Liverpool ima nekoliko problema – to jest, barem ih je donedavno imao. Postalo je to još jednom očito ove sezone kada su na Anfieldu vrlo brzo morali priznati da se momčad neće boriti za naslov engleskog prvaka. U isto vrijeme, jednako je očito da ekipa može ravnopravno igrati protiv manje-više svakog, ali na račun nestabilnosti u vlastitoj igri može i izgubiti protiv puno slabijih suparnika. Ta je dijagnoza nekako na snazi još od dolaska Jürgena Kloppa.
Doduše, treba biti pošten pa reći da Liverpool nije u ravnopravnom položaju sa svojom konkurencijom u Engleskoj. Jer Redsi ipak gube svoje najbolje igrače – nekad je to bio Luis Suarez, a sada Philippe Coutinho – pa stoga nije niti pravedno očekivati da se na relativno velikom uzorku utakmica mogu natjecati s ekipama kojima se takve stvari ne događaju. Međutim, to ne poništava prethodno postavljenu dijagnozu.
Već su epovi spjevani o tome kako je Liverpool najbolja momčad Premier lige ako se gledaju samo utakmice između top šest momčadi, ali i da može najlakše ispustiti bodove protiv suparnika sa samog dna. Iako to ove sezone nije istina, jer Manchester City je daleko najuspješnija momčad u ogledima s najboljima, a Manchester United je drugi, klub ima probleme za koje se držalo da su uzroci takvog stanja; prvi se problem odnosio na manjak koncentracije i konstantnosti unutar jedne utakmice, a drugi na plitak kadar, zbog kojeg se, više nego kod ostalih, osjeti izostanak najboljih igrača.
I dok će ovaj drugi problem barem još neko vrijeme, a možda i vječno, ostati na snazi, čini se kako je prvi problem riješen. Liverpool više ne prosipa bodove kada treba čuvati rezultatsku prednost, a također više svojim pogreškama ne poklanja bodove suparniku.
Ta novostečena sigurnost ima svoje ime i prezime: Virgil van Dijk.
Upravo ćemo dalje u tekstu analizirati što je to točno Liverpoolu donio Van Dijk, zašto je bio vrijedan rekordne odštete za jednog braniča te zašto ga se s punim pravom može nazvati karikom koja je nedostajala u Kloppovu sistemu. Što je to točno Nizozemac donio, a ranije je nedostajalo? Zašto su baš te osobine ključne za momčad koju vodi Klopp?
The Missing Link
Kloppov sustav, kao i svaki drugi, ima svoje zakonitosti. To nije tek manijakalna jurnjava po terenu za suparnicima sa svetim ciljem osvajanja lopte, po mogućnosti na suparničkoj polovici. Ne, to je tek posljedica onoga kako ekipa treba izgledati. Sustav počiva na ciljanom zatvaranju protivničkih koridora distribucije, ekipnom kretanju i, dakako, dobrom postavljanju. Momčadski element mora biti jako izražen, po modelu – svi za jednoga i jedan za sve. Manjak tog sustava, koji se s vremena na vrijeme vidio i u Borussiji Dortmund, taj je da zahtijeva velike promjene u ritmu momčadi.
Naime, Kloppove ekipe često moraju imati šestu, a po mogućnosti i sedmu brzinu. Intenzitet mora biti takav da lomi suparnika. Na vjerojatno najveću nesreću po Kloppa, ljudsko tijelo nije kadro 90 minuta biti na takvoj razini intenziteta; štoviše, jedva da može i dvije trećine tog vremena. Zato njemački trener uvijek mora ciljati jedan period igre u kojem će njegov heavy metal nogomet doći do punog izražaja. Potpuno je logično da je to sam početak utakmice ili poluvremena, kada igrači imaju i najviše energije.
To je riskantan plan, a bez pravih kadrovskih sastojaka i pretjerano hazarderski. Jer ako se pogleda prošla sezona Premier lige, Liverpool je, nakon što bi imao vodstvo, ispustio gotovo dvostruko više bodova od svojih konkurenata iz velike šestorke. Nisu tu toliki problem bile ‘male’ utakmice koliko činjenica da je svako vodstvo bilo gotovo problem za Kloppovu momčad. Jer kada intenzitet splasne, a umor se uvuče među igrače, onda koncentracija pada, a šansa za pogrešku daleko je veća. Ukratko, Liverpool je bio momčad koja se nije znala braniti u nešto dubljoj defenzivnoj zoni.
Van Dijkovim dolaskom riješen je akutni problem ove momčadi, koji se može opisati u dvije riječi – obrambena stabilnost
Međutim, nije bilo samo do stila igre. Problem je i veći ako se zna da niti jedan Liverpoolov branič – neovisno o tome je li stoper ili bek – nije bio među top 10 igrača na svojoj poziciji. Generalno gledajući, niti jedan vrlo vjerojatno nije bio niti među top 20.
Sve dok nije došao Virgil van Dijk.
Njegovim je dolaskom obrana dobila stabilnost. Kada stoji bliže vrataru, on je taj koji se brine da ne dođe do gužve u šesnaestercu ili suparničkog skoka koji može napraviti probleme njegovoj ekipi. On je taj koji se pobrinuo da Liverpool ne mora igrati duboko na suparničkoj polovici u headhunting modu kako ne bi primao golove. Ono što je u BVB-u nekoć bio Mats Hummels, branič svjetske klase koji je svojom kvalitetom podizao kvalitetu svih ostalih te sve druge činio sigurnijima, sada je u Liverpoolu nizozemski stoper.
