Zašto je City loš i dosadan?

Rodri je razočaranje. I oko njega se vrti glavni Guardiolin sistemski problem

Zadnja izmjena: 13. prosinca 2020.

Negdje u 77. minuti, prenoseći utakmicu na Sport Klubu, Željko Vela je retorički zapitao gledatelje čini li im se da je ovo što Manchester City pokazuje zaista maksimum rizika i intenziteta kojim Pep Guardiola može napasti Manchester United. Retorički, jer naravno da momčad koja je napravila samo jednu zamjenu na utakmici — i to je ušlo krilo za krilo, bez velike promjene zahtjeva — nije riskirala i bila je zadovoljna nulom.

Međutim, to nije pretjerano čudno. Guardiola je manje-više sve važne utakmice u zadnje vrijeme započeo ziheraški i s vrlo malo rizika, igrajući s dvojicom zadnjih veznih. Protiv Uniteda su to bili Rodri i Fernandinho, ali obično tu kao Rodrijev partner bude İlkay Gündoğan.

Jedan dio odgovora zašto se Guardiola sve češće odlučuje na takav pristup leži u Rodriju.

Jedina važna utakmica u zadnje vrijeme u kojoj se Pep odlučio postaviti klasičnih 4-3-3 s jednim zadnjim veznim bio je derbi protiv Tottenhama. U sredini terena je igrao Rodri, ispred njega su bili Kevin De Bruyne i Bernardo Silva kao dvije osmice, a City je na kraju imao 22 udarca na suparnička vrata. U utakmicama protiv Uniteda i Liverpoola koje je igrao s dvojicom zadnjih veznih imao je ukupno 16 udaraca prema suparničkim vratarima i bio je dosadan, ali te utakmice nije izgubio. U onoj protiv Tottenhama, kad je ostavio Rodrija samog s dvojicom ofenzivnijih igrača, došao je do 22 udarca u 90 minuta, ali je tu utakmicu izgubio jer ga je Tottenham iskontrirao.

Rodri ne može zaustaviti suparničku tranziciju. S takvim zadnjim veznim Guardiola mora mijenjati igru i raditi kompromise koji se preslikavaju na ostatak momčadi

U suštini, Rodri je trebao biti Pepovo savršeno pojačanje kojim će popuniti sredinu terena. Trebao je biti kopija Sergija Busquetsa, netko tko je tehnički dovoljno talentiran da kontrolira ritam igre dodavanjima, ali da istovremeno pokriva prostor i osvaja zračne duele ispred zadnje linije, što je jedan od najbitnijih zahtjeva s obzirom na to da suparnici često presing prve linije pokušavaju premostiti gađajući dugom loptom zonu u kojoj se nalazi zadnji vezni.

Važnost da tu imate dominantnog igrača u zraku najbolje pokazuje Jürgen Klopp; njemu je Fabinho riješio dosta problema sa suparnicima koji su znali premostiti prvu liniju presinga dugom loptom u prostor ispred stopera, a Rodri je, osim visine, sezonu prije dolaska u City imao najviše uspješnih startova u La Ligi.

Ono što bi trebao biti

“Radimo zajedno tek kratko vrijeme, ali svaki dan sam sve više uvjeren da će dovođenje Rodrija biti jedan od najboljih poslova koje je klub napravio zadnjih godina”, rekao je Guardiola na konferenciji za medije nakon igračeva debija u Premier ligi, u kojem je City pregazio West Ham s 5:0. “Dobio je sve zračne duele i mislim da će biti odličan zadnji vezni za našu momčad i to u mnogo godina koje dolaze.”

Zaista, Rodri je na debiju bio jako dobar i izgledalo je kako je City riješio problem zadnjeg veznog. Nije dobio baš sve zračne duele nego četiri od pet, ali je imao 6/7 točnih dugih lopti kojima je rutinski okretao strane, kao i 3/3 uspjela driblinga. Oduzeo je dvije lopte, još je dvije presjekao i Pepove riječi nisu bile isprazne, a ni brojke iz La Lige, gdje je dominirao u startovima.

Za početak, Rodri je krakat. Visok je 191 centimetar, ali njegove noge su još duže od prosjeka za tu visinu.

