Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zamjena identiteta

Pragmatični Arsenal i anemični Chelsea

Zadnja izmjena: 20. siječnja 2019. Profimedia

“Izgleda da su moji igrači letargični tipovi koje je izuzetno teško motivirati”, izjavio je Maurizio Sarri. “Ovo je tim koji nikada neće biti poznat po svojoj borbenosti, ali moramo se znati prilagoditi situaciji i biti voljni trpjeti da bismo u konačnici mogli igrati svoj nogomet. Ovakav pristup je nedopustiv. Užasno sam ljut zbog načina na koji smo izgubili.”

Govorio je na maternjem jeziku, ne želeći da njegova poruka bude pogrešno interpretirana zbog lošeg engleskog, poslije six-pointera na Emiratesu u kojem je Chelsea pao bez ispaljenog metka. Progalopirala je pored njega konjica Unaija Emeryja noseći u bisagama sve ono za čime talijanski stručnjak u ovom trenutku žudi. U hvatanju priključka za mjesto koje iduće sezone vodi u Ligu prvaka nije je usporio neriješen status najbolje plaćenog igrača niti nedostatak novca za prijeko potrebna pojačanja. Gorivo svakako crpi iz fanatizma svog menadžera.

Španjolac je promjenom formacije i uvrštavanjem otpisanog Aarona Ramseya tek treći put u četiri mjeseca u početnu postavu još jednom pokazao spremnost da svoju strategiju i kadrovska rješenja prilagodi protivniku. Velšanin je odavno pao u drugi plan zbog Emeryjeve procjene da je nedovoljno discipliniran da bi konkurirao za poziciju zadnjeg veznog i nedovoljno kreativan za mjesto iza napadača. Ipak, protiv specifičnog suparnika i dalje može biti koristan.

Chelsea, u svojoj težnji da usavrši Sarriball, svakako je jedan od takvih.

U bijegu od funkcionalnog nogometa svog prethodnika, Sarri je vrijeme provedeno u posjedu lopte digao s prosječnih 55 posto iz prošle sezone na 66 posto ove i popeo se za pet mjesta na ljestvici broja odigranih akcija s 10 i više vezanih dodavanja. Ispred Chelseaja je po tome trenutno samo Manchester City. Tranzicija s obrane malog prostora i napadanja velikog na obranu velikog prostora i napadanje malog ipak ne prolazi sasvim glatko. Broj udaraca unutar okvira gola po utakmici pao je sa 5,8 na 5,4 u odnosu na momčad Antonija Contea. Razlog leži u tome što Sarrijev Chelsea unutar gabarita sistema kojem teži još uvijek nije sposoban pronaći rješenja za prepreke koje se pojave tijekom utakmice. Oslobađanje sve češće izoliranog organizatora igre je najveći problem.

Flaster na Jorginhu

Već je svima postalo jasno da zaustaviti Jorginha znači zaustaviti Chelsea. Konkurenciji je trebalo 13 utakmica da pronađe idealni način. Tottenhamov menadžer Mauricio Pochettino uspio je to ostvariti rombom u sredini terena, a identični plan za susret s gradskim rivalom spremio je i Emery.

U čudnoj igri zamjene identiteta, pragmatični Topnici su svojom dojučerašnjom anemijom zarazili idealističke Plavce i zasluženo trijumfirali

Arsenalovi napadači Pierre-Emerick Aubameyang i Alexandre Lacazette svojim pozicioniranjem u kanalima između Chelseajevih stopera i bekova blokirali su dodavanja kroz sredinu, tražeći istovremeno priliku da izađu u visoki presing i osvoje loptu duboko u suparničkom dijelu terena. Ključnu ulogu pri tome imao je Ramsey igrajući ‘flastera’ na Jorginhu. Sarri je pokušao spuštanjem Matea Kovačića i N’Gola Kantéa skinuti pritisak sa leđa svog playmakera, ali agresivna igra Lucasa Torreire i Mattéa Guendouzija značila je da Chelsea mora pronaći drugi izlaz iz zadnje linije.

Nakrcanu sredinu terena gosti su pokušali izbjeći upijanjem Arsenalova presinga, čestim vraćanjem lopte golmanu Kepi Arrizabalagi i uključivanjem bekova u igru. Bez direktnih čuvara Marcos Alonso i César Azpilicueta imali su dovoljno vremena i prostora da prime loptu, ali suparnikove odlične presing sheme odsjecale su im opcije za dodavanja i vraćale loptu Arsenalu.

Kepa je u posjedu lopte i Kovačić spuštanjem prema zadnjoj liniji pokušava odvući Ramseya te otvoriti liniju dodavanja između Arsenalovih napadača ka Jorginhu. Torreira, međutim, prati akciju i zatvara sredinu terena. Sa stoperima izloženim pritisku napadača, Chelseajev golman je prisiljen odigrati pas na bok, ali takva lopta dugo putuje i daje dovoljno vremena Torreiri da, kontrolirajući još uvijek Jorginha orijentacijom tijela, izađe u presing na Španjolca. S odsječenim opcijama oko sebe (Héctor Bellerín kontrolira Williana koji nije u kadru) Alonso je prisiljen vratiti loptu preko Davida Luiza natrag do golmana. Kepa u nastavku akcije odigrava na desnu stranu, što Arsenalovi igrači pravovremeno čitaju i osvajaju loptu.

S dva gola zaostaka Sarri je u drugom poluvremenu bio prisiljen odstupiti od pojedinih principa svoje vizije nogometa u pokušaju da okrene momentum utakmice. Odustao je od stvaranja brojčanog viška u zoni oko lopte koja se do tada umnogome oslanjala na ulazak krila u sredinu terena i umjesto toga pokušao pripremiti izolacije za Williana uz aut-liniju.

Underlapom Alonsa, koji je dobivao sve slobodniju ulogu kako se bližio kraj utakmice, Chelsea pokušava uvući Bellerína u sredinu i otvoriti prostor za Williana. Pedro i Azpilicueta vežu Arsenalovu obranu na drugoj strani privlačeći vezni red i okupirajući Torreiru, koji je odigrao nevjerojatnu utakmicu u fazi obrane pomažući svom desnom beku pri suparničkom udvajanju. Urugvajac je imao devet uspješnih startova, što je uvjerljivo najviše na utakmici. Svih devet u vanjskom koridoru.

Pokušaj da se Williana stavi u situaciju da driblingom može donijeti višak svojoj ekipi, dok Eden Hazard bezuspješno pokušava razvući obranu kao najistureniji napadač, pokazao je da pored sistemskih nedostataka i nedostatka individualne kvalitete ovaj Chelsea trpi i zbog dogmatskog pristupa svog menadžera. Ipak, ni uvođenje Oliviera Girouda umjesto Brazilca nije donijelo željeni rezultat. Do kraja susreta uspjeli su gosti uputiti tek jedan udarac unutar okvira gola Bernda Lena. Za Emeryja bio je to znak da krene u zatvaranje utakmice koju je Arsenal završio sa četvoricom defenzivnih veznih igrača na terenu.

Upravo to je najbolji pokazatelj koliko se današnji Arsenal i Chelsea razlikuju. U čudnoj igri zamjene identiteta, pragmatični Topnici su svojom dojučerašnjom anemijom zarazili idealističke Plavce i zasluženo trijumfirali. Konačno relevantni, uživaju u trenutku. To je sve što su tražili od novog menadžera.

Ne propusti top članke