Žižić: Šljaker

Hrvat je najkorisniji Maccabijev igrač, ali nije zvijezda

Zadnja izmjena: 14. travnja 2022.

U proljeće 2014. dogodilo se možda i najveće iznenađenje u povijesti suvremene Eurolige — pored svih favorita, svoju ukupno šestu titulu uzeo je Maccabi. Izraelski je predstavnik za početak u četvrtfinalnu seriju sa zahuktalim Armanijem ušao bez prednosti domaćeg parketa. Tijesna pobjeda u prvoj utakmici (101:99) suvereno je potvrđena s dvije u Tel Avivu te je s ukupnih 3:1 izboren Final Four koji se održavao upravo u Milanu. Momčad Davida Blatta na završnicu je došla kao potpuni autsajder u društvu koje su činili još CSKA, Barcelona i Real Madrid.

I dok se polufinalna pobjeda od pola koša nad ruskim predstavnikom mogla pripisati tradicionalnom chokeanju Armijaca, u finalu ih je čekao goropadni Real: ekipa Pabla Lasa predvođena Sergijem Llullom, Chachom Rodriguezom i Rudyjem Fernándezom na vrhuncima moći devastirala je jaku Barcelonu u polufinalu (100:62) te se činilo da će Maccabi u finalu biti samo dekor. Međutim, Blattovi su momci odbijali nalet za naletom Madriđana, naposljetku dotukli Kraljeve u produžetku i tako još jednom opravdali nadimak Ponos Izraela.

Sportski direktor Nikola Vujčić u svojoj je debitantskoj sezoni na toj poziciji šampionsku momčad složio, u skladu s Maccabijevom tradicijom, uglavnom od legije Amerikanaca — glavnu su riječ imali Tyrese Rice, Ricky Hickman i David Bluthenthal. No, i jedan Hrvat se nalazio u sastavu, i to u prilično neobičnoj ulozi: Andrija Žižić obično bi startao u petorci, borio se za loptu u podbacivanju, odigrao par minuta pa sjeo na klupu s koje je promatrao ostatak utakmice. Tako se 34-godišnji veteran u smiraju lijepe karijere simboličnim doprinosom uspio domoći naslova europskog prvaka.

Osam godina kasnije Maccabi pod trenerom Avijem Evenom, koji je u veljači naslijedio Ioannisa Sfairopoulosa, ponovo ulazi u doigravanje s legijom Amerikanaca i Žižićem na poziciji petice. No, za razliku od svog starijeg brata, Ante Toni Žižić u Maccabiju ima status nositelja.

Ante ima malo sličnosti s bratom; po stilu igre prije bi se reklo da je u srodstvu s Mariom Kasunom

Tijekom sezone profilirao se u najkorisnijeg igrača momčadi — štoviše, s prosječnim indeksom korisnosti 16,6 (12,8 poena i 5,2 skoka po utakmici) nalazi se na 10. mjestu u čitavoj ligi. Možemo li onda reći da se Žižić prometnuo u euroligašku zvijezdu? Ako su Nikola Jokić i Joel Embiid trenutni parametri za zvijezde na poziciji petice, onda teško da Žižića možemo opisati istim terminom, pa makar i na euroligaškoj razini. On je posve drugačiji tip centra. Premda je najkorisniji Maccabijev igrač, Žižić je u Evenovoj momčadi zapravo šljaker. Visokoproduktivan i atraktivan, ali šljaker.

Čak i u večerima kada poenterski eksplodira, Žižić tijekom utakmice u pravilu ima nevjerojatno malo dodira s loptom. Sve konce Maccabijeve igre u svojim rukama drže bekovi predvođeni Scottiejem Wilbekinom, a Žižić predstavlja njihovo omiljeno oruđe za put do obruča. Na njemu je da neumorno trči gore-dolje, postavlja blok za blokom, hrva se sa suparnicima i kroz mali milijun većinom bolnih kontakata otvara prostor za prave vođe momčadi. Dakle, od Žižića se prvenstveno očekuje da rudari za momčad u kretnjama bez lopte.

Vrhunac izazova

Ipak, daleko od toga da Even ne crta akcije za Žižića — dapače, podosta ih je — ali nema tu previše filozofije; na Anti je da si prokrči put do pozicije u neposrednoj blizini obruča, a onda mu se lopta servira kao na pladnju. Na njemu je da ju promptno ubaci kroz mrežicu, što često čini efektnim zakucavanjem. Do poena dolazi i kad vreba odbijanac od obruča u slučaju promašaja bekova, ali u ogromnoj većini slučajeva Žižić prilikom postizanja koševa neće nijednom udariti loptom o parket. Ljuljanje obrane i bilo kakva vrsta kreacije tuđi su posao — on je egzekutor koji dolazi kada je obrana već poljuljana, a njegova snagatorska statura jamac je sigurne završnice (iza Jana Veselog drugi u Euroligi po broju ubačenih dvojki, 5,2 po utakmici uz 67,5 posto preciznosti).

Zanimljivo je to što, kada se prisjetimo kako je igrao Andrija, uviđamo da Ante ima malo sličnosti s bratom; po stilu igre prije bi se reklo da je u srodstvu s Mariom Kasunom.

Andrija kao centar nije trebao momčad da mu na pladnju servira egzekuciju; imao je odličnu leđnu tehniku i pristojan šut s poludistance koji su mu omogućili jako dobru euroligašku karijeru usprkos manjku eksplozivnosti. Ante, pak, ne pokazuje te kvalitete u napadačkom arsenalu, ali je mnogo bolji atleta, što ga u modernoj košarci čini vrlo korisnim na obje strane parketa. Međutim, to također znači da je jako ovisan o bekovskoj strukturi i uigranosti momčadi — stavite li Žižića u okruženje u kojem improvizacija prevladava u odnosu na automatizme, kao ljetos u hrvatskoj reprezentaciji, njegov će doprinos radikalno opasti.

No, prije novog reprezentativnog ljeta Antu čeka vrhunac klupskih izazova.

Maccabi se plasirao u doigravanje (u četvrtfinalnoj seriji igra s Realom, koji ima prednost domaćeg terena), ali treba istaknuti da se to vjerojatno ne bi dogodilo da su u ligi ostali ruski klubovi. Nakon senzacionalnog euroligaškog pohoda u prvoj direktorskoj sezoni, Vujčić je zaredao s neuspjesima — između ostalog je povezao tri sezone bez domaće titule prvaka, što se nije dogodilo od osnutka izraelske lige 1953. Dio medija i navijača upravo je u njegovim lutanjima u izboru igrača vidio glavni uzrok rezultatskog pada, stoga se Upravu često propitkuje oko njegovog statusa.

“Na kraju sezone svašta se može dogoditi, nema nedodirljivih”, nedavno je u razgovoru za Jerusalem Post poručio Udi Recanati, jedan od Maccabijevih suvlasnika. “Ali Nikola je u ovom klubu mnogo više od sportskog direktora”, dometnuo je, aludiravši na njegov kultni status koji je izgradio još u igračkim danima u Tel Avivu.

Međutim, bez obzira na to što je Maccabijeva legenda, Vujčić neće moći dovijeka živjeti od stare slave. Kako bi zadržao poziciju, nasušno mu je potreban novi europski podvig, poput onog u Mediolanum Forumu prije osam godina. U toj će mu misiji ponovo na terenu pomagati jedan od Žižića, ali ovaj put u mnogo značajnijoj ulozi.

Ante Toni možda nije pun centarski paket i prava zvijezda na parketu, ali je dokazana euroligaška vrijednost.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.