Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zion: Ukazanje

Konačno je zaigrao u NBA ligi. Čekanje se isplatilo

Zadnja izmjena: 2. veljače 2020. Ilustarcija Vladimir Šagadin/Getty Images

Nakon tri mjeseca, 44 propuštene utakmice, operacije meniskusa desnog koljena i oporavka od nje, jedan od najiščekivanijih debija u povijesti NBA lige konačno se dogodio. U srijedu, 22. siječnja, Zion Williamson je debitirao protiv San Antonio Spursa.

Podsjećamo, Williamson se ozlijedio još u predsezoni, a dan prije početka regularne sezone otišao je pod nož, na operaciju od koje oporavak trebao trajati od šest do osam tjedana. Na kraju se cijela priča, prevencije radi, produžila na fanovima preduga tri mjeseca; ipak, tri mjeseca su kudikamo manje zlo od izbivanja cijele sezone, što se po kuloarima spominjalo kao jedna od opcija koju razmatraju New Orleans Pelicans.

Zionov debi napunio je do vrha inače uvijek poluprazni Smoothie King Center, a ESPN je prekrojio svoj raspored kako bi Zionov premijerni nastup isporučio milijunima Amerikanaca ispred malih ekrana. To čudo prirode i tinejdžer koji je zaludio košarkaške fanove u SAD-u i svijetu na način kakav nije viđen još od LeBrona Jamesa, konačno je bio spreman stati na parket.

Nakon prvih pet utakmica Zion je napadački tako puno više rudar nego slikar

Malo je reći da u prve tri četvrtine protiv Spursa nije opravdao hype. Navijači su sigurno razmišljali kako bi Ja Morant legao ekipi, Spursi su suvereno vodili cijele utakmicue, a na ESPN-u su slutili kako se poljuljani rejtinzi ipak neće tako lako popraviti. Rookie je u prvom poluvremenu ubacio samo dva poena, a nakon tri četvrtine imao ih je pet te četiri izgubljene lopte. Izgledao je nesigurno i izgubljeno.

A onda je krenulo.

Sat je pokazivao 9:47 do kraja utakmice kada je Zion asistirao Joshu Hartu za smanjenje vodstva Spursa 97:89. Sljedeći put kada sam pogledao na sat, on je pokazivao 6:18 do kraja utakmice, a Pelicansi su vodili 107:106. Bile su to vjerojatno tri najuzbudljivije minute košarke ove sezone; Williamson je skoro sam samcat sa svojih 16 poena (od čega četiri trice iz isto toliko pokušaja) u nešto više od tri minute preokrenuo rezultat. Čudo prirode u svom najboljem izdanju.

Pažljivo dozirana minutaža

Nakon odrađenog posla trener Alvin Genty povukao je Williamsona iz igre na pet i pol minuta prije kraja i pri vodstvu Spursa 111:108. Očekivalo se da će to biti kratki predah pa da Ziona odmah vidimo i tamo gdje je najtvrđe — u gustoj završnici. Na nesreću TV gledatelja, televizijskih kuća i 18.367 duša u Smoothie King Centeru, to se nije dogodilo. Kraj utakmice koju su Pelicansi izgubili Zion je dočekao na klupi.

Osjećaj je bio ekvivalentan tome da ti netko da Ferrari na autocesti i kaže da možeš voziti samo do stotke. Svi bismo ga željeli voziti preko stotke, isto kao što smo željeli vidjeti Ziona u završnici protiv Spursa. Želje su jedno, realnost je drugo. Koliko god bili razočarani, na kraju se treba priznati da je to bila dobra odluka.

Pred debi nije bilo nikakvih informacija o restrikciji Zionove minutaže. Spominjalo se tek da će igrati kraće šihte. Protiv Spursa je odradio 18 minuta i to u smjenama od tri do šest minuta. To je dio većeg plana u New Orleansu i ideje kako Ziona pažljivo uključivati u utakmice, koliko ga opterećivati i kako mu raspodijeliti minutažu. Operacija koljena i rehabilitacija nakon nje, tijekom koje je Ziona s doktorima iz New Orleansa radio i na korigiranju svog hoda i trčanja, nisu šala, a na kocki je puno toga. Williamson je novitet u ligi — igrač s visinom Bogdana Bogdanovića, težinom Nikole Jokića i atleticizmom LeBrona Jamesa u naponu snage još uvijek je neistraženo područje.

