Bučni susjedi. Tako je Sir Alex Ferguson nazvao Manchester City nakon što ga je pobijedio u gradskom derbiju 2009. Bilo je to netom nakon što se novac iz naftnih polja Ujedinjenih Arapskih Emirata počeo slijevati u klub i City je počeo stvarati sve više problema na koje Manchester United nije bio navikao.
Međutim, Ferguson je metaforu o bučnim susjedima iskoristio da opiše City kao prolaznu smetnju na koju ne možeš utjecati, ali sama po sebi nije nešto zanimljiva. Susjedi stvaraju buku, ali ti nastaviš raditi svoj posao jer susjedi nisu bitni; oni su tek objekt u priči koja se svodi na to da United osvaja trofeje. Problem je u tome što je City postao subjekt u engleskom nogometu. Nakon te Fergusonove izjave sedam je puta osvojio naslov prvaka, a United pritom samo dva. City je uzeo tri FA Cupa, a United samo jedan, a omjer u Liga kupu je 6:2 za City.
U vladavini koju je City proteklih sezona ostvario — a u kojoj se posebno ističe to da je osvojio Premier ligu sa 100 bodova i tako potpisao najdominantniji naslov u povijesti natjecanja — buka susjeda uvijek se mogla utišati činjenicom da je Fergusonov United iz 1999. jedina engleska momčad koja je u jednoj sezoni osvojila titulu prvaka, FA Cup i Ligu prvaka. To je unikatni pothvat koji je Unitedovoj momčadi dao mitski status i stavio je na vrh Panteona engleskih momčadi.
Zato je ovo finale FA imalo dodatan ulog. Igralo se za trofej u najstarijem nogometnom natjecanju na svijetu, ali se paralelno se branilo mjesto na vrhu Panteona.
Ostalo je zadnje finale u kojem se City ne želi dovesti do toga da mu suparnik u zadnjih desetak minuta bude u poziciji u kakvoj je bio United
“Znamo što navijači misle i jasno nam je da žele da onemogućimo City u pokušaju da izjednače ono što je United napravio 1999.”, rekao je Erik ten Hag u najavi utakmice. “Ono što mi želimo je vratiti Manchester United i to moramo napraviti osvajajući trofeje. U subotu imamo priliku osvojiti još jedan trofej ove sezone i ne želimo biti koncentrirani ni na što drugo osim na ovu utakmicu. Da, to bi bila posebno važna pobjeda za navijače u kontekstu jedinstvene povijesti kluba. Ali važna je i za nas. Dat ćemo sve od sebe da osvojimo FA Cup.”
Obojica su trenera krenula s najjačim snagama. Ten Hag, doduše, nije mogao računati na 100 milijuna eura plaćenog Anthonyja, baš kao ni na Lisandra Martíneza koji je već dva mjeseca izvan terena, dok je Pep Guardiola izveo rotaciju vratara standardnu za kupove i na klupi je ostavio Edersona. To je značilo da će obje momčadi izaći u svojim standardnim formacijama: United u 4-2-3-1, a City u 4-3-3, koja se u fazi napada ulaskom Johna Stonesa u sredinu i podizanjem centralnih veznih na pozicije desetki pretvara u 3-2-2-3.
Unitedova ideja, Cityjeva adaptacija
Gol koji je pao već u 12. sekundi utakmice poremetio je planove sastavljene prije utakmice te definitivno utjecao na moral i momentum događanja na terenu. Međutim, odmah je bilo jasno da je Ten Hag odlučio braniti Pepov manevar s Christianom Eriksenom u glavnoj ulozi.
Plan je bio zatvoriti prilaz sredini terena. Fred i Casemiro striktno su markirali Kevina De Bruynea i İlkayja Gündoğana, a Eriksen se podizao u pritisak na zadnju liniju.
Ovdje najbolje vidimo kako je to izgledalo.
Marcus Rashford (označen crvenim krugom) zalijepljen je za Stonesa, a Eriksen (označen crvenom strelicom) je najistureniji Unitedov igrač i ulazi u pritisak prema Cityjevu zadnjem igraču. Pomažu mu Jadon Sancho i Bruno Fernandes na krilima (označeni crvenom zvijezdom), čiji se zadatak svodio na to da čekaju dodavanje na bočnog stopera i pokušaju ga staviti pod pritisak, ali na način da drže sredinu terena u sjeni; da im je položaj tijela takav da blokiraju dodavanje prema zadnjem veznom.
