Onog trenutka kad je Adam Silver na NBA draftu 2018. kao peto po redu prozvao njegovo ime, Traeu Youngu je, ni krivom ni dužnom, na leđima nacrtana meta.
To što su Atlanta Hawks za njega put Dallas Mavericksa poslali svoj treći pick pretvoren u Luku Dončića stavilo ga je u poziciju iz koje je nemoguće izvući pobjedu. Kladioničarskim rječnikom: Atlanta je izbjegla sigurnu okladu koja garantira visoki dobitak, a odlučila se za prijelaz “iz 2 u 1” u trećoj turskoj nogometnoj ligi. Da se prave porođajne muke pripremaju za Atlantu i Traea pokazala je odmah Ljetna liga te 2018. Iako je došao s reputacijom najboljeg NCAA šutera i strijelca općenito, Young je u sedam utakmica totalno podbacio. Iz igre je šutirao 30 posto, za tricu 27 posto. Ovo je bio bolno loš učinak za igrača kojeg se po izlasku s koledža uspoređivalo sa Stephom Curryjem, i to još ostvaren u Summer League konkurenciji.
Za to vrijeme Atlantini navijači su sa sjetom gledali Dončićeva postignuća, highlightse, individualne i timske nagrade koje je osvojio, razmišljajući usput o tome kako su oni mogli “imati Pariz”. Luka je svoju klasu potvrdio i u prvim rookie mjesecima, dok je Young mizerne šuterske brojke prenio i u sezonu. Tako je u studenom 2018. tricu šutirao s 19,8 posto uspješnosti. Svaka utakmica Dallasa i Atlante bila je referendumsko pitanje tko je pobjednik tradea iz draft večeri. Mavsi su debelo odnosili tu pobjedu i nije dugo trebalo da se Younga proglasi promašajem i rangira visoko na Sam Bowie ljestvici.
Meta na leđima bila je izrešetana.
Dokazao da neće biti Dončićev Bowie nego Hakeem Olajuwon, iako pitanje tko je Michael Jordan u toj priči ostaje otvoreno
Barem je tako bilo do All-Stara. Nakon njega je Young počeo ušutkavati kritičare, hladiti hot takeove i tjerati navijače u Atlanti da se zaljube u njega. U zadnje 23 utakmice rookie sezone Trae je počeo pokazivati klasu, opravdavati razmjenu i čak se dovesti u konverzaciju o Rookieju godine, iako je bilo jasno da nagrada pripada Dončiću. Nakon All-Stara Young je počeo ubacivati prosječno osam poena više (24,7) nego prije All-Stara, iz igre je šutirao četiri posto bolje (44 posto), četiri posto bolje za tricu (35 posto) te je imao više asista i skokova. Uza sve to, baš poput Dončića, bio je brutalno zabavan za gledanje, nudio je spektakl iz večeri u večer pretvorivši se u igrača zbog kojeg se isplati kupiti kartu za utakmicu.
Young je zapravo u rookie sezoni prolazio kroz klasične razvojne faze karakteristične za većinu novaka. Njegov najveći nazovi-problem je bio taj što je tada konstantno promatran kroz usporedbe s Dončićem i događanja na draft večeri. Malo tko je htio vidjeti očito — da je Dončić gotov igrač, profesionalac od svojih ranih tinejdžerskih godina s NBA tijelom. Young nije bio ništa od toga.
Šutovi s logotipa
Trebalo mu je više vremena za prilagodbu, posebno da spozna kako nadoknaditi manjak centimetara. Sa službenih 185 cm, Trae je morao naučiti kako je to u NBA ligi biti gotovo uvijek najmanji na parketu, kako je to osjećati se kao dječak među muškarcima i igrati protiv najboljih igrača na svijetu čiji su laktovi uglavnom u razini tvoje glave. Život jako niskih igrača u ligi je težak i samo specijalni naprave velike karijere. Košarka će uvijek biti igra za visoke ljude. Ako kao undersized bek želiš pronaći svoje mjesto pod suncem, trebaš u svojoj igri pronaći prednosti koje ćeš iskoristiti protiv konkurencije. Pojednostavljeno rečeno, moraš biti jako dobar u bivanju niskim.
A to je nešto za što se Young priprema od momenta kada je primio loptu u ruke.
