Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Bradarićev tihi obrt

Stefan Ristovski i Franko Andrijašević najbolji su igrači Rijeke. Njen ključni igrač je, međutim, Brada

Zadnja izmjena: 11. ožujka 2017. Nel Pavletic/PIXSELL

Prvo je požutio Stefan Ristovski, pa onda Marko Vešović. Na Rujevici nije bilo niti poluvrijeme, a Rijeka je već ostala bez dva iznimno bitna prvotimca za gostovanje u Splitu i ključnu utakmicu s Hajdukom.

Da, sad će mediji bombardirati tim pridjevom i sve će biti „ključno“. Ključno gostovanje u Osijeku, ključni bodovi protiv Intera, ključno izbijanje lopte u aut. Samo, kad Rijeka igra na granici savršenog, a i dalje ima samo šest bodova prednosti pred Dinamom koji puše za vratom, onda svaka utakmica, svaki potez i svaki gol zaista jesu – ključni. Ili mogu biti.

Rijeka je igrala protiv motiviranog suparnika koji je poveo i koji je skupio čak sedam žutih kartona. Kaže Josip Ćorić da nema nikih problema, da će se oni jednako vatreno i profesionalno suprotstaviti Dinamu i mi mu nemamo razloga ne vjerovati. Pa utakmice Lokomotive i Dinama uvijek imaju tenziju, barem jednaku onoj kakvu je imala utakmica na Rujevici. Dvoboj s Lokomotivom za Rijeku je bila još jedna ključna utakmica u nizu jer su, osim Ristovskog i Vešovića, treći žuti karton čekali Franko Andrijašević, Alexander Gorgon i Leonard Zuta. Nervoza koja uzrokuje gomilanje glupih reakcija, poput one Ristovskog, vjerojatno bi eksponencijalno rasla da ključnim golom stvar nije presjekao jedan ključni igrač.

Realno, svima je jasno: najbolji igrači lige su Andrijašević i Ristovski. Teško je ignorirati golove koje je Franko utrpao i dimenziju koju daje napadu Rijeke svojim kretanjima. S druge strane, mislim da je Ristovski zaista najbolji i najkorisniji igrač lige. Nevjerojatna je razlika u učinku koji on ostvaruje u odnosu na prvog idućeg pratitelja na poziciji desnog beka i još nevjerojatniji je njegov utjecaj na igru Rijeke. Sad, u ovom hipotetskom izboru, sve ovisi o osobnom ukusu. Recimo, ja preferiram Ristovskog i mislim kako golovi brutalno podižu osjećaj igračke vrijednosti i u ovakvim izborima nepravedno favoriziraju napadače, ali teško je naći zamjerku glasu za Andrijaševića.

Bradarić u pozadini obavlja svoj tihi obrt i sasvim nenametljivo pomaže svojim suigračima da budu bolji. Pomaže cijeloj momčadi da bude bolja

Međutim, Matjaž Kek u svom sistemu ima jednu nenametljivu opciju čija je važnost i za Franka i za Ristovskog neprocjenjiva. Ne radi se o najboljem igraču Rijeke, ali se radi o ključnom igraču momčadi s Rujevice.

Uostalom, baš je Filip Bradarić potpisao ključni gol protiv Lokomotive. I to potpuno u svom stilu: neočekivano i iz drugog plana, gol glavom bez imalo siline, potpuno odmjeren udarac preko golmana u suprotni kut. Uostalom, bio je toliko miran da nije niti skočio pri udarcu, naciljao je parabolu s tla.

Konstantno vrlo dobar ili odličan

U jeku tihog sukoba Gorana Vučevića i Igora Tudora u Hajduku, navodno je sportski direktor odlučio prodati Bradarića kako bi spriječio trenera u prelasku na 3-5-2, sistem u kojem je Tudor planirao povući Bradarića na mjesto libera. Vrlo je vjerojatno riječ o kafanskoj priči, tim više jer Bradarić nije želio potpisati novi ugovor, ali to odavno više nije niti bitno. Bitno je da je tom prekomandom bila pokazana Bradarićeva polivalentnost i da je taj transfer pokazao razliku u trenutnim odnosima dva kluba.

