Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Veliki Rafa

Kako je Nadal dobio Medvjedeva za 19. Grand Slam u karijeri

Zadnja izmjena: 9. rujna 2019.

Nerijetko se uhvatim u razmišljanju kako je tenis uvjerljivo jedan od najtežih, najzahtjevnijih sportova, a onda u nekoliko sekundi shvatim koliko je zapravo teško uopće formulirati takvu tezu, a kamoli je argumentirati. Pa ipak, nakon jučerašnjeg meča Rafaela Nadala i Daniila Medvjedeva ili pak onog otprije dva mjeseca u Wimbledonu, čini mi se da ima neke nade uvjeriti vas u takvo što, one koje uopće treba uvjeravati.

Osim činjenice da je meč trajao četiri sata i 50 minuta, svakako da toj tezi u prilog ide i mentalni apsekt igre koji je nevjerojatno važan. Vidjelo se jučer u pojedinim trenucima koliko je Nadal nervozan, a za većinu nas običnjaka ili ostalih tenisača onaj servis za meč vjerojatno bi bio ravan izlasku pred streljački vod. Poanta se krije u tome da je Rafa morao odagnati perverzno crne misli — može li izgubiti meč nakon što je vodio 2-0 u setovima i nakon što je imao dvostruki break prednosti u petom setu. Drugim riječima, može li ispasti obična pi*ka i uprskati kolosalnu priliku da ugrabi taj 19. Grand Slam naslov.

Da, nevjerojatno je bilo gledati kako na trenutke izgleda kao da je hladnokrvni Medo osvajač 18 GS naslova, a Rafa nervozni dječarac koji se tek treba osladiti prvim naslovom, onim kojim tek treba probiti led. Čovjek koji je milju puta bio u stresnim situacijama jučer, između ostalog, nije u tom zadnjem servis gemu mogao u prvih šest pokušaja ubaciti više od jednog prvog servisa i bio je suočen s break loptom, možda i meč loptom za ‘pomahnitalog’ Medu. Ipak, izvukao je dva prva servisa do kraja, spasio break loptu, odigrao jedan odličan drop shot i spriječio da izgori poput Rogera Federera u tri tie-breaka u Wimbledonu. Možda je i mrvicu paradoksalno to da što veća Trojka postaje, kao da ih taj pritisak u utrci za GOAT-a sve više guši…

Bio je ovo Nadalu peti GS u njegovim 30-ima i svakako ne misli na tome stati

Ali Rafael Nadal ne bi bio Rafel Nadal kad se ipak na kraju ne bi izvukao. Posebno je interesantno kako je zapravo prelomio meč, kad je u petom setu konačno nakon dužeg vremena prvi put brejknuo Medvjedeva.

Vrlo je zanimljiv podatak otprije mjesec dana, onaj da je Rafa najbolji u kategoriji napravljenih brejkova dok je bio sučen sa zaostatkom od 40-0 na reternu. Ove je sezone do kolovoza 102 puta bio suočen s tim zaostatkom i uspio brejknuti pet puta ili u 4,9 posto slučajeva. Sljedeći na listi je David Goffin s četiri osvojena gema od njih 99, u postocima 4,04 posto. Prosjek na Touru ove godine iznosi 1,38 posto, a osam igrača iz top 50 nije uspjelo nikoga brejknuti. Minimalno šesti put ove sezone Rafa je to učinio jučer upravo u tom petom gemu petog seta, što je još fascinantnije kad se uzme u obzir da je dotad neko vrijeme bio bezopasan i loš na reternu — Medo je osvojio 10 uzastopnih servis gemova te je u pet posljednjih predao tek pet poena.

Ali što da čovjek kaže osim da Rafa nije slučajno prvi u ovoj kategoriji.

Mod zvijeri

Stvari su zapravo išle kao po loju za Rafu u prva dva seta i događalo se ono što su mnogi očekivali. Nadal je bio sad već standardno dominatan na svom servisu, što mu je omogućavalo da bude sigurniji i slobodniji na reternu. Znamo već da je iskovao novi brži servis, a to se posebno dobro ogleda i na drugom servisu — u prva dva seta osvajao je više od 60 posto poena na drugoj servi, nešto u čemu je izdominirao na ovogodišnjem US Openu.

Bilo je zanimljivo vidjeti hoće li Rafa non-stop potezati te jače prve servise isključivo zato što je Medo odličan reterner, ali i takoreći živi od brze loptice, odnosno paše mu brza loptica zbog sjajne mogućnosti kontranapada svojim ravnim i niskim udarcima. Baš zbog toga je na add strani Rafa u pravilu servirao 20 do 30 km/h sporije nego ne deuce strani, i to većinom s puno slicea prema van, gurajući Medu izvan terena te otvarajući si prostor za egzekuciju forhendom.

Puno slicea, ali i top spina, Španjolac je koristio i prilikom dužih izmjena u koje je u prva dva seta vrlo rado pozivao Medvjedeva. Naime, u tom je kontekstu Rafa bio u prednosti i općenito je bilo vrlo važno tko će zagospodariti osnovnom linijom ili biti agresivniji. Niže loptice i ravni udarci koje ‘šlampavi’ Medo koristi Rafi ne stvaraju problem, a sa spomenutim sliceom i s puno top spina, pa i povremeno slanjem ‘balona’, Rafa je htio razbijati ritam i raditi upravo ono što smo naglasili, nije htio kontinuirano davati brze loptice.

