HEP logo generalni partner Telesporta

Van Gundy i odgoj Pelikana

Old school trener. Mlade zvijezde koje čeznu za modernim. Što može poći po krivu?

Zadnja izmjena: 2. siječnja 2021. Vizual Vladimir Šagadin/Telesport

Dvije sezone odolijevao je Stan Van Gundy pozivima iz NBA lige. Prekaljeni stručnjak s 13 godina radnog staža kao glavni trener i još osam kao pomoćni čekao je ponudu koja se ne odbija. U tom periodu nije bilo ekipe čija se upražnjena trenerska pozicija nije povezivala sa SVG-jem, što dosta govori o njegovoj reputaciji u ligi. Van Gundy je ipak ostao strpljiv, posvetivši se ulozi stručnog komentatora na TNT-u u kojoj je oduševio sa sjajnim opservacijama tijekom utakmica.

Van Gundyjeva pauza trajala je do ove jeseni kada su New Orleans Pelicans objavili da on postaje njihov novi glavni trener. Prilika da trenira dva dragulja NBA lige, Brandona Ingrama i Ziona Williamsona, bila je upravo ponuda koja se ne odbija. Došlo je vrijeme da s riječi prijeđe na djela i da komentatorsku udobnu stolicu i odijelo zamijeni trenerskom vječno užarenom klupom i trenerkom.

Odabirom Van Gundyja za trenera Pelicansi ne samo da su istaknuli svoje ambicije nego su dobili i trenera koji je ‘tri-u-jednom’: stručnjak za razvoj mladih igrača, ofenzivni inovatora i trener koji ekipu gradi na obrambenim fundamentima.

I u Miami Heatu i Orlando Magicu SVG je znao kako razvijati talente poput Dwyanea Wadea i Dwighta Howarda te od njih napraviti zvijezde. U Orlandu je popularizirao rolu stretch četvorke i prihvatio spread pick and roll kao glavni ofenzivni koncept, a u obje ekipe kombinirano, samo jednom njihov defenzivni rejting nije bio u top 10. U svih sedam punih sezona koje je odradio kao glavni trener u Heatu i Magicu, Van Gundy je imao pozitivni omjer pobjeda i poraza. Postotak mu narušava epizoda u Pistonsima od 2014. do 2018. kada je samo jednom stigao do pozitivnog omjera. U Detroitu se Van Gundy nije snašao u dualnoj ulozi trener/GM, ali i u svim tim sezonama su Pistonsi igrali solidnu ili granično elitnu obranu.

Van Gundy je old school trener koji kuću gradi od temelja, a to je uvijek obrana. Uspjeh će ovisiti o tome koliko svojim idejama može pridobiti Ingrama i Williamsona

Zato njegov dolazak na klupu nije samo odraz klupskih ambicija i nade da će Ingram i Zion slijediti razvoj Wadea i Howarda, nego i svojevrsni zaokret u identitetu franšize. Punih pet godina koliko je Alvin Gentry bio trener Pelicansa momčad je bila orijentirana na tempo i napadački aspekt igre, kako i priliči učeniku Mikea DAntonija. Viđeno u predsezoni i prvim utakmicama regularne sezone ukazuje nam da će Pelicansi pod SVG-jem biti fokusirani na obranu i poštivanje osnovnih zakonitosti igre, kako i priliči učeniku Pata Rileyja.

Pelicansi su prošlu sezonu završili kao 19. obrana lige, što samo po sebi nije toliko dramatično. Ipak, simptomatične su brojke po kojima su bili u donjoj ligaškoj trećini po postotku šuta koji su dopuštali suparniku, kontroli defenzivnog skoka, količini napravljenih prekršaja i tranzicijskoj obrani. Drugim riječima, Pelicansi nisu uspijevali ispuniti elementarne obrambene zadaće koje i treneri u najmlađim kategorijama traže od svojih dječaka. Ne čudi stoga što je SVG već prvog dana trening kampa krenuo s defenzivnim drilovima, jasno dajući do znanja ekipi da popusta ove godine neće biti.

Reket je hram

“Obrana, obrana i još obrane”, sumirao je prve dane kampa Williamson. “Prvog dana trening kampa želiš uspostaviti intenzitet”, govorio je Van Gundy i dodao: “A mi ćemo to napraviti obranom, prvo i osnovno.”

