Bio je ovo jedan od najzanimljivijih trade deadlinea ikad. Brojke koje su ostale iza njega to potvrđuju.
U četvrtak 7. prosinca do 21 sat, što je bio krajnji rok za odraditi razmjene, ukupno je dogovoreno čak 14 razmjena — najviše u zadnjih 30 godina. Čak 19 ekipa je u četvrtak bilo aktivno u razmjenama, što je poravnavanje s rekordom iz 2018. Konačno, čak 34 igrača su razmijenjena i to je drugi najveći broj razmjena u povijesti na dan deadlinea (43 su razmijenjena 2015.).
Svima će sada trebati malo vremena za pohvatati gdje tko igra od četvrtka. To je ipak mala cijena za uzbuđenje i zabavu koju sa sobom nosi groznica zadnjeg dana. Zaražene su bile gotovo sve ekipe zbog čega smo se nagledali svega: pametnih i nepametnih poteza, pretakanja iz šupljeg u prazno, GM-ova u misiji spašavanja od poreza vlasničkih milijuna dolara. Trade deadline u svom punom sjaju.
Glavna priča ipak je vrh Istočne konferencije, koji nas od početka sezone intrigira jer je odlaskom LeBrona Jamesa na Zapadnu obalu odjednom postao ničija zemlja na koju sada čak četiri ekipe imaju pretenzije: Bucksi s Giannisom Antetokounmpom i najboljim omjerom lige; favoriti s početka sezone Celticsi; Toronto s Kawhijom Leonardom; Sixersi predvođeni trojcem Joel Embiid, Ben Simmons, Jimmy Butler. Tko je vladar Istoka nakon četvrtka, još je zanimljivije pitanje.
Naoružavanje
Da se konferencija pretvara u pravi front prvi su u srijedu najavili Sixersi dovođenjem Tobiasa Harrisa iz Clippersa, sjajnog krila kakvo im je nedostajalo u rotaciji.
Philadelphia je od početka sezone u podređenom položaju u odnosu na ostala tri konkurenta (čak i na Pacerse kao četvrtog) i dovođenjem Harrisa htjela je uhvatiti korak. Možda su Sixersi u toj utrci dali koji pick previše Clippersima i možda nestrpljivo žele zatrti i zadnji utjecaj famoznog The Processa, ali je teško poreći da su u Harrisu dobili sjajnog igrača kakav im je kronično nedostajao.
Za razliku od ekipa na Zapadu, top 4 ekipe na Istoku su građene točno tako da stvore probleme šampionima. I nijedna od njih nema Jamesa. Zanimljiv obrat
Ako ti je Tobias četvrti najbolji igrač, onda sigurno imaš, barem na papiru, jako dobru ekipu. Kako će se stvari razvijati na parketu, tek treba vidjeti. Ono što je važno je da Harris donosi šutersku dubinu jer je jedan od najboljih krilnih šutera u ligi, dobar skakač te igrač koji zna napasti s loptom — previsok je da ga čuvaju niska krila, prebrz za visoka krila. I tek mu je 26 godina.
Sixersi sada imaju vrlo potentnu petorku s kojom lakoćom mogu izgurati regularni dio sezone, a barem teoretski su osnažili i klupu dovođenjem Mikea Scotta i Bobana Marjanovića iz Clippersa, Jamesa Ennisa iz Houstona i Jonathona Simmonsa iz Orlanda.
Nije dugo trebalo čekati na odgovor ostalih ekipa na Istoku. Netom prije isteka roka za razmjenu Bucksi dovode Nikolu Mirotića, koji savršeno utjelovljuje njihovu košarkašku filozofiju.
Mirotićeva je sezona isprekidana ozljedama, ali kada je zdrav nudi točno ono što Milwaukeeju treba — neograničeni šuterski domet i pozicijsku fleksibilnost. Mirotić ove sezone šutira 7,2 trice po utakmici i realizira ih s 37 posto uspjeha. Prvenstveno je ‘četvorka’, iako je u karijeri igrao i kao nisko krilo, a za promjenu ritma može se snaći i kao small-ball centar. Trener Mike Budenholzer sad s Mirotićem ima trojicu elitnih šutera na visokim pozicijama, jer su tu još Brook Lopez i Ersan İlyasova. Postava s Mirotićem i Giannisom na 4 i 5 mogla bi biti ključna za Buckse u playoffu, a Mirotićev dodatak u regularnoj sezoni dodatno će unaprijediti njihov napad koji je ionako drugi najbolji u ligi.
