Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zašto su zaključali ABA ligu

… i koje bi mogle biti posljedice takve odluke

Zadnja izmjena: 3. lipnja 2017. Profimedia

Od Vardara do Triglava sav košarkaški puk naćulio je uši – ljudi u odijelima zasjedaju u blještavoj sali zagrebačkog hotela. Sudbina i smisao najdraže igre visi o niti. Posebno su strepjeli u Šibeniku i Splitu – ne tako davno dva nekadašnja velikana gledala su ništavilu u oči, a onda se poput feniksa uzdigoše i vinuše gore i gore, prema nekadašnjim visinama. Vratili su ljude u svoje kultne dvorane, a uz to i zanos u njihove poglede. Sada čekaju da fino odjeveni ljudi dovrše svoj domjenak i obavijeste javnost o svojoj presudi. Nisu naivni, dobro slute što ih čeka, ali ipak, nada… Nada je iracionalna – i kad za nju nema mjesta, uvijek se nekako progura, tinja u pozadini…

Odluka je pala. Ljudi u odijelima izašli su na terasu raskošnog hotela. Jedan od njih je istupio i učinio gestu. Palac je okrenut prema dolje.

***

ABA Liga se smanjuje i postaje dvotrećinski zatvorena – to su glavne odluke izglasane na Skupštini klubova vlasnika ovog regionalnog natjecanja u zagrebačkom hotelu International. Naime, od 12 klubova samo će četiri srpska predstavnika biti određena prema plasmanu u domaćem prvenstvu, dok se ostalih osam (Cedevita, Cibona, Zadar, MZT, Igokea, Olimpija, Budućnost i Mornar) po direktivi uvrštavaju kao „klubovi osnivači“.

Kao razlog ove odluke navedeno je nepriznavanje ABA Lige od strane nacionalnih saveza, što je posljedica FIBA-inih zahtjeva zbog njenog rata s ECA-om. Ali to zapravo nije razlog, već povod, tek puka stavka za koju se hvataju kako bi opravdali ovakav čin. To se vidi i u tome što se druga glavna odluka nalazi u logičkom sukobu s prvom – ako se liga zatvara zbog loših odnosa s nacionalnim savezima i FIBA-om, zašto se onda smanjuje? Zbog ‘delikatnosti’ novog kalendara. Kome to ide na ruku? FIBA-i i nacionalnim savezima.

Dakle, u jednu ruku potez u stilu „vi nas ne priznajete i tko vas j***“, a u drugu prilagođavanje njihovom kalendaru. Iz prikazanog je više nego očito da je nepriznavanje samo mazanje očiju – glavni motiv u ovom potezu je čuvanje vlastitih stražnjica. ABA Liga je u većini svog postojanja bila vrlo protočna, iz sezone u sezonu mijenjalo bi se po nekoliko klubova, a ukupno je od osnutka 2001. sudjelovalo čak 37 klubova. Liga je bila javna.

Solidarnost i zarada

A onda se 2015. sve počelo mijenjati. Ironično, upravo su iz FIBA-e napravili veliki pritisak da se privatnoj tvrtci Sidro oduzme vlasništvo, stoga je liga njenom zaslugom prešla u ruke klubova. Kojih klubova? Onih koji su se u danom trenutku našli u njoj. Neki od njih stalni sudionici, neki slučajni prolaznici, a svi sretni dobitnici. Zato ih je smiješno nazvati osnivačima kad prije 16 godina, kada je liga zaista osnovana, većina njih nije igrala kada je liga zaista osnovana. Sve u svemu, razumljivo je da će sretno stečena prava ljubomorno čuvati.

Abaligaši su automatski u prednosti nad ostalim klubovima iz vlastitih prvenstava zato što imaju iskustvo iz jačeg natjecanja koje redovito dođe do izražaja u završnicama. A sada kad su im prvenstva zapaprena zbog sudjelovanja od starta, odmah su digli glas kako to nije pošteno i ukidaju protočnost, mada smo prvi put u mnogo godina vidjeli nešto ravnopravnije utakmice između tih dviju skupina. Znam, nije to ništa čudno, ali bome nije ni sportski.

