Udara li bolje njemački čekić?

Logika iza poziva Marcu Pašaliću, Igoru Matanoviću i Gabrijelu Vidoviću u U21 Hrvatsku

Zadnja izmjena: 22. rujna 2022.

Jedan od najvećih praktičnih problema s kojom se analitika u nogometu susreće je usporedba podataka ostvarenih u različitim kontekstima. Odličan primjer za to je utakmica koju je Bruno Petković odigrao protiv Chelseaja. On se u toj utakmici našao u 45 duela, što je apsolutni rekord Lige prvaka u zadnjih sedam sezona za koje postoje detaljne statistike. Prije njega rekorder je imao 36 duela na jednoj utakmici.

Za usporedbu, 40-ak duela jednog igrača u nižim engleskim ligama je gotovo pa normalna stvar. Ondje se naprosto igra drugačiji nogomet.

Momčadi u Ligi prvaka teže posjedu lopte, kratkim dodavanjima po zemlji i brzom oslobađanju lopte; cilj je raširiti teren i doći u šansu tako da se napadne prostor. S druge strane, u engleskim nižim ligama je postotak centaršutova i dugih lopti višestruko veći nego u Ligi prvaka, a to su situacije koje automatski generiraju duele. Kad napucate loptu iz obrane prema naprijed, ona putuje toliko dugo da na nju mogu reagirati i napadač i stoper. To u praksi znači da je duel na prvoj lopti koja pada negdje oko kaznenog prostora neizbježan; na nju će skočiti i stoper i napadač. Pritom ni stoper ni napadač neće primiti tu loptu koja doleti sa 70 metara udaljenosti i zalijepiti je na prsa kako bi je proslijedio dalje suigraču. Mora je odbiti, a to najčešće dovodi do borbe za drugu loptu i dueli se samo gomilaju.

Recimo, Sam Vokes iz Wycombe Wanderersa prošle je sezone odigrao 43 utakmice u League One. Zabio je 15 golova, a našao se u 962 duela. Od ta 962, čak 878 su bili zračni dueli. Preračunato, to znači da je Vokes sa svojih 186 centimetara visine imao prosjek od 20 zračnih duela po utakmici s gotovo 60 posto uspješnosti, što ga čini jednim od najdominantnijih skakača u Europi. Recimo, protiv Morecambea je prošle sezone skočio 32 puta, od čega je dobio 21 duel, jednom je zabio i jednom je asistirao suigraču.

Matanović je u dvije i pol sezone Cvajte zabio tri gola i igra ispred Belje koji je samo ove sezone u 630 odigranih minuta utrpao pet

Znači li to da je Vokes materijal za najveće klubove koji traže pojačanje u skoku, makar kao igrač za specijalne zadatke kad se lovi rezultat na kraju utakmice? I ne baš, jer Vokes je igrao Premier ligu i u četiri sezone se nijednom nije prebacio preko 10 zračnih duela po utakmici. U sezoni 2016./17. je za Burnley nastupio u 37 od 38 utakmica i stigao je do jedva pet osvojenih zračnih duela po utakmici. Ondje se naprosto igra drugačiji nogomet. Koliko god je Burnley te sezone igrao direktno, svejedno je bio u Premier ligi, gdje je neusporedivo manje napucavanja nego u nižim rangovima, a samim tim je i neusporedivo manji volumen situacija u kojima Vokes može biti koristan.

Tu se vraćamo na zaključak da je teško usporediti podatke ostvarene u različitim kontekstima. Odnosno, vrlo je jednostavno zaključiti da je najjača liga na svijetu zahtjevnije okruženje od League One te da se brojke iz trećeg razreda engleskog nogometa neće preslikati na Premier ligu koja je s razlogom na vrhu piramide, dvije stepenice iznad. Međutim, što je s ligama iz različitih sustava? Kako usporediti igrača iz HNL-a i onog iz njemačke druge ili treće lige?

Skučeni domaći bazen talenata

Igor Bišćan je za dvoboj s Danskom u U-21 reprezentaciju pozvao Marca Pašalića, Igora Matanovića i Gabriela Vidovića; trojicu mladih igrača koji su rođeni u Njemačkoj i dio su novog vala iz dijaspore u hrvatskoj reprezentaciji.

