U momentu kada San Antonio Spurs odaberu igrača na draftu, preostalih 29 franšiza, a posebno one koje su birale netom prije njih, u blagoj nevjerici se pogledavaju i zapitkuju gdje su pogriješile u metodologiji i kako je moguće da one nisu prepoznale igrača kojeg su izabrali Spursi. NBA liga ima nekoliko aksioma. Jedan od njih je da San Antonio ne griješi na draftu; za suprotni primjer se trebalo vratiti čak u 2010. i otkriti ime Jamesa Andersona, 20. pick prve runde Spursa te godine, koji je sve donedavno bio najrecentniji primjer draft kiksa Mamuza. Iako je Anderson kasnije napravio odličnu europsku karijeru, u Spursima se zadržao samo dvije sezone prije nego što je otpušten. Na idući ovakav slučaj odustajanja od igrača čekalo se, evo, 11 godina.
Prije nekoliko dana Spursi su odlučili otpustiti 22-godišnjeg hrvatskog reprezentativca Luku Šamanića, svoj 19. pick prve runde iz 2019.
Otpuštanje mladog Hrvata bio je poprilično iznenađujući potez franšize koja, rekli smo, ne griješi ili rijetko griješi u procjeni talenata. Čak i kada na draftu odaberu nekoga tko se ničim posebno ne izdvaja, Spursi često pronađu načina kako ga u svom laboratoriju za razvoj izbrusiti u korisnog NBA igrača. Jednako su uspješni u radu s igračima koji tehnički nisu ispolirani i treba im dodati vještine, kao i s onima koji su košarkaški školovani, ali vape za radom na fizikalijama.
Kada je Šamanić, kao jedan od najmlađih igrača drafta iz 2019., došao u Spurse spoj se činio obećavajući. Europljanin u San Antoniju je situacija predoređena za uspjeh. Franšiza je dobila neosporno talentiranog igrača koji se u dogledno vrijeme pod paskom razvojnih trenera mogao transformirati u moderno krilo kakvo može pokrivati više pozicija te šutirati, razigravati i braniti. On je pripadao skupini igrača koji su tehnički na zavidnoj razini, ali nemaju NBA ready tijelo; to ga je, u kombinaciji s godinama i još uvijek nedovoljno definiranoj roli i poziciji, kako smo onda i pisali, činilo projektom koji će se realizirati tek u budućnosti. I to je bilo sasvim prihvatljiva pozicija jer je s mladog igrača skinulo teret očekivanja dok ne stasa u najpoznatijem NBA inkubatoru.
Spursi su vjerojatno vidjeli — možda na treninzima, možda na utakmicama — veliki broj situacija u kojima je Šamanićev motor ugašen i to više nisu htjeli tolerirati
U svojoj prvoj sezoni Šamanić je za prvu ekipu Spursa odigrao svega tri utakmice, skupivši ukupno 48 minuta na parketu. Najveći dio vremena u rookie sezone provodio je u G-League podružnici Austin Spursima, gdje se barem u nekom periodu kale gotovo svi prospecti. U drugoj sezoni je igrao više za prvu momčad i manje vremena provodio u Austinu. Za San Antonio je lani odigrao 33 utakmice s 9,3 minute u prosjeku. Sve je vodilo k tome da bi u trećoj sezoni mogao dobiti pravu priliku, posebno jer i momčad ove sezone nema nikakav rezultatski imperativ.
Da Šamanićeva pozicija i uloga u momčadi s namijenjenom minutažom ipak nisu toliko sigurne stvari vidjelo se tijekom ljeta. U Spurse je došlo nekoliko igrača koji su nominalno četvorke i konkurencija su mu na poziciji. Za minute se tek trebalo izboriti i to pored daleko iskusnijih igrača.
Problem motora
To je moglo značiti više stvari: da mu Gregg Popovich ne vjeruje, da još uvijek nije spreman pomoći momčadi ili da ga Spursi žele natjerati da se izbori za sebe.
Predsezonske utakmice pokazale su da Luka, barem na početku sezone, ipak nije u užim trenerovim planovima. U četiri pripremne utakmice igrao je samo osam minuta prosječno, a onda su ga Spursi proglasili prekobrojnim. Roster koji je imao 17 igrača pod ugovorom trebalo je skratiti na 15, a jedan od dvojice otpuštenih bio je Šamanić. Ubrzo po otpuštanju na Twitteru se pojavila sekvenca iz predsezonske utakmice Spursa i Orlanda u kojoj Šamanić potpuno nezainteresirano u defenzivnoj tranziciji reagira na Magicovu ukradenu loptu i kontru. Taj moment poslužio je kao odgovor na pitanje zašto je otpušten.