Medvjedev se s time prilično mučio, pogotovo s visokim lopticama zbog kojih su se rađale neforsirane pogreške jer je nastojao izbjeći takvo nadigravanje i završavati poene ranije. Zato se vrlo često događalo da samo odjednom pokuša potegnuti jači udarac i na taj način spriječi Rafu da diktira igru i ‘štela’ se na forhende. A to brže završavanje poena za Medvedeva je mali problem jer naprosto nema tako moćno oružje, prije svega forhend. Doduše, prednost njegova forhenda je u tome što ga je vrlo teško čitati — udara ga čudno, ‘od ispod’ – i tek kad je on postao brži i opasniji, rastao je i Medo — kako u dužim izmjenama, tako i u kraćim, po čemu se u broju osvojenih poena (1-3 udarca) pri kraju meča izjednačio s Rafom.

Neko vrijeme nije mogao gotovo ništa promašiti i ušao je u onaj mod zvijeri koja se fenomenalno kreće i brani kontranapadima. Osjećao je tada i Rafa da bi mogao završiti u provaliji… Baš zbog te agresije Medo je jučer imao više od 25 forhend winnera, što je više od Rafe, i svakako više od prošlog meča kad je pri njegovu kraju protiv Grigora Dimitrova imao tek jedan jedini.

Zakuhana utrka za GOAT-a

Treba svakako istaknuti i kako je Medo često izlazio na mrežu, ali i koristio drop shot, dok nas sve posebno može impresionirati Španjolčeva igra na mreži — prilično je često izlazio, i to nerijetko i u onim tzv. velikim poenima, fenomenalno koristeći i servis-volej. Njih 77 posto je uzeo, tj. 51 od 66.

A ti tzv. veliki poeni pokazali su u posljednje vrijeme da je Medo sazrio u mentalnu stijenu. Čini mi se da mnogi zanemaruju činjenicu da je Rus pobjeđivao i onda kad nije igrao osobito dobro, tj. pobjeđivao je na rutinu, a što mogu samo elitni igrači. U meču protiv Dimitrova u prvom je setu imao samo 40 posto ubačenih prvih servisa, 18 neforsiranih pogrešaka i dva manje osvojena poena, a set je dobio u tie-breaku. Dobio je i ostala tri tie-breaka na turniru i općenito bi igrao dobro te prije svega preuzimao inicijativu i podizao agresiju u kritičnim trenucima. A dobivati na rutinu mogu samo elitnjaci.

Baš zbog te nevjerojatne mentalne čvrstine, koja je i jučer izgledala nehumano i skoro izbezumila Nadala, Rus bi trebao postati višestruki osvajač Grand Slamova i već sada konstantna prijetnja Trojci. Jasno, teško je predvidjeti hoće li se i kad netko zasititi pobjeđivanja ili naprosto čestog igranja i možda ne bi bilo loše da Medo otkrije kako ući u pravu formu s manjim brojem mečeva — što zbog te mentalne svježine, a što i zbog fizičke — jer vidimo da je gotovo ‘na aparatima’ stigao u finale, ali i opet pomalo protivno zdravom razumu izdržao pet setova.

Nije manje bitno ni to koliko nam se lako uspio uvući pod kožu.

Osobno ga pod povećalom imam još od meča protiv Novaka Đokovića na Australian Openu ove godine i fascinirao me taj stav ‘jebe mi se’, a publici se zasigurno sviđa i što je prilično neposredan i iskren. Kako drugačije objasniti ono da su ga do prije koji dan imali na zubu, a jučer mu je potkraj trećeg seta skandiralo pola stadiona. Također, niti u jednom trenutku nije bio impresioniran veličinom meča, a vjerojatno dodatno šarmira i taj njegov štrkljavi, šlampavi izgled i stil igre, ta razbarušena kosa i hladnokrvna faca, kao da se upravo probudio iz najslađeg sna.

Medo je inače ovisnik o slatkom, od čega se počeo susprezati za vrijeme turnira, i bit će da će se fino počastiti nakon ove nevjerojatne serije na sjevernoameričkoj turneji. Svakako je zaslužio i bilo bi stvarno dobro kad bi onog katkad zločestog dečka u sebi i dalje držao pod kontrolom; iako, ako me se pita, bila je ono stvarno jebačka proslava protiv Feliciana Lópeza

Vjerujem da je većina vas zadovoljna zbog raspleta ovogodišnjeg US Opena — neki zbog Rafe koji je definitivno zaslužio titulu, neki zbog činjenice da je konačno iskrsnuo netko drugi u završnici Slama. Pa opet, morate biti svjesni kako su Federer i Đoković s ogromnim zanimanjem gledali jučerašnje finale i kako nisu presretni zbog ishoda. Dapače, itekako su žedni krvi. Ne samo zato što je Rafa uzeo svoj 19. Slam i dodatno zakuhao utrku za GOAT-a, već i zato što je postao onaj s njih najviše osvojenih nakon navršene tri ‘banke’ – bio mu je ovo peti GS u njegovim 30-ima i svakako ne misli na tome stati.

Ne propusti top članke