Na stranu pick & roll i salary cap, na stranu trade deadline i draft prospekti – NBA fanatici i lunatici su ove sezone imali dodatni razlog radovati se nastavku fiksanja košarkaškim opijatima. A taj razlog je ulazak Nikea u ligu kao službenog dobavljača dresova. I svih onih usputnih pizdarija od majica do hudica koje čine sastavni dio ormara svakog pravog NBA fah idiota, pa i nekih homo universalisa.
Kada je prije dvije godine potpisan ugovor između dvije megakorporacije znali smo da će se, ako ništa drugo, popraviti kvaliteta sporednih proizvoda, što se i ostvarilo – staviti na sebe dri-fit majicu umjesto onog platna koje je servirao Adidas već je samo po sebi ogroman napredak za čovječanstvo. Ono što je, pak, najzanimljivije bile su eventualne promjene koje će nove garniture dresova donijeti u pogledu vizualnog identiteta franšiza.
Tu je kao i obično bilo svega, stoga iskoristimo ovaj zadnji period zatišja pred playoff buru da se malo osvrnemo na dizajnerske heroje i zlikovce ove NBA sezone.
U startu je upalo u oko kako promjena dobavljača nije previše inspirirala franšize na značajne promjene primarnog izgleda. One koje su pak pokušale malo osvježiti imidž bolje bi bilo da nisu radile ništa. Minnesota definitivno nije trebala onu crtu iznad imena, Indiana nije trebala puno ime u krugu oko broja, a posebice je začudila Clevelendova odluka da prčka po identitetu usred ovako uspješnog rezultatskog razdoblja. Nije bilo jasno ni zašto se Denver tako olako odrekao svjetloplave kombinacije u korist modre jer su praktički od jedne od originalnijih momčadi Nuggetsi postali srednja struja, dok se eventualno moglo pozdraviti odluku Sunsa da dodatno pojednostave izgled i riješe se onih nepotrebnih crtica koje su predstavljale zrake sunca i koje definitivno nisu izgledale onako dobro kao na garniturama koje su nosili Kevin Johnson i Charles Barkley.
Međutim, sve skupa nije izgledalo loše, a posebice dobar dojam ostavio je način na koji su već klasične kombinacije zaživjele na novim dresovima. Sve je postalo nekako kompaktnije, a tome su pridonijela i dva dodatna loga, onaj Nikeov (u slučaju Hornetsa i samo njih na njegovom mjesto je logo Air Jordana u čast gazde kluba) i onaj sponzorski. U svakom slučaju, trend okretanja od raznih živina na prsima definitivno je završio i danas praktički osim Warriorsa i njihova mosta te mamuze Spursa i Jazzove note, koji su ionako dio imena, praktički nema suvišnih detalja na dresovima. A ova tri spomenuta su toliko dobro riješena da su sami po sebi klasika, bez obzira što odskaču od trenutnog standarda koji se zove – jednostavnost.
…treći dres od one crne garniture s dvometarskom glavom jelena koja izgleda kao nešto iz podruma Nadana Vidoševića…
Nike je pokušao narativ začiniti filozofiranjem – kada već nije praktičnim radom – te su nekadašnje domaće i gostujuće dresove preimenovali u „association“ i „icon“ garniture. Uz dodatak da bijela kombinacija više ne mora biti primarno domaćinska, odnosno da dres u boji ne mora nužno služiti za gostovanja. Na klubovima je da se, uz nadzor marketinških stručnjaka koji će itekako paziti kada je vrijeme za istrčati u posebnom dresu, dogovore i organiziraju oko toga što će nositi koju večer.
Uglavnom, bijele i obojene kombinacije tako su manje-više ostale iste usprkos dramatičnim nazivima koje su dobile, a nešto slično se dogodilo i s trećom garniturom. Od nečega što smo nekada zvali alternativnim dresom Nike je napravio „statement“ izdanje kojega je navodna poanta bila da naglasi karakter igrača i posebice kompetitivnost. Na stranu korporativna sranja za koja su neki ljudi masno plaćeni, realnost je da se i ovdje manje-više ostalo na starim rješenjima i da su većinom u pitanju tek standardni treći dresovi.