Kada je nedavno u drugoj utakmici sezone New Orleans izgubio od Miamija, na press konferenciji nakon utakmice Van Gundy nije spominjao, primjerice, činjenicu da su njegovi igrači ubacili samo 10 trica iz 38 pokušaja. Puno veći problem za njega je bila defenzivna tranzicija i povratna trka u obranu: “Ovo je bilo razočaravajuće. To je nešto što mora nestati iz naše igre — manjak truda u obrambenoj tranziciji”, objašnjavao je Van Gundy i na kraju poentirao: “To je znak loših momčadi, a to nije nešto što mi želimo biti.”

Prvi dojmovi iz regularne sezone svakako su pozitivni.

Iako su odigrali samo četiri utakmice i uzorak nije reprezentativan, možemo uočiti trendove i ideje u obrambenoj igri Pelicansa. Po defenzivnom rejtingu i nakon što su ih Phoenix Sunsi razbili su 15. u ligi, iako su do te utakmice bili deveti. Ono što više ohrabruje su sve one kategorije u kojima su lani bili u donjoj trećini ligaškog poretka. Na startu sezone su u većini njih u gornjoj trećini: bolje kontroliraju skok, suparnici izvode manje slobodnih bacanja protiv njih, forsiraju veći broj izgubljenih lopti i bolji su u zatvaranju tranzicije.

Iako su izgubili glavnog obrambenog igrača Jruea Holidaya, SVG ima oružja na raspolaganju. Eric Bledsoe i Lonzo Ball su možda i najbolji obrambeni par na bekovskim pozicijama. Ingram se pretvara u kvalitetnog help defendera, Zion ne pomaže puno osim na skoku i povremenim blokadama, a Steven Adams nije elitan, ali je korektan zaštitnik obruča. Upravo ta kontrola obruča i gomilanje tijela u reketu je glavna odlika ove ekipe. Po uzoru na svog mentora Rileyja, Van Gundy u reketu vidi hram u koji je strancima pristup zabranjen, a Pelicansi trenutno dopuštaju suparnicima najmanji broj pokušaja na obruču u ligi.

Na svaki pokušaj ulaza u reket ili probijanja prve linije driblingom Pelicansi odgovaraju agresivnom help obranom i tjeraju suparnika da se riješi lopte. Tu ipak dolazi do određenih problema jer obrana gubi kompaktnost, obrambeni igrači stoje daleko od igrača na perimetru i natjerani su na rotiranje. Rotacije su stvarno dobre i pravovremene, ali ni one često ne mogu pobijediti pravovremeno dodavanje na tricu. Trenutno su Pelicansi momčad koja dopušta najveći broj šutova s perimetra, i to debelo najveći. To ne mora nužno biti problem, na istim principima su zasnovane neke od najboljih obrana u ligi poput onih Raptorsa i Bucksa, ali da bi se smanjila šteta kontrola obruča stvarno mora biti vrhunska i trebat će im malo sreće da ih suparnici ne ubijaju redovito izvana kao nedavno Sunsi.

Zaštopana WC školjka

Van Gundyjeva ideja da ekipu počinje graditi od obrane je legitimna, ali u isto vrijeme i dosta old school ili u najmanju ruku nekonvencionalna. Ipak je NBA u eri u kojoj su napadi, barem u regularnoj sezoni, puno važniji od obrana i u kojoj iole solidniji napad nadvladava jako dobru obranu, pojednostavljeno rečeno. I koliko god ova obrana Pelicansa stvarno ima potencijala biti posebna, toliko napad u takozvanoj pace and space eri niti je pace niti je space. Napad Pelsa trenutno je zaštopana WC školjka pored koje Ingram i Zion ne mogu doći do daha.

Samo Raptorsi trenutno imaju gori napad od Pelicansa, 28. su momčad lige po tempu, a 19. po broju ispaljenih trica. Tempo je možda i najmanji problem, iako je on ključna stvar ako želiš maksimizirati Zionov i Ballov talent. Ne može se reći da Pelicansi nemaju i tranzicijske setove i da ne šutiraju trice kad su u tranziciji, što potvrđuju i brojke. Problem je kada prime koš i moraju napasti potpuno postavljenu obranu; tu je njihov napad potpuno statičan, prečesto bezidejan i završava teškim šutovima preko ruke.

To je bilo i za očekivati od momčadi koja je Ziona, koji još uvijek igra kao centar, uparila sa Adamsom koji je staromodna petica. Na takva dva nešutera dodajte i Bledsoea, beka ispodprosječnog šuta za tri, te Balla koji trenutno nije ništa više od spot-up šutera i tranzicijskog finišera i jasno je zašto Pelicansi igraju dosadne i duge napade i zašto imaju trenutno najgori ligaški halfcourt napad.

