U takvim okolnostima, još nakon što je u ranoj fazi susreta ostao razbijene glave, Olmo nije mogao pokazati puno. I nije: imao je tek 11 točnih dodavanja iz 17 pokušaja (što je po postotku točnosti ipak znatno iznad prosjeka momčadi), dobio je 8/25 duela, uspjelo mu je 3/8 driblinga te je i jednim startom osvojio posjed. Posve očekivano i normalno, u svim važnim statističkim kategorijama bio je duboko ispod svog ovosezonskog prosjeka, ali njegov minimalni utjecaj na terenu mogao se vidjeti i golim okom.

Da bi se njegov transfer ostvario na način i u visini koje Dinamo priželjkuje, potrebno je i malo vjere sa strane kupca

Kasnije je, kažu, porazgovarao sa sunarodnjakom Pepom oko toga kako mu je i Dinamu. I to je sasvim očekivano i normalno te ne treba od toga praviti priču o možebitnom Cityjevu interesu za njegove usluge. Taj interes postoji ili ne postoji i neovisno o jučerašnjem čavrljanju, pa i o samoj utakmici, jer veliki europski klubovi ne kupuju igrače tek na osnovu nekog poteza kojim se pokazao pred njihovim očima ili zbog toga što je ostavio dobar dojam u razgovoru s menadžerom/trenerom.

Pogotovo ne one igrače koji koštaju 40 milijuna eura.

Međutim, nije baš ni da su taj nastup, u kojem Olmo iz objektivnih razloga nije mogao pokazati (puno) više, kao i taj razgovor, bili potpuno beznačajni. Postoji nekoliko problema s tom cifrom koju Dinamo navodno traži od potencijalnog kupca, a oni ujedno i dobrim dijelom objašnjavaju zašto mladi Katalonac proteklog ljeta maksimirsku svlačionicu nije zamijenio nekom glamuroznijom.

Fast food Dinamo

Još u sezoni 2017./18. je City za 40 milijuna eura mogao dovesti jednog od nositelja ekipe, golmana Edersona iz Benfice. Bernarda Silvu je tada Monacu platio 50 milijuna, između 50 i 60 izdvojio je i za Kylea Walkera i Benjamina Mendyja, dok je Aymerica Laportea kasnije u zimskom roku platio 65 milijuna. Bio je tu i Danilo iz Real Madrida po ‘povoljnoj’ cijeni od 30 milijuna eura. Iduće sezone je jedini osmeroznamenkasti transfer bio onaj Riyada Mahreza (67,8 milijuna eura), a ove je 65 milijuna plaćeno za Joãa Cancela i 70 za Rodrija. Svi ostali, za manje novca dovedeni igrači u praksi ne konkuriraju za prvu momčad — ili su, poput Ante Palaverse, odaslani na posudbe, ili tavore na samom rubu rostera i igraju u ligi rezervi — poput Angeliña, kojeg je City lani prodao PSV-u za 5,5 milijuna, a onda ovog ljeta vratio za 12.

U tom plesu milijuna je igrač vrijedan njih 40 zapravo ni na nebu, ni na zemlji. Kad su u pitanju najbogatiji klubovi poput Cityja, ta cijena mu više ne garantira da će smjesta biti dovoljno dobar da preuzme važnu (ili zapravo bilo kakvu) ulogu u prvom sastavu. Ako govorimo o klubovima iz drugog europskog ešalona odmah do najuže elite — dakle, i dalje onima od kojih se, primjerice, očekuje da igraju u skupini Lige prvaka i prođu je — onda je ta cifra jako visoka i oni moraju biti sigurni da s njom dobivaju igrača koji odmah može biti nositelj.

Problem je u tome što Olmo igra u Dinamu, ekipi koja je kvalitetom neusporediva s onom koju imaju one poput Cityja, ali još veći u tome što igra u HNL-u, ligi u kojoj je i takav Dinamo kvalitetom apsolutno dominantan. Prilike za Olma da na višoj razini pokaže što zna jako su limitirane. Uz sav moderni skauting i analitiku nitko ne može biti siguran što kupuje, jer je nedovoljno puta vidio Olma u ‘ozbiljnom’ nogometu i protiv ‘ozbiljnih’ suparnika. Stoga je, da bi se njegov transfer ostvario na način i u visini koje Dinamo priželjkuje, potrebno i malo vjere sa strane kupca. Možda i malo direktnog kontakta i njegova dokazivanja.