Dakle, uglavnom nebitni, uglavnom crni (čak 14 franšiza odlučilo se za crnu kao alternativnu boju dok je na drugom mjestu crvena s pet garnitura), osim u slučaju nekih dobitnih kombinacija koje su i dalje ostale – dobitne. Tu prije svega mislim na sjajni sivi dres Spursa s mamuzom bez natpisa na prsima ili slučajeve poput Hornetsa i Lakersa koji su jednostavno istaknuli svoju drugu ključnu boju. Lakersi su klasika i savršenstvo u koje se ne dira, ta ljubičasta uz idealne doze žute možda je bolja kombinacija od njihove žute s dozama ljubičaste, dok su Hornetsi odradili jedan od boljih faceliftova zadnjih godina, hrabro se zaigravši s nijansama plave i zelene.
Ipak, u ovoj su se dosadi neke stvari istaknule, poput odluke Dallasa i Denvera da na prsa stave nebodere. I dok je Denver na neki način ovime odao počast svojim starim dresovima iz 1980-ih, a usput u pozadini imaju i planine koje u njihovom slučaju imaju itekako smisla, Dallas za sličan potez nije imao nikakvog razloga, osim ako namjera nije bila oživjeti najgore dizajnerske NBA trenutke ranih 1990-ih. Tako je u slučaju Nuggetsa ovo možda i najbolja kombinacija koju imaju ove sezone, dok su Mavsi samo potvrdili da im hitno treba pošteni redizajn od glave do pete.
Jazzeri sa svojom agresivnom žutom možda nekome nisu po volji, posebice starim fanovima koji više cijene klasiku s dozom ljubičaste, ali njihovo kopiranje Spursa u svakom pogledu, ne samo time što im uzimaju stručni kadar, ovdje također funkcionira jer kombinacija loga bez natpisa izgleda vrlo dobro. Logo bez ičega u slučaju Bucksa ne funkcionira ni približno dobro (a to je zato što su stavili živinu preko cijelih prsa umjesto kao detalj, kako to rade prava gospoda), kao ni one nesretne kratice ispisane ogromnim fontom u slučaju Cavsa, Sunsa, Oklahome, Atlante, Clippersa i Brooklyna. S tim da kod ovih potonjih natpis BKLYN izgleda posebice besmisleno.
Warriorsi su pokušali svoju crnu garnituru malo oživiti s natpisom „the town“ i jebenim drvetom umjesto mosta, ali dojam je da su jednostavno trebali ostaviti žutu kao sekundarnu opciju u stilu one briljatne retro „the city“. Doduše, kod njih svako ovo odstupanje od mosta nekako je nepotrebno, jer most je već sam po sebi toliko iznad standarda da svaki dodatni detalj izgleda kao da ne rade dresove već majice za koncert Grateful Deada.
A da žuta nije nužno idealno rješenje ako se želite odmaknuti od crne i crvene dokazali su i Pacersi svojim najslabijim dresom od tri udarna, iako je kod njih opet pitanje koliko je stvar u bojama, a koliko u tom nepotrebnom natpisu u krug oko broja.
Igranje s natpisima tako nije baš uspješno prošlo, ali ni oni koji su pokušali biti originalni s bojama nemaju se čime hvaliti. Svjetloplavi alternativni, pardon, statement Memphisov dres, pogotovo sada kada je Denver odustao od originalnosti, i dalje izgleda vrlo dobro, ali neki još hrabriji odabiri boja nisu uspjeli. Minnesotina neonska zelena je apsurdna jer u njoj igrači djeluju više kao skupina djelatnika koji održavaju autoceste nego profesionalni sportaši (sreća jedino što Kevin Garnett nikada nije morao igrati u ovakvoj boji, jer zamislite njegove razrogačene oči i sudanski crnu kožu u ovakvim dresovima), dok je Detroit sa ovoliko sive barem pogodio ton vlastite sezone. I budućnosti.