Naravno, Šamanić nije dobio otkaz zbog jedne sekvence. Ozbiljne franšize poput Spursa ne funkcioniraju i ne donose odluke na taj način. Ali sekvenca je u isto vrijeme vrlo indikativna i moguće je povezati je sa širim kontekstom.
Kada je najpoznatiji ESPN-ov draft analitičar Mike Schmitz 2017., nakon jednog turnira na kojem je gledao Šamanića, napisao svoj scouting report za njega, bilo je posve jasno što je igraču plus, a što minus u igri. Schmitz je pohvalio njegov IQ, pregled terena, playmakerski gen i šuterski potencijal — sve redom stvari koje smo mogli vidjeti kod njega u Ljetnoj ligi, u G-League utakmicama ili u minutama kada bi dobio šansu u Spursima. Najveći problem koji je Schmitz istaknuo već tada bio je pristup utakmicama, napor i trud koji je ulagao, govor tijela i defenzivna aktivnost koja bi se znala pojaviti, pa brzo nestati. Ukratko, red flag je bio ono što Amerikanci zovu motor. Taj problem motora, koji se učestalo tijekom utakmica gasi, savršeno se dobro vidio upravo u sekvenci protiv Magica kada Šamanić nije niti pokušao istrčati defenzivnu tranziciju.
Da se radi o nekoj drugoj franšizi, a ne o Spursima, taj moment možda i ne bi bio toliki problem i kap koja je prelila čašu. Šamanić ionako nije imao neke šanse stići puno bržeg Colea Anthonyja. Ali pošto su to Spursi u kojima su pošteni pristup poslu, odgovornost, rad, disciplina i nesebičnost elementi na kojima je bazirana kultura franšize, tu onda oprosta nije bilo. Simbolično gledajući, odustavši od trke za Anthonyjem Šamanić je odustao od karijere u Spursima.
Druga šansa
Ako je Schmitz još 2017. znao da Šamanić ima problema s energijom, onda su 2019. to sasvim sigurno znali i skauti momčadi i Popovich i GM R.C. Buford. Možda je malo čudno da su ga onda odlučili izabrati na draftu, a možda su se jednostavno odlučili kladiti na sebe i vjerovati da ga u okruženju Spursa mogu promijeniti. To što su ga odabrali usprkos takvom feleru nam može biti i dokaz da je Šamanić jako talentiran igrač koji bi se u idealnom kontekstu uklopio u ono što Spursi žele igrati. To ih je više privlačilo nego što ih je odbijao njegov motor.
Šamanić je vrlo vjerojatno i igrač koji naporno trenira. Kalio se u Austinu i u dvije sezone je značajno poboljšao svoje fizikalije te sada izgleda spreman za NBA. Ipak, talent i individualni treninzi očito nisu bili dovoljni da uvjere Spurse da ga zadrže. Iako sve do danas nismo otkrili prave uzroke otpuštanja nakon samo dvije sezone, s popriličnom dozom sigurnosti se može reći da se ovdje radi o nagomilanim problemima.
Spursi su vjerojatno vidjeli — možda na treninzima, možda na utakmicama — veliki broj situacija u kojima je Šamanićev motor ugašen i to više nisu mogli ili htjeli tolerirati. To je grijeh koji se u San Antoniju teško oprašta. Spursi će ti omogućiti idealne uvjete za razvoj i napraviti će od tebe igrača, ali se njihova pravila moraju poštivati. Ako igrač koji ulazi u treću godinu profi karijere i više nije samo projekt nego se treba izboriti za minutažu i za produženje ugovora, a i dalje ne nudi konzistentnost u vidu energije i pristupa, onda ga je bolje odstraniti iz ekipe. Za njegovo dobro i za dobro franšize koja time šalje poruku i drugim igračima.
Šamanić se nakon odlaska iz Spursa brzo snašao i dobio two-way ugovor u New York Knicksima. To je bilo za očekivati jer je, prvo, lani imao sjajnu utakmicu protiv Knicksa u kojoj je pored 14 poena i sedam skokova odigrao i vrhunsku obranu na Juliusu Randleu. Pitanje je samo što Knicksi planiraju s njim. Na njegovoj poziciji upravo Randle jede najveći broj minuta. Iza njega red čeka Obi Toppin, osmi pick Knicksa iz prošle sezone. Može li tu biti treća opcija? Može li Šamanić uopće igrati za Toma Thibodeaua? Ili ga čeka nova šihta u G-Leagueu?
Drugo, Šamanić će kao 19. pick prve runde i nakon potencijalnog odlaska iz Knicksa biti zanimljiv franšizama u kontekstu takozvanog second drafta. Pronaći će se sigurno još nekoliko momčadi koje će mu dati novu, drugu šansu kako bi provjerile mogu li izvući nešto iz njega. To što Spursi nisu uspjeli svakako nije dobra stavka u njegovom CV-ju, ali to mu može biti lekcija iz koje će izvući pouke.