Ove odluke donesene su na inicijativu hrvatskih predstavnika – Zadru i Ciboni svako malo priprijeti gašenje te bi gubitak prava nastupa u regionalnoj ligi za njih mogao značiti posljednji čavao u lijes. Problemi s isplatom njihov su trejdmark već duže vremena, što je posljedica višegodišnjeg života iznad vlastitih mogućnosti u tijeku žestokih međusobnih borbi prošlog desetljeća. Tako je Zadar većinu sezone bio pod FIBA-inom blokadom i nije mogao registrirati nove igrače, a iz Cibone igrači već tradicionalno naprasno odlaze kad im prekipi zbog dugovanja.

Regionalna liga mora biti protočna – motiv za nadmetanjem moraju imati svi jer svaka se kuća gradi od temelja. U suprotnom slijedi urušavanje

Nameće se pitanje zašto bi, zaboga, itko štitio klubove s takvim problemima, koji se u svakom trenutku mogu raspasti na više načina i ugroziti samu ligu? Daju li banke kredit propalim kockarima? Pa razlog je vrlo prost – iz čiste solidarnosti. Danas smo mi (ostali klubovi vlasnici) pomogli njima, a sutra, nedajbože u slučaju potrebe, ostali će pomoći nama. Sve ostaje u obitelji.

Cedevita tu svoj interes vidi gdje ga i inače vidi – u novcu i prestižu. Kao što su nekidan dignuli cijene za preko 300 posto za četvrtu utakmicu finala sa Cibonom samo da bi „malo zaradili“. Iako iz kluba često govore da im je u interesu što jača hrvatska klupska košarka jer bez nje nema ni jake Cedevite, to je samo dio istine. Treba im jaka, ali ne prejaka konkurencija – ne toliko jaka da bi ugrožavala njihov neosporni primat, ali dovoljno jaka da stvori respektabilne igrače koji bi poslije prešli – gdje drugdje nego – u najjači hrvatski klub. Dakle, neka vrsta suptilne kolonizacije.

Sve za popularizaciju

Uglavnom, Split i Šibenik bi kroz ABA Ligu imali mnogo veći izlog za svoje talente, stoga bi ih lakše mogli prodati u inozemstvo za veće novce nego što bi dobili od Cedevite i time dolaze u sukob s interesima najmoćnijeg hrvatskog kluba, kojem su Cibona i Zadar draži, jer im zbog spomenutih financijskih problema lakše može grabiti igrače, a sa Zadrom je uspostavila i odnos u posudbama svojih talenata na kaljenje.

Ali nisu samo Šibenik i Split ti koji su izvukli deblji kraj. Ovo je udar na sve košarkaške sredine koje su ostale izvan kruga ‘velike’ dvanaestorke. Probuđena Bosna, Sutjeska, Široki… Svi oni nekoć su bili respektabilni sudionici ABA Lige pa su iz ovih ili onih razloga napustili to društvo, a njihove ionako nevelike šanse za povratak sad su se drastično smanjile. To znači da će navijačima iz zanemarenih krajeva znatno opasti interes za praćenje ovog natjecanja; nekoć su se barem mogli nadati ulasku svojih ljubimaca u prestižni krug, a sada im je i nada uskraćena. Ovo razočaranje bi se moglo očitovati kroz pad gledanosti sljedeće sezone – što bi predstavljalo veliki problem ako se zna da su televizijska prava glavni izvor prihoda za Ligu. Ljudi ne žele gledati nečiju privatnu ligu ako ona ne jamči spektakl.

Vrlo popularan trik u demagogiji, reklo bi se klišej, jest isticati upravo onaj pojam koji demagozi vlastodršci uskraćuju. Tako se, na primjer, u većini nedemokratskih država u prvi plan gura pojam DEMOKRACIJA, koji je polijepljen po imenima svih iole bitnijih državnih ustanova, pa i u naziv same države, kao vrhunac ruganja. Tako je ABA Liga, odnosno njen trust mozgova, ovaj potez koji predstavlja ogromni korak prema depopularizaciji regionalne košarke nazvala – POPULARIZACIJOM iste.

Kao maska na ružno lice novog formata najavljena je organizacija nekoliko U19 turnira. Vrlo slab pokušaj odvraćanja pozornosti od glavnih odluka sa sastanka. Iako će nešto jače utakmice dobro doći juniorima, opet će povlašteni biti samo podmladci ‘elitnih’ 12 klubova. To što kvalitetniju omladinsku školu ima KK Spars od Igokee ili Split od Zadra je kao fol manje bitno. Bitna je popularizacija!

