Od svih sprava u zabavnim parkovima najveći interes posjetitelja izazivaju takozvani ‘vlakovi smrti’. U svijetu su sagrađena neka uistinu velebna adrenalinska zdanja; tako se japanski zabavni park Nagashima Spa Land može pohvaliti svojim Steel Dragonom, koji je s gotovo dva i pol kilometra tračnica najduži na svijetu, a na njima se postiže maksimalna brzina od 153 kilometra na sat. Ipak, to ne izgleda toliko brzo u usporedbi s vlakom Formula Rossa u Abu Dhabiju koji juri 240 km/h, dok u Saudijskoj Arabiji namjeravaju otići u nove ekstreme gradnjom Falcon’s Flighta, s prugom dužine četiri kilometra i maksimalnom brzinom od 250 km/h. Divlja jurnjava u vlaku smrti u svakome pobuđuje adrenalin, ali nije za svačiji želudac — nekima će predstavljati zabavu bez premca, dok će se kod drugih uzbuđenje pretvoriti u teški stres.
Vlakovi smrti zato izazivaju podijeljena mišljenja. Baš kao i ove sezone KK Zadar.
Dosadašnji tijek Zadrove sezone zaista se najbolje može usporediti s mahnitom vožnjom u adrenalinskom parku. Momci Danijela Jusupa dosezali su strelovite vrhunce poput gostujućeg trijumfa kod Crvene zvezde i natrpavanja FMP-a, a istovremeno ih miješali sa strmoglavim padovima poput domaćih posrtaja od Splita i Cibone, kao i nevjerojatno ispuštenog trijumfa nad Budućnosti. Kada se sve zbroji i oduzme, omjer 8:7 trenutno je vrijedan mjesta u doigravanju ABA lige, ali bit će tu još žestoke borbe, kao i u okršajima za domaće trofeje.
No, sama Zadrova igra izaziva više uzbuđenja i stresa od rezultatskih oscilacija. Toliko smo se već nagledali, naslušali i načitali o suvremenoj eri košarke, a Jusup ju je pod stare dane odlučio napokon dovesti na domaće parkete. Težnja tranziciji u svakom posjedu, hrpa šutova s distance, pokretni napadački setovi, polivalentnost igrača po pozicijama, preuzimanja svatko svakoga u obrani… Sve to smo svi već vidjeli, ali preko ekrana, na NBA i euroligaškim terenima. Na domaćoj sceni mogli smo gledati eventualno isječke modernih trendova; za čitav paket nedostajalo je dovoljno kvalitetnog ili adekvatnog materijala u kadru, ali i hrabrosti domaće struke.
Jusup je u Zadar donio nešto posve drugačije od svega što smo godinama gledali na domaćim parketima
Doista, nije se lako odvažiti i reći momcima da slobodno uzimaju otvorene vanjske šutove čim im se pruži prilika ako ti momci na treninzima promašuju zabrinjavajuću količinu istih. Luka Božić (37 minuta prosječno na terenu), Marko Ramljak (28) i Karlo Žganec (26) definitivno nisu igrači kojima je trica jak adut, dapače. Malo bi koji trener uopće razmišljao o modernim napadačkim trendovima ako mu većina igrača iz udarne petorke predstavlja potencijalnu slabost s distance, ali Jusup se svejedno odvažio izgraditi sustav koji se uvelike oslanja na vanjski šut.
Zadar prosječno uputi najviše trica u ABA ligi, čak 32,2 po utakmici, odnosno, praktički jednako kao i pokušaja za dva poena (33,1, pretposljednji u ligi). Zbog spomenutih individualnih hendikepa uspješnost je tek osrednja (34 posto, osmi u ligi), ali veliki broj pokušaja osigurava posve zadovoljavajući broj poena s distance.