Svakako treba istaknuti i Knickse koji su toliko cool i zadovoljni sobom (doduše, dobrim dijelom s razlogom, jer njihove dvije udarne garniture su klasika) da im je treća garnitura na prvi pogled identična kao i prva, odnosno bijela. Nešto više kreativnosti u pristupu detaljima pokazali su Blazersi, koji su napravili kompletno crno-crveni dres bez bijele kao tampon zone oko slova i brojeva, tako da imaš dojam kako ti je ekran pokvaren kada ih gledaš u takvoj kombinaciji, to jest barem dok ne dobiješ napadaj.
Uglavnom, nakon 90 manje-više viđenih garnitura te samo osam classic kombinacija od kojih jedna to nije, jer Indiana je nekako pod klasiku ugurala onaj bezvezni Hickory dres koji veze nema s njenom povijesti i među kojima je replika dresa Warriorsa iz 1980-ih apsolutno ne samo najbolji klasični dres, već možda i najbolji uopće koji smo imali prilike vidjeti ove sezone (‘čarapa’ u krugu s malo žutog obruba oko plavog broja i pogođeni font jednostavno su savršeni), nije ostalo ništa drugo nego čekati da nas Nike i NBA počaste nečim posebnim u svom ‘city’ izdanju.
Na stranu priče o povezanosti sa zajednicom i slična sranja, ovo su trebala biti dizajnerski najhrabrija rješenja u kojima bi se možda dalo vidjeti i tračak budućnosti. Točnije, nekakvog novog facelifta. I tu su neki totalno pogodili, udarivši si možda i temelje nekim budućim promjenama na većoj razini, neki se nisu previše trudili ostavši pri klasičnoj alternativi, a neki su totalno zajebali priliku. Pa idemo redom, od loših, preko jednostavno dosadnih i zamalo uspjelih, sve do pet najboljih. Klikom na ime svake franšize imat ćete prikaz svih garnitura koje su im na raspolaganju ove sezone, a ‘city’ dresovi bit će dodatno istaknuti kroz tekst.
THE BAD
Spursi imaju jedan od najboljih vizualnih identiteta gledajući prve tri garniture, nema spora da bi u drugačijem tipu izbora bili top 5, ali s četvrtom su zeznuli stvar. Znali su i ranije imati dresove s maskirnim uzorkom tako da nekih većih odstupanja od tradicije nema – grad je ovo u kojem se nalazi najviše vojnih baza u SAD-u s najviše profesionalnih vojnika po kilometru kvadratnom. Samo, maskirni uzorak na dresu je jednostavno bezveze. Bio i bit će. Pitajte samo Hajduka . Bile pomidore, svašta.
Nekima je njihova matematička košarka dosadna, a dosadni su im i dresovi. Ni ovaj koji je trebao malo razdrmati rutinu ne odstupa, dapače još bezveznijim ga čini to što se u biti radi o običnom dresu s primarnom bojom, samo što je, eto, natpis na prsima na kineskom. Ne iz razloga što je Kineska četvrt u Houstonu bitna, već samo zato što imaju gomilu fanova u Kini, kao i gomilu korporativnih sponzora. Čisti biznis, ali ne treba čuditi obzirom na lakoću kojom Adam Silver odobrava sve što donosi profit. Logotip sponzora na prsima i legalizirano klađenje do jučer su bili nezamislivi, danas i sutra već su realnost. Uostalom, slušam neki dan podcast u kojem novinar pita Silvera razmišlja li o uvođenju više ranih utakmica poput onih nedjeljom kako bi publika u Europi mogla uživo gledati NBA akciju u elitnim TV terminima navečer, a on odgovara da baš i ne, pogotovo jer u Kini utakmice već idu ujutro pa ih ljudi gledaju uživo dok se spremaju na posao ili na putu za posao. Putuj Europo…
Dobro, četvrti dres je trebao biti žuti i to je jasno, ali nije jasno zašto na ovom city izdanju nije ostalo ono provjereno ‘city’? Odnosno, zašto ovdje ne piše ‘town’? Ne, stavili su nekakvu kinesku verziju mosta radi navodno Kineske četvrti uz natpis „Bay“. Ma, da su jednostavno ostavili žutu verziju standardnog mosta dodali bi još jedan dobar dres u kolekciju, ovako je očito da se, iako za razliku od Houstona imaju itekako važnu kinesku tradiciju u gradu, samo pokušavaju dodvoriti sponzorima i fanovima u Kini. Bezveze.
