Zadarski košarkaški fanatici proveli su 12 gladnih godina bez trofeja, a suša je prekinuta lanjskim osvajanjem Kupa Krešimira Ćosića. Ove je godine Zadar u istom tjednu nanizao Cibonu i Split i tako ponovio uspjeh te se s osmim Krešinim trofejom izdvojio na vrhu domaće vječne ljestvice.
U finalnom susretu u Omišu vidjeli smo izrazito borbenu predstavu obaju sastava, stoga konačnih devet koševa zaostatka za Žute možda i ne dočarava prikazano na parketu jer je, u usporedbi s polufinalom Zadra i Cibone, utakmica najvećim dijelom bila na posjed-dva razlike. No, iako su Zadrani slomili Split tek tricaškom serijom dvije minute prije kraja, ne može se poreći da su i ranije držali susret pod kontrolom te djelovali, ako ne kao kvalitetnija, onda kao mnogo stabilnija momčad.
Budući da je ovo bio već treći ogled dvaju suparnika u samo tjedan dana, bilo je zanimljivo vidjeti početne postave dvojice trenera. Ivica Skelin odlučio se za realno najjaču petorku Roko Leni Ukić — Luka Babić — Pavle Marčinković — Marko Luković — Marin Marić, dok je Veljko Mršić kao jedino iznenađenje ubacio mladog beka Jana Palokaja s Dominikom Mavrom, Justinom Carterom, Aleksandrom Bursaćem i Chinanuom Onuakuom.
Prva četvrtina pokazala se najefikasnijom u utakmici. Žuti su iskoristili to što Mršić nije spremio poseban timski plan za zaustavljanje Lukovića, nego se uzdao u Bursaćevu individualnu vještinu, kao i nešto lošiju formu Splitova krilnog centra. Međutim, Luković je na finale došao resetiran i otvorio utakmicu s 10 brzih poena — što vanjskim šutom, što prodorima preko Bursaća. S druge strane, Skelin se logično odlučio za udvajanje Onuakua, ali nakon što su Palokaj, Bursać i Mavra otvorili susret laganim ubačajima, od te se taktike skoro pa odustalo — u prijevodu, s udvajanjem se debelo kasnilo, stoga je Onuaku krenuo trpati.
Mršićeva momčad nije odviše kvalitetnija od Skelinove, ali je izgledala mnogo uigranije s jasnom idejom kako i gdje napasti, kao i velikim strpljenjem u igri
Splitova napadačka fluidnost ubrzo je zapela i nije se vratila do kraja utakmice. Žuti naprosto nisu imali dubinu, Ukić i Babić u ulozi kreatora uopće nisu gledali prema reketu, nego se sve svodilo na traženje otvorenog čovjeka na perimetru te je krenulo pretjerano napucavanje tricama, a dobar dio njih Zadrova je obrana je pristojno pokrila (na koncu je Split uputio 32 trice, 11 više od Zadra, a ubacio samo dvije više).
Zadar je prijetio da će se znatno odlijepiti već do poluvremena, ali onda je Onuaku ušao u probleme s prekršajima, a Mavra otišao predahnuti. Mršić ima veću širinu od Skelina, ali ipak je Zadar bez prvog razigravača i centra mnogo slabija momčad — Filip Kraljević i Jure Planinić tek su zakrpe na petici, dok je nepredvidivi Martin Junaković na jedinici uvijek velika kocka za ritam momčadi.
Prijelomna točka
Split je to iskoristio i konačno dobio natruhe dubine ulaskom prekaljenog Matea Kedže, stoga je Mršić zaigrao s dvije četvorke (Bursać i Domagoj Vuković) i naredio zonsku obranu koja je zakočila Splitov nalet. Skelin je probao odgovoriti bekovskom postavom Ukić — Sani Čampara — Babić, nadajući se povećanoj kreaciji, ali ona je izostala. Split je aljkavo napadao zonu, uporno je pokušavajući probiti predvidivim spuštanjem loptu na centra te je -3 na poluvremenu izgledalo sjajno za Žute s obzirom na mučenje u igri.