Jedan dio proklamirane cifre otpao je na mirenje starih dugova, koje je Hajduk ostvario kupujući od Rijeke talentirane, ali ćudljive igrače. I Anas Sharbini i Elvir Maloku imali su mnogo veći potencijal nego što ga ima Bradarić, ali nijedan nije pokazao njegovu konstantu i stabilnost. I iako je u vrijeme post-pretvorbe i instant-blagostanja u Hajduku Sharbini skupo plaćen kako bi donio svoj potencijal, prvenstva se ne osvajaju na potencijalu, nego na stabilnosti dobrih igara.

S Bradarićem je Rijeka za nominalnih 600.000 eura dobila tihog i nadasve korisnog igrača kojemu je upravo konzistentnost glavna vrijednost. U našem izboru Momčadi kola nikad, recimo, nije bio najbolji Igrač kola, ali je zato čak pet puta bio među tri statistički najuspješnija nogometaša. Sveukupno se osam put našao u idealnih 11 i po tome je izjednačen sa suigračem iz veznog reda, Josipom Mišićem, dok je češće od toga uvrštavan jedino Ristovski (11 puta). Bradarić u kontinuitetu igra vrlo dobro ili odlično.

Njegov taktički značaj za Keka je očit. Dugo je vremena Rijeka igrala s dva centralna vezna koja su imala naglašene destruktivne zadatke u igri. Dublje postavljena zadnja linija uvjetovala je izlaženjem s tandemom Josip Radošević-Ivan Močinić koji je kombiniran s Matom Malešom. Međutim, podizanjem zadnje linije s mnogo bržim Josipom Elezom i (u međuvremenu transferiranim) Matejom Mitrovićem nestalo je tolike količine prostora između linija kojega je trebalo pokriti i otvorilo se mjesto za dva kreativnija igrača na poziciji centralnog veznog. Otvorilo se mjesto za Bradarića i Josipa Mišića, koji su razvili savršeno partnerstvo.

Ključ sistema

Ova je Rijeka Kekov gotovo pa savršeno posložen stroj koji vuče prema naslovu prvaka. Iako su Ristovski i Andrijašević njegove udarne komponente, ključni dijelovi stroja često nisu na najvidljivijem mjestu: motor i mjenjač trebaju kvačilo da ih poveže, a Ristovski i Andrijašević svoju spojku imaju u Bradariću, koji je postao temelj igre momčadi. Njegovo postavljanje i defenzivna odgovornost omogućuju Ristovskom visoke izlete naprijed, a osjećaj za prostor i ubacivanje iz drugog plana olakšavaju Andrijaševiću stvaranje viška. Dok se njih dvojica iz utakmice u utakmicu ističu, Bradarić u pozadini obavlja svoj tihi obrt i sasvim nenametljivo, sasvim jednostavnim akcijama i procjenama na terenu pomaže svojim suigračima da budu bolji. Pomaže cijeloj momčadi da bude bolja.

Prvi je playmaker svoje momčadi i najbolji dodavač lige. Jedini ima preko 60 dodavanja po utakmici, kontrolira ritam i rijetko griješi u predaji lopte, na što upućuje i podatak da mu se ime ne pojavljuje na spisku 20 igrača s najvećim brojem izgubljenih lopti. Netko će reći da je to posljedica toga što ne riskira u igri, što je zapravo jako daleko od istine jer je drugi u ligi, iza Ristovskog, po ključnim dodavanjima (loptama koje guraju suigrača u šansu), dok je najviše puta u ligi pokupio ‘ničiju’ loptu na suparničkoj polovici. Radi tiho, ali nevjerojatno konstantno i učinkovito, bez puno grešaka i praznog hoda. A upravo je to ono što razlikuje talentiranog od dobrog igrača.

Filip Bradarić ključ je Kekova sistema i oslobađanja Ristovskog i Andrijaševića koji siju strah. Riješio je jednu ključnu utakmicu, a na drugoj ključnoj utakmici na njemu će biti dodatna odgovornost s obzirom na to da sad nema Vešovića i Ristovskog. Tiho, mirno i konstantno će iz sjene vući konce momčadi koja se lagano približava cilju.

Ne propusti top članke