Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Franko kojeg Rijeka pamti i treba

Zablistao je ponovno baš uoči Jadranskog derbija… Donosimo i statistički pregled HNL-a

Zadnja izmjena: 29. studenoga 2019. Ilustracija Vladimir Šagadin/Pixsell

Tog je 19. lipnja 2017. Franko Andrijašević napustio Rijeku kao sretan čovjek.

Na Rujevici je proveo samo tu jednu sezonu, ali ona je stvarno bila za pamