Međutim, stvar je percepcije, a ona se mijenja ovisno o okolnostima. Ono što je prije pet mjeseci bio sitniš više nije, a onaj tko je prije pet mjeseci bio nepoznat može vrlo lako postati poznat. Dobrim dijelom zato jer nogometa nema, a ljudi žele nešto gledati, Trincão je upao u oči ljudima koji ga prije toga nisu gledali. Portugal je krenuo s ligom prije nego Španjolci i veći dio najboljih europskih liga, tako da je on došao u fokus javnosti time što je prošli tjedan odigrao sjajnu utakmicu protiv Santa Clare i na taj način skrenuo pozornost na sebe.

Odjednom je Trincão postao tema.

Messiju treba netko tko će se kretati bez lopte kako bi razvukao obranu, napadati dubinu i naganjati izgubljene lopte. Trincão nije takav igrač

Zapravo, nogometaš je protiv Santa Clare samo nastavio ondje gdje je stao prije pauze uzrokovane pandemijom koronavirusa. Nakon što je u prvom dijelu sezone igrao u prosjeku tek desetak minuta po utakmici, Braginu je klupu u zimskoj pauzi preuzeo Rúben Amorim i odmah je u prvoj utakmici dao šansu Trincãu u početnoj postavi, a ovaj ju je iskoristio i nakon 19 minuta na terenu zabio prvi gol sezone.

Kad stvari pogledamo u iz današnje perspektive, ta utakmica nije bila ništa posebno. Trincão je bio dobar, imao je šest driblinga i dva ključna dodavanja, ali to je bilo daleko od njegova maksimuma. Svi su igrali dobro, a rezultat od 7:1 svjedoči o tome da je Belenenses imao toliko očajan dan da se ta utakmica ne može uzeti kao pretjerano relevantan uzorak, a nakon nje je odigrao još četiri utakmice (dvije u prvenstvu i dvije u kupu) u kojima nije zabio gol.

Identične stvari kao i Messi

U stvari, prava eksplozija se događa u trenutku kada je već dogovorio transfer. U trenutku kada je njegov menadžer bio na pregovorima u Barceloni Trincão je 29. siječnja riješio Moreirense golom i asistencijom, a u idućoj utakmici, dva dana nakon što je službeno potpisao za Barcelonu, ušao je s klupe u 67. minuti, a već je devet minuta kasnije uzeo loptu, prošao kroz Sportingovu obranu i zabio za 1:0 u izravnom dvoboju za treće mjesto.

Od trenutka kada je njegov agent Bruno Carvalho sjeo u avion i otišao na pregovore u Barcelonu, Trincão je odigrao osam prvenstvenih utakmica i u njima je zabio šest golova i još je dodao tri asistencije. Protiv Benfice, u jednoj od te dvije utakmice u kojima nije zabio, ušao je s klupe u 57. minuti i u 33 minute na travnjaku je izdominirao. Imao je tri uspješna driblinga, suigračima je namjestio tri ključna dodavanja, osvojio je 8/11 duela i na terenu je izgledao kao tasmanijski vrag iz Looney Toons crtića. Jurio je okolo i napadao je u nekom manijakalnom bijesu, zabijao se kraj obrambenih igrača i preuzeo je odgovornost za momčad na sebe, odigravši možda i najboljih pola sata svoje karijere.

U suštini, sve što mu je trebalo da pokaže koliko zna bilo je malo povjerenja. Nakon što se vratio s U-19 Eura sa Zlatnom kopačkom, trener Abel Ferreira mu je u cijeloj sezoni dao 83 minute nogometa. Ricardo Sá Pinto mu je dao nešto više prilika, ali i to su bile samo mrvice, a tek mu je Rúben Amorim dao priliku u prvoj postavi. Ispada da mu je najviše povjerenja pružila zapravo Barcelona koja je zaigrala na kartu njegova talenta i kad je ta priča dobila ozbiljne obrise, Trincão se napunio samopouzdanjem, eksplodirao je i počeo je dominirati portugalskim prvenstvom.

S obzirom na to da Trincão — bez obzira na to što ga Braga još uvijek koristi u prvoj postavi i što je protiv Santa Clare bio najbolji na terenu — ubrzo odlazi iz Portugala, pitanje više nije koliko može i koliko je talentiran, nego što konkretno donosi Barceloni. Odnosno, pravo pitanje je što donosi, a da Barcelona nije imala kroz Ousmanea Dembéléa, Philippea Coutinha i Antoinea Griezmanna koji su u protekle tri sezone plaćeni preko 100 milijuna eura, ili što trenutno već nema u Martinu Braithwaiteu i Ansuu Fatiju.

