Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Vlak bez voznog reda

Dinamo je u ozbiljnim problemima. Što može sportski direktor?

Zadnja izmjena: 16. lipnja 2017. Goran Stanzl/PIXSELL

Dinamo posluje savršeno. Barem po onom legendarnom planu financiranja koji je prikazao na skupštini kluba, gdje se na jednoj stranici A4 papira zbrajaju planirani rashodi i prihodi kluba koji se podudaraju točno u lipu. Spavaš li mirno, za ekonomiju nagrado Nobelova?

Realnost je malo drugačija od ovog plana koji stane na jednu stranicu, još s dodatnom opaskom o mogućnosti rebalansa. Potpuno valjanih podataka je jako malo, tako da moramo baratati s ovim što imamo dostupnim. Prihodi GNK Dinama za 2015. iznosili su 247.414.533 kuna, dok je operativna dobit iznosila nešto preko 3 milijuna kuna. Prihodi su tako povećani za čak 104,6 posto u odnosu na 2014., što je ostvareno zahvaljujući ulasku u skupinu Lige prvaka, koja je donijela 129.646.640 kuna ili 53,4 posto ukupnih prihoda tijekom godine.

Dakle, 2015. je pola prihoda koje je Dinamo ostvario došlo izravno iz plasmana u Ligu prvaka. Plasmana koji ove sezone neće biti u mogućnosti ostvariti.

Međutim, kako je klub bio pod prismotrom UEFA-e zbog ranijeg neispunjavanja Financijskog fair playa, morao je nadomjestiti sve nagomilane operativne minuse kroz godine. Dinamo se tako plasirao u Ligu prvaka, a onda na brzinu prodao Marka Roga i Marka Pjacu, tako se čim prije oslobodi budnog oka koje je UEFA bacila na njegovo poslovanje. S prihodima od Lige prvaka i prodaje igrača, poslovni prihodi u 2016. godini se penju na gotovo 500 milijuna kuna. To slobodno možemo proglasiti ogromnim uspjehom, jer radi se o apsolutnom rekordu za sve ostale hrvatske klubove. Uostalom, to je dobro i za sve nas, građane Republike Hrvatske, s obzirom na to da je Dinamo na svoju ostvarenu dobit koja se penje na razinu od 100 milijuna kuna platio 20-ak milijuna kuna poreza na dobit.

Međutim, to je dimna zavjesa jer takva razina uspješnosti jednostavno nije održiva. Nećeš se uvijek plasirati u Ligu prvaka, niti ćeš uvijek prodati Roga i Pjacu za 300 milijuna kuna. Ako računaš na to kao fiksnu stavku, neminovno ćeš jednom propasti.

Ako mislite da se ovoliko carstvo sa svom infrastrukturom i  podrškom institucija ne može urušiti, onda ste prespavali pad Agrokora

U godini 2014., kad Dinamo nije uspio ostvariti plasman u Ligu prvaka, ostvaren je gubitak od 90 milijuna kuna, što je ozbiljan financijski minus. U idućoj sezoni sigurno neće biti Lige prvaka, što otvara jako problematičnu situaciju – jer Dinamo solidno zarađuje, ali i troši jednako solidno. Na onih nešto manje od 500 milijuna kuna rashodi su dosegli pomalo nadrealnih 390 milijuna kuna. Jednako kao što nijedan sportski subjekt u Hrvatskoj nitko ne može prihoditi 492 milijuna kuna, također nitko u Hrvatskoj ne može doći ni približno toliko bijesnim rashodima.

Da se razumijemo, ne može to ni Dinamo.

Klimavo carstvo

Još nimalo davne 2012. Dinamo je imao obveze od svega 20-ak milijuna kuna. Unutar vremenskog razdoblja od pet godina te su se financijske obveze povećale deset puta, na razinu od 240 milijuna kuna u 2016. godini. Ne čudi, jer Dinamo je imao barem tri igrača čija su primanja u rangu nekih milijun eura po sezoni. El Arabi Hillel Soudani, Paulo Machado i Junior Fernándes, koji je tek na početku ove godine otišao na posudbu u Tursku, imaju ugovore koji su plaćeni u okvirima ozbiljnih sudionika Lige prvaka. Za usporedbu, ni Rijeka ni Hajduk svojim igračima ne mogu dati iznos veći od kakvih 300 tisuća eura po sezoni. Njima na palubu još su ubacili Sammira s plaćom osjetno preko milijun eura po sezoni, a uz standardne prvotimce i senatore čiji se ugovori vrte između 300 i 500 tisuća eura godišnje, taj se brodić opasno nakrivio pod teretom financijskih obaveza.