Zanimljivo je da se Milwaukee nije morao odreći značajnijeg resursa da bi dopremio Mirotića iz Pelicansa, čime je GM Jon Horst postao glavni kandidat za nagradu Executive of the Year. Poslali su Bucksi Stanleyja Johnsona i Jasona Smitha koje ionako nisu imali u planu te četiri picka druge runde, što je na prvu možda maaaalo previše, ali tko će ih se sjećati zaigraju li Bucksi na krilima Mirotićevih trica u finalu protiv Warriorsa?
Samo sat vremena nakon tog poteza, dočekalo nas je novo iznenađenje. Ni u Kanadi nisu sjedili prekriženih ruku i GM Raptorsa Masai Ujiri povukao je vrlo snažan potez dovođenjem Marca Gasola iz Memphisa.
Ni Raptorsi se nisu odrekli previše važnih komadića slagalice; malo su izgubili na dubini i klupi, što je prihvatljiv rizik ako već dobivaš igrača vrijednog startne role, što Gasol svakako jest. Ovim je potezom Toronto sanirao problem na centarskoj poziciji koju je uglavnom popunjavao Serge Ibaka, a on je imao dosta problema u obrani kada bi naišao na pravog teretnog centra koji bi redovito ubijao Raptorse na snagu i mišiće. Dodatkom Gasola taj je problem vjerojatno riješen jer je Marc čista ‘petica’ koja, osim defenzive, nudi i napadačku raznovrsnost. Marc je sposoban izvlačiti se na tricu i poludistancu, zna razigrati s vrha reketa, a u konačnici mu možeš baciti i loptu u post da igra leđima. Kompletan centar koji je ipak već u godinama i više se ne kreće lagano kao nekoć, ali je najbolja opcija koju sada Kanađani imaju na poziciji 5.
Celticsi su jedina ekipa koja ima aspiracije prema vrhu Istoka, a zadržala je status quo. Ali i oni su na neki način izašli kao pobjednici ovog trade deadlinea jer se Lakersi nisu dokopali Anthonyja Davisa. S obzirom da će se Boston na ljeto uključiti u lov na Davisa, nije bilo potrebe da Danny Ainge dira ili osnažuje roster. Oni su ionako spremni i puni na svim pozicijama, važno je samo da rastu iznutra i hvataju pravu formu pred playoff.
Nema više LeBronova igrališta
Pitanje koje se nameće sada nakon svega je — otkud ovolika gužva odjednom na Istoku?
Teško je sjetiti se kada je na ondje bilo ovoliko kompetitivnih ekipa i ovoliko koncentracije kvalitete u samom vrhu. Potezi pred početak sezone, tijekom sezone i sada u trade deadlineu jasno nam ukazuju na ambicije ovih četiriju ekipe. Sve četiri žele vrh Istoka. Što se preko noći dogodilo s predvidljivom, razvodnjenom i bezličnom konferencijom da sada od sedam ekipa s najviše šanse za osvajanjem naslova četiri dolaze s Istoka?
Odgovor može ići u tri pravca. Prvi je svakako faktor LeBrona Jamesa, koji je godinama Istočnu konferenciju tretirao kao svoje igralište. Njegova je bila lopta, ljuljačka, klackalica, mrežica na obruču, izmišljao je svoja pravila za igre, i čak je naplaćivao ulaz. Ostala djeca nisu bila motivirana dolaziti igrati se s njim. Drugim riječima, James je bio toliko dominantan i nepobjediv da se ostalim ekipama nije isplatilo riskirati i ulagati previše u nadi da će ga srušiti. Oni koji su pokušali, nisu se dobro proveli.
James do finala nikad nije izgubio više od šest utakmica. Osam godina zaredom je igrao NBA finale gazeći prethodno Istok, a Heat i Cavaliersi su kombinirano ostvarili omjer 96:27 protiv ostatka Istoka u playoffu.