Doktorica antropologije Tesla Monson provela je istraživanje na University of California u Berkeleyu u kojem je istraživala omjer raspona ruku i visine i pokušala dokazati da dijelovi tijela rastu različitim brzinama i da to dovodi do varijacijama u proporcijama koje odudaraju od Vitruvijeva čovjeka. Monson je analizirala podatke 10.000 individualaca, među njima 2.990 košarkaša, 1.284 MMA boraca i 6.068 regruta koji su pristupili različitim rodovima američke vojske.

Rezultati koje je dobila bili su logični. Košarkaši koji su imali veći raspon ruku po pravilu su ostvarili bolje plasmane na draftu jer to je ono što skauti ciljano traže, a MMA borci su imali veći postotak pobjeda jer mogu držati veću distancu u odnosu na jednako visokog i/ili teškog suparnika. Međutim, poanta je bila u kontrolnoj grupi. Regruti za vojsku su obični ljudi, daleko od atletske izvrsnosti Kevina Duranta, Kawhija Leonarda ili Jona Jonesa i zato su bili skupina koja je služila kako bi se provjerili rezultati dobiveni na profesionalnim sportašima Monson je došla do rezultata koji su potvrđivali da i među njima najbolje rezultate na testiranjima ostvaruju oni koji imaju veći raspon ruku od visine, nudeći zaključak kako pozitivna alometrija nudi veliku prednost u atletskim rezultatima, veću nego visok postotak mišićne mase.

Zbog toga je Rodrijeva dužina bitnija od toga što je bio mršav i zbog toga je bio tako uspješan u startovima u La Ligi. S njim je Pep trebao dobiti čovjeka koji će kontrolirati zračne duele i čije će duge noge sprječavati suparničke kontre, uz sposobnost da u njemu ima organizatora igre i veznog koji će davati tempo napadu kroz kratka dodavanja i povremena okretanja strane.

Trebao — jer Rodri je razočaranje. Barem zasad.

Pod pritiskom

Doduše, Rodri je isporučio barem dio svog obećanja. Ne računajući podatke za aktualno kolo Premier lige, Thiago Silva u prosjeku ima 93,8 dodavanja po utakmici. Drugi je Rodri s 82,3 dodavanja po utakmici, a onda treće, četvrto, peto, šesto i sedmo mjesto zauzimaju stoperi.

Međutim, u velikom dijelu nam ta brojka apsolutnih dodavanja ne govori ništa posebno. Thiago Silva ili Gabriel dos Santos Magalhães sigurno nisu ponajbolji razigravači Premier lige. Da bismo shvatili koliko je Rodri dobar u tome, puno zanimljiviji podatak je onaj koji nam govori koliko je tih dodavanja bilo dok je igrač bio pod pritiskom i kako se igrač snalazio u takvim situacijama. U tom segmentu među vodećima, sasvim logično, nema stopera. Oni obično imaju vremena na lopti, mogu birati rješenja i igrati relativno jednostavna dodavanja. Na čelu tablice dodavanja pod suparničkim pritiskom je Rodri: po utakmici ima 57,5 dodavanja pod pritiskom, što čini čak70 posto od njegovih ukupnih dodavanja. Drugi na ljestvici po ukupnim brojem nošenja sa suparničkim pritiskom je Jordan Henderson, čijih je 62 posto dodavanja izvedeno pod pritiskom.

Na ljestvici od 20 igrača koji se suočavaju s presingom, veći postotak dodavanja pod suparničkim pritiskom u odnosu na broj ukupnih dodavanja u ovoj sezoni imaju samo Paul Pogba, Kai Havertz i Tanguy Ndombélé. To je logično, jer oni — za razliku od stopera koji imaju puno vremena na lopti — igraju bliže suparničkom golu od Rodrija. Samim time je i broj ukupnih dodavanja manji, ali broj obrambenih igrača je veći, a prostora i vremena na lopti je osjetno manje. Međutim, u tim prostorima u Premier ligi igra puno igrača, a samo trojica doživljavaju veći pritisak od Rodrija. Za usporedbu, samo 58 posto De Bruyneovih dodavanja je pod pritiskom, a Bruno Fernandes je na 61 posto.

