Novak Đoković je u drugom finalu Grand Slama zaredom pokazao kako je ispod kože ipak krvav. Naravno da će i on tijekom meča katkad pasti u krizu, ali ono jučer ponovno je trajalo atipično dugo. Pa, opet, unatoč amplitudama u igri, Nole je i ovaj put ostao nepobjediv. Ta je spoznaja za njegove suparnike poražavajuća, ali im istovremeno pruža i kakvu-takvu nadu.
Krenimo od zadnjeg seta; u njemu je Dominic Thiem načinio 10 neforsiranih pogrešaka forhendom, uglavnom sve s osnovne linije. Kod 1-1, na svojem servis-gemu je napravio njih tri, od čega je jedna bila čisti zicer s pola terena kod 30-15. Đoković ga je tada brejknuo. U sljedećem gemu Thiem je na prvoj od dvije break lopte posegnuo za forhend inside-outom te napravio još jednu neforsiranu.
Pogledajmo i ovu sekvencu u zadnjem gemu meča, u kojoj se potkrala i jedna neforsirana bekendom, kad je odlučio maksimalno riskirati:
Neforsirane pogreške kod Thiema jednostavno su plod njegova agresivnog pristupa igri i one će se uglavnom uvijek u većoj mjeri događati njemu samome nego njegovu suparniku. Kad igra protiv Đokovića, one su također plod koncepcijskog rizika koji morate preuzeti. Ako imate stil igre kao Thiem, morate u određenim trenucima tražiti tzv. big shot. Međutim, tu je baš jako bitan taj trenutak, kao i koliko često ćete riskirati; drugim riječima, u trenucima kad se lomio meč, Thiem je imao slabu selekciju udaraca i pokazao je taktičku nezrelost, nešto što mu se i prije događalo.
“Mislim da trebam držati dobru ravnotežu”, rekao je prije finala. “Naravno, trebam puno riskirati. Moram ići za mnogim udarcima. U isto vrijeme, naravno, ne smijem pretjerati. To je jako tanka linija.”
U petom setu Austrijanac je tu liniju debelo prešao. Pogledajte taj zadnji poen meča; ok, nije najbolji primjer jer su umor i nervoza već nagomilani, ali to je obrazac koji se ponavljao kroz cijeli set. Nema razloga da Thiem ide za tako riskantnim forhendom jer je i Đoković prilično dobro pozicioniran. Puno bi bolje bilo da je išao za agresivnim i dubokim udarcem po sredini, tjerajući Noleta izvan terena. Inače, u prva četiri seta Thiem je napravio 15 neforsiranih pogrešaka forhendom s osnovne linije.
Thiem zakazao u najgorem mogućem trenutku
Austrijanac je definitivno izrastao u clutch igrača i na tvrdoj podlozi te se u petom setu držao dobro i nakon breaka, ali očito je ovaj poraz još jedan prijeko potrebni korak u njegovu sazrijevanju.
Noletu kapa do poda. Čovjek je odigrao za sebe još jedan atipično nesavršeni meč u finalu Grand Slama, ali opet je ostao nepobjediv
Bio je to prilično čudan meč, dobrim dijelom zbog Novakovih oscilacija — što na servisu, a što onda i u igri; Nole je, pomalo nevjerojatno, imao jednak broj neforsiranih kao i Thiem, njih 57. Ako bi Austrijanac ušao u egal-meč, bilo je za očekivati da će to biti zato jer je agresijom ‘izbušio’ Đokovića, baš kako je učinio na završnom Mastersu.
Ondje je poene uglavnom gradio kroz središnjicu terena, tj. snažnim udarcima po sredini gurao Đokovića izvan terena, u duboku defenzivu, te si na taj način otvarao teren, što je svakako bolje nego da ‘širite’ Noleta. Shvaćajući da ga je upravo tako dobio u Londonu, gospodareći osnovnom linijom, Nole je ušao u meč s namjerom da priguši tu agresiju. I u tom je itekako uspio, dobrim dijelom jer je dobro servirao; ubacio je u prvom setu 80 posto prvih servisa i gotovo da nismo mogli vidjeti Thiemovu taktiku na reternu drugog servisa.
Đoković je zagospodario osnovnom linijom, rano hvatao lopticu i bitan dio taktike bio je da što više šeće Thiema. Da ga ima po širini u trku, otežavajući mu time posezanje za velikim udarcima, ali i da ga tjera iza osnovne; svojevrsno taktičko iznenađenje, baš zato što je Thiem stvarno bio stjeran iza, bio je drop shot koji je Nole upotrijebio triput u prva tri gema i svaki put zaradio poen. Thiem je, međutim, vratio break u gemu u kojem je nešto bolje reternirao, tj. vratio je u teren svaki prvi servis, ali i u gemu u kojem je Nole napravio tri neforsirane.