Plan je, u suštini, dao rezultate. Vidimo da u ovoj situaciji Kyle Walker ne može dati loptu na Rodrija i Pepova struktura 3-2 u otvaranju napada stavljena je pod kontrolu. Ovo je bila utakmica u kojoj su Rodri i Stones primili najmanje dodavanja od Rúbena Diasa otkako je City sredinom siječnja počeo raditi takvu rotaciju u posjedu lopte.
Međutim, Guardiola se jako brzo adaptirao. S obzirom na to da su Fred i Casemiro igrali striktni man marking, Guardiola ih je sklonio iz sredine. U ovoj situaciji se ni De Bruyne ni Gündoğan ne nalaze u kadru. Postavljeni su visoko u polu-lijevi i polu-desni koridor. Tu vidimo da se Erling Haaland spušta, ali on je u tom spuštanju klasično neefikasan: imao je 10 točnih dodavanja i 15 izgubljenih posjeda, tako da je jasno da se nije spuštao kako bi razigrao momčad. Svrha njegova spuštanja bila je samo da za sobom izvuče jednog stopera i poremeti strukturu suparničke zadnje linije.
Tako je Guardiola dobio ono što je htio. Ispraznio je sredinu, a krilnim igračima dao situacije u kojima mogu primiti loptu od bočnih stopera.
Konačni rezultat toga je probijanje Ten Hagove blokade sredine terena. Walkeru je ovdje zatvoren put prema Rodriju, ali ima Bernarda Silvu koji mu se spušta uz aut liniju i može odigrati na njega. Silva ima Lukea Shawa koji ga prati i teško se može okrenuti i probiti stranu. Ali isto tako, Shaw nije mogao biti preblizu u začetku akcije jer je morao održavati zadnju liniju nakon što je stoper iskočio za Haalandom, tako da Silva ima dovoljno vremena odigrati loptu iz prve, a ima čistu liniju dodavanja na Rodrija iza Sanchovih i Eriksenovih leđa.
Hoće li Inzaghi unaprijediti ideju?
Sve ono što je United dobro radio palo je u vodu jer je City preko svojih krilnih igrača uspješno dolazio u sredinu. I ne samo da je palo u vodu, nego su Rodri i Stones imali dodatnog prostora s obzirom na to da su Fred i Casemiro pratili svoje igrače daleko od lopte.
Oba gola, pa čak i kazneni udarac, neobični su događaji i ne spadaju u situacije koje obično presuđuju ishod. Međutim, City je kontrolirao utakmicu i Guardiola je imao stvari pod kontrolom. Barem dok se nije povukao i počeo braniti rezultat.
Od svojih 13 udaraca, United je osam uputio u zadnjih 20 minuta utakmice. Da, Ten Hag je odlučio riskirati. Podigao je bekove, a Alejandro Garnacho je unio živost s loptom u nogama. Međutim, City je ponovo pokazao da niski blok ipak nije ono u čemu se Guardiolina momčad osjeća najugodnije. I koliko god bilo razumljivo da se momčad koja ima prednost na kraju ovakve utakmice spušta prema svojim vratima, toliko City to ne odrađuje nimalo rutinski.
Ali da biste doveli City u tu situaciju, treba se pomučiti. Ako ovu utakmicu možemo gledati kao generalnu probu prije finala Lige prvaka, onda se nameće zaključak da je jako teško zatvoriti dotok lopte do Rodrija. Ten Hag je imao dobru ideju koja je inicijalno davala rezultate, ali Guardiola je brzo napravio adaptaciju kojom je zaobišao problem i City je u većem dijelu utakmice bio bolja momčad. Ostaje vidjeti hoće li Simone Inzaghi, poznat po tome da dobro čita suparnike i priprema specifična rješenja kojima zaustavlja najjače suparničke strane, unaprijediti Ten Hagovu ideju i hoće li moći izbaciti City iz ravnoteže.
Jer Guardiola je osvojio i drugi trofej u lovu na trostruku krunu, ali priča još nije gotova.
Ostalo je zadnje finale, ono koje je najvažnije i u kojem se City ne želi dovesti do toga da mu suparnik u zadnjih desetak minuta bude u poziciji u kakvoj je bio United, bez obzira na to što nije mogao obraniti Sir Alexov uspjeh iz 1999. i što je omogućio Cityju da nastavi stvarati buku.