Kreće Superkup

Najava osnivanja drugog razreda regionalne lige je pravi potez. Koji u posljednjih 16 godina ima vjerojatno najlošiji tajming za ostvarenje. Zašto klubovi ‘osnivači’ u trenutku preuzimanja vlasti prije dvije godine, kada nije bilo toliko prepreka, nisu odmah uspostavili drugu ligu koja bi tada bila jednako korisna kao i danas? Nije im se dalo baktati s time. Ali zato sada, kad se nacionalni savezi bude, kad su hrvatski i slovenski abaligaši prisiljeni igrati nacionalne lige od jeseni i kad je gužva u rasporedu nikad veća, sada se plasira namjera o osnivanju još jednog natjecanja.

Kako bi se ona popunila? Ovisno o dogovoru sa zainteresiranim klubovima na sastanku koji bi trebao uslijediti „što je prije moguće“. Znači, navali narode. Ako se plasmani nisu poštovali za prvu ligu, zašto bi se poštovali za niži rang natjecanja? Ako se to natjecanje doista formira, sudionici bi bili skupljeni zbrda-zdola, ovisno tko se usudi zainatiti nacionalnom savezu ili kapnuti koju paru u zajednički fond. Kako bi se drukčije financiralo to marketinški sumnjivo natjecanje?

Ipak, ako bi se doista skupili najkvalitetniji od ostatka regionalnih klubova, onda bi ovaj potez bio najpozitivnije izrođeno s ove mučne sjednice. Međutim, dojam je da se s idejom izašlo upravo zato što se zna da je trenutno neostvariva, u svrhu nekakve prijetnje nacionalnim savezima u stilu „Uzet ćemo vam i to malo što imate, ne prestanete li s izazivanjem“.

Potvrđeno je i ono što se znalo već par mjeseci – najesen kreće premijerno izdanje regionalnog Superkupa, koji će biti održan u Baru. Trebali bi igrati najboljih osam iz prethodne sezone u Final Eight sustavu. Ovaj potez može se shvatiti kao svojevrsna kompenzacija za ukidanje Final Four formata u završnici.

Nesumnjivo će atmosfera u Topolici biti vrhunska, ali pitanje je kako će izgledati izvedba na parketu. Nema veze što osvajanje ne donosi ništa posebno, svaki trofej je trofej, ali tek sakupljene momčadi bit će još u pripremnoj fazi i, usprkos natjecateljskom motivu, uigranost zasigurno neće biti na visokoj razini, stoga će natjecanju nedostajati kvalitete. Vidjet ćemo hoće li je nadomjestiti neizvjesnost.

Potkresana krila

Na koncu svega, neupitno je da je ABA Liga neophodna za kvalitetu košarke država iz regije. Ona je jamac da većina talenata ne pojuri prerano trbuhom za kruhom u inozemstvo; svjesni su da je itekako cijenjena preko bare, što se vidi u velikom broju pickova na draftu koje je ostvarila u posljednjih nekoliko godina. Tu su još i protočnost prema najjačim europskim natjecanjima, rivalstva klubova, pa i sam kulturološki faktor koji njeguje kao nasljednica nekoć najjače europske lige.

No, smjer kojim je krenula prošlog tjedna možda jednog dana bude prepoznat kao prvi korak prema budućem raspadu. Pozitivni rasplet nazire se jedino u slučaju da se postigne dogovor s nacionalnim savezima i zaista osnuje jaka druga liga. Ovo nije Amerika, regionalna liga mora biti protočna bilo preko nacionalnih prvenstava, bilo preko druge lige – motiv za nadmetanjem moraju imati svi jer svaka se kuća gradi od temelja. U suprotnom slijedi urušavanje.

***

„I past će i Zvezda i Partizan i past će Union Olimpija…“ pjevali su šibenski Funcuti. Uzalud vam trud svirači, presudiše ljudi u odijelima. „Hoće li Doğuş i dalje ulagati novac?“, „Gdje će završiti splitski talenti?“ „Što ćemo dogodine?“ neka su od pitanja koja su prva prostrujala zrakom. Nada je konačno umrla. Krila dalmatinskih feniksa su potkresana.

Slučajni prolaznik žurno je hodao pokraj raskošnog hotela. Ne bi ga ni zamijetio da mu nosni senzori nisu zamijetili nešto neobično. Zastao je, pogledao lijevo-desno, napravio par koraka u stranu te naposljetku podigao glavu. S terase se širio teški vonj.

Ne propusti top članke