Van Gundy je tako od tipa koji je još tamo 2009. proslavio stretch četvorku u Magicu i formaciju 4 out-1 in u 2020. trener koji igra bez stretch četvorke, s minimalnim spacingim i u zastarjelom rasporedu 3 out-2 in. Apsolutno je nevjerojatno da i u takvom kontekstu Zion ipak ubacuje u prosjeku preko 19 poena uz 54 posto šuta iz igre, iako nema prostora ni za svoje ulaze ni za rolanje prema obruču nakon picka, jer je Adamsov čovjek uvijek tu negdje. Još je nevjerojatnije da Ingram ubacuje 23 poena prosječno uz šest asista, sedam skokova i 46 posto šuta iz igre i 40 posto za tri. Sve to uspijeva odraditi dok mu je samo 25 posto poena koje zabija asistirano.

Trenutno je Ingram tip koji uz Luku Dončića provodi najviše vremena u izolacijama u NBA ligi. Da, više i od Jamesa Hardena, Kawhija Leonarda i drugih iso majstora. Razlika između njega i Dončića, a onda i ostalih, u tome je što Ingram jedini igra u rasporedu 3-2, svi ostali su u 4-1 ili 5-0, pri čemu do izražaja dolazi njihova three level scoring kvaliteta, odnosno sposobnost da zabijaju s trice, poludistance i na obruču. Primjera radi, Ingram je lani 32 posto svojih šutova uzimao na obruču. Ove sezone uzima samo 16 posto. Posljedica je to spomenutog rasporeda i općenito manjka šutera oko njega, zbog čega njegovi ulazi na obruč izgledaju kao jurišanje na barikade.

Napadačkom problemu bi Van Gundy tehnički mogao doskočiti. Mogao bi više razdvajati Ziona i Adamsa te Ziona više koristiti kao peticu okruženu šuterima, što zasad uopće nije ni pokušavao. Ili bi, recimo, mogao umjesto Bledosea ubaciti J.J. Redicka i dobiti dodatnu šutersku opasnost. Mogao bi i dodatno ubrzati ritam, pojačati trku i forsiranje sekundarne tranzicije. Mogao bi još par stvari pokušati, ali za što god odluči neminovno je da će morati žrtvovati obranu. I tu smo onda opet na početku priče.

Mijenjati identitet

Koliko god bio smatran nekakvim ofenzivnim inovatorom, Van Gundy je old school trener koji kuću gradi od temelja, a to je uvijek obrana.

Sam to priznaje i kaže da bi proces izgradnje mogao ubrzati, ali da preskakanja koraka ipak neće biti. Uostalom, on se pokušava pokriti s onim što mu je GM David Griffin pripremio. A ni Griffin nije pao s Marsa. On je u Cleveland Cavaliersima izgradio šampionsku momčad oko LeBrona Jamesa koji bez spacinga ni do trgovine nije išao. Obojici je sigurno jasno i vidljivo kako Bucksi grade oko Giannisa Antetokounmpa ili Mavericksi oko Dončića. Obojica su trenutno u izazovnoj situaciji da moraju mijenjati identitet momčadi pokušavajući pomiriti različite ideologije: old-school fundamentalistički pristup trenera i moderne trendove i koncepte za kojima čeznu Zion i Ingram.

Put Pelicansa je legitiman, a hoće li doći do cilja ovisit će o tome koliko Van Gundy sa svojim idejama može pridobiti Ingrama i Williamsona. Ingram je nedavno potpisao petogodišnji ugovor težak 158 milijuna dolara, a Zion je još u srednjoj školi bio veća zvijezda u SAD-u nego neki NBA All-Star igrači. Takvi individualci često ne žele biti dio svojevrsnog odgojnog procesa koji promjena ili uspostava timskog identiteta nosi sa sobom. Oni ne žele činiti kontekst boljim, nego hoće obrnuti proces.

U prvoj zajedničkoj sezoni prerano je za razmišljanja je li franšiza na pravom kursu. Već do trade deadlinea roster Pelsa može izgledati bitno drugačije. Ali ako Ingram i Zion ne usvoje Van Gundyjeve ideje, on će ipak morati preskočiti nekoliko koraka ili će Griffin morati birati između njega i igrača.

Ne propusti top članke