Kroz sve tri utakmice serije između Warriorsa i Mavericksa dojam je bio isti: Warriorsi su raznovrsnija momčad. Tražimo li glavni razlog njihova pomalo i iznenađujućeg vodstva od 3:0 u finalu Zapadne konferencije, onda to mora biti upravo ta fleksibilnost i sposobnost da u oba smjera igraju različitim stilovima i preko različitih opcija. Playoff je doba godine u kojemu bazna obrana i napad nisu dovoljni da biste preživjeli; famozna prilagodba i improvizacija u hodu nužni su za regrupiranje i karta su za odlazak na put do 16 pobjeda.
Warriorsima raznovrsnost i taktička prilagodljivost nisu pali s neba.
Njihov je slučaj praktički identičan Milwaukeejevom iz prošle sezone. Podsjetimo se, nakon niza neuspjeha u doigravanju, koji su dobrim dijelom prouzrokovani neprilagodljivošću sistema iz regularne sezone playoff uvjetima, Bucksi su regularnu sezonu 2020./2021. iskoristili da bi u svoj sustav igre implementirali mehanizme koji će im pomoći u playoffu. Kad je doigravanje počelo, bili su spremni prilagoditi se svakom suparniku i improvizirati u hodu. Isto su ove sezone izveli i Warriorsi. Njih na takav potez nisu natjerali neuspjesi u playoffu kao Buckse, nego to što se liga dosta promijenila od perioda kada su oni zadnji put bili relevantan faktor u njoj. Ne samo da je kora ekipe Dubsa starija, nagrižena ozljedama i promijenjena odlaskom Kevina Duranta, nego su zahtjevi u igri drugačiji, a na sceni su se pojavili neki novi igrači.
A kad smo već tu kod nekih novih lica, zanimljivo je da su Warriorsi u prvoj rundi izbacili Denver Nikole Jokića, u drugoj Memphis Jaa Moranta, a trenutno su na dobrom putu da isto naprave i Dallasu Luke Dončića. Svi noviteti u njihovoj igri koje smo notirali još u povojima regularne sezone sad dolaze do punog izražaja u playoffu. Skinuti u doigravanju ove tri ekipe, od kojih svaka igra bitno drugačijim stilom, govori dosta o ovim Warriorsima.
Warriorsi su drugačija vrsta suparnika jer su nepredvidljivi i igraju random košarku
Kada pričamo o seriji protiv Mavsa, prvo spomenimo da ih Warriorsi drže na napadačkom učinku od 109 poena na 100 posjeda, odnosno na 94 poena na 100 posjeda kad pričamo o halfcourt napadu. Ne zaboravimo da je Dallas prethodno prošao Sunse kojima je zabijao 116 poena na 100 posjeda i 102 poena na halfcourt. Dončić je u toj seriji imao antologijskih predstava i pred početak finala konferencije nekakav generalni stav bio je da Warriorsi nemaju igrača koji ga može barem usporiti, jer ako to nije uspio Phoenix s Mikalom Bridgesom, čemu se mogu nadati Warriorsi?
Doista, Dončić u ovoj seriji zabija 34 poena prosječno uz šut iz igre od 45 posto i za tricu 41 posto. Međutim, Dončić ima i samo pet asista prosječno, što znači da mu Warriorsi nisu dozvolili da razigra ostatak ekipe. Doduše, Mavsi šutiraju samo 32 posto za tri u ovoj seriji i razlog skromnog broja Dončićevih asista leži u lošoj realizaciji trice njegovih suigrača, ali i Warriorsi su odradili posao.
Kako usporiti Luku
Za početak, Andrew Wiggins radi vrlo dobar posao protiv njega u smislu pritiska preko cijelog terena te njegova dužina i lateralna pokretljivost znaju stvarati Dončiću probleme kada krene na ulaz. Drugi dio posla odrađuje timska obrana, savršeno sprovodeći gameplan u praksi. On se sastoji od nekoliko pravila.