Sve je jasno – za miran život pod ovakvim financijskim opterećenjem Dinamo treba plasman u Europu i barem jedan dobar transfer po sezoni.

Ako Dinamo to ne ostvari jedne sezone, kao što nije baš uspio 2014., onda dolazi u neugodnu situaciju, gomila minus i UEFA počinje gledati preko ograde u njegovo dvorište. Ako Dinamo ova dva preduvjeta ne ostvari kroz dvije godine u nizu, onda se bliži katastrofi. A ako mislite da se ovoliko carstvo sa svom infrastrukturom i  podrškom institucija ne može urušiti, onda ste prespavali pad Agrokora. Jednostavno, na duži je period nemoguće živjeti iznad svojih mogućnosti. Iz tog razloga, ova je sezona ključna za financijsku stabilnost, a samim time i za budućnost Dinama.

Rijeka je osvojila prvenstvo, tako da Dinamu ostaje utješna nagrada Europske lige, koja je neusporedivo manje izdašna u svojim nagradama. U izlogu za velike novce Dinamo u ovom trenutku  ima samo Antu Ćorića. Imati Ćorića nije malo, pogotovo ne u hrvatskim uvjetima, ali loša strategija njegova razvoja uzrokovala je to da Ćorić nije više igrač za 20-ak milijuna eura kao što je obećavao biti. Potencijal koji je još tu i dalje drži neku vrijednost, ali njegova realna cijena je ispod one koju je donio Marko Rog, čak i kad se uračuna trošak njegova dovođenja u Maksimir. Dakle, Dinamo ulazi u sezonu u kojoj mu manevarski prostor dugo dugo vremena nije bio uži.

Romeo, o, Romeo

I onda, pred takav – pa dozvolite da ispalim patetično pretjerivanje – sudbinski trenutak, Dinamo nalazi svrsi shodno mijenjati ključnog čovjeka za razvoj kluba u jako čudan trenutak.

U okvirima u kojima djeluju hrvatski nogometni klubovi, najvažniji ljudi za njihov uspjeh dugoročno nisu ni treneri, ni igrači, nego sportski direktori. Naslovi se osvajaju najprije u uredima, a onda na terenu. U Rijeci je Srećko Juričić napravio fantastične stvari, Hajduk radi iskorak s Mariom Brancom, profesionalcem koji zna svoj posao.

I Dinamo je najprije za sportskog direktora postavio čovjeka koji zna posao. Problem je u tome što često nije znao koji posao je njegov, tako da se egomanijakalno miješao u sve živo.

Osobno o Romeu Jozaku nemam previsoko mišljenje iz više različitih razloga. Mislim da se prečesto hvatao posla kojeg nije završavao, nije znao koje su mu granice, okružio se je istomišljenicima i ulizicama tako da je razvio klimu jednoumlja. Ali na kraju moje privatno mišljenje nije bitno, važni su rezultati. Romeo Jozak ima nisku solidnih rezultata u svom životopisu, ali ima i solidnu količinu pogrešaka i promašaja, potencijala koji nije razvijen jer nije shvatio svoj okvir u kojem bi trebao djelovati. Šteta, jer Romeo Jozak ima fantastičan organizacijski talent, zna slagati okvire rada i ima odlično teoretsko znanje o tome gdje se kreće nogomet kao igra. Sav taj talent je pomalo potraćen u skakanju iz uloge u ulogu.