Odgovor je – ništa.

Preciznije, vjerojatno ništa novo. Trincão je sjajan igrač i izniman potencijal jer bez problema stvara višak za sebe driblingom ili dodavanjima namješta šanse suigračima, a uz sve je opasan i po gol. Dosta često loptu dira u kaznenom prostoru, dobar je u napadačkim duelima i vrlo je brz. Problem je u tome što je Trincão ljevak koji najbolje funkcionira kad je pozicioniran na desnom krilu s kojeg ima potpunu slobodu ući prema sredini i tražiti priliku za udarac ili podvaljivanje lopte centralnom napadaču. Barcelona ima Lionela Messija koji radi upravo identične stvari na identičnoj poziciji i u praksi to znači da će Trincão u startu biti osuđen na čekanje svoje prilike s klupe.

Kocka s potencijalom

Ono što Barceloni u ovom trenutku u napadačkoj liniji treba je doza presinga i općenito igre bez lopte. Messi je taj koji će dobiti slobodu i preko kojeg će ići gotovo svaki napad, a da bi mu olakšao posao, u napadu treba biti netko tko će se kretati bez lopte kako bi razvukao obranu, netko tko će napadati dubinu po deseti put i tko će naganjati izgubljene lopte. Trincão nije takav igrač.

Ne znači to da nije kvalitetan igrač koji povremeno osjeti priliku i napadne prostor. Čovjek ima sjajan ulazak s desnog krila i udarac po golu u stilu Arjena Robbena, ima odličan dribling u gužvi i osjećaj za podvaljivanje lopte. U suštini, kompletan je i može odraditi različite zadatke u napadačkoj liniji, ali njegov se transfer bazira na kvaliteti koju ima s loptom i kad je u glavnoj ulozi. Barcelona u glavnoj ulozi ima Messija i ne treba još jednog takvog igrača nego joj je potreban sporedni glumac koji bi nadopunio ono što već ima ili barem dribler koji će biti direktan kao Neymar na suprotnoj aut liniji kako bi stvorio protutežu Messiju koji ulazi u sredinu i dribla u uskom prostoru.

Uostalom, razlog zašto se Coutinho nije snašao ili zašto Griezmann ne izgleda kao igrač od 120 milijuna eura nije u tome što su zaboravili igrati. Naprosto su okolnosti drugačije nego što su bile u njihovim starim momčadima u kojima su bili glavni igrači. Nogomet je kolektivni sport u kojem ne mogu svi imati slobodu, netko mora napraviti trk bez lopte u prazan prostor ili odraditi sprint u presing nakon što se izgubi lopta.

Barcelona, doduše, nije ni zamislila da Trincão bude trenutno pojačanje.

Da jest, ne bi ga ostavila u Bragi na posudbi nego bi ga dovela odmah na zimu kad je već platila za njega. On je naprosto kocka s onim što je prije pet mjeseci bio sitniš, potencijalno vrhunski igrač koji se još treba formirati i u kojeg se isplati uložiti nešto novca, ali kojeg Barcelona nema vremena ni volje sama razvijati. Real Madrid već neko vrijeme radi nešto slično s hrpom igrača koje šalje na dugoročne posudbe u dobre klubove koji će ih razvijati, jer vrijeme koje treba potrošiti na te mlade igrače davajući im priliku da igraju kako bi odrasli je klubovima poput Reala i Barcelone postao puno vrjedniji resurs od novca.

Zbog toga poanta ove priče nije u Franciscu Trincãu i njegovim kvalitetama, nego u tome da Barcelona troši vrijeme koje ima. Stoji činjenica da je trenutno prva na ljestvici i da je osvojila zadnja dva naslova, ali Messi ima ograničeni rok trajanja i, umjesto da se traže pojačanja koja će nadopuniti ono što Messi donosi na travnjak i maskirati činjenicu da sve manje trči te da cijela prednja linija više naprosto ne igra obranu, Barcelona dovodi igrača kao što je Trincão.

Dečko je talentiran i veliki potencijal koji je Bragu dovukao s 10. na treće mjesto u portugalskom prvenstvu, ali u konkretnom smislu pretvara se u pojačanje koje Barceloni trenutno ne donosi ništa što već nema, osim dodatne širine u napadu.