Prvo, ne preuzimaju Dončića s nižim igračima poput Stepha Curryja i Jordana Poolea, nego rade iskakanje na Luku pa se odmah vraćaju na svog igrača. Drugo, Dubsi u help obrani stoje visoko u takozvanim gapovima ili agresivno rotiraju iz kornera u sredinu kako bi zatvorili reket. Treće pravilo je preuzimanje rizika na Dallasovim šuterima da bi se zatvorila sredina, ali uz agresivno closeout rotiranje na te šutere. I četvrto, Dončića preuzimaju s peticom Kevonom Looneyjem na isteku Dallasova napada i Looney je odradio maestralan posao u toj roli.
Koliko su uspješni ili zadovoljni egzekucijom plana protiv Dončića govori to da Steve Kerr, evo, već tri utakmice ne mijenja apsolutno ništa po tom pitanju. Ali to nije sve. Moment u kojima njihova defenzivna fleksibilnost i raznovrsnost dolaze do izražaja periodi su utakmice u kojima mijenjaju obrane. Ovi Dubsi protiv Dallasa igraju jako puno zone, ali na način da će u tri posjeda odigrati zonu 3-2, zatim će se vratiti u obranu čovjeka idućih pet posjeda, pa će nakon toga u idućih pet posjeda igrati box-and-one zonu. Sa zonom su eksperimentirali još u regularnoj sezoni, a protiv Dallasa im je to došlo kao naručeno. Zonu 3-2 najčešće koriste kad Dallas na parketu ima Maxija Klebera, jer su Mavsi tada u formaciji 5-out koju zona 3-2 uspješno mečira.
Osim toga, glavni razlog zašto defenzivni koordinator Dubsa Mike Brown tijekom utakmice tako frekventno mijenja obrane je pokušaj razbijanja napadačkog ritma Dallasu i Dončiću. Jedan tip obrane protiv Dončića može funkcionirati na kratke staze, a onda je Luka nauči otključati. Ali ako stalno mijenjaš obrane i tjeraš ga da uvijek iznova razmišlja kako ih otključati, onda možda imaš šanse usporiti ga.
“Kada igraš protiv tipa kao što je Luka, ne smiješ biti jednodimenzionalan”, objašnjava Draymond Green. “Možeš protiv njega odabrati najbolji tip obrane i recimo da to funkcionira, funkcionira, funkcionira. Ali ako se predugo zadržiš s jednim tipom obrane, takav igrač će ga skužiti. Mi ga želimo izbaciti iz ravnoteže.”
“Želimo protiv Luke koristiti različite tipove obrane jer je u svakom posjedu lopta u njegovim rukama”, nadovezuje se Curry na Greenovo objašnjenje. “Ali od čovjeka preko zone do box-and-one obrane ili što god da igramo, sve smo to uvježbavali tijekom cijele godine.”
To što Warriorsi moraju koristiti svog najboljeg defenzivca na perimetru protiv njega, što su podredili cijelu timsku obranu njemu i miksaju različite tipove obrana protiv njega, veliki je kompliment Dončiću i samo pokazatelj na kojem je nivou Slovenac. Ali isto tako, sve to treba biti u stanju i odraditi u praksi i to mogu samo fleksibilne, organizirane i dobro utrenirane momčadi. Prebacivati se iz jednog u drugi tip obrane tako često iziskuje stvarno visoku razinu individualne i kolektivne inteligencije.
Dvije novosti u igri
Raznovrsnost Warriorsa u obrani nije došla do izražaja samo protiv Dončića. Vrlo uspješno su odradili i ostale defenzivne zadaće.
Od početka serije koriste Greena na Jalenu Brunsonu, koji je u prve dvije runde uništavao Jazzove i Phoenixove bekove. Protiv Greena u seriji šutira 4/11, a protiv Klaya Thompsona 3/9. Warriorsi su potpuno zatvorili i ubojiti Dončić-Dwight Powell pick and roll. Istjerali su Mavse iz reketa i osudili ih na život s tricom. Također, Kerr i ekipa odrađuju odlične in-game prilagodbe. U drugoj utakmici Dallas ih je uništavao guard-guard pick igrom u kojoj je Reggie Bullock čuvan od Curryja postavljao blokove Dončiću. Krajem prvog poluvremena Kerr je Curryja s Bullocka prebacio na Doriana Finney-Smitha i elegantno riješio problem.