Nevjerojatno će zvučati podatak da je 36-godišnji Ukić odigrao prilično loše poluvrijeme (tek dva poena i jedna asistencija, isprobijan u obrani), ali ga je Skelin raubao do iznemoglosti, sa 17 i pol minuta imao je najveću minutažu na terenu.
U tom se detalju vidi najveća razlika između dvojice trenera.
Dok je Mršić igrao s 11 igrača pokazavši vjeru i u one mlađe i neiskusne, Skelin je efektivno igrao samo s osmoricom — sekundažu su dobili Toni Perković i Darko Bajo, dok najmlađi Ivan Perasović i Roko Gizdavčić nisu ni ulazili u igru. Podsjetimo, upravo je na krilima talentiranog dvojca Split samo tjedan dana ranije razbio Zadar u prvenstvu, ali to im nije pomoglo da sinoć dobiju priliku, iako su taktički mogli donijeti promjenu ritma.
Naime, Zadru je bez Onuakua na terenu pogodovala što sporija, kontrolirana košarka da održava blago vodstvo, a Split je djelovao posve učmalo — iskusnija bekovska postava nikako nije uspijevala ubrzati igru i trčati u leđa, što su Perasović i Gizdavčić odlično radili prošlog vikenda. Problem je u tome što Skelin nimalo ne vjeruje nekim svojim igračima te ima ziheraški pristup u važnim utakmicama, čak i kad je očito da on ne funkcionira.
Split se, usprkos silnom mučenju, uspio držati blizu, čak i minimalno povesti u naletima individualne inspiracije (prvenstveno Lukovića) i činilo se da ćemo imati neizvjesnu završnicu, ali kada je Mršić u posljednjoj četvrtini opet ubacio prekršajima opterećenog Onuakua, to je presudilo — američki centar ne samo da je sam po sebi strašno produktivan (16 poena i devet skokova za 22 minute), nego svojim prisustvom otvara veliki prostor za suigrače. Tako su Bursać i Carter u završnici tricama kaznili skupljanje obrane na svom centru i bijegom na sedam razlike prelomili susret.
Nazire se kontinuitet
Iako je Onuaku bio prevaga, a Bursać prvi pobočnik, treba izdvojiti Mavru koji statistički nije briljirao, ali je poput veterana mirno dirigirao ritmom momčadi, pogotovo u trenucima dok nije bilo Amerikanca. Mavra je bio tihi vođa ekipe, ali generalno je svih 11 igrača odigralo korektno, bez većih oscilacija. Mršićeva momčad nije odviše kvalitetnija od Skelinove, ali je izgledala mnogo uigranije s jasnom idejom kako i gdje napasti, kao i velikim strpljenjem u igri.
S druge strane, kod Splita se temeljna ideja nije vidjela, a nedostajalo je i koncentracije (nevjerojatne gluposti sa žurenjem kod posljednjih napada u drugoj i trećoj četvrtini). Žuti su to nadoknadili velikom borbenošću (sedam skokova više) i pojedinačnim bljeskovima kvalitete, ali jasno je da ova momčad može igrati mnogo bolju košarku. Realno, ovo je bilo grozničavo mučenje koje se već dulje vrijeme ponavlja, stoga je Skelinov ostanak na klupi vrlo upitan.
Mršić nema takvih briga. Nakon svih peripetija s koronom Zadar je konačno povezao znatni broj tjedana u trenažnom procesu te se počinje nazirati kontinuitet dobrih utakmica. Obrana naslova u Kupu svakako će zagolicati maštu navijačima o početku niza plodnih godina — nakon epohe silnih razočaranja i života u sjeni klubova iz metropole, Zadar se promiče u novi centar hrvatske košarke.
