Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Villa: Kako potrošiti 100 milijuna £

Novi premierligaš predvodi potrošnju u najbogatijoj ligi, ali hoće li biti konkurentan?

Zadnja izmjena: 22. srpnja 2019. Catherine Ivill

Najbogatija utakmica na svijetu.

U suštini, bila je to tek utakmica između petog i šestog kluba engleskog Championshipa, ali Aston Villa i Derby County su na Wembley došli odigrati utakmicu finala doigravanja koja je odredila trećeg putnika u Premier ligu i samim time dobitnika velikog dijela financijskog kolača.

Službeni podaci kažu kako je ukupan iznos ugovora o TV pravima za Premier ligu u prošloj sezoni iznosio 2,4 milijarde funti. Svaki klub ima garantiranih 34,3 milijuna osnovnog dijela, još 43 milijuna za inozemna prava i 4,9 milijuna iz centralnih komercijalnih ugovora. Znači, bez obzira na kojoj poziciji završi, svaki klub koji nastupi u Premier ligi od TV prava dobije 82,2 milijuna funti. Usto klubovi dobivaju nagradu za rezultat koja varira između 2,1 milijuna funti, koliko je osvojio posljednjeplasirani Huddersfield Town, do 38,3 milijuna, koliko je dobio Manchester City za osvajanje naslova prvaka. Povrh svega toga, svaki klub dobije određeni bonus za svaku utakmicu koja se prikaže na temelju toga koliko je njihovih utakmica zapravo prikazano na udarnim kanalima.

Sve u svemu, Huddersfield je za svojih 16 bodova u sezoni inkasirao 96,6 milijuna funti od TV prava, a svi ostali su uzeli više od 100 milijuna.

Koliko god zvučalo sjajno dobiti 100 milijuna funti na raspolaganje, Aston Villa je daleko od sjajne situacije

A onda postoji i nešto što Premier liga zove “financijski padobran”. Kako bi smanjili financijski šok nakon ispadanja u Championship, gdje su primanja neusporedivo manja, te na taj način izbjegli bankrote klubova zbog ugovora koje su preuzimali kako bi bili konkurentni u Premier ligi, u vodstvu lige su odlučili redistribuirati dio novca na klubove koji su ispali iz lige. Tako je West Bromwich Albion koji sada vodi Slaven Bilić prošle sezone zaradio 40 milijuna funti od TV prava koja je prodala Premier liga, ove sezone će dobiti 35 milijuna, a iduće će — pod uvjetom da se ne plasira u Premier ligu — imati 15-ak milijuna funti na koje može računati.

Za usporedbu, Liverpool je osvojio Ligu prvaka i za to dobio 15 milijuna eura za sudjelovanje, 56 milijuna eura od nagrada za rezultat, 23 milijuna eura za UEFA koeficijent i još 13 milijuna eura od TV prava, što preračunato ukupno iznosi oko 95 milijuna funti. Ali i to je ozbiljno povećanje zarade zbog novih sponzorskih ugovora Lige prvaka, jer godinu ranije je Real Madrid za naslov dobio 74 milijuna funti.

Kao Fulham prošle sezone

Dakle, čim je Aston Villa izbacila Derby County u najbogatijoj utakmici na svijetu, zaradila je najmanje 100 milijuna funti od TV prava uz sve ono što Premier liga znači za pregovore sa sponzorima, turneje po Americi i Kini te podizanje prihoda od ulaznica i suvenira, a ne treba zanemariti ni sigurnost financijskog padobrana u iduće tri sezone. Nije loše za utakmicu petog i šestog kluba Championshipa.

Problem je jedino u tome što je Aston Villa već potrošila 91 milijun funti na transfere, što je u ovom trenutku najviše u cijeloj ligi, a još uvijek ne izgleda kao da je sastavila momčad koja može biti zapravo konkurentna u Premier ligi.

Najskuplje pojačanje je Wesley, 191 centimetar visoki brazilski napadač koji je prošle sezone igrajući za Club Brugge zabio 17 golova u 48 utakmica u svim natjecanjima. Slučaj je to koji, barem ovako na prvi pogled, jako podsjeća na Lovru Kalinića koji je bio dominantan vratar u Belgiji s dvije nagrade za najboljeg vratara sezone, ali se u Villi susreo s hrpom problema koji su ga zakucali na klupu. Kaliniću su dijelom presudile ozljede, ali dijelom je bio potpuno pogrešan profil vratara za kontekst lige u kojoj se nalazi, s obzirom na to da mu je daleko najslabiji segment u igri reakcija na visoke lopte i centaršutove.