Jer, vidite, za klub kao što je City je klub kao što je Dinamo poput fast food restorana u kojem može pojesti nešto s nogu. Sad odjednom taj restoran nudi jelo za koje tvrdi da je vrhunsko, i to po cijeni puno višoj od bilo čega što je dotad imao u ponudi; gosta naviknutog na objedovanje u restoranima s Michelinovim zvjezdicama to će zaintrigirati, ali samo ako misli da je to jelo bolje od usporedivog na mjestima gdje inače večera. U prijevodu, klub poput Cityja teško će kupiti Olma po ‘realnoj’ cijeni od 30 ili 40 milijuna eura, jer to je previše novca za igrača neprovjerenog na najvišoj razini; kupit će ga jedino ako vjeruje da on zapravo vrijedi i znatno više od toga.

To ne može znati, može samo vjerovati. Kao što i mi na Telesportu vjerujemo da će Dani, dobio za njega Dinamo onoliko koliko želi ili manje, prije ili kasnije završiti među samom elitom. Iz koje je, uostalom, i potekao.

xxx

Prema InStatu, daleko je najviše izglednih prilika u proteklom kolu HNL-a stvorio Dinamo (19), dok je Varaždin imao tek jednu. Dinamo ipak nije imao najviše udaraca na gol (23), jer Rijeka je imala tri više, ali njenih je tek šest bilo precizno (Dinamo 15); najmanje je pucao Varaždin (sedam puta, dvaput unutar okvira gola).

Najviši postotak posjeda lopte ostvario je Inter Zaprešić protiv Gorice (60,3 posto), a po postotku točnih dodavanja gotovo su poravnati Dinamo i Rijeka na oko 85 posto; uvjerljivo najmanje preciznosti u dodavanjima imala je Gorica sa 67 posto. Rijeka je upisala najviše pokušaja (46) i uspjelih (27) dodavanja u suparnički kazneni prostor, kao i najviše centaršutova (24, od čega devet točnih), dok je Dinamo prednjačio u ključnim dodavanjima (čak 41/24). Najmanje pasova u šesnaesterac imala je Istra (šest, iz 20 pokušaja), najmanje ključnih pasova Varaždin (jedan iz da pokušaja), a Osijek nije pogodio baš nijedan centaršut iz devet pokušaja.

Dani Olmo je na samom vrhu u tri kategorije: kreirao je najviše izglednih šansi za gol (šest), uputio najviše udaraca (devet, od čega pet unutar okvira gola) i najviše točnih ključnih dodavanja (4/5, njegov suigrač Petar Stojanović imao je 4/6). Interov Ivan Tatomirović upisao je najveći broj točnih dodavanja od svih u kolu (70/77), Rijekin Zoran Kvržić ispalio je čak 11 centaršutova (tri točna), dok su trojica igrača imala po sedam točnih pasova u suparničkih 16m: Igor Postonjski iz Intera (7/18), Josip Juranović iz Hajduka (7/13) i Tibor Halilović iz Rijeke (7/11).

Najviše duela dobio je Osijekov kapetan Mile Škorić (19/24), najviše driblinga imao njegov suigrač Igor Silva (9/15); Dinamov Stojanović upisao je najviše startova na loptu (8/9), Interov Damir Grgić najviše presječenih suparničkih dodavanja (14), a najviše lopti osvojio je Kvržić (13, od čega pet na suparničkoj polovici terena).

Prvi ‘ispod crte’ idealnih 11 u ovom su kolu ostali Mijo Caktaš (Hajduk), Kristijan Kahlina (Gorica), Stjepan Lončar (Rijeka) i Igor Silva (Osijek).

Evo tko je u Momčadi kola, formacija je (improviziranih) 4-1-3-2.

Dominik Livaković (325), Dinamo

Treći put ove sezone u Momčadi kola. Osvojio devet lopti, obranio četiri udarca (dva u InStatovoj kategoriji supersaves), 4/4 puta pokupio centaršut ili presjekao dodavanje, imao 35/40 točnih pasova.