Ray Young, njegov otac, čovjek koji skrbi o njegovoj karijeri i sam bivši košarkaš, znao je odmah da Trae nikada neće dominirati fizikalijama i atleticizmom. Zato ga je od najranijih dana pripremao kako preživjeti usprkos limitima. To je uključivalo odvođenje na igrališta gdje igraju stariji, šutiranje preko ljestvi, vježbanje floatera i gledanja DVD-ova s prepoznatljivim potezima Chrisa Paula, Tonyja Parkera i Stevea Nasha.
Znajući da se nikada neće moći osloniti na svoju visinu, Young je morao ispolirati košarkašku tehniku i fundamente. Zato danas njegovo ime pripada samom vrhu NBA lige u kontekstu svetog košarkaškog trojstva: driblinga, dodavanja i šuta svetog.
U svojoj drugoj sezoni Young je jedan od najboljih šutera lige. Njegovi postotci to potvrđuju, posebno kada se uzme u obzir i to da troši više od trećine svih Atlantinih napada kada je na parketu. Ono što ga je na koledžu Oklahoma proslavilo i osiguralo mu visoki pick bila je trica koja mu je ove sezone na 37 posto uspješnosti uz velikih 9,5 pokušaja. Osim Traea, tu je još samo sedam igrača u ligi koji uzimaju devet ili više pokušaja s perimetra po utakmici. Young je peti po realizaciji među njima.
Zanimljivost kod Younga nije toliko broj pokušaja s trice ni realizacija, nego karakter tih šutova i udaljenost s koje ih uzima. Od ovih 9,5 pokušaja, čak 7,8 ih otpada na pull-up šutove, odnosno one iz driblinga koje Young sam sebi kreira. Ono što ga čini dodatno posebnim je pozornost koje mu obrane posvećuju na udaljenostima od obruča koje uopće nisu košarkaški konvencionalne. Čim Trae prijeđe centar s loptom, kod svih ligaških obrana se pali alarm. Zašto? Zbog curryjevskog šuterskog dometa koji nema granica i razvlači obrane do pucanja.
Jedan od Youngovih zaštitnih znakova su takozvani logo šutovi, odnosno šutovi s pola terena i kruga na centru gdje se nalazi logo momčadi. Ove sezone samo je Damian Lillard uzeo više trica s udaljenosti između 9,1 m i 12,1 m. Glavni čovjek u Blazersima ima zasad 99 takvih pokušaja i suludu realizaciju od 42 posto. Young je 85 pokušaja i 35 posto uspješnosti. Nakon Lillarda i Younga idući je D’Angelo Russell s tek 34 pokušaja i lijepih 38 posto realizacije.
Floateri i runneri
Logo-bombe nisu baš novost u Youngovoj igri — prakticirao je to na koledžu, zbog čega je i došao na glas kao novi Curry. Moglo bi se reći da je Steph (pa i Lillard) svojim stilom igre i profilom šutova koje uzima prokrčio put Youngu u ligi. Zbog Stepha su danas takvi šutovi postali prihvatljivi i dio igre, iako su za većinu igrača u ligi još uvijek poprilično neistražen teritorij.
Youngova mehanika se kod takvih pokušaja zasniva na niskom hvatanju i ispuštanju lopte, dobro upogonjenim kukovima i nogama te letu lopte koji je više horizontala nego parabola. Kada pogledate Younga, njegovu krhku građu kojoj nedostaje mišića, nikada ne biste pomislili da čovjek umjesto ruke ima takav raketni bacač.
Tu u pitanju nisu samo fizika i talent, nego i godine treninga.
Trae je s dalekometnom paljbom počeo još u srednjoj školi u kojoj je, baš kao i danas na NBA parketima, bio gotovo uvijek najniži na terenu. Trener mu zbog toga nije mogao dati loptu u ruke, nego ga je koristio kao beka-šutera. Problem je bio u tome što su Traeovi pokušaji za tri poena uglavnom završavali tako da bi na lopti ostajali otisci prstiju njegovih čuvara. Bilo ga je prelagano blokirati. Zbog toga se morao pomaknuti nekoliko koraka dalje od linije trice i počeo je sa šutovima koji su mu danas standardni dio repertoara.
Ali ne mogu svi šutovi biti trice. Zato je Trae posljednja dva ljeta posvetio razvoju šuta s poludistance i finiširanju s kraće distance, sve kako bi zaokružio svoj napadački arsenal i opet bio velik u svojoj malenosti. S individualnim trenerom Alexom Bazzellom treninge je koncipirao tako da 50 posto vremena vježbaju finiširanje oko obruča i tricu, a drugih 50 posto vremena kraću distancu i floatere, poludistancu i fadeaway pokušaje. U treninge je bilo uključeno i gledanje videa i to primjera mid range maestra Loua Williamsa. Lou Will je baš kao i Trae limitiran fizikalijama, ali je naučio kako inicirati kontakt, iznuditi bacanja i pogađati teške šutove preko divova.
