Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Žuti bljesak

Liverpool je odigrao jako dobro, ali za prolaz mu je bio potreban Alisson

Zadnja izmjena: 12. prosinca 2018. Martin Rickett

Prošle je sezone dojam za Liverpool bio značajno bolji nego što je to pokazivala ljestvica. Iako je momčad završila kao tek četvrta u Premier ligi, s manje bodova na kontu nego sezonu ranije, na oblikovanje dojma presudno je utjecao plasman u finale Lige prvaka i javnost je na Liverpoolovu sezonu gledala kao na vrlo uspješnu.

I sad bi ljudi drugačije gledali na Liverpoolovo aktualno prvo mjesto u Premier ligi da se u sudačkoj nadoknadi utakmice Lige prvaka protiv Napolija ispred Arkadiusza Milika nije pojavio žuti bljesak koji je nadnaravnom obranom spasio Redse od ispadanja iz Lige prvaka već u grupnoj fazi natjecanja.

“Da sam znao da je Alisson ovako dobar, platio bih ga duplo”, ispalio je oduševljeni Jürgen Klopp netom nakon utakmice komentirajući obranu vratara kojeg je platio 62 milijuna eura. I koji je ovom obranom isplatio svoju odštetu. “Nije stvar u samo jednoj obrani, imao je on puno stvari koje je obavio večeras. Bio je hladan i smiren na lopti, što nam je jako pomoglo u izgradnji napada, a kad je izlazio na centaršutove bio je odličan. I, da, ta obrana je bila jednostavno nevjerojatna.“

I zaista, bez te Alissonove obrane sve bi bilo uzalud. Cijela utakmica, a s njom i cijela ovogodišnja avantura u Ligi prvaka, stala je u točku iz koje nije bilo povratka, u jedan udarac uzrokovan slabim pritiskom Sadija Manéa na loptu, Fabinhov promašeni skok i loše pokrivanje Dejana Lovrena. Da Alisson nije obranio Milikov udarac s pet metara, svih bi 90 minuta dobre igre palo u vodu i dojam javnosti bio bu drastično drugačiji. A Liverpool je stvarno igrao jako dobro i dominirao utakmicom.

Suština je, kao i u svim utakmicama kojima Liverpool dominira, bila u presingu.

Milner “trči glavom”

Kod Napolija je karakteristično to što u izlasku iz prve trećine trećine terena često koristi mehanizam u kojem se oslanja na spuštanje veznog igrača. Jedan bočni se podiže, jedan ostane nisko, a Fabián Ruiz dolazi po loptu kako bi stoperima ponudio mogućnost da zatvore trokut i prenesu loptu na bok ili u vezni red. Međutim, Napoli rijetko igra protiv momčadi koje pritišću tako kvalitetno kao što to radi Liverpool.

Mané pritišće Raúla Albiola i istovremeno položajem tijela isključuje iz igre Nikolu Maksimovića, držeći ga u ‘sjeni’ na desnom beku. Mohamed Salah markira Kalidoua Koulibalyja, Roberto Firmino je ispratio podizanje koje na drugoj strani radi lijevi bek Mário Rui, a kad je prednja trojka odradila svoj dio posla, onda je vrijeme za Jamesa Milnera.

Prvo, vrijedi primijetiti sitne detalje koje najbolje govore o kvaliteti posla koji Milner radi i koji daju odgovor na pitanje zašto on igra, a igrači koje je Klopp platio 60 i 45 milijuna eura i koji su mu konkurencija u veznom redu i dalje sjede na klupi. Mané je svojim položajem tijela i kutom prilaska Albiolu isključio Maksimovića i omogućio da presing bude uspješan jer omogućava brojčano poravnavanje napada s obranom, Liverpool de facto ima tri-protiv-tri jer Mané drži dvojicu odjednom.

