O glavnim karakteristikama košarke u playoffu pisali smo pred početak postsezone. Dvije odigrane utakmice finala na Istoku između Bucksa i Hawksa podsjetile su nas na možda ključnu značajku doigravanja — trenersko prilagođavanje.
Iako su Bucksi pred početak serije bili izraziti favorit za prolazak u finale, i još jesu, Hawksi su iznenadili domaćine u prvoj utakmici i prvi zadali udarac. Atlanta je slavila 116:113 u utakmici u kojoj je Trae Young još jednom u ovom playoffu dokazao da pripada možda i najvišoj klasi NBA igrača. Ubacio je 48 poena uz šut iz igre 17/34 i 11 asistencija. U 42 odigrane minute Young je, kao strijelac ili asistent, bio zaslužan za 80 od 108 Atlantinih poena. Dijelom se tu radi o njegovoj genijalnosti i talentu, ali većim dijelom je za takav rezultat zaslužna suparnička obrana. Izgledalo je kao da je Milwaukee u utakmicu ušao bez spremnog plana kako braniti Younga.
U toj prvoj utakmici su se Bucksi držali svojih standardnih obrambenih principa kao da se radi o regularnoj sezoni i prosječnom playu, a ne o playoffu i igraču koji je već sahranio dvije momčadi koje su u prethodnim serijama protiv Atlante također bile favoriti. Ukratko, Bucksi su usprkos dokazima iz prijašnjih rundi podcijenili Younga. Njihova obrambena taktika svela se na egidu Young i nitko drugi, odnosno, odlučili su ostavljati dosta prostora Traeu na pick and rollu, ali zatvoriti ostale igrače. Problem s tom taktikom je taj što je trenutno Atlantin play toliko dobar da će takav pomalo i neozbiljan pristup iskoristiti i sam dobiti utakmicu.
Mike Budenholzer očekivano je na Younga postaio Jruea Holidaya koji je generalno odradio vrlo lošu partiju u obrani, ali da je i odigrao u skladu s reputacijom rezultat bi bio sličan, jer su Bucksi odabrali krivu shemu u obrani protiv Atlantina pick and rolla. Samo jedan od triju elementa u toj shemi je bio dobro odabran — onaj da Holiday ide preko bloka kada lovi Younga u picku. Druga dva su bila pogrešna. Centri Brook Lopez i Bobby Portis stajali su u dubokom dropu dok brane pick, čime je pred Traea prostrt crveni tepih na putu do obruča. A da bi se osjećao još ugodnije kada stigne na cilj, servirano mu je i piće dobrodošlice u vidu preostale trojice Milwaukeejevih igrača koji su stajali striktno uz šutere.
Trae je sam dobio jednu i dokazao svoje, a sada antiyoungovskim metodama mora dokazati da druge oko sebe može učiniti boljima
Kao što se može vidjeti u primjerima, Young je s ovakvom obranom imao doslovno jednog igrača ispred sebe u obrani i to je kažnjavao ulazima, tricama, lob asistima i u najvećoj mjeri — floaterima.
Budenholzer je nakon utakmice zaradio standardnu porciju kritika zbog bazične obrane i neprilagođavanja suparniku. I dok su mnogi zazivali izbacivanje Lopeza iz startne petorke i prebacivanje Giannisa Antetokounmpa na peticu, Bud je smislio bolji plan, manje radikalan. Možda je zakasnio jednu utakmicu, ali je još jednom u ovom playoffu dokazao da se voljan prilagođavati ako sistem i ideje u koje vjeruje ne daju rezultat. Možda Bud ne pogodi uvijek s kombinacijama, ali je ove godine barem aktivan i trudi se miksati.
Kavez za zvijezdu
Plan za braniti Younga u drugoj utakmici bio je drugačiji . Budenholzer ga je odlučio tretirati onako kako dolikuje igraču njegova kalibra – kao superstara. Ovaj put je obrana Bucksa nastupila pod sloganom Svi osim Younga, odnosno, cilj je bio svim raspoloživim obrambenim sredstavima krenuti na Younga i teret odgovornosti prebaciti na njegove suigrače.
Plan je imao smisla jer je Atlanta vrlo kratka s rotacijom i igračima koji mogu preuzeti takvu rolu. Prvi među njima, Bogdan Bogdanović, igra s ozljedom koljena i nije sjena sebe iz regularne sezone. Drugi koji bi to mogao, DeAndre Hunter, je ozlijeđen i ne igra. Protiv Philadelphija 76ersa su iskočili Kevin Huerter, Danilo Gallinari i John Collins, ali Bucksi su odlučili da su svi zajedno manja prijetnja od Younga. I koliko god je razlog Atlantine pobjede u prvoj utakmici bila Milwaukeejeva loša obrana picka, toliko je u drugoj Bucksima pobjedu donijela izvrsna obrana picka.
