Potrebno je napomenuti da se novim smjerom pokušalo krenuti još prije godinu dana. Uprava je tada platila odštete za Matea Drežnjaka i Tonija Nakića, koji su s Rokom Prkačinom trebali činiti tercet domaćih mladića s kojima će se Vukovi napokon krenuti rezultatski uzdizati. Nije se dogodilo. Nakić nije uspio prebroditi kvalitativnu razliku između domaće i regionalne lige, dok se Drežnjak pokazao kao drastično slabiji šuter nego što se činilo. Prkačin je kao najmlađi mnogo oscilirao, stoga se i ta momčad vrlo brzo ispostavila kao još jedna u nizu otužnih, barem u rezultatskom smislu.

Uprava je shvatila da su potrebne daljnje intervencije, pa je na polovici sezone uručen otkaz Ivanu Veliću te je na njegovo mjesto postavljen mladi srpski stručnjak Vladimir Jovanović. To je, usput, izazvalo buru negodovanja među hrvatskim stručnim kadrom, koja će naposljetku rezultirati HKS-ovom zabranom da se ubuduće dovode strani treneri koji u karijeri nisu osvojili barem jedan nacionalni trofej. Jovanović je, pak, dobio zadatak da promovira 20-godišnje Lovru Gnjidića i Danka Brankovića, kao i da pokuša ugrabiti domaće trofeje.

Njegov potpis prošao je ispod radara šire javnosti, ali već sada je jasno da je Nathan Reuvers najbolji Cibonin igrač

Ostanak u ABA ligi je osiguran, iako ne baš lagodno, ali u domaćim je natjecanjima pretrpljen veliki podbačaj (bez finala kupa i prvenstva) i zato se poprilično zatresla Jovanovićeva stolica, kao i one u Upravi nakon smjene gradske vlasti. Bilo je mnogo govora o ulasku novih ljudi u klub i čistki od temelja, ali na koncu od toga nije bilo ništa te je nastavljen započeti posao.

Na red su došle nove strane akvizicije, i to brojnije nego lani kada je smatrano da će iskusni američki razigravač Ronald Moore biti dovoljna podrška domaćim momcima. On se pokazao kao veliki promašaj, stoga su sada angažirani argentinski bek José Vildoza, američki combo centar Nathan Reuvers te krilo iz Bosne i Hercegovine Amar Gegić. Napravljene su i dodatne promjene u ostatku domaćeg kadra, a glavni zaokret u odnosu na prošlu sezonu predstavlja odricanje od iskustva (otišli Scottie Reynolds, Darko Planinić, Ivan Novačić i Igor Marić), pa je tako danas najstariji u momčadi 27-godišnji Jakov Mustapić, koji je posve u drugom planu.

Bingo s Reuversom

To, svakako, predstavlja velik rizik koji će Vukove nesumnjivo koštati u nekim utakmicama (već ih je i koštalo protiv Splita), ali zato je Jovanović dobio zadatak da manjak iskustva pokrije zavidnom širinom kadra. Cibona je odlično popunjena na svim pozicijama, što Jovanoviću omogućuje da čitav susret igra s velikim energetskim intenzitetom, po čemu je bio poznat dok je vodio FMP. Definitivno veseli vidjeti Vukove konstantno na linijama dodavanja, ali pravo uzbuđenje ova momčad pruža na drugoj strani parketa.

Cibona je u stanju igrati zamamno lepršavu košarku.

Ovaj put struka je sasvim pogodila sa svim stranim pojačanjima: Gegić, Vildoza i Reuvers mogu bez problema zasipati mrežice na abaligaškoj razini.

23-godišnji Gegić posjeduje odlične fizičke predispozicije za krilnog igrača, a krasi ga i sjajna kontrola lopte. Te ga kvalitete čine najopasnijim Jovanovićevim čovjekom u prodorima, a pokazao je i da zna proslijediti loptu kad ga zatvore pod obručem. Bila bi riječ o NBA potencijalu da se nije ispriječio sumnjivi vanjski šut.

25-godišnji Vildoza je, pak, pravi mamac za publiku. Riječ je o tipičnom južnoameričkom beku za kojeg se na prvu vidi da je odrastao skidajući poteze Manua Ginobilija. Premda je među najiskusnijima u momčadi, na njega će se teško moći računati ako se utakmica želi uvesti u mirne vode. Argentinac je naprosto živa vatra, igrač koji će u ritmu tanga sam vratiti momčad u život, kao što je napravio protiv Mege ubacujući lude floatere i nemoguće šutove. Isto tako, bit će utakmica u kojima će razbiti dobar ritam vlastite momčadi. On nije jedinica, nego dvojka koja voli igrati s loptom. Ili, bolje rečeno, igrati se s loptom.

Najveće iznenađenje je 23-godišnji Reuvers. Nakon vrlo dobre četiri godine na Sveučilištu Wisconsin, 211 cm visoki centar Badgersa nije izabran na ljetošnjem NBA draftu. Njegov potpis za Cibonu prošao je ispod radara šire javnosti — realno, nakon silnih promašaja s nepoznatim jeftinim Amerikancima malo je tko očekivao drugačiji ishod. Kad ono — bingo… Već sada je jasno da je Reuvers najbolji Cibonin igrač: odličan u šutu, napadanju licem, preuzimanju bekova i zaštiti obruča. Jednako je koristan na petici i četvorki; riječ je o punom paketu u reketu. Što je najbolje, u pitanju je mladić koji može još podosta napredovati i za očekivati je da će mu na stol vrlo skoro sjesti neka euroligaška ponuda.

Iskusni šuter bi zlata vrijedio

Trojac atipičnih inozemnih pojačanja pokazuje se kao solidna kvalitativna osnovica za lov na doigravanje u ABA ligi, ali ova Cibona predstavlja i zdravo okruženje za konačnu eksploziju domaćih talenata.

Gnjidić kao posve drugačiji profil beka od Vildoze ima veći utjecaj na kreaciju igre, dok se Prkačinu i Brankoviću s Reuversom u paru otvara mnogo prostora u reketu, a usto i lakše skrivaju slabosti na šutu. Gegić je, pak, dobrodošao Drežnjaku kao žestoka konkurencija i poziv na buđenje, s obzirom na to da je hrvatski reprezentativac prošle sezone počeo zabrinjavajuće stagnirati.

Ova momčad posjeduje širinu i kvalitetu za plasman u doigravanje, ali ipak joj nešto bitno nedostaje: iskustvo i šut s perimetra. Cibosi prezentiraju dobar protok lopte, ali kada im se oduzme dubina te lopta krene kružiti izvan reketa, malo je ljudi koji mogu hladno strpati šut sa sedam metara. Drežnjak i Gegić su slabi šuteri, a nominalno najmirnije ruke ove ekipe Ivan Majcunić, Nakić i Mustapić naprosto nisu abaligaška klasa, a k tome će Nakić idućih mjesec dana biti izvan stroja. Kad bi Uprava angažirala jednog iskusnog šutera, to bi bilo zlata vrijedno pojačanje za ovako mladu i ambicioznu momčad. Filip Krušlin, Fran Pilepić ili Pavle Marčinković sjeli bi Vukovima kao što je JJ Redick svojedobno sjeo 76ersima.

U svakom slučaju, Jovanović radi odličan posao: njegovi Vukovi zaista grizu.