Slično je i sa Wesleyjem, koji je svojim fizikalijama bio dominantan u belgijskoj ligi u kojoj se igra nešto mekši i puno otvoreniji nogomet, ali sada dolazi u puno teži kontekst od onoga u kojem je dosad igrao i jako je upitno koliko će Villa moći graditi igru na njegovoj sposobnosti da zadrži loptu okrenut leđima protiv elitnih stopera.

Osim njega, dobar dio novca se potrošio na otkup igrača koji su prošle sezone u Villi bili na posudbama, a to znači da je klub u situaciji jako sličnoj onoj u kojoj je prošle godine bio Fulham.

Fulham je također dobio financijsku bombu koju je morao uložiti u kadar, a najskuplje pojačanje je bio Jean Michaël Seri kojeg je, barem se tako pričalo u medijima, tražila i Barcelona. Problem je bio u kontekstu. Fulham je potrošio 30 milijuna eura na igrača koji je neosporno talentiran, ali koji je najviše pokazao pod Lucienom Favreom u stilu igre koji se zasniva na visokom postotku posjeda i kombinatorici — sasvim suprotnim uvjetima od onih koji su čekali Fulham nakon ulaska u Premier ligu. Drugi dio love su u klubu odlučili uložiti u otkup igrača koji su bili na posudbama i koji su ih uveli u Premier ligu, poput Aleksandra Mitrovića, a to jednostavno nije bilo dovoljno za konkurentnost u Premier ligi.

Šansa u borbi za opstanak

Međutim, postići tu konkurentnost je teže nego što izgleda na prvi pogled.

Prvo, nije lako potrošiti 100 milijuna. Dobro, poželjno je za početak barem malo pametnije ulagati lovu i promisliti malo o kontekstu kada krenete dovoditi špica jer je u Belgiji mogao igrati leđima okrenut golu i zabiti 10 golova u prvenstvu, ili kada se odlučite potpisati pass-and-move veznjaka iz Francuske koji profilom stvarno odgovara Barceloni, a ne u Fulhamu koji nabije 30 dugih lopti po utakmici.

Ali stvar je u tome da mladi igrači s visokim potencijalom — kao što je, recimo, Dani Olmo — neće doći u Aston Villu iako mu klub može dati odlične uvjete jer ima ambicije za nešto više, a nije da takav klub ima šansu kod već afirmiranog igrača čija je karijera u usponu. Klubovi su pod zahvalnosti i činjenice da je uvijek nezahvalno rušiti utvrđenu hijerarhiju u svlačionici, pa otkupe one koji su ih uveli u Premier ligu. Ako nemaju viziju kao što ju je imao Bournemouth ili pozadinu kao što je ima Wolverhampton, kadar moraju krpati s igračima kao što su prošle sezone bili Fulhamovi André Schürrle i Ryanom Babelom, kod kakvih se uvijek postavlja pitanje motivacije. Jednostavno, igrači koje se isplati dovesti ciljaju druge destinacije, a onda si osuđen preplatiti one koji su dostupni.

Drugo, nije da samo ti imaš 100 milijuna funti na raspolaganju za trošenje; svi imaju, pa je onda teško uhvatiti konkurenciju koja taj iznos na raspolaganju ima već nekoliko godina u nizu i ima definiran kadar koji je dokazano spreman preživjeti u Premier ligi. I onda, koliko god zvučalo sjajno dobiti 100 milijuna funti na raspolaganje, Aston Villa je daleko od sjajne situacije. Ono što klubu ide na ruku više od tih 100 milijuna je činjenica da Newcastle izgleda užasno i da klizi prema totalnom raspadu, a ni Sheffield United još nije složio momčad koja obećava išta više od financijskog padobrana.

I tu je glavna šansa Aston Ville u borbi za opstanak. Ne to što je odradila dobar posao, premda je već potrošila ogromnu lovu, nego to što su drugi odradili još lošiji posao.

loading...
Ne propusti top članke