Kao što smo rekli, Bud nije pribjegao radikalnim rješenjima; u ovim primjerima vidimo da je i dalje branio pick u drop coverageu, ali je ovaj put pogodio sa sva tri elementa. Holiday je i dalje išao preko bloka, ovaj put još agresivnije. Lopez i Portis više nisu stajali u dubokom dropu nego su napravili par koraka prema trici kad Young kreira. Ostali igrači su se udaljili od šutera Hawksa i spuštali su se prema reketu ili prema Youngu. Ukratko, Budenholzer je sa svom petoricom igrača branio Atlantina playa, ne više s dvojicom, a glavna ideja je bila oduzeti Youngu prostor kojim su ga naveliko častili u prvoj utakmici. Kad god bi nakon pick and rolla krenuo prema reketu, Bucksi bi se grupirali oko njega, oduzimali mu prostor postavljanjem i agresivnošću te ga zatvarali u svojevrsni kavez.
Rezultat? Bucksi su slavili 125:91 a Young je za 29 minuta ubacio 15 poena uz šut 6/16, samo tri asistencije i čak devet izgubljenih lopti.
Budenholzerova prilagodba ima svoje pouke. Prvo, igračima kao što je Trae treba maksimalno otežati posao. Drugo, kao i u životu, centimetri su i u košarci bitni. Postavljanje centra i weakside obrane korak-dva gore ili dolje često znači razliku između pobjede i poraza. Samo te male korekcije u postavljanju omogućile su Budu i Milwaukeeju da de facto ostanu u bazičnoj obrani koja im je zaštitni znak, ali i da uspore Younga bez radikalnih promjena.
Prilagodba na prilagodbu
Usprkos otkrivenom serumu, Atlantin pick and roll opet može biti smrtonosan. Jedan od najboljih europskih trenera Andrea Trinchieri jednom je prilikom rekao da najbolje ekipe pick and roll igraju s petoricom igrača, ne samo s dvojicom; brane li Bucksi Younga s petoricom, onda će i Hawksi morati napadati s isto toliko igrača, a u drugoj utakmici smo vidjeli vrlo malo toga.
Za početak, Hawksi će u repertoar morati vratiti akciju double drag kojom su uništavali Buckse u prvoj utakmici, a koju su u drugoj koristili u svega par posjeda. Ona u sebi nosi nepredvidivost zbog dvojice koja postavljaju blok i kreću se, obrana je u rotaciji i teže je poslati pomoć oko Younga. Zatim, agresivne stuntove kod Bucksa će Atanta morati kažnjavati kretnjama bez lopte i utrčavanjima iza leđa suparničkoj obrani.
Hawksi mogu promijeniti i pick and roll formaciju, pa umjesto raširene odabrati malo zatvoreniju, ali takvo iz koje je teže grupirati ljude ispred Younga. Tu je i opcija da Jastrebovi bolje ciljaju mismatcheve, provociraju preuzimanja i tako Younga ostavljaju u povoljnim situacijama. Bilo bi idealno i kada bi Trae više vremena provodio u spot-upu i napadao kao sekundarni kreator, ali je pitanje koliko je to izvedivo s obzirom na situaciju s Bogdanovićem.
Nadamo se da nadmudrivanje Budenholzera i Natea McMillana ide dalje. Vrijeme je da Atlantin trener uzvrati prilagodbom na prilagodbu. McMillan mora pronaći način kako pokrenuti Younga, ali i ostale igrače. Najvažnija stvar koju Trae mora raditi nije košarkaške nego psihološke prirode: mora pametnije birati šutove, manje gubiti lopte ili bolje kontrolirati ritam. Ovo je serija u kojoj Young mora više vjerovati suigračima, odreći se dijela lopti da bi se drugi razigrali i kaznili obranu koja će ih nastaviti ignorirati kako bi zaustavila njihova playa. Ako to znači da se lopta više mora spuštati Collinsu i Gallinariju u post, ili da Bogdanović i Huerter moraju preuzeti veći teret kreacije, onda tako mora biti.
Trae je sam dobio jednu i dokazao svoje, a sada antiyoungovskim metodama mora dokazati da druge oko sebe može učiniti boljima.