Pelicansi nisu pali pod pritiskom euforije i to treba pozdraviti. Gentry je nakon utakmice izjavio da je htio vratiti Ziona u igru, ali je dobio jasne upute od medicinskog osoblja da to ne radi. I to je još jedan dobar potez jer se u New Orleansu napokon sluša struka, što je opet rezultat uspostavljanja košarkaške kulture čiju je izgradnju ovog ljeta počeo generalni menadžer David Griffin.

“To je bio potez s kojim se trenerski stožer teško pomirio. Ali nije me briga”, poprilično direktno je nakon debija objašnjavao Griffin zašto Zion nije igrao završnicu. “Potrošili smo 14 tjedana da Ziona stavimo u poziciju koja mu osigurava mirnu budućnost i zato ćemo biti vrlo oprezni s njim.”

U iduće četiri utakmice Zionova minutaža je pažljivo dozirana pa je nakon 18 odigrao 21, 27, 30 i 29 minuta, a protiv Boston Celticsa je igrao i završnicu utakmice. S tih utakmica imamo nekoliko opservacija koje treba podijeliti, a najvažnija od svih je da Williamson nakon prčkanja po koljenu nije izgubio svoj atleticizam koji ga čini unikatnim. Višak kilograma je i dalje prisutan te bi za njegova koljena i gležnjeve bilo dobro da se to promijeni, ako je ikako moguće.

Situacijski centar

Važno je da se nije promijenilo to koliko Williamson može letjeti, skakati i lakoćom mijenjati smjer kretanja.

Na utakmici protiv Denver Nuggetsa imao je fantastičnu blokadu koja savršeno sumira dojam da je s njegovim atleticizmom sve u redu. Bilo je to lijepo čitanje igre na strani bez lopte, savršen tajming za skok i prekrasno dostavljen poklon tribinama. Od ostalih Zionovih poteza iz kojih možemo steći dojam kako Pelicansi misle staviti njegov atleticizam u službu sistema igre, svakako treba izdvojiti alley-oopove koje hvata bez problema i na bilo kojoj visini. Na početku četvrtina i nakon timeouta Gentry redovito crta akcije koje trebaju završiti lobom za Ziona.

Williamson svoju atletičnost, ali i fizikalije, koristi i kod skokova u napadu, kod takozvanog second jumpa. To je skok uglavnom nakon promašaja koji si Zion može dopustiti jer ima strašnu moć popravljanja pogreške. Malo je igrača danas u ligi koji ovom brzinom mogu izvesti dva napadačka skoka u nizu. S 13,8 posto uhvaćenih svih napadačkih skokova, Zion već sada pripada ligaškoj eliti u kojoj se nalaze samo centri.

A centarska pozicija ili barem ta uloga je trenutno ona na kojoj se Zion osjeća najugodnije. Utakmice počinje kao četvorka u društvu Jruea Holidaya, Lonza Balla, Brandona Ingrama i Derricka Favorsa. Ta postava je dosad odigrala svega 44 minute, ali je ohrabrujuće da ima net rating od +17. Postava funkcionira samo što je Zion nekad nevidljiv u njoj, te njegova igra ne dolazi do izražaja. Osim Favorsa, tu su sve igrači koji vole igrati s loptom u rukama. Zato Gentry početkom parnih četvrtina Ziona koristi s rezervama i nerijetko kao peticu. Od ukupne minutaže, Zion je 24 posto minuta odigrao na centru. Iako je uzorak stvarno mikroskopski, spomenimo usput da je koš razlika na 100 posjeda tih postava +40.

Zion na Dukeu nikada nije igrao peticu, a baš bi ona mogla biti njegova budućnost u NBA-u. Ne u smislu da bude startni centar, nego situacijski. Baš kao što su Golden State Warriorsi imali Postavu Smrti s Draymondom Greenom na centru, istu bi mogli pronaći i Pelicansi sa Zionom. Stavljanjem Ziona na centarsku poziciju obrana postaje mobilnija i može lakše preuzimati, a u napadu Pelicansi dobijaju dodatnog šutera i mogu iskoristiti sve Zionove kvalitete u sistemu 5-out. One ubojite tri minute protiv Spursa došle su upravo u periodu kada je Williamson igrao centra.

