Najčešće su to pojmovi poput "Nogomet", "Liga prvaka", "Dinamo" i slično...
Dođe glavni trener slovenske skakačke reprezentacije Goran Janus njemačkom, austrijskom i norveškom treneru uoči prošlotjednog natjecanja u Engelbergu i kaže im: „Momci, imam za vas jednu dobru i jednu lošu vijest: Loša je da sam na natjecanje doveo trećeg brata Prevc – Ceneta, a dobra je da četvrti brat ne postoji“.
Ovaj (priznajemo, vrlo umjereno duhoviti) vic koji je u zadnje vrijeme kolao Slovenijom dobro opisuje situaciju u Svjetskom kupu u skijaškim skokovima uoči – uz Svjetsko prvenstvo koje će se krajem veljače dogoditi u finskom Lahtiju – najvažnijeg događaja sezone: 65. Novogodišnje turneje 4 skakaonice.
Iako su skokovi već vidjeli fenomen uspješne braće, od legendarnih Ylipullija (Raimo, Tuomo i Heikki bili su skakači, Jukka kombinatorac), do također Finaca, Jussija i Mattija Hautamaekija, nikad se nije dogodilo da čak trojica na istom natjecanju osvoje bodove u Svjetskom kupu, što je baš u spomenutom Engelbergu pošlo za skijama Peteru, Cenetu i Domenu Prevcu.
Ono što pak nitko tko prati skokove nije očekivao je da će prije prve tradicionalne stanice Turneje, 30.12. u Oberstdorfu, vodeći skakač Svjetskog kupa biti 17-godišnji Domen – treći najmlađi dječak u povijesti tog natjecanja u ulozi lidera (nakon Tonija Nieminena i Gregora Schlierenzauera), a ne Peter, lanjski suvereni pobjednik i rušitelj mnogih rekorda (najviše pobjeda, postolja i bodova u sezoni, najveća razlika ispred drugoplasiranog mu Severina Freunda itd.).
Ovaj školarac, kojemu su u čast kolege iz 3.A Gimnazije Franceta Prešerna u Kranju ispekle tortu nedavno kad se nakratko vratio u razred, pobijedio je na četiri od sedam dosad održanih natjecanja, demonstrirajući ekstremni i beskompromisno hrabri stil i položaj na skijama koji podsjeća na ono što je nekad radio Kazuyoshi Funaki. Iz toga bi se dalo zaključiti da je Domenovo slavlje na slavnoj Vierschanzentournee, koja je 27 godina starija i od samog Svjetskog kupa, sigurna oklada.
Zašto je Turneja specifična
Stvari ipak nisu ni izbliza tako jednostavne.
Prva natjecanja u sezoni vrlo često ne odaju prave odnose snaga i ne mogu dati točan putokaz što će se događati u njenom nastavku. U zadnjih deset godina tako se čak sedam puta dogodilo da onaj koji je vodio u poretku za Svjetski kup prije Turneje na kraju nije završio kao njen pobjednik (triput je to iskusio Simon Ammann).
Jedan, očekivani razlog za to je da je sezona duga više od četiri mjeseca i da skakači tempiraju formu baš za Turneju ili za Svjetsko prvenstvo, pa mnogi na početku sezone nisu baš ozbiljni. Drugi, puno prozaičniji odnosi se na – vjerovali ili ne – vjetrovne uvjete u Evropi u prosincu. Oni su, naime, vrlo nestabilni, pogotovo u Kuusamu (ili Ruki, kako vam je drago), Engelbergu i Klingenthalu, gdje se prva natjecanja uglavnom odvijaju, pa rezultati znaju biti vrlo neobični. Arttu Lappi, Fumihisa Yumoto, Ville Larinto, Jan Ziobro i Krzystof Biegun – svi redom potpuno marginalni skakači bez značajnijih uspjeha pobjeđivali su na nekima od tih vjetrovitih skakaonica u zadnjem desetljeću. Pogađate, to su im bile jedine pobjede u životu.
No, jednako tako, u istom se periodu dogodilo i da čak sedam pobjednika Turneje nije te godine na kraju osvojilo i Svjetski kup. To govori o tome da je Turneja specifično i vrlo jedinstveno natjecanje, u kojemu u osam dana moraš nastupiti na četiri sasvim različite naprave, što nije nimalo jednostavno. Nije ni čudo da je u njenih 65 godina samo jednom netko pobijedio na sva četiri natjecanja – anoreksični Sven Hannawald 2001./2002. Tu svakako treba spomenuti i slučaj iz 1971./1972., kad je poslovično suluda Japanska skakačka federacija nakon tri pobjede povukla kući na pripreme za nadolazeće OI u Sapporu svog junaka Yukia Kasayu i onemogućila mu da postane Hannawald prije Hannawalda.