Oni koji oblikuju mišljenje javnosti nikada nisu kritizirali Jozakovu ulogu, jer su bili prilično bliski establišmentu koji ga je seljakao s pozicije na poziciju kako je on zaželio. Nigdje se Romeo Jozak nije zadržao dovoljno dugo da ne uspije i da ga se može proglasiti krivim čovjekom na krivom mjestu. Međutim, zbog nedostatka kontinuiteta rada nigdje mu, barem nakon škole nogometa Dinamo, nismo mogli priznati uspjeh. A nedostatak rezultata koji je posljedica nedostatka kontinuiteta maskirao je čestim smjenama trenera koje je on sam postavljao. Suludo je kakvih se ljudi Jozak riješio i u Dinamu i u HNS-u i kakve je mostove zapalio iza sebe jer mu nisu bili dovoljno po volji.

Vojnik koji mora biti barem pukovnik

Ostaje misterij što se dogodilo pa je Jozak ovom brzinom izletio iz Dinama i HNS-a. Posebno je zanimljivo to što ga je Dinamo torpedirao u situaciji kad sportski direktor radi punom parom, mjesec dana prije nove sezone kada se slaže momčad sezonu. Ili, u Dinamovu slučaju, momčad koja mora osigurati budućnost, s obzirom da još jednu sezonu kakva je bila ona 2014. ne bi mogao preživjeti s ovakvom razinom ugovora.

I, izvan svake logike, Dinamo mijenja – i to u sudbinskom trenutku – ključnog čovjeka za svoju budućnost radi prolaznika na klupi. Ne mislim da je Ivajlo Petev toliko loš koliko mu se to nabacuje, ali činjenica je da su koeficijenti kako će dočekati Božić 2018. na Dinamovoj klupi takvi da na minimalni ulog obećavaju zaradu barem za polovnog golfa. Jozak je čovjek od bezbroj mana, ali ima i neke elitne vrline koje su u našem nogometu jako rijetke. Ne samo našem, nego i nadaleko. I nije pitanje niti je li on pravi ili krivi izbor; u ovoj fazi pripreme sezone on je jedini izbor. Ne zbog njega, nego jer je kasno mijenjati bilo što.

Prema najnovijim vijestima iz Maksimira, Jozaka će, čini se, zamijeniti Marijan Vlak.

Zanimljiva je to odluka, jer novi/stari sportski direktor je po svemu dijametralno suprotan Jozaku. Ima relativno visok igrački pedigre, dugo trenersko iskustvo, tih je i nije konfliktan, ne gura se po medijima i nije nametljiv. Vlak je – ako tako želite – idealni primjer vojnika kluba. Samo što u sudbinskim trenucima ne presuđuju vojnici. Dinamo treba jaku ličnost, generala ili barem pukovnika koji će složiti momčad za budućnost, koji će vratiti naslov u Maksimir i složiti ekipu tako da u izlog gurne prave igrače.

Nemojmo se zavaravati, ključni čovjek Dinama je i dalje Zdravko Mamić, sa svim svojim sposobnostima i manama. Kako što je rekao Čedo Prodanović u Otvorenom, ne videći grotesku u svojoj izjavi – pa što da je Mamić Dinamo. Ali Mamić nikad nije selektirao ekipu, nije trasirao put razvoja momčadi. To sad preuzima Vlak, i to u trenutku kad svi drugi sportski direktori ovog svijeta iza sebe imaju par mjeseci priprema i tisuće telefonskih razgovora jer tržnica je u jeku. Ne ulijeva to neku veliku sigurnost da Dinamo ulazi spreman u možda i ključnu sezonu u natrag mnogo godina. Dinamo mora, ali kategorički mora, dobiti milijune od UEFA-inih natjecanja i mora, ali kategorički mora, prodati igrače u velikom iznosu. I u toj poziciji Vlak – ili bilo tko drugi, ako se u Maksimiru predomisle – ima zanemarivu mogućnost za grešku.

Dinamu je hitno potreban i rezultatski i financijski impuls, još jednu ovakvu kaotičnu godinu teško da bi mogao preživjeti u okvirima u kojima je navikao funkcionirati. Vjeruje li netko da je Vlak prava osoba? Vjeruje li netko da vojnik kluba može biti barem pukovnik, ako već neće biti general?

Ne propusti top članke