Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zeleno je opet u modi: Kako je Žalgiris srušio dinastiju i plasirao se na Final Four

Olympiacos ostao bez završnice

Tekla je posljednja minuta utakmice, a Šarunasu Jasikevičiusu u oku je bljesnula suza. Činilo se da će legendu europske košarke u potpunosti preplaviti emocije, ali uspio se sabrati do posljednje sirene. Smireno je otišao rukovati se s Olympiacosovim stručnim stožerom te potom produžio provjeriti kako je Georgios Printezis, koji je zbog ozljede propustio ovaj susret.

I dalje prividno sabran, polagano se uputio prema jednoj od tribina, digao pogled i odjednom otpustio sve kočnice – slavodobitnički je podigao obje šake u zrak i žestoko ih protresao, dok mu je na lice izbila divlja euforija. Već delirična Žalgirio Arena u potpunosti je eksplodirala, Šaras je otišao u zagrljaj ženi i djeci, a igrači se krenuli grliti s navijačima iz prvih redova.

Žalgiris se nakon dugih 19 godina plasirao na Final Four Eurolige!

I to na vrlo impresivan način. Jedna od najvećih generacija u povijesti europske košarke bačena je na koljena; Vassilis Spanoulis, Printezis i društvo morali su priznati da su debelo nadjačani. Kada momčad koja je svoje ime izgradila na obrani krvavih koljena primi 101 poen u 40 minuta igre, ne preostaje drugo nego proglasiti remek-djelo stratega na klupi diva iz Kaunasa.

Promjena pristupa

Da bi se ovakvo razbijanje dogodilo, morale su se najprije dogoditi promjene u igri u odnosu na prva tri susreta. Žalgiris je čitave sezone odbijao ući u trend šutiranja velikog broja trica; momčad je uputila uvjerljivo najmanje dalekometnih pokušaja u čitavoj ligi, tek 16,6 po utakmici uz odličan postotak od 42,2 posto. Jasikevičius je znao da bi taj postotak znatno pao da se odlučio prebaciti težište igre na vanjski šut.

Naime, tek su dvojica odličnih šutera u ekipi Žalgirisa: Kevin Pangos i Arturas Milaknis. Samo oni su sposobni pogađati veliki broj trica u kontinuitetu, dok su svi ostali velika kocka. Zato je u prve tri utakmice serije broj vanjskih šutova dodatno smanjen, tako je u utakmici broj 2 čitava momčad uputila tek 12 trica, koliko ih je šutnuo sam Spanoulis u prvoj utakmici. U trećoj utakmici Žalgiris je pregazio Grke rezultatom 80:60, premda je trica bila na mizernih 4/16.

Šaras je igru bazirao na protoku lopte – umjesto da se uzme prvi relativno otvoreni šut, lopta je kružila i kružila, testirajući živce grčke obrane, čekajući da se otvori pukotina u reketu. Cimanje bi uglavnom upalilo, stoga se u prva tri susreta koševa nadavao brzi i snalažljivi centar Brandon Davies (21, pa 20 pa 18 poena), a momčad upisala golemi broj asistencija (19 prosječno, najviše od  klubova u doigravanju).

Zato je Ioannis Sfairopoulos u utakmici za biti ili ne biti odlučio pokušati učvrstiti položaje u reketu sa znatno više pomoći od vanjskih igrača. Znao je da to znači veliki rizik na perimetru, ali mislio je da Žalgirisova bekovska linija nije sposobna na taj način nanijeti nenadoknadivu štetu. Možda bi ta taktika upalila da je grčki strateg odlučio barem Pangosa pažljivije pratiti, ali se i opasnom Kanađaninu išlo ispod bloka, što je ovaj odmah kaznio.

Što je on počeo, nastavio je Vasilije Micić, bek s čijim bi se šutom svatko kockao, ali to je igrač koji je pokazao da često bude vruć u ključnim dvobojima. To smo vidjeli i sinoć – otvorio je susret s trima pogođenim tricama, nadahnuo i ostatak suigrača. Tako su čak sedmorica igrača pogodila barem jednu tricu, a ukupan vanjski šut bio je fantastičnih 13/24 (54,2 posto), s tim da se većina njih dogodila u prve tri četvrtine, kada je izgrađena nedostižna prednost. Sfairopoulos je mijenjao svoju uobičajenu obranu, igrao na kartu limitiranosti domaćih igrača, ali su oni pokazali da su spremni odigrati sjajno i kada ih se izbaci iz njihove komfor-zone.