Bez Jamesa na igralištu, momčadi su napokon nanjušile krv i od prošloga ljeta je počela utrka u naoružavanju koja je Istok pretvorila u front. Usudio bih se reći da su današnji Bucksi, Raptorsi, Celticsi i Sixersi bolji od svega na što je James naišao na Istoku u svojih osam uzastopnih pohoda na veliko finale.
I ne samo to, već je i vrh Istočne konferencije postao jači od vrha Zapadne konferencije. Izuzmemo li Warriorse koji su svijet za sebe, možemo pronaći argumente da su nakon njih najbolje ekipe na Istočnoj obali. Kako stvari stoje, oni bi mogao imati šetnju do finala na Zapadu jer ondje nema ozbiljnije momčadi koja bi ih mogla izazvati. Pravi izazov za Golden State bit će tek finale — jer, za razliku od ekipa na Zapadu, top 4 ekipe na Istoku su građene točno tako da stvore probleme šampionima. I nijedna od njih nema Jamesa. Zanimljiv obrat.
Sazrijevanje i neizvjesna budućnost
Drugi dio odgovora na veliku gužvu na Istoku leži u sazrijevanju ekipa koje se već dugo pripremaju za ovakvo nešto i razvijaju se iznutra. Tu prvenstveno mislim na Boston, Milwaukee i Sixerse, ne toliko na Raptorse koji su ove sezone s Leonardom iskočili, iako imaju rezultatsku konstantu kroz godine koju se mora uvažiti. Ali Boston se, recimo, već dugo priprema za odlazak ili starenje Jamesa. Ainge je pažljivo gradio ekipu baš za taj period, da bude spreman kada kucne čas i dođe Bostonovo vrijeme. Milwaukee također godinama razvija Giannisa i on je legitimni Jamesov nasljednik. Tu su i Sixersi s Embiidom i Simmonsom, treća u nizu ekipa koje trenutno ubiru plodove unutarnjeg rasta i ulaganja.
Konačno, treća stvar koja se mora uzeti u obzir kada analiziramo gužvu na Istoku je neizvjesna bliska budućnost koja čeka sve četiri ekipe. Na Twitter profilu GM-a Rocketsa Daryla Moreyja ispod njegove slike stoji znakovita rečenica: Opportunity is not a lengthy visitor.
Maksima je to kojom su se sigurno ove sezone vodili Ainge, Ujiri, Horst i Elton Brand. Šansa da zaigraš finale protiv Warriorsa, osvojiš Istok i prometneš se u velesilu dolazi možda samo jednom. Istok je trenutno u takvom stanju da pravog vladara nema i to daje snagu i šansu svim konkurentima da se uključe u bitku za krunu i pomisle da su baš oni *ta* momčad.
Motivi za naoružavanjem u trade deadlineu i utrkom za finale postaju dodatno jasniji kada pogledamo i što svaku od četiri momčadi čeka na ljeto. Ostanak Kyrieja Irvinga u Bostonu je upitan, baš kao i Davisov dolazak. Buckse na ljeto čeka veliko pospremanje i konsolidacija rostera. Ugovori ističu Khrisu Middletonu, Ericu Bledsoeu, Mirotiću, Malcolmu Brogdonu, Georgeu Hillu, Lopezu. Krucijalno ljeto je pred Bucksima i moglo bi odrediti njihovu budućnost. Toronto bi mogao ostati bez Leonarda i Dannyja Greena. Kod Sixersa ugovori ističu Butleru i Harrisu, ne treba ni govoriti što bi značilo da obojicu izgube kada su se odrekli toliko toga.
Što je poanta? Poanta je da šansa ne dolazi često, a i kad dođe ne zadržava se dugo. Ovo je možda za sve, možda ni za jednu ekipu, jedina šansa rezultatski nešto napraviti. Tko zna kada će doći iduća.
Teško je predvidjeti što donosi ljeto, ali svako će biti vruće i ludo. Zato nije teško pretpostaviti što nas čeka u polufinalu Istočne konferencije. Ako sve četiri ekipe zaobiđu ozljede, druga runda doigravanja će biti spektakl za pamćenje.