Gledajući Youngove brojke iz ove sezone, možemo reći kako su se ljetni individualni treninzi itekako isplatili. Floatere i runnere koje baca s kraće distance kako bi izbjegao blokade realizira s elitnim učincima, prosječan je s poludistance i na obruču, a na liniju penala izlazi čak 9,3 puta po utakmici (samo James Harden i Giannis Antetokounmpo imaju više slobodnih u prosjeku).
Naučio dominirati
Iako je trenutno treći strijelac lige s 29,9 poena po utakmici, ono što ga čini kompletnim napadačkim paketom su još dodavanja i dribling.
Young je trenutno nakon LeBrona Jamesa drugi asistent lige s 9,3 asista po utakmici. Da se radi o spektakularnom dodavaču vidjelo se čim je došao u ligu. U onim prvim mjesecima rookie sezone čak i kada ga nije išao šut, Young se mogao osloniti na svoje dodavačke sposobnosti i biti koristan. Tu opet prkosi svojoj visini, jer nije lako predviđati i kontrolirati događanja na parketu ako ne vidiš preko igrača koji te čuva. Youngova strpljivost dok kreira, manipulacija obranama i pregled terena nekad kao da sugeriraju da čovjek umjesto očiju ima skenere. Radi se o pick and roll maestru koji dodavanja baca s obje ruke, namješta zicere centrima i šuterima, i općenito igrače oko sebe čini boljima, što je uostalom i osobina svih velikih igrača i pravih lidera.
Traeova dodavanja, pa i dobar dio šutova koje uzima, direktni su derivati njegove vrhunske kontrole lopte. Nisko težište, kontrola lopte gotovo u razini koljena i strahoviti rad nogama koji uključuje puno sitnih koraka i prednjih promjena čine ga izuzetno zahtjevnim za branjenje jedan-na-jedan. Opustiš li se ili se pak previše ufuraš u obrambenu rolu, budi siguran da će te Young preveslati, možda čak i osramotiti. Da, toliki je nivo njegovog samopouzdanja. Popis njegovih žrtava već je poprilično dugačak. LaMarcus Aldridge još uvijek ne zna na koju stranu da krene. Bruce Brown je i dalje na ringišpilu. A Will Barton, Ricky Rubio i Fred VanVleet dobili su popularni nutmeg kao uspomenu na Traea.
Uopće nije dvojbeno da je Young igrač koji će dominirati ligom u godinama koje dolaze.
Za odlične partije ove sezone nagrađen je, po izboru fanova, mjestom u All-Star startnoj petorci Istočne konferencije. No, bilo je dosta polemika oko toga je li Trae uopće All-Star. Apostrofira se njegova obrana kao veliki minus u igri, što je istina. Young je jedan od najlošijih obrambenih igrača na poziciji jedinice u ligi, iako treba primijetiti da se u većini utakmica trudi i pristupom ne zakaže. Zatim, problem je i skoro pet izgubljenih lopti po utakmici, brojke koje su djelomično frizirane jer su ostvarene u lošoj momčadi u kojoj Trae dominira s potrošnjom u Hardenovu rangu.
Hawksi još uvijek nisu uhvatili 20 pobjeda, ali da nema Younga i da je umjesto njega tu neki prosječan bek, ne bi uhvatili ni 10. Njihova najbolja petorka je odigrala samo 160 minuta zajedno ove sezone. U njoj se nalaze dva rookieja kojima je trebala prilagodba, u njoj je i John Collins koji je na početku sezone suspendiran na 25 utakmica. Young je većinu utakmica ove sezone igrao doslovno sam protiv svih.
Sam protiv svih nije ništa novo za Traea. Koeficijenti i šanse su ionako uvijek bili protiv njega. Izborio se s fizičkim limitima i naučio ne samo preživljavati, nego i dominirati. Opravdao je trade s draft večeri. Dokazao da neće biti Dončićev Bowie nego Hakeem Olajuwon, iako pitanje tko je Michael Jordan u toj priči ostaje otvoreno. Na koncu, uspijeva u ligi u zadnje dvije sezone usprkos ekipi za koju igra, a ne zahvaljujući njoj.
Kad se radi o Youngu sigurno ima nešto u onoj — heart over height.