Na ovom nesretnom dresu jedino što ima smisla je siva boja jer takva je ekonomija i život prosječnog građanina Clevelanda. Ako je namjera bila prikazati tugu centralne Amerike u post-industrijsko doba, onda svaka čast (nije, navodno bi natpis trebao simbolizirati ovo – dakle, ne tugu nego kič prosječnog Amera, ali inače nigdje veze s tradicijom kluba koji je imao stvarno očajnih rješenja kroz povijest kojih se vrijedi prisjetiti.
Još jedan crni dres, sa zlatnim padajućim lentama na kojima piše sjever jer, kao, mi smo Sjever. Kanadska Torcida. Svašta. Vjerojatno umjesto bengalki pale rođendanske svjećice na muffinima.
Nemam pojma što su htjeli s ovim stupnjevima zalaska sunca, navodno pokazati ljepote prirode u svojoj državi. Ja vidim samo prašinu i neukus. U principu, majica je trebala biti potpuno bijela, da se ne vide ni broj ni ime, kao slano jezero. To bi imalo smisla. Poanta je da Utah kroz povijest ima sjajnih momenata, od alternativnog zelenog dresa koji su Jazzeri koristili kroz nekoliko razdoblja, do nezaboravnih purpurnih tonova Stockton-Malone ere. Imali su čak i onu svjetloplavu kombinaciju u kojoj je Carlos Boozer izgledao seksi. Zašto onda ovo?
Da mogu gore od niskih standarda pokazali su i ovom alternativom koja je navodno oda auto utrkama (ova lenta kao predstavlja zastavicu za početak i kraj trke). Na vješalici još nekako i može proći, ali u akciji, s prugom koja se nastavlja na hlačama, doslovno umara mozak.
Njihov specijalni dres još jedan je dokaz da ovu sezonu tankiraju u svakom pogledu i da im pod hitno treba rebuilding. U objašnjenju nešto se kenjalo o tome kako je poanta dresa ukazati na neonske noći u Dallasu, ali očito se radi samo o nedostatku ikakve ideje. I onda još uz sve stave tu nesretnu skraćenicu s valjda najbezveznijim fontom kojega su mogli naći.
Franšiza koja je vizualno u samom vrhu sa sjajnim dresovima u boji, solidnim bijelim dresom i legendarnim klasičnim izdanjem na pruge. Negdje su morali kiksati, a to je očito na ovom primjeru. Nadimak grada na prsima je fora, ali zar nisu mogli izbjeći crni dres u kolekciji?
Bahatost momčadi iz Velike Jabuke je fascinantna, takva samodopadnost ne ostavlja čovjeku druge nego da uživa u činjenici zbog toga što ne mogu složiti poštenu momčad. Netsi ne odustaju od bijele i crne iako imaju zanimljivu povijest, ali zar nisu mogli stati na dva tamna dresa od četiri? Praktički, jedina zanimljivost ovdje je što bi puni natpis u luku, kao, trebao predstavljati most. Zanimljivost iz razloga što predstavlja manjak ikakve ideje.