“Upoznali smo se na večeri u Stockholmu, kratko smo dodirnuli temu, ali nam je odmah dao do znanja da je odlučio igrati za Švedsku”, ispričao je Zorislav Srebrić o slučaju kad je pokušao nagovoriti Zlatana Ibrahimovića da izabere Hrvatsku, s obzirom na to da mu je majka Hrvatica i da po FIFA-inim odredbama ima pravo nastupa za Vatrene. “Ibrahimović je nedvojbeno najveći kapitalac koji nam je prošao kroz ruke, ali to je bila nemoguća misija. Kasno smo doznali za njega, već je donio svoju odluku i na nama je bilo da je poštujemo. Šteta, ali taj nam je slučaj pomogao da još bolje organiziramo mrežu ljudi koji snimaju nadarene mladiće naših korijena u inozemstvu.”

Velik dio dobrog odnosa između HNS-a i dijaspore padao je upravo na Srebrića i njegovo operativno djelovanje, ali HNS je imao dobar nadzor potencijalnih kandidata za reprezentaciju u inozemstvu i dosta dobro je održavao kontakte s roditeljima kako bi najtalentiranije među tim mladićima privukao da pristanu igrati za reprezentaciju. Samo Ivan Rakitić, braća Kovač i Josip Šimunić između sebe imaju ukupno 378 nastupa za reprezentaciju. Bilo je putem nategnutih pokušaja poput Daniela Bilosa i Daríja Cvitanicha, ali mora se priznati da je HNS u inozemstvu generalno vrlo uspješno pronalazio vrijednost za A reprezentaciju.

Neki od tih pronalazaka bili su prilično lagani jer postoji ogromna razlika u motivaciji za pridruživanje hrvatskoj reprezentaciji kad je riječ o prvoj generaciji potomaka iseljenika u odnosu na drugu ili treću poput Christiana Pulisica, baš kao što postoji realna razlika u percepciji Hrvatske, a samim time i motivacije u očima onih koji su 1970-ih emigrirali iz Hercegovine i Dalmatinske zagore te onih koji u zadnje vrijeme napustili Slavoniju ili Liku. Ali Rakitićev slučaj najbolje ilustrira to koliko je HNS bio efikasan u određivanju najtalentiranijih igrača i sistematičan u pokušajima da ih se nagovori na prelazak u hrvatsku reprezentaciju.

Tu mrežu ljudi o kojoj je Srebrić pričao vjerojatno bi trebalo još intenzivirati i sistematizirati. Čisto iz praktičnih razloga, jer matematika je vrlo jasna.

U rujnu 2016. u osnovnu se školu upisalo preko 42.000 prvašića. Ove je godine u prvi razred krenulo manje od 36.000, što je ogromni pad. Dodajmo tome one koji su u međuvremenu s cijelim obiteljima iselili iz Hrvatske bez namjere da se ikad više vrate — a takvih je strahovito puno, puno više nego 1980-ih kada se odlazilo na arbajt, ali su obitelji ostajale doma — te dolazimo do zaključka da se ionako skučeni bazen talenata još dodatno smanjio. To su okolnosti kojih treba biti svjestan i odnos prema dijaspori bi se kroz desetak godina mogao pokazati ključnim za snagu hrvatske nogometne reprezentacije.

Bišćanov izbor

Odluku da se pozovu Pašalić, Vidović i Matanović vjerojatno treba gledati i kroz tu prizmu. Ne zato što je njihov poziv u ovom trenutku dio nekog strukturiranog plana koji je instalirao Stipe Pletikosa kao direktor reprezentacija, nego u svijetlu toga da mogu poslužiti kao pozitivan primjer u nekim budućim pregovorima ako se taj plan ikad u budućnosti pojavi.

Jer izvan tog konteksta je Bišćanova odluka da pozove Pašalića, Vidovića i Matanovića krajnje upitna.