Hrvatska osnova momčadi
Nadalje, značajan dio kadra ne može se pohvaliti osobitom brzinom, ali trener svejedno tjera igrače da stalno trče u leđa. Abaligaškim suparnicima nije toliko teško fizički ispratiti taj ritam, ali većina ih nije navikla na išta slično, stoga ih Zadar izvlači iz zone ugode te dolazi do spore adaptacije. Zato Jusupovi momci izvlače najviše prekršaja u ABA ligi (25,3 po utakmici) i šutiraju najviše slobodnih bacanja (25,2 prosječno), dok su drugi najefikasniji u poenima iz tranzicije (15,7 prosječno).
Dakle, brzi napadi i vanjski šutovi temelj su Jusupove i Zadrove ovosezonske igre, ali takav stil izaziva i kritike konzervativnijeg dijela publike.
Neke od njih naprosto ne piju vodu, poput one da Zadar zbog srljanja u napadu gubi previše lopti. S obzirom na riskantniji stil igre i veliki broj posjeda, Zadar ih zapravo gubi razmjerno malo (12.9 prosječno, osmi u ligi). Pritom je 45,9 posto šuta iz igre (također osmi u ligi), kao i broj poena po posjedu (1,17, šesti u ligi) na zadovoljavajućoj razini, pa možemo zaključiti da brzi napadi nisu neposredni uzrok propusnostima Zadrove obrane.
Treba svakako uzeti u obzir da konstantno trčanje u leđa uzrokuje makar i nehotičnu štednju energije pojedinaca u obrambenim segmentima, ali glavni uzrok velikom broju primljenih poena su izrazito agresivne obrambene metode poput visokog iskakanja centara na picku, udvajanja najopasnijeg strijelca daleko od aut-linije te preuzimanja na svim pozicijama.
Zadar naprosto ne posjeduje fizičko-motoričke sposobnosti u širem kadru da bi takav stil obrane bio visoko učinkovit na ABA razini, stoga previše ovisi o šuterskom raspoloženju suparnika. Prečesto se događa da se kontinuirano kroz samo par dodavanja potpuno otvori nečiji šut te je zato moguće da je Zadar izgubio već dvije utakmice u kojima je ubacio preko 100 poena (Budućnost, Studentski centar). Ipak, da Jusup pokušava poboljšati obranu, pokazuju adaptacije poput načina branjenja Mornarova Darona Russella, koji je u Baru utrpao 47 poena, dok je u Zadru ostao posve prikočen. U svakom slučaju, Zadrani se trude igrati moderno i učinkovito, što im trenutno mnogo bolje polazi za rukom u napadu nego u obrani.
Ono što posebno veseli je hrvatska osnova za takav stil igre. Jusupovu najjaču petorku čine Antonio Jordano, Božić, Ramljak, Dario Drežnjak i Žganec, dok stranci (Arijan Lakić, Sani Čampara, Juan Davis i Leon Šantelj) predstavljaju vrijednu podršku s klupe.
Bez obzira na to kako će se sezona rasplesti, domaći će igrači izvući veliku individualnu korist: Jordano ne samo da je potvrdio visoku šutersku vrijednost, nego je u svoj arsenal vještina pridodao organizaciju napada; Drežnjak je u potpunosti oslobodio sav svoj napadački potencijal; Božić je oplemenio svoju izvanrednu fizičku snagu čitajući konstantne obrambene klopke te se pretvorio u jednog od najboljih asistenata lige (6,3 prosječno, peti u poretku); kapetan Ramljak konačno je dočekao sustav u kojem može eksploatirati svoj impresivni atleticizam; dok je Žganec, koji se zbog svojih motoričkih slabosti nikako ne bi trebao uklapati u ovu priču, oduševio košarkaškom inteligencijom, borbenošću i basketaškim potezima koji daju šarm ovoj momčadi.
Zadrova je sezona prepuna turbulencija, a epilog joj je posve neizvjestan. Kako god da završilo, Jusup je u Zadar donio nešto posve drugačije od svega što smo godinama gledali na domaćim parketima. Igrači se, usprkos vlastitim ograničenjima, svesrdno trude usvojiti njegove ideje kako bi navijačima pružili dašak suvremene košarke. Nekima ova adrenalinska vožnja kroz sezonu neće dobro sjesti, ali većina će se ipak dobro zabaviti.