U tom je kontekstu Rodrijevih 91,7 posto točnih dodavanja važan faktor. To nisu samo prazne brojke koje napucava okolo; to nisu jednostavna dodavanja jer tri od četiri dodavanja koja izvede budu s igračem na leđima koji ga pritišće. Zapravo, Rodri je igrač koji prima najviše pritiska po kvantiteti i četvrti po kvaliteti u cijeloj Premier ligi, a City u njemu i dalje ima pouzdanog dodavača koji ne gubi lopte i može probiti suparnika okomitim dodavanjem ili stvoriti višak na krilu brzim okretanjem strane.

Problem je u tome što Rodri ne može zaustaviti suparničku tranziciju.

Ono što jest

Fernandinho je u sezoni 2018./2019. bio predriblan 0,57 puta po utakmici. Rodri je prošle godine bio predriblan 1,45 puta po utakmici, a ove godine 1,39 puta. Usto, Rodri ima samo 0,9 presječenih lopti po utakmici i 1,4 starta. Kada zbrojimo obje kategorije, Fernandinho je u svim sezonama u kojima je bio starter i prva opcija na zadnjem veznom imao rezultat preko četiri. A kada ne bi mogao uzeti loptu čisto, napravio bi prekršaj i barem na taj način prekinuo suparničku kontru.

Rodri je naprosto nedovoljno mobilan i prespor za takvu igru. Ima duge noge i kad dođe u duel obično ga dobije, ali problem je što često ne stigne. Dobro postavljanje i izvrsno čitanje igre koje je pokazivao u Atlético Madridu i Villarrealu ne može prenijeti u City jer ovdje mora čuvati puno više prostora nego što je morao u Španjolskoj. Ondje je igrao u obrambeno strože kontroliranim uvjetima i u puno kompaktnijim momčadima i imao je sjajne brojke, a u Cityju je kontekst potpuno drugačiji i puno teži.

Dakle, s takvim zadnjim veznim Guardiola mora mijenjati igru i raditi kompromise koji se preslikavaju na ostatak momčadi. Utakmica protiv Manchester Uniteda je najbolji primjer za to, kao i odluka da ništa ne mijenja u 77. minuti, jer je znao da bi mu izvlačenje jednog od veznih i stavljanje Bernarda Silve ili Phila Fodena poremetilo ravnotežu na terenu i izložilo obranu.

S Rodrijem na terenu jednostavno mora igrati s dvojicom zadnjih veznih kako bi dobio defenzivnu stabilnost, a tako žrtvuje prostorne postavke za ulazak u zadnju trećinu. S prelaskom iz 4-3-3 u 4-2-3-1 Pep je De Bruynea premjestio na poziciju desetke gdje je manje na lopti i gdje ga suparnici mogu lakše izolirati kako bi ga onemogućili da uopće primi loptu, a City nema ni kontrolu halfspace zona ni dinamiku kroz njih koja je ključna za Guardiolin Juego de posición. Stoji da Rodri i Gündoğan kontroliraju posjed i da City ima loptu, ali vrlo često to bude dosadno jer zadnji vezni, za razliku od 4-3-3, nema dvije opcije za dodavanje ispred sebe nego samo jednu. A i ta jedna je obično blokirana, što uvjetuje još kruženja.

Jasno, postoji dio ljudi koji će tvrditi da su Pepove ekipe uvijek bile dosadne, ali neoboriva je činjenica da su njegove momčadi u pravilu imale najviše udaraca, golova i prilika u ligi, a samim time su — ukuse na stranu — stvarale šanse i dolazile pred gol velikim intenzitetom. Ove godine City ne dolazi, drži loptu bez pravih opcija za napredovanje u zadnju trećinu, a onda je lakše pritisnuti onoga tko ima loptu na centru, što objašnjava zašto se Rodri suočava s toliko pritisaka suparnika, više nego ijedan drugi zadnji vezni u ligi.

Veliki dio odgovora zašto City igra dosadno i zašto je ovako loše ušao u sezonu leži u Rodriju. Čovjek koji je trebao biti savršeno pojačanje postao je razočaranje i, barem u ovom trenutku, jedan od najvećih Cityjevih problema.

Ne propusti top članke