Recimo, Pašalić trenutno nastupa u trećem razredu njemačkog nogometa. Ove sezone nije imao nekih problema s ozljedama, ali je odigrao samo 37 posto dostupnih minuta za drugu momčad Borussije Dortmund. Pašalićeva prošla sezona bila je isjeckana ozljedama i gotovo da nije igrao, sezonu ranije je igrao u četvrtom rangu, a ona prije je bila osakaćena pauzom zbog koronavirusa. Kad se podvuče crta, Antonio Marin je mlađi od Pašalića, prošle sezone je imao sjajnu sezonu u HNL-u s vrlo opipljivim učinkom, a na zadnjoj utakmici U21 selekcije je imao gol i asistenciju, ali on igra u jednokratnoj U23 reprezentaciji, a Pašalić je u mladoj koja igra doigravanje za plasman na Europsko prvenstvo.

Matanović je, sa svoja 193 centimetra visine, igrač zanimljivih fizičkih predispozicija. Međutim, dečko je ove sezone u drugom razredu njemačkog nogometa zabio nula golova. Prošle sezone je zabio dva, a sezonu prije toga jedan. Za usporedbu, Dion Drena Beljo je dva centimetra viši od njega, jednako je brz, a ove sezone u HNL-u već ima pet golova, uz onih 15 koje je zabio prošle sezone igrajući za Istru. Takav Beljo je u cijelom ciklusu kvalifikacija za Euro dobio 58 minuta; Matanović je odigrao 61 minutu.

Bišćan ima pravo na svoje izbore. Svaki trener ima pravo reći da mu Marin Ljubičić ne odgovara profilom koji traži i pozvati druge igrače jer će odgovarati za svoj rezultat. Ako je Roko Šimić njegov izbor, onda je on njegov izbor. Ali koliko god analitički izazovno bilo usporediti podatke ostvarene u različitim kontekstima i predvidjeti kako će se statistika prenijeti iz jednog konteksta u drugi, toliko je nekad odgovor vrlo jednostavan. Premier liga je neusporediva s trećom engleskom ligom i zato nitko nije zagrizao za Vokesa.

Činjenica je da Pašalić igra u trećoj njemačkoj ligi i ove je sezone za svaku odigranu minutu dvije minute bio izvan travnjaka. Koliko god privlačno izgledalo to što je ugovorom vezan za Dortmund, treba imati na umu da BVB ima preko 150 igrača na profesionalnim ugovorima. Matanović je u dvije i pol sezone Cvajte zabio tri gola i igra ispred Belje koji je samo ove sezone u 630 odigranih minuta utrpao pet.

Odgovor je ponekad jednostavan

HNS mora njegovati odnos s inozemstvom — ako ni zbog čeg drugog, onda zbog igrača poput Gabriela Vidovića kojemu je tek 18 godina i pokazuje potencijal za najvišu razinu. Vidović, Luka Sučić i ostali u budućnosti mogu biti nositelji hrvatske reprezentacije. Matematika je takva da uvjetuje novi val igrača iz dijaspore.

Međutim, je li trava uvijek zelenija kod susjeda? Udara li njemački čekić stvarno bolje i podcjenjujemo li koliko su HNL ili austrijska Bundesliga ozbiljna natjecanja?

Hajduk se opekao s Dimitriosom Diamantakosom kad su Mario Stanić i Igor Tudor procijenili da će njegovih redovitih desetak golova u Cvajti značiti 20-ak golova u HNL-u. Jednako oprezni bi trebali biti i s guranjem u reprezentaciju novih igrača koji se pojavljuju po Njemačkoj — a ubrzo će se početi pojavljivati i u Irskoj — jer nemamo referentne točke za prave usporedbe. Uostalom, najbolje to pokazuje Matanovićev i Beljin slučaj. Jedino pitanje koje bi trebalo biti postavljeno da se odgovori na to je li trava zelenija kod susjeda glasi: bi li FC St. Pauliju, u kojem Matanović igra, Beljo bio pojačanje? Bi, ali St. Pauli si ga ne može priuštiti jer mu je reputacija porasla iznad te razine.

Često je izazovno usporediti podatke ostvarene u različitim kontekstima i predvidjeti kako će se statistika prenijeti iz jedne lige u drugu, ali ponekad je odgovor vrlo jednostavan.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.