Ni oni nisu uspjeli zaintrigirati barem vizualno kako bi malo sakrili manjak kvalitete na rosteru i vizije prilikom slaganja momčadi. Udarni dresovi su nezanimljivi, a ni ovaj specijalni ne odskače od takve prakse, s previše ljubičaste i premalo dodirnih točaka s povijesti franšize koja je kroz godine imala stvarno fenomenalnih trenutaka. Ali očito je važnije bilo ulizati se potencijalnim latino pretplatnicima. I ne misliti previše glavom. Inače, hispano večeri su bile standard u doba Adidasa, nije isključeno da će od iduće sezone biti i takvih specijalnih dresova (Nike u ovoj prvoj sezoni nije imao ni dresove za St. Patrick Day ni za Božić), a evo, jedino je Phoenix specijalnu prigodu odlučio pretvoriti u standard. Baš latino potez. Nije ni čudo da su ovakve ljenčine toliko popularne među Dalmatincima.
Kakav proizvod na parketu, takav i na dresu. Inače imaju bezveze garniture, ali ova je nadmašila sve njih. Možda možeš naći neke veze s magijom i svemirom ako se dobro napušiš, ali čak i tada imat ćeš problema povezati to nazad s ovom franšizom. Osim ako nisi upoznat s teorijom crnih rupa.
I četvrtim dresom samo su naglasili koliko je nedavni facelift promašen. Bez kričavo zelene se očito ne može, a posebice loše izgleda na ovako skromnom crnom dresu. Od kuda takva popularnost Trona, pojma nemam, ali i dizajnom očito vladaju ultra geekovi. Nevjerojatno da netko masno plati nekakav tim kvazi-stručnjaka da im osmisli facelift i da onda ne mogu bolje od ovoga. I sve to u trenutku dok franšiza koja inače ima problema popuniti dvoranu kreće u rebuilding. Jedini veći luzeri od Hawksa su ljudi koji se predstavljaju kao navijači istih.
Kingsi su bili na dobrom tragu – odavanju počasti ranim danima franšize u Kaliforniji s ovom nijansom plave – dok bijeli ovratnik i lav na prsima nisu zeznuli koncept pa na kraju više izgledaju kao da imaju reklamu za loše pivo na dresu. Šteta, mogli su imati još jednu solidnu garnituru samo da su se držali boje bez ovih suvišnih detalja jer prve dvije su im stvarno dobre (čak ni treća, iako crna, nije toliko loša zbog pogođenog fonta).
Ova franšiza inače od prvog dana ima problema s identitetom ne toliko zbog relativno podnošljivih boja koliko zbog očajnog loga, fonta i nedostatka ikakve vizije kako sve skupa zaokružiti. Tako da im ovakav zločin definitivno nije trebao. Ajde, plus je što konačno mogu obući nešto što nije neopisivo dosadno, ali ne vidim ni što je cool u tome da izgledaš kao da su ti uništili garnituru na kemijskom čišćenju. Ta narančasta je jedino što ih odvaja od mase i definitivno su joj trebali dati važniju rolu i novu šansu; naravno, uz malo više suptilnosti ovaj put.
THE BORING
Ne odustaju od crne i crvene, a i ovdje su ponovili foru bez bijelog obruba. S tim da, za razliku od crne na crvenoj koja ostavlja dojam kao da je nekoga upravo pregazio SUV, crvena slova i brojevi na crnome izgledaju pristojno i ne bodu toliko u oči. Uz nadimak koji je legitiman, fora je i karirani uzorak na dresu kojim se odaje počast hlačama legendarnog doktora Ramsaya (LINK: ). Problem je samo što u akciji potonje i ne vidiš.
Četvrti dres je ostao sivi i tu nema nikakvih iznenađenja, nisu se previše trudili, jedino što su zbog potreba da opravdaju Nikeovo filozofiranje oko zajednice po dresu stavili uzorke parketa u stilu Gardena. Solidno, ne amblematski kao bijela i zelena garnitura, ali ne narušava dojam da su Celticsi franšiza koja ne može zajebati čak i kada ih nije briga.