Kao što otprilike znamo kojim je antropološkim koracima nastao homo sapiens, iako postoji ta famozna ‘karika koja nedostaje’, tako i znamo da bi Kloppov sustav morao funkcionirati. A sada i funkcionira, jer je popunjen missing link.
Kako su Redsi postali sigurniji?
Liverpool je prošle sezone bio pogreškama sklona, gotovo pacerska momčad. Od svih ekipa Premier lige, samo je West Ham primio više golova direktno iz svojih pogrešaka.
Razlozi su već spomenuti; igra na širokom prostoru koja zahtjeva velik rizik te čuvanje vodstva u situacijama s povećanim umorom učinili su svoje. U posljednje vrijeme to više nije slučaj. I baš je utakmica u kojoj su Redsi kod kuće očuvali prednost 3:0 protiv Manchester Cityja pokazala zašto. Ako se prisjetimo samo njihove prošle međusobne utakmice u Premier ligi, Liverpool je i tada umalo prosuo prednost od velikih 4:1. No, u Ligi prvaka je zadržao 3:0 i sada je veliki favoriti za plasman u polufinale.
Ne samo da Van Dijk svojom prisutnošću podiže ostale na višu razinu, nego i donosi potrebnu smirenost koja se najbolje vidi u njegovoj zračnoj dominaciji. Ne postoji igrač u Premier ligi, a zapravo niti u Europi, koji je sposoban po utakmici dobiti šest zračnih duela, a da pritom prosječno izgubi manje od dva. Jer one pogreške koje su Liverpool toliko koštale bi krajem utakmice došle u vlastitom kaznenom prostoru, kada se na vrijeme ne bi očistila neka opasna situacija.
Van Dijk u igri glavom nije napadački opasan kao Sergio Ramos niti će ikad biti. Nema potreban atleticizam kako bi postigao potreban spoj brzine, zaleta i odraza. Međutim, defenzivno gledajući, u situacijama u kojima je puno važnija pozicijska igra glavom, tu mu zapravo nema ravna. Ne samo na Otoku, nego vjerojatno i u cijeloj Europi. Jednostavno ne postoji pozicijski sigurniji branič što se igre glavom tiče, a dodatno mu pomaže i činjenica da je gotovo uvijek vrlo dobro postavljen.
Prva spona
Međutim, zračni dueli i obrambena sigurnost nisu jedina stvar. Kloppov sustav zahtjeva brzi prijenos lopte. Kako bi momčad pružala partije po Kloppovu guštu, pogotovo protiv slabijih suparnika, prenošenje lopte na suparničku polovicu ne smije biti problem. A dosad je, uz spomenute gužve u šesnaestercu, upravo to bio element igre u kojem su probleme imali Joël Matip, Dejan Lovren, a pogotovo Ragnar Klavan. Niti jedan od njih nije mogao dati potpunu sigurnost u ovom, toliko važnom elementu igre.
No, Van Dijk može.
On je igrač koji po utakmici daje 75 dodavanja uz 90 posto uspješnosti, brojke kakve imaju još samo Cityjevi stoperi. Time lopta brže i sigurnije dolazi do druge faze distribucije, a kao sekundarni benefit moralo bi doći i rasterećenje Jordana Hendersona, koji je često morao na sebe preuzimati previše distribucijskog posla preblizu vlastitom vrataru.
Tu je ulogu nekoć u BVB-u imao Hummels, koji je bez premca najbolji centralni branič svijeta kada je riječ o prvoj fazi distribucije lopte. Iako nema Hummelsovu gracioznost ili eleganciju pa ne može potegnuti 40 metara s loptom u nogama te dodati neočekivani element tranzicijske igre (doduše, nijedan stoper osim Hummelsa to ne može na toj razini), Van Dijk je i u ovom segmentu igre donio ono što je Liverpoolu bilo najpotrebnije – sigurnost. Taj toliko potrebni osjećaj stabilnosti da u osnovnim stvarima neće doći do pogreške.
Nije slučajno da Liverpool u posljednja dva mjeseca, otkako se Van Dijk uklopio u tu momčad, nema niti jednu obrambenu pogrešku. Samo je jednom, protiv Tottenhama, ispustio prednost. Ne samo da momčad sada uspijeva sačuvati prednost koju je izgradila, nego često i vlastitu mrežu ostavi netaknutom, što u prošlosti gotovo nikad nije bio slučaj.
I dalje Redsi nemaju dovoljnu širinu kadra kako bi dobili Everton kada na klupi ostale nekoliko prvotimaca, ali takvu privilegiju u ligi ima zasad jedino Man City. I dalje im nedostaje igrač kao što je Naby Keïta, koji dolazi tek sljedeće sezone. Međutim, Van Dijkovim dolaskom riješen je akutni problem ove momčadi, koji se može opisati u dvije riječi – obrambena stabilnost. Takav Liverpool, koji u prvenstvu ima dovoljnu bodovnu zalihu u odnosu na petoplasiranu momčad, može se posvetiti Ligi prvaka. A ondje će biti jako opasan. Jer kad je na vrhuncu, može dobiti svakoga.