Štopanje Kill Billa

Još je jedna stvar bila vrlo bitna za napadačku rapsodiju Zelenih.

Nemati izrazitog vođu na parketu uglavnom je ogroman hendikep za neku momčad, ali u igri Žalgirisa to se pokazalo kao prednost. Sfairopoulos nije znao odakle mu prijeti najveća opasnost – uoči serije se kao glavnog igrača izdvajalo kapetana Pauliusa Jankunasa, ali on je bio potpuno neprimjetan prve dvije utakmice. Iskočio bi malo Davies, malo Pangos, pa Axel Toupane, a u četvrtoj utakmici red je došao na Edgarasa Ulanovasa.

Žalgirisovo startno krilo obično je zapaženo po obrambenom doprinosu, a u doigravanju je njegov skromni napadački udio dodatno umanjen. Dvije utakmice zaredom Ulanovas se nije ni upisao u strijelce, s tim da u trećoj uopće nije šutnuo na koš. Idealan čovjek za koncepcijski rizik, pomislio bi čovjek. Međutim, upravo on se pokazao kao tip koji će dovršiti posao. Šutirao je trice, išao na prodore, igrao leđima… Tražio je loptu u svakoj prilici i zaustavio se na 20 poena uz devet skokova.

Što se tiče obrane, cilje je bio jasan – uštopati Kill Billa. U prve dvije utakmice Žalgirisu to baš nije uspijevalo, ali u Kaunasu se konačno pronašao recept. Na njega bi u startu krenuo korpulentni Micić, da bi ga kasnije uzimao atletični Toupane. Prvenstveno mu se pokušavao zatvoriti prodor. Čim bi Spanoulis krenuo penetrirati, obrana se munjevito skupljala – bilo da je riječ o fintama pomaganja, kada bi igrač načas krenuo prema njemu i odmah se vratio na svog igrača, bilo da je suigrač s druge strane stvarno dotrčao u udvajanje.

Često se događalo da u djeliću sekunde Spanoulis bude okružen četvoricom suparničkih igrača, što ga je natjeralo na pet izgubljenih lopti. Istina, takva strategija ostavila je mnogo prostora na trici, ali Jasikevičius se s pravom poslužio sličnom taktikom kao i suparnik.

Naime, Olympiacos je uvjerljivo najnepreciznija momčad Eurolige (33,38 posto na prilično velik broj pokušaja), a k tome se Olyjevi šuteri nisu puštali kao na treningu, što smo na drugoj strani vidjeli s Micićem, već su im čuvari hitali barem djelomice zatvoriti pogled prema košu, unatoč spoznaji da su zakasnili. Olympiacos je ipak ubacio pristojnih 10 trica, ali uz tek nešto bolji postotak od uobičajenog (38,5 posto).

Slijedi dvoboj magova

Da su gosti uspjeli bolje zatvoriti defenzivni skok, možda bi usprkos svemu stigli do iole neizvjesne završnice, ali ovako je jedino intrigantno bila nevjerojatno glupa odluka suca da dosudi nesportsku Kostasu Papanikolaouu pri izvođenju Žalgirisove lopte. Iznervirani Grk potom je zaključio isključenje jer je sucu ogorčeno pljeskao u lice, ali realno je već sve bilo riješeno (40 sekundi do kraja, sedam razlike i lopta za Žalgiris).

Olympiacos je proteklih godina stekao imidž beskompromisno borbene momčadi koja se nikad ne predaje, a način na koji se neiskusna Šarasova momčad obračunala s njom uistinu je dojmljiv. Doduše, pokazalo se da velikoj dinastiji iz Pireja polako ističe rok trajanja, ali to je Olyjev problem. Žalgiris joj je ukrao mjesto na Final Fouru te će sada preuzeti ulogu autsajdera u Beogradu, u kojem možemo očekivati zelenu invaziju. Fanatični litavski navijači zaželjeli su se klupskih uspjeha.

I mnogi će neutralni promatrači simpatizirati Šarasovu klapu, s razlogom. Pokazali su ovi momci da se i s malim budžetom može složiti ekipa za velike stvari. Koliko velike, vidjet ćemo. Prije 20 godina Žalgiris je upravo u Beogradu osvojio tadašnji Eurokup, a na povratku je momčad dočekalo 25.000 ljudi. Zamislite kakva bi tek ludnica nastala danas. Međutim, predstoji težak put. Za početak polufinale s Fenerbahçeom, Šarunas Jasikevičius vs Željko Obradović. To će biti dvoboj magova.

Ne propusti top članke