A onda je Austrijanac zakazao u najgorem mogućem trenutku, napravivši na set i break lopti, kod 4-5, prvu dvostruku pogrešku. Vjerujem da su mnogi pomislili kako je to bila preskupa pogreška.
Vrlo bitan element u tom prvom setu bila je Đokovićeva bekend-paralela, koju je odigravao u 39 posto slučajeva; jednostavno, loptica po paraleli kraće leti, oduzima vrijeme i otvara teren, ako uopće uspijete bezbolno izaći iz cross-court izmjene. Također, zbog toga što se tako nametnuo, Đoković je potpuno ugušio Thiemovu bekend-paralelu, a bilo je primjetno da Austrijanac gotovo uopće nije koristio slice; on će mu kasnije donijeti protiv Đokovića poželjnu promjenu ritma u poenu, Srbinu ne baš omiljenu nižu i sporiju lopticu, ali i mogućnost da se bolje pozicionira kad je u defenzivi.
Nole ni iz čega dobio četvrti set
Svojevrsna prekretnica dogodila se u trećem gemu drugog seta, kod 1-1.
Đokoviću je tada nakratko stao prvi servis, ali gore od toga je bilo što mu je takoreći stao drugi. Otkad je počeo raditi s Goranom Ivaniševićem, Nole je, osim preciznosti na prvom, drugom servisu dodao brzine. U tom gemu napravio je dvije duple, od čega drugu na break lopti te potom znatno usporio servis. U meču protiv Rogera Federera drugi je servis prosječno udarao 160 km/h, dok je jučer to bilo 10 km/h sporije; u prvom setu druga je serva išla 166 km/h, dok je u drugom spala na 146 km/h. Thiem je prema kraju seta tu svojevrsnu nesigurnost počeo jako dobro osjećati, pomaknuo se na reternu drugog duboko iza i počeo češće igrati kroz središnjicu terena, gurajući Đokovića u podređeni položaj. Nole je u drugom setu osvojio svega 36 posto poena na drugom servisu.
Nakon meča Đoković je rekao da je u trećem setu energetski pao te da nije bio dovoljno hidriran. Nisam siguran koliko je to istina i prije bih rekao da su mu živci popustili još u drugom setu. Bio je u tim trenucima prilično neraspoložen, onako se tipično za sebe cinično smijao na pojedinim poenima, a na kraju ušao i u sukob sa sucem, zbog čega je dijelom izgubio servis i set. Ne bih rekao da se tu ima puno pametnog za reći osim da se sudac odlučio striktno pridržavati pravila.
Sve u svemu, Đoković je nakon tog zaigrao još lošije; u trećem setu je postao toliko pasivan da je Thiemu proradila i bekend-paralela. Postotak prvog servisa pao mu je na 45 posto i dojam je bio, kao i u finalu Wimbledona, da se nudi.
Mnogi će istaknuti da se prekretnica dogodila početkom četvrtog seta, ali treba već ovdje nešto istaknuti. Jedan dio igrača s Toura, pogotovo onih s propuhom u glavi, olako bi otpisali ovaj set; doduše, Nole je prestao vjerovati u preokret vjerojatno onda kad kod 0-3 (tada dvostruki break) nije uspio brejknuti, ali drugu polovicu seta iskoristio je da povrati servis, stekne nešto sigurnosti i da se mentalno stabilizira. Još je ranije prestalo ono cinično cerekanje i nerviranje zabadava i polako se sondirao teren za onaj mentalni, a onda i taktički switch koji takvi velikani rado pripremaju. Vjerojatno je i medical time out djelomično iskorišten u tu svrhu.
Jer početkom četvrtog seta Đoković je počeo učestalo izlaziti na mrežu, vidjevši da je Thiem razigran i siguran s osnovne linije; uzeo je 7/8 poena na mreži (24/29 ukupno), počeo bolje servirati te raditi pritisak na Thiemovu servisu, baš kao u prvom setu. Kod 1-1 spasio je break loptu upravo izlaskom na mrežu. I onda se u osmom gemu dogodila sekvenca pogrešaka koja vam se protiv Đokovića naprosto ne smije dogoditi.
Prvo ovo:
A onda dupla i taj već lagano lelujavi forhend…
Takoreći ni iz čega, Đoković je prigrabio četvrti set.
U petom, kao što smo rekli, Thiem jednostavno nije bio dovoljno zreo i strpljiv. Nije se doimao psihofizički potrošen, što se dobro vidjelo kad se vadio i spašavao prilike za dvostruki break; jednostavno je donio niz loših odluka. Noletu pak kapa do poda. Čovjek je odigrao za sebe još jedan atipično nesavršeni meč u finalu Grand Slama, ali opet je ostao nepobjediv.
Takvo što, naravno, mogu samo najveći.