Nisu se trudili, a nevjerojatno je da bi ovaj natpis trebao biti dovoljan da se poveže sa zajednicom, zajednicom koja više definitivno ne živi od auto industrije. Hm, možda je i to razlog zašto nitko ne dolazi u dvoranu? Mislim, ako žele vezu s boljom prošlosti, zar ne bi logičnije bilo staviti natpis Bad Boys? Uglavnom, dosadan dres za dosadnu franšizu i jedini razlog zašto nije u kategoriji prije je taj što je toliko dosadan da bi bio loš.
Još jedan bijeli dres u kolekciji koju čine crveni, bijeli i plavi je podnošljiv, posebice jer nema pruge i jer je lišen suvišnih detalja. Nažalost, natpis je totalno promašen, izgleda kao da ga je netko usput zalijepio na prsa i zamalo je potpuno zeznuo nešto što je gotovo nemoguće zeznuti, a to je decentan bijeli dres bez previše zahvata. Bitno da se širi zajednica. Potrošačka.
Fascinanto, ali ovaj bezlični dres možda je i najbolje što Wolvesi imaju za ponuditi. Nigdje veze s ičim što smo do sada imali prilike gledati, ali ajde, siva ima barem više veze s vukovima od plave, a pogotovo više od neona. Fora su i ove nakostriješene dlake sa strane. U svakom slučaju, ovo bi mogla biti pristojna treća garnitura.
Boje su dosadne, ali kao i s trećom garniturom, Nuggetsi barem koriste priliku da istaknu nešto što ima smisla, poput alternativnog loga koji pak ima korijene u prošlosti. Solidno, iako ni blizu uspješno kao neboderi i planine.
Ako ništa drugo, barem su se udostojili odmaknuti od klasike. Vezivanje uz heroje grada, vatrogasce, u New Yorku uvijek prolazi, iako bi još veća fora bila da je razlog za ovakvo poigravanje s grbovima borba Amarea Stoudemirea s vatrogasnim aparatom.
THE ALMOST GOOD
Boja kapućina, jelen pristojne veličine, pruge koje ne bodu previše u oči – ovo je skroz OK. Nije idealno zbog previše boja (zašto i plava pruga?), ali definitivno je bolje rješenje za treći dres od one crne garniture s dvometarskom glavom jelena koja izgleda kao nešto iz podruma Nadana Vidoševića.
Neke poveznice sa samom franšizom nema, što je jedini minus jer jednostavnost crne i bijele izgleda sjajno. Pogođen je i font koji je, poput boja, inspiriran štrajkovima crnih radnika u doba kada je ubijen i Martin Luther King. I to baš u Memphisu. U ovakvoj ligi ovakav potez potpuni je pogodak pa makar vizualno i ne bio previše izazovan. Vrlo solidno i dokaz da se može kad se hoće.
S obzirom na to da su Spursi zakazali s četvrtom garniturom i da se Celticsi nisu previše trudili oko treće i četvrte, možemo li kazati da su Lakersi momčad s najboljim vizualnim identitetom u ligi? Imaju jedan od najboljih trećih dresova, prvi i posebice drugi su klasika, a ni ovaj četvrti nije loš. Dapače, inače dosadna crna kao glavna boja ovdje je idealno nadopunjena s dozom žute, a ideja da dres bude u stilu ljuskica zmijske kože kako bi se odala počast Crnoj Mambi toliko je dobro izvedena da nije ni ljigava.
THE GOOD
5. Bulls
Bullsi se s razlogom drže klasike i mudro su četvrti dres posložili dijelom na vlastitoj povijesti, dijelom na lokalnim detaljima. Za početak izbor bijele boje je idealan, svakako bolji nego još jedna tamna kombinacija. Također, postoji odmak od prve garniture jer ova je manje agresivna zbog manje crvene boje i zamjene crne sa svjetloplavom. Četiri šestokrake zvijezde i nijansa plave posuđeni su s gradske zastave. Sjajan detalj je što je i Nikeov znak plav, a najveći plus ide na račun fonta koji je posuđen sa starih dresova iz 1970-ih. Eto, vrlo jednostavno.