Petar Stojanović (318), Dinamo

Prvi put u idealnih 11. Kreirao tri izgledne prilike za gol, dobio najviše defenzivnih (11/15) i duela na zemlji (13/19) od svih u kolu (ukupno dueli 14/21), imao najviše uspješnih startova na loptu (8/9). Usto je jednom pucao unutar okvira gola, 58/68 puta točno dodao (4/6 ključno, 2/4 u suparnički šesnaesterac), 2/4 puta izašao kao pobjednik iz driblinga, četiri puta presjekao suparničko dodavanje i osvojio sedam ‘ničijih’ lopti (dvije na suparničkoj polovici).

Mile Škorić (304), Osijek

Kako je već spomenuto, dobio najviše duela od svih u kolu (19/24), ali i osvojio najviše ničijih lopti (15, od čega tri na suparničkoj polovici). Zabio gol iz jedinog svog udarca, dodao 51/59 puta točno (1/1 u suparničkih 16m), napravio čak 6/7 uspjelih driblinga uz 1/3 uspješni start na loptu i dva presječena dodavanja. Drugi put u Momčadi kola.

Escoval (296), Rijeka

Također zabio gol iz jedinog svog udarca, točno dodao 31/36 puta, dobio 7/12 duela, 0/1 driblinga, 4/5 startova na loptu, sedam puta presjekao dodavanje (dvaput na suparničkoj polovici) i uzeo tri ničije lopte. Prvi put u Momčadi kola.

Marijan Čabraja (284), Gorica

Dva šuta, jedan on target i u mrežu. Dodavanja 31/40 (ključna 0/1, u 16m 1/2), dueli 7/19, driblinzi 0/2, startovi 4/6, sedam presječenih dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), četiri osvojene ničije lopte (dvije na suparničkoj polovici). Prvi put u ovom izboru.

László Kleinheisler (303), Osijek

Jedna asistencija, dodavanja 58/65 (0/2 ključna, 1/4 u 16m), dueli 12/17, driblinzi 3/3, startovi 3/5, četiri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), osam osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici). Također prvi put ove sezone među idealnih 11.

Dmitro Lopa (310), Osijek

Dva udarca, jedan unutar okvira gola, jedan pogodak. Dodavanja 27/29 (ključna 1/1, u 16m 1/2), dueli 9/16, driblinzi 5/7, startovi 1/1, četiri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), pet osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici). I on je prvi put ovdje.

Dani Olmo (472), Dinamo

Drugi put ove sezone u Momčadi kola. Gol i asistencija, namjestio šest šansi, udarci 5/9, dodavanja 39/47 (4/5 ključna, 2/5 u 16m), dueli 11/23, driblinzi 7/8, startovi 1/3, sedam presječenih dodavanja (pet na suparničkoj polovici), pet osvojenih ničijih lopti (četiri na suparničkoj polovici).

Kristijan Lovrić (322), Gorica

Već treći put u Momčadi kola. Namjestio tri šanse, pucao pet puta (dvaput unutar okvira gola), asistirao za oba Goričina pogotka. Dodavanja 14/26 (ključna 3/6, u 16m 4/10), driblinzi 3/7, startovi 3/4, jedna presječena lopta, sedam osvojenih ničijih (pet na suparničkoj polovici).

Antonio Mance (312), Osijek

Kreirao dvije izgledne šanse za gol, jednom zabio i jednom asistirao, pucao pet puta (triput unutar okvira gola). Dodavanja 17/21 (0/1 ključna, 0/1 u 16m), dueli 6/21, driblinzi 2/3, startovi 0/1, jedna presječena lopta na suparničkoj polovici i dvije osvojene ničije lopte (jedna na suparničkoj polovici). Drugi put u Momčadi kola.

Mislav Oršić (342), Dinamo

Namjestio dvije šanse, triput pucao (dvaput unutar okvira gola), jednom zabio. Dodavanja 34/43 (ključna 3/5, u 16m 4/8), dueli 5/10, driblinzi 3/4, startovi 0/2, jedno presječeno suparničko dodavanje, četiri osvojene ničije lopte (tri na suparničkoj polovici). Prvi put ove sezone u idealnih 11.