Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Unitedu treba restart

Ed Woodward je upropastio klub. Kako ga spasiti?

Zadnja izmjena: 27. travnja 2019. Mike Egerton

Manchester United je na putu prema dolje. Kotač vremena ga neumoljivo pritišće i pod hitno mora pronaći svoj Alamo ako želo ostati relevantan čimbenik na nogometnoj sceni. Problem je u tome što im nedostaje kapetan John H. Miller.

Ed Woodward je pokazao da nije niti može biti taj.

Financijski genij koji je konzultirao obitelj Glazer prilikom preuzimanja kluba 2005. svoje je umijeće potvrdio duplirajući komercijalne prihode u samo pet godina, čime je stekao neograničeno povjerenje američkih vlasnika, kojima je otplata kredita svaljenog na klupske račune bila prioritet. Nakon povlačenja dotadašnjeg izvršnog direktora Davida Gilla, Woodward je promoviranjem dobio neograničenu moć. I dalje je kontrolirao sve financijske tokove, ali je u ruke dobio i kompletan sportski projekt u jednom od najosjetljivijih trenutaka u klupskoj povijesti.

Nitko nije mislio da će tranzicija nakon povlačenja Sir Alexa Fergusona biti lagana, ali nitko nije očekivao ni da će se United, klub za koji se prethodnih 26 godina činilo da je upravljan autopilotom, pretvoriti u sinonim za povlačenje loših poteza. Umjesto proračunatog genija koji je činio čuda s brojevima, United je u Woodwardu dobio megalomana opsjednutog novinskim naslovima i mišljenjem publike, čovjeka koji dopušta emocijama da ga vode.

Solskjæru treba pomoć. On treba nekoga tko će njegovu viziju pretvoriti u djelo. Unitedu treba restart. Woodward ne smije biti taj koji će pritisnuti dugme

Šestogodišnji ugovor Davidu Moyesu pravdan željom za nastavkom dugoročnosti bio je simpatičan, ali krajnje naivan potez u vrijeme kada najbolji treneri na svijetu rijetko pristaju na ugovore duže od tri godine. Nije problem u tome da li je Moyes bio trener za United ili nije, problem je taj što je Woodwardova najbitnija odluka produkt loše analize vođene emocijama. Trogodišnji ciklus je period nakon kojeg je Ferguson rastavljao svoje šampionske timove i išao u stvaranje novih, nakon kojeg je José Mourinho ostajao bez vanjskih neprijatelja i počinjao istraživanje pete kolone, a Pep Guardiola odlučivao potražiti novi izazov ili uzeti godinu dana odmora. Govorimo o točki zasićenja najboljih u ovom poslu. O onima koje je Woodward želio vidjeti na klupi Uniteda prije Moyesa.

Woodward je istovremeno nišanio Cesca Fabregasa, Thiaga Alcântaru i Tonija Kroosa, da bi na kraju završio s paničnom kupovinom Marouanea Fellainija. Bez svijesti da se nalazi izvan svog prirodnog okruženja, potpuno nespreman za ono što slijedi, uzdao se u šampionski tim koji je Moyes dobio u naslijeđe. Vjerovao je u obmanu. U spoj iznemoglih i nedovoljno dobrih okupljenih oko Fergusonove izvrsnosti. Bio je to preveliki teret za Moyesa, koji je dobio otkaz nakon sedam mjeseci. Priče o kontinuitetu pale su u vodu. Moyes, plaćen da drži jezik za zubima, svoju verziju priče zadržao je za sebe.

S druge strane ulice

United se ponovo našao na prekretnici. Trebalo je izabrati novi put kojim će se oživjeti slavni dani koji su polako počeli blijedjeti.

Izbor je pao na Louisa van Gaala. Tvrdoglavi ideolog bio je logičan izbor za klub kojem su trebali novi temelji. Njegova debela biografija garantirala je ukidanje statusa quo. Međutim, nije povijest izgradnje novih timova dovela Nizozemca u United; bio je to njegov uspjeh s Oranjem na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Woodward, koji je prema izvorima bliskim klubu nakon minulog prvenstva u Rusiji htio kupiti pola engleske reprezentacije, nije mogao dopustiti da mu izmakne zvijezda ljeta. Van Gaal je s druge strane, kako sam kaže, odbio sa sportskog aspekta znatno kvalitetniju Tottenhamovu ponudu da bi mogao voditi najveći klub u Engleskoj.

Iako je United u tom trenutku imao sedam igrača starijih od 30 godina, Van Gaal je u njemu vidio izazov dostojan posljednjeg posla u svojoj karijeri. U prvoj sezoni vratio je klub u Ligu prvaka, u drugoj osvojio FA Cup, ali to nije bilo dovoljno. Na nogometnoj sceni su se događale tektonske promjene. Gradski rival je upravo potpisao Guardiolu. Woodward je morao uzvratiti jedinim potezom koji će vratiti ravnotežu na ulice Manchestera. Uprkos negodovanju Unitedovih legendi, Mourinho je zakonom akcije i reakcije naslijedio Van Gaala.

Newtonovi zakoni su siguran put do rješenja u klasičnoj mehanici, ali u nogometu su recept za katastrofu.

Woodward je godinama imao priliku gledati kako se s druge strane ulice novcem stvara savršeno funkcionalan, moderan klub. Za razliku od njega, vlasnik Manchester Cityja šeik Mansour bin Zayed Al Nahyan imao je viziju što želi dugoročno postići. Da bi to ostvario, odlučio je uložiti svoj novac u kupovinu pameti. I to ne bilo kakve pameti, nego one koja je režirala stvaranje najbolje ekipe u modernoj povijesti. Kupio je Barcelonin mozak, Ferrana Soriana i Txikija Begiristaina, i dao im sve potrebne resurse da stvore platformu u koju će uklopiti posljednji dio slagalice kad dođe vrijeme za to.

Nakon što je napustio Bayern, Guardiola nije mogao odbiti ponudu svojih prijatelja. Očekivani sudar svjetova odgođen je na godinu dana silinom Chelseaja Antonija Contea koji se prošetao do titule. Guardiola je u međuvremenu ispravio nedostatke u svojoj momčadi, ali za Mourinha je bilo poznato da ne gubi u drugoj sezoni. Međutim, sistem je pobijedio anarhiju. City je na putu do titule obarao rekorde, uključujući i onaj Mourinhov za najviše osvojenih bodova u sezoni. Portugalac je pružio tek solidan otpor, ali i to je bilo dovoljno da uvjeri Woodwarda da zaslužuje novi ugovor.

Par mjeseci kasnije, kada je Woodward trebao svoje povjerenje u Mourinha pretvoriti iz riječi u djela, ispostavilo se da mu više ne vjeruje. Novca za pojačanja ima, ali Mourinho nije taj koji će ga trošiti. Nadrealna situacija koja je dovela do otvorenog rata između trenera i prvog čovjeka kluba uništila je još jednu sezonu i prijetila da će ostaviti dalekosežne posljedice. Par dana prije Božića, Woodward se sjetio tko je gazda i otpustio Portugalca.

Solskjæru treba pomoć

Mourinhovo neprekidno insistiranje na uspostavljanju jake vertikalne hijerarhije u klubu, prije svega u vidu imenovanja sportskog direktora, ostavilo je posljedice na Woodwarda. Prvi put se u Unitedu počelo razmišljati o takvoj poziciji.

Ulje na vatru je dodao i Van Gaal, koji, za razliku od Moyesa, ne umije držati jezik za zubima. U nedavnom intervju za BBC žestoko je napao Woodwardovu odluku da za svog pomoćnika imenuje Matta Judgea. Nepoznato ime široj javnosti, Judge je magistar ekonomskih znanosti sa 13 godina iskustva u investicijskom bankarstvu, a u Unitedu ima pregovaračku ulogu prilikom realizacije transfera. Za razliku od Mourinha, Van Gaal klupsku strukturu ne smatra toliko lošom, ali drži da Woodwardov pomoćnik umjesto bankara mora biti neko s nogometnom pozadinom. Nažalost, završava Nizozemac, govorimo o komercijalnom klubu, a ne o nogometnom.

Nakon serije loših odluka, Woodward je konačno pogodio. Vrlo brzo će se ispostaviti da je to izuzetak koji potvrđuje pravilo i da Unitedov prvi čovjek nije ništa naučio iz svojih grešaka. Imenovanje legendarnog Olea Gunnara Solskjæra za privremenog menadžera vratilo je osmijehe na lica igrača i navijača. Gotovo je sa otvorenim ratom i toksičnom atmosferom. United je pobijedio u 14 od prvih 19 mečeva sa Solskjærom na klupi, izbacivši u tom nizu i PSG u osmini finala Lige prvaka.

Umjesto da stavi glavu u frižider — što je katalonska izreka i način rada ljudi u Cityju koji ne donose ishitrene odluke, pogotovo ne nakon velikog događaja — Woodward je još jednom ponesen emocijama odlučio reagirati. Uspjeh u Ligi prvaka, za koji vjerojatno ni Solskjær ne može pronaći logično objašnjenje, iskoristio je da ponudi trogodišnji ugovor Norvežaninu. Baš kao u Moyesovu slučaju, nije problem bio u tome je li Solskjær pravi trener za United; problem je emotivna priroda Woodwardove odluke. Njegova opsjednutost razmišljanjima navijača spriječila ga je da vidi kako se ponašaju Solskjær i njegova ekipa kada gube. Teško da bi još uvijek držao ponudu na stolu da je imao priliku vidjeti razvoj događanja u devet utakmica koje su uslijedile nakon eliminacije Paris Saint Germaina, a u kojima je United upisao sedam poraza.

Ipak, Solskjær je pod ugovorom, njegovoj ekipi ozbiljno visi plasman u Ligu prvaka iduće sezone, a bez elitnog natjecanja mogao bi ostati i bez ključnih igrača. Unitedovi čelni ljudi vrše pritisak na Paula Pogbu i Davida de Geu, jedini ozbiljan preostali igrački kapital, da se što prije izjasne namjeravaju li ostati u klubu ili ne. Pogba je sve bliži Real Madridu, De Gea ne želi produžiti ugovor bez ozbiljnih garancija da će United iduće sezone imati tim spreman boriti se za trofeje. Bez Lige prvaka to će biti teško ostvariti.

Solskjæru treba pomoć. On treba nekoga tko će njegovu viziju pretvoriti u djelo. Unitedu treba restart. Woodward ne smije biti taj koji će pritisnuti dugme.

Mike Phelan se sve češće spominje kao moguće rješenje. Čovjek koji je slijepo pratio Fergusonovu intuiciju u tom slučaju će morati naučiti vjerovati svojoj. Daleko od idealnog kandidata za ulogu kapetana Millera, barem je iskorak prema vraćanju nogometa u fokus nogometnog kluba. Obojica poznaju “Unitedov način”, znaju kako doći do Alama, ali s trenerskim iskustvom u norveškoj ligi i direktorskim u australskom posao će morati učiti vrlo brzo ukoliko žele zaustaviti urušavanje i spasiti Manchester United.

Ne propusti top članke