4. Pelicans
Ovoliko kričavih boja možda bodu oči, ali ovo je klub koji bi trebao predstavljati New Orleans i kao takav zaslužuje pošteni dres. A ovaj je više nego dobar. Prva tri su apsolutno dosadna i nezanimljiva dok je ovaj, svim očitim manama usprkos, nešto u čemu bi trebali igrati što češće i, ako ništa drugo, pokazatelj u kojem smjeru bi trebali krenuti jednom kada se konačno odreknu Anthonyja Davisa i upuste u novi rebuilding. Uostalom, to su boje u kojima je igrao i Pistol Pete što je ujedno poveznica i s poviješću košarke u gradu. Razigrani font potpuni je New Orleans, a i ovo je jedna od rijetkih skraćenica koja ima smisla. Dakle, molim vas, što više utakmica u ovoj garnituri.
3. Sixers
Njihov facelift je inače solidan, ali ovaj dres je definitivno najbolje što nude. Tajna je u pogođenom fontu i kurzivom ispisanoj skraćenici imena zbog čega natpis izgleda privlačnije nego na prvom i drugom dresu. Crvena je dozirana u idealnom omjeru, a uz to dres nije bijeli već malo kapućinast kako bi djelovao kao pergament na kojem je napisana Deklaracija Nezavisnosti. Odlična fora, iako i bez nje stvar funkcionira.
2. Heat
Još jedan bijeli dres, još jedan pun pogodak. Mislim, samo u Americi može netko povezati TV seriju s lokalnom tradicijom i da to izgleda kao da ima smisla. Boje su legle samo tako, a pogođen je i font jer da se ostalo na stilu 1980-ih stvari ne bi ovako dobro funkcionirale. Natpis sa stare dvorane srušene 2008. kako bi se napravilo parkiralište ne samo da je poslužio kao idealan uzorak, već je donio i dašak povijesti koji dodatno zaokružuje cijeli posao. Maestralno.
1. Clippers
Iako nije bilo lako nadmašiti ovo što su napravili u Miamiu, dajem prednost Clippersima čisto zbog jednoga razloga – ovaj njihov četvrti dres već sutra bi trebao postati prvi. I tu nikakve rasprave nema. Nedavni redizajn kluba pod novim gazdom Steveom Ballmerom bio je očajan te su Clippersi doslovno došli u rang s Oklahomom po tome koliko su njihova vizualna rješenja bila ispod razine. Stari identitet, iako neraskidivo vezan s gubitništvom i Donaldom Sterlingom, barem je imao nešto šarma, s logom starim više od 30 godina i pisanim slovima na prsima koje su bile zaštitni znak kluba tek nekoliko godina manje. Novi je pak djelovao kao bezidejni pokušaj da se izbriše povijest.
Stvar je dovedena do apsurda ove sezone kada se potpuno odustalo od crvene garniture u korist crne i tamno plave. S rebuildingom pred vratima možda bi Clippersima uskoro mogao trebati novi identitet na svim razinama. I tu je stvar spasio ovaj četvrti dres koji je jednostavno prekrasan. Ne samo zbog očite ugode koju uzaziva kombinacija narančastog i svjetloplavog, već i zbog povratka korijenima. Pozdrav San Diegu daje tu potrebnu patinu ovoj kombinaciji boja i stvarno nema razloga da, ako već žele što dalje od crvene, jednostavno ne forsiraju ovaj opušteniji izgled koji svakako bolje pristaje klubu iz Kalifornije od oštrine trenutnog drugoga i trećeg dresa. Koji nisu loši, ali nemaju nimalo duše, za razliku od ovoga.
