Budući da odbija tankirati svih ovih godina i tako sebi izbija opciju iz ruku da odabere superstara na draftu jedini načini da se dokopa jednog je putem free agencyja ili nekakvog tradea. Slobodni igrači superstarovi ne hrle u Kanadu, a ne događa se često ni da se takvi razmjenjuju. Međutim, Ujiri je bio strpljiv i dočekao trenutak da bude prvi u redu kada se otvori takva prilika.

Bez dileme, trade za Kawhija je velika kocka zbog famozne player opcije u njegovom ugovoru zbog koje će gotovo sigurno igrač izaći iz ugovora idućeg ljeta i vjerojatno otići put LA-a. Ali Ujiri je i u takvim uvjetima spreman kladiti se na sebe i organizaciju, radije nego ostati pasivan i u statusu quo koji ih dokazano svih ovih godina ne vodi nigdje.

Kawhi možda i ode, ali recimo da postoji makar 1 posto šanse da ostane. Čuda bi se trebala dogoditi. Prvo bi Leonard trebao pronaći motivaciju za dokazivanjem u Kanadi. Ako to uspije, ako se oporavi od ozljede i vrati se na prijašnju razinu, uđe u uski krug MVP kandidata. Ekipa u playoffu prijeđe preko Bostona i Sixersa i dođe na veliki megdan Warriorsima u veliko finale koje je još jedan nedosanjani san Ujirija. U tom slučaju šanse Raptorsa da zadrže Leonarda rastu, pa makar na još jednu godinu.

Gledano s košarkaške strane, na parketu bi Raptorsi sa zdravim i motiviranim Leonardom trebali biti pozicionirani na Istoku odmah iza Bostona, u skupini sa Sixersima, Bucksima i Pacersima. Istok je sada širom otvoren kada nema Jamesa, a ne treba podcijeniti činjenicu ni da je zdravi Kawhi vjerojatno i najbolji igrač trenutno na Istoku, bolji i od Giannisa, Embiida i Irvinga. Toronto sada s Greenom i Leonardom ima vrlo potentnu startnu petorku (i moćnu klupu) koja može igrati jako dobru košarku i biti ozbiljan faktor u doigravanju.

Sve što je Ujiri gradio u Torontu zadnjih godina sada je stavljeno na kocku: baza odličnih navijača, grad, košarkaška kultura, identitet, organizacija, Drake. Njegov mandat u Torontu je obilježen namjerom da grad i Raptorse ucrta na košarkašku mapu, da budu prihvaćeni i da se na njih obrati pozornost. Sada je konačno u tome uspio.

Možda to bude i godinu dana ali je barem dao šansu sebi, momčadi, navijačima, gradu, organizaciji. Ovaj projekt s Leonardom je unaprijed osuđen na propast ali daleko od toga da je situacija bezizlazna. Čak i ako Kawhi ode idućeg ljeta Ujiri je izbrisao još tri godine DeRozanova glomaznog ugovora teškog 27,7 milijuna dolara, a u tradeu za Leonarda nije se riješio ozbiljnih resursa. U ljeto 2020. godine ugovori ističu Lowryju, Jonasu Valančiūnasu i Sergeu Ibaki pa bi Raptorsi mogli u knjigama imati samo jedan garantirani ugovor. Ako u ljeto 2020. godine već mora doći do potpunog rebuildinga onda ga gotovo sigurno neće predvoditi Ujiri ali je on taj koji kuću iza sebe ostavlja potpuno čistom – financijska fleksibilnost i pickovi Raptorsa će biti na raspolaganju što uopće nije loš početak reizgradnje.

O lojalnosti

Trade je ovo koji nema pobjednika i gubitnika. Obje ekipe su pobjednici jer su ispunili svoje kratkoročne ciljeve u tradeu. Spursi će opet u Popovichevom mandatu biti konkurentni, a Raptorsi su dobili superstara koji im podiže plafon. Istovremeno su obje ekipe gubitnici jer ih čeka neizvjesna budućnost. Spurse nakon što se Pop povuče, a Raptorse jer će Leonard vjerojatno odraditi samo jednogodišnju posudbu. Nije isključeno da obje ekipe kroz dvije godine gledamo kako tankiraju iako su se godinama trudile izbjeći taj neugodni proces.

Na kraju bih se još dotaknuo DeRozanova odlaska iz Toronta i priče o lojalnosti na relaciji igrač-franšiza. DeMar je bio oličenje lojalnosti. Nikada nije tražio trade, nikada nije ucjenjivao, prijetio odlaskom, i časno je predstavljao franšizu i grad na parketu i van njega. Kada je prije dvije godine potpisivao petogodišnji ugovor s Raptorsima, odlučio je to napraviti odmah bez pregovora s drugim momčadima, iako su s njim u vezu dovođeni i Lakersi i Clippersi. DeRozan je iz Comptona u Californiji.

Ujiri ga se riješio usprkos svemu tome. Jasno mi je i zašto, nemam problem s tim. Baš kao što nisam imao problem ni kada se Danny Ainge rješavao Paula Piercea, Kevina Garnetta ili prošlog ljeta Thomasa. Ainge je ušao u legendu zbog ovih poteza, a uz malo sreće mogao bi i Ujiri. Nemam problema ni s tim.

Ali imam problem s dvostrukim mjerilima kada se igračima prigovara i pribija ih se na stup srama jer napuštaju ekipu za koju su nastupali kao što je to slučaj s Kevinom Durantom, dok se GM-ove koji se rješavaju igrača kao što su Thomas ili DeRozan slavi kao genijalce.

Osobno, ne smatram da je Durant nelojalna kukavica, niti su Ainge i Ujiri bešćutni gadovi. To je NBA koji tako funkcionira oduvijek. Možemo se nastaviti pretvarati da lojalnosti u NBA ligi ima i da je važan faktor onda kada nekoga poput Duranta želimo diskreditirati jer nismo njegov fan niti fan Warriorsa. Realnost je ipak nešto drugo. Lojalnosti nema. Jedina vrijednost koju NBA priznaje ipak nije lojalnost. Žao mi je, romantičari, novac je.

Ne propusti top članke