Raznovrsnost do izražaja dolazi i na drugoj strani parketa. Za početak, Dubsi imaju visoki postotak realizacije sa svih dijelova parketa. Šutiraju 81 posto na obruču, 52 posto s poludistance i 38 posto s trice. Inače vrlo pouzdana obrana, koja je Maverickse nosila kroz regularnu sezonu i koja je zaustavila i Jazz i Sunse, protiv Warriorsa je nemoćna. Ako zabarikadiraju reket i obruč, nastradat će od trice. Izađu li u visoki pritisak na perimetru, otvorit će reket u kojem nemaju pouzdanog zaštitnika obruča. Warriorsi su naprosto drugačija vrsta suparnika jer su nepredvidljivi i igraju random košarku.
Protiv Jazza i Sunsa Mavsi su znali da moraju neutralizirati suparničku pick igru. Što braniš protiv Warriorsa? Oni i dalje imaju napade u kojima slože nekoliko uzastopnih blokova na lopti i od lopte u kombinaciji s cutovima koje je nemoguće braniti jer to stavlja ogroman pritisak na obranu. Zadržali su svoje tradicionalne split cut akcije koje koriste kad Dallas preuzima. Ako ne ide kroz te motion napade, prebacuju se u pick and roll sa Stephom za komandama, a on je u ovoj seriji pronašao odličnu kemiju s Looneyjem koji kao roler stvara dosta problema Dallasu. U drugoj utakmici zabio im je 21 poen. Ako ne izađeš na Curryja, dobit ćeš tricu. Ako izađeš, ostavljaš short roll i obranu u situaciji tri-na-četiri. Na ovo sve nadodajmo još i tranziciju koju Warriorsi tradicionalno forsiraju i jasno je s čim se sve Dallas suočava.
A tu još nije kraj. Ovi Warriorsi imaju i dva noviteta u svojoj igri.
Prvi je napadački skok. Golden State protiv Dallasa hvata čak 27 posto dostupnih napadačkih skokova. Prednjači opet Looney, jedan od tihih heroja serije koji sam skupi 16 posto napadačkih skokova Dubsa. U zadnje tri utakmice Golden State zabija 15 second chance poena po utakmici; Dallas ih zabija osam.
Druga novost u igri Warriorsa je njihova sposobnost da dobar dio utakmice provedu u napadanju individualnog matchupa — točnije, Dončića. Warriorsi su ranije, posebno u eri prije Duranta, baš rijetko koristili ovu napadačku metodu. Kao i Sunsi, i Warriorsi su Luku označili kao slabu obrambenu točku Mavsa pa 20-ak posjeda po utakmici gledamo kako igrač kojeg Dončić čuva postavlja blok za Curryja. Ne samo da Warriorsi uspijevaju zabiti dovoljno iz tih akcija, nego i tjeraju Dončića da radi i na toj strani parketa te troši energiju.
Ključni igrač u tom guard-guard picku Dubsa je Wiggins, na kojem Dončić provodi najviše vremena u obrani. Wiggins igra strašnu seriju: 20,7 poena prosječno, sedam skokova, 3,7 asista, 47 posto šut iz igre, 39 posto za tricu. Njegova transformacija u elitnog igrača zadatka i sporednu opciju tema je koja zaslužuje zaseban tekst, ali ovdje spomenimo da Kanađanin vrhunski koristi prostor koji mu Dončić ostavlja ili ne stiže pokriti. Wiggins je agresivan na ulazima protiv Slovenca, napada ga u tranziciji, kreće se bez lopte, zabija otvorene trice i finišira kroz pick and roll igru s Curryjem.
Dallas u ovoj seriji naprosto nema odgovor za napadačku i obrambenu raznovrsnost Warriorsa koji možda po razini talenta i stilu igre više nisu u nuklearnom modu, ali su fleksibilniji i taktički prilagodljiviji nego ikad prije.