U 37 dosad održanih sezona Svjetskog kupa samo su dva skakača uspjela četiri sezone zaredom završiti među prva tri: notorni alkoholičar Matti Nykaenen i proslavljeni uživatelj kokaina Andreas Goldberger
Budući da se skakaonice nalaze u Njemačkoj (Oberstdorf i Garmisch-Partenkirchen) i Austriji (Innsbruck i Bischofshofen), koje i inače drmaju skijaškim skokovima (vođa Svjetskog kupa je već desetljećima namrgođeni Korušac Walter Hofer, kojeg svaki pravi ljubitelj skokova mrzi zbog skraćivanja zaletišta i uvođenja novih pravila bodovanja), poznato je da su domaćini itekako favorizirani. Sjetimo se samo kako su prije tri godine poklanjali ocjene za stil tada senzacionalnom pobjedniku, a danas ponovo anonimcu Thomasu Diethartu, nauštrb (opet) jadnog Simona Ammanna.
Mizerni bratovi rezultati
Dobro, pa tko bi onda mogao pomrsiti račune ‘Domenatoru’ Prevcu – koji je, uzgred budi rečeno, prošli tjedan izgubio na slovenskom prvenstvu od Jerneja Damjana, povratnika nakon operacije meniskusa?
Najkonstantniju formu osim Domena, koji vrlo kulerski izjavljuje da između natjecanja ne čita novine i ne prati euforične slovenske medije nego umjesto toga „uči norveški“, dosad je pokazao baš Norvežanin Daniel Andre Tande, tri puta drugi na natjecanjima ove godine, koji je za razliku od lani ostao bez falange svojih sunarodnjaka u vrhu poretka (Kenneth Gangnes se ozlijedio, Daniel Forfang je u mizernoj formi, a Rune Velta iznenada završio karijeru). Jednu pobjedu ostvario je Kamil Stoch, pobjednik Svjetskog kupa iz sezone 2013./2014. i dvostruki Olimpijski prvak iz Sočija, koji je nakon lanjske kilave godine u kojoj se također oporavljao od ozljede opet u dobroj formi.
Iskusni pratitelji skokova svoj bi novac stavili na Austrijance ili Nijemce. Arhineprijatelj Petera Prevca iz zadnje dvije sezone, Severin Freund, operirao je kuk u travnju, nakon pada na lanjskom Innsbrucku i nije sto posto spreman, iako skače. Ali zato Stefan Kraft i Michael Hayboeck jesu i među njima treba tražiti ‘napadače’ na Domena. Tu je i ponovno rođeni veteran Andreas Kofler, osvajač Turneje 2010., koji je lani ispao iz reprezentacije, da bi ga u nju vratila odlična forma.
Peter Prevc je posebna priča. Nakon lanjskog gaženja konkurencije, ove godine rezultati su mizerni – 3., 7., 22., 30., 9., 26., i onda najveće poniženje – 33. mjesto u Engelbergu, i prvi neulazak u drugu seriju nakon dvije i pol godine.
Za one koji se čude kako je moguće da je tako brzo pao u formi, evo nekoliko pojašnjenja. Za početak, Peter Prevc krenuo je u novu sezonu spreman kao i za prošlu. Na prvom natjecanju u Ruki vodio je nakon prve serije s ogromnom prednošću, ali u drugoj je doskok na ponovno najduljoj dužini serije od 140,5 metara završio padom. I tu su počeli problemi. Samopouzdanje je načeto, skakačka tehnika je počela patiti, rezultati su se krenuli kvariti, da bi u Engelbergu došlo i do drugog pada, ponovno na doskoku. Bratovi uspjesi navodno također nisu pomogli, što se da nazrijeti iz nekih informacija iz kuće Prevcovih.
Domenova prednost je to da ne zna što radi
Ako se nekome čini da su to sve banalni razlozi, treba reći da su skijaški skokovi izuzetno osjetljiv sport. Jednu desetinku sekunde raniji ili kasniji odraz sa skakaonice može skratiti ili produljiti skok za desetak metara, a jednako na to utječe 100 ili 200 grama veća ili manja težina skakača. Skakački stručnjaci kažu da čak i u slučajevima kad skakač uđe u seriju dobrih rezultata ili pobjeda, često ni njemu ni njegovim trenerima nije jasno što je točno tome uzrok. Pronaći izlaz iz krize, s obzirom na to, još je teži.
Thomas Morgenstern prije dvije godine je s nepunih 30 odlučio završiti karijeru nakon dva pada, iako je fizički bio potpuno spreman (izjavio je da ima malo dijete i da mu ne pada napamet više riskirati život), a o nestalnosti forme i u najvećih skakača svih vremena dovoljno govori i sljedeći podatak: u 37 dosad održanih sezona Svjetskog kupa samo su dva skakača uspjela četiri sezone zaredom biti među prva tri u ukupnom poretku na njenom kraju: notorni alkoholičar Matti Nykaenen (1982./1983. – 1985./1986.) i proslavljeni uživatelj kokaina Andreas Goldberger (1992./1993. – 1995./1996.). Tako da bi ostanak u vrhu Petera Prevca (u zadnje tri sezone SK 2.,2. i 1.) zapravo bio iznimka od pravila.
Domen zasad nema tih problema. Kao što je to bio slučaj s mnogim mladim skakačima prije njega, ne razmišlja puno o tome što mu se događa. „To, da zapravo ne zna što radi, Domenova je najveća prednost i čini ga jačim od ostalih“, kaže Severin Freund i dodaje: „Mi ostali moramo se boriti sami sa sobom“