Opcije koje se u tim momentima nude New Orleansu stvarno su raznolike, što je pokazalo i ovih par uvodnih utakmica.

Tranzicija kao najjače oružje

Za početak, Williamsona mogu koristiti kao pick and roll finišera. Zatim, zbog dodatnog šutera na parketu, spacing je bolji pa mu se može spušati lopta u post gdje može fizikalijama dominirati. Treće, igranje na centru uglavnom znači i igranje bliže obruču. To su momenti kada Zion dolazi do obrambenih skokova nakon kojih odmah može povući polukontru i generirati lagane poene. Već sad mu obrane u tranziciji posvećuju pažnju kakvu imaju igrači poput Giannisa Antetokounmpa i Bena Simmonsa, što otvara prostor suigračima.

Upravo iz tranzicije dolazi trenutno Zionovo najjače oružje. Zahvaljujući trci u kontru i polukontru, Williamson tjera obrane na preuzimanje, a kada ga preuzme niži igrač on zauzima poziciju duboko u postu i blizu obruča gdje je praktički neobranjiv.

Problem sa Zionom na centru je nedostatak iskustva igranja obrane tog zadnjeg čovjeka. Centarska pozicija je vrlo osjetljivo područje i uz nju se vežu najdelikatniji obrambeni zadaci za koje Zion ipak još uvijek nije spreman. Spursi i Celticsi su ga redovito ciljali u obrani i uglavnom s uspjehom iskorištavali njegove minuse. Najveći problem koji trenutno ima je prvenstveno loše pozicioniranje, tehnika branjenja i čitanje suparničke igre. Za to su potrebne godine iskustva. Zato ga Gentry i ne koristi pretjerano mnogo na centru nego mu pridodaje Nicola Mellija, stretch peticu koja je savršeno kompatibilna s Williamsonom i s kojim je razvio odličnu kemiju.

Zion trenutno ubacuje 19 poena za 25 minuta na parketu, uz 7,8 skokova i 1,8 asista po utakmici. Njegovi postotci su fantastični. Efektivni šut mu je na 65 posto realizacije, a true shooting percentage 64 posto. Od ukupnog broja šutova koje uzima, čak 73 posto njih otpada na pokušaje oko obruča gdje je sa 71 posto uspjeha među ligaškom elitom.

Nakon prvih pet utakmica Zion je napadački tako puno više rudar nego slikar. Borba u postu, napadački skokovi, tranzicija i rolanje nakon picka dominantno su šljakerske metode dolaska do poena. Sofisticirani elementi u ofenzivnoj igri zasad kaskaju.

Usprkos pogođenim tricama protiv Spursa, Zion ih u preostalim utakmicama više nije pogađao, šutnuvši još svega dvije. Ta prva utakmica je očito bila čista anomalija i na tom šutu će još trebati godine rada. A problem su i slobodna bacanja koja su mu trenutno na 48 posto, što uglavnom nije dobar znak u kontekstu razvoja šuta, ali i korisnosti u gustim završnicama.

Postoji još detalja u njegovoj igri koje bismo voljeli vidjeti na višoj razini ili u većoj mjeri poput razigravanja, šuta s poludistance, bolje kontrole lopte (više izgubljenih nego asista trenutno) ili snalaženja na preuzimanju. No, to su smo dokazi onoga što smo znali: da je Zion nebrušeni dijamant koji će, usprkos svoj buci oko njega, trebati kvalitetno izbrusiti da od rudara postane slikar.

Ali i ovakav kakav je trenutno, s ovakvim setom vještina, Zion itekako može utjecati na igru i rezultate. Kao naručen je došao njegov povratak među Pelicanse koji su u lovu na osmu poziciju. Ekipa ima jedan od najlakših rasporeda u ligi do kraja sezone, a prognoze da bi se mogli dokopati playoffa su poprilično obećavajuće. Ako uspiju u tome, a stanje na vrhu se ne promijeni, LeBron protiv Ziona i Pelicansi protiv Anthonyja Davisa su ono što nas čeka.

Ne propusti top članke