U današnje vrijeme izrazito su rijetki slučajevi gdje maloljetnici igraju značajnu ulogu u seniorskim košarkaškim momčadima na profesionalnoj razini. U SAD-u je to i zabranjeno, ali u Europi nitko vas nitko ne spriječava da date ‘dici’ šansu, dapače, publika to svesrdno odobrava. Međutim, realnost je takva da velika većina maloljetnika, usprkos stanovitoj razini talenta, nije ni fizički, ni psihički spremna za ozbiljnu participaciju u natjecateljskim utakmicama, stoga je najbolje čemu se mogu nadati tzv. trash time.
Naravno, postoje iznimke, uglavnom u ne pretjerano renomiranim ligama. Ali ovo što u posljednje vrijeme radi Real Madrid zaista je nevjerojatno. Prvo nam je predstavio Luku Dončića, koji je u Euroligi debitirao kao 16-godišnjak i jako brzo se prometnuo u nositelja igre, te naposljetku odveo momčad do titule prvaka.
Možda se njegov slučaj mogao promatrati kao nešto što se događa jednom u sto godina, ali Pablo Laso odlučio je nastaviti s ovim običajem — u tekućoj sezoni zaigrao je 17-godišnji Usman Garuba, koji u elitnom europskom natjecanju igra po 20-ak minuta i završava utakmice.
Dok je Slovenac oduševljavao elegancijom, Garubina glavna odlika je silovitost
Riječ je o Španjolcu nigerijskog porijekla koji pokriva pozicije 4 i 5, a za njega se pročulo još prije tri godine kada je proglašen MVP-jem kadetskog Eurobasketa, premda je bio dvije godine mlađi od većine konkurenata. Tada je finalu s Litavcima potpuno izdominirao utakmicom ubilježivši zastrašujući triple-double: 15 poena, 11 skokova i 10 blokada.
Ha, netko će reći: “Evo još jednog Afrikanca koji se rodio s pet godina”. Međutim, Garuba je rođen u madridskoj bolnici, stoga takve insinuacije ne drže vodu. S druge stane, ipak postoji razlog zašto se oko Garube (još) nije stvorila opća histerija kao ranije oko Dončića.
Fizički nadmoćan i u seniorima
Naime, Garuba ima dva ozbiljna hendikepa. Prvi je šut koji je na vrlo niskoj razini i upitno je može li se dovoljno popraviti da bude bar donekle opasan s distance, što je zahtjev koji ne može mimoići krilnog centra. Nadalje, drugi problem je visina — Usman je visok 203 cm, što u elitnim natjecanjima uglavnom nije dovoljno za igranje petice.
Sve ovo opravdava bojazan da će ovdje biti riječ o jednom od onih igrača koji su u mlađim kategorijama dominirali zbog prednosti u fizikalijama, a zatim potonuli u prosjek. Ipak, postoji razlog zašto je Laso odabrao upravo njega kao idući projekt, unatoč tome što Realova škola obiluje i drugim velikim talentima poput Marija Nakića, srpsko-hrvatskog krila (sin Ive Nakića još nije odlučio za koga će nastupati, vjerojatno za Srbiju), koji također briljira u mlađim kategorijama, a stariji je godinu dana od Garube.
Isto tako, ni ESPN nije bez razloga postavio Usmana na šesto mjesto u projekciji NBA drafta 2021. Ima nešto posebno u tom mladiću kada ga se tako tretira unatoč navedenim manama, stoga se posvetimo njegovim prednostima.
Kao prvo i najvažnije, Garuba je zvijer od igrača — na bogomdanu mišićnu masu nadovezala se sjajna koordinacija, stoga je već sada fizički nadmoćan u seniorskoj konkurenciji. Ne konkurentan, nego nadmoćan! U to se prošlog tjedna izbliza uvjerilo 16.000 Zvezdinih navijača kada je poput hobotnice grabio skokove među trojicom domaćih igrača (osam skokova, četiri u napadu). Njegovu silovitost još bolje oslikava situacija kada je u dvoboju s Albom došao do koša u okruženju čak četvorice suparničkih igrača koji su ga pokušali zaustaviti (na 1:27 u priloženom videu).
Garuba je u mlađim kategorijama pokazao da mu je najdraže napasti čuvara licem. U tim slučajevima odlično koristi svoju eksplozivnost, dok udvajanja pravodobno rješava dodavanjima, i to ne samo najbližem suigraču — sposoban je i pronaći šutera na suprotnoj strani. Još jedna od njegovih napadačkih prednosti je pick igra u kojoj postavlja čvrste blokove, te se potom munjevito ‘rola’ prema obruču.
Predispozicije za elitu
Pomalo iznenađujuće je da još uvijek nije razvio naviku redovitog napadanja leđima — Usman za dolaske do obruča radije koristi eksplozivnost i brzinu, dok mu je korištenje mase za guranje čuvara pod obručem pomalo u drugom planu. To će se sigurno jako brzo promijeniti, pogotovo kada nabaci još nešto kilograma na sadašnja 104.
Što se tiče obrane, tu je perspektiva za Garubu mnogo svjetlija. Deficit u visini mu ne predstavlja problem jer ga kompenzira pokretljivošću, odrazom i ogromnim rasponom ruku od čak 219 cm. Usman je u mlađim kategorijama bio neprikosnoveni zaštitnik obruča, a vrhunske reakcije u tom području pokazao je već na svom euroligaškom debiju protiv Bayerna, zbog čega ga je Laso odlučio pretvoriti u standardnog prvotimca.
Ima nisko težište, zato ga je vrlo teško izgurati leđima ispod obruča u igri jedan-na-jedan. U obrani od picka pravovremeno iskače i vraća se u reket, dok se u preuzimanjima još muči, ali daje naznake da će mu uskoro i to postati velika kvaliteta. Budući da ga Laso pretežno koristi na četvorci, stalno mora paziti na obranu perimetra, gdje prilično uspješno pokriva suparničke šutove. Naposljetku, ako ‘pukne’ timska obrana vrlo je koristan u pomaganju — zahvaljujući hitrosti i rasponu ruku stiže zasmetati protivniku čak i kada se čini da je malo zakasnio u polasku.
Dakle, jasno je da je ovo drugačija priča od Dončićeve. Slovenac je u bijelom dresu oduševljavao elegancijom, dok je Garubina glavna odlika silovitost. On nema loptu u rukama što ga, ako želi doći do izražaja u napadu, čini ovisnim o suigračima. U svoje prve tri utakmice nije dobio previše lopti, ali ih je zato iskoristio u impresivnom postotku (12/15, 80 posto šut iz igre). Kako vrijeme bude odmicalo suigrači će mu sve više vjerovati, pa će imati veći napadački doprinos.
Što se tiče njegove budućnosti, pitanje je kako će ga u Madridu nastaviti razvijati — kao undersized peticu ili kao četvorku? Iako Usman definitivno ima potencijal da postane poboljšana verzija Kylea Hinesa, vrlo vjerojatno će se ustrajati da igra na četvorci jer je na toj poziciji mnogo zanimljiviji NBA klubovima. Garuba ima fizičke predispozicije da postane elitni obrambeni krilni igrač i to je karta na koju će igrati ako želi jednog dana maksimalno unovčiti svoj talent.
Ali, do tada treba još mnogo pure pojesti. Sreća za njega je što se nalazi u jedinom klubu u Euroligi koji daje veliki prostor vlastitim tinejdžerskim biserima, usprkos uvijek maksimalnim rezultatskim ambicijama.