Nekad za pobjedu nisu dovoljni neopjevani junaci. Nekad nije dovoljno igrati dobro, dobiti sve taktičke bitke i stvarati šanse. Nekad je za pobjedu potreban Alisson

Međutim, važan detalj je strana s koje Milner prati Ruizovo spuštanje. Kako bi spriječio da Ruiz brzim dodavanjem odigra loptu na Maksimovića te tako upotrijebi Liverpoolov presing protiv Redsa samih i otvori čovjeka kojem je koncept presinga ponudio 40 metara prostora, Milner ga prati s lijeve strane. Na taj način radi sve pripremne radnje kako bi blokirao dodavanje lijevo , znajući da, ako se Riuz slabijom nogom okrene prema desno, uvijek ima Salaha u blizini da uđu u gegenpressing.

Ovakve stvari se čine bizarnima ili barem samorazumljivima i intuitivnima kad se ovako analiziraju na slici. No, i u punom tempu utakmice jasno pokazuju Milnerove kvalitete i daju odgovor na pitanje zašto Klopp koristi baš njega. On u punoj brzini skenira situaciju na terenu, razmišlja i donosi ispravne odluke, a onda koristi svoju energiju i fizički kapacitet da bi nadogradio taj pregled igre i napravio razliku.

Drugo, stvar je taktičkog koncepta. Milner zna da može izaći agresivno i pritisnuti Ruiza jer Napoli izlazi spuštajući veznog igrača, što nužno znači da nije u mogućnosti napraviti brojčanu superiornost u sredini terena, a to dalje znači da Milner može nastaviti u pritisak na golmana znajući da će Liverpoolova sredina terena i bez njega biti u poziciji da osvoji drugu loptu nakon što prisili vratara na ispucavanje. Dakle, Milner trči, ali “trči glavom”, kao što je govorio legendarni Biće Mladinić,  jer uvijek zna što se događa oko njega i zašto trči.

Stup zvani Virgil

A kad se ispoštuju zahtjevi, sve ostalo je egzekucija. Zbog toga što Napoli ne izlazi preko vratara nego spuštanjem igrača iz veznog reda, Liverpoolovi igrači u sredini terena su bez ikakvih problema kontrolirali druge lopte koje su se odbijale nakon duela. Kao Pacmani u igrici, Milner, Jordan Henderson i Georginio Wijnaldum ne staju. Uvijek su u pokretu i uvijek su spremni reagirati na drugu loptu i proslijediti je naprijed. I usprkos tome što Firmino i nije u pravoj formi i što je Mané promašio tri čista zicera, kad Liverpoolovoj napadačkoj trojci daš toliki volumen napada iz tih drugih lopti i kad tako omogućiš kontinuirani pritisak na zadnju liniju — onda su golovi neizbježni.

Zapravo je od samog početka utakmice sve bio na frekvenciji koja odgovara Liverpoolu. U ovom tempu i pod ovim uvjetima, Napoli nije imao šanse.

A ono što je imao se uglavnom razbilo na Virgilu van Dijku koji se opet i ponovo pokazao kao možda i najbolja kupnja koju je Klopp napravio jer daje takvu stabilnost momčadi da je to nevjerojatno. Njegove obrambene reakcije u prvom poluvremenu, dimenzija koju je donio u građenju napada i izlasku sa svoje polovice, te vještina zbog koje Liverpoolova zadnja linija može stajati toliko visoko — što opet Pacmanima u sredini olakšava da osvajaju druge lopte i guraju napadačima — pokazuju da je Van Dijk stup uspjeha ove momčadi. Pa čak i kad se to nema potrebe posebno naglašavati jer je svojim igrama je već postavio standard.

Ali nekad za pobjedu nisu dovoljni neopjevani junaci Milner i Van Dijk koji savršeno odrađuju sve one sitne stvari koje se ne primijete. Nekad nije dovoljno igrati dobro, kontrolirati utakmicu 90 minuta, dobiti sve taktičke bitke i stvarati šanse. Nekad je za pobjedu potreban Alisson — opjevani junak koji je napravio veliku stvar koju će svi zapamtiti, žuti bljesak koji je spasio Liverpool u Ligi prvaka.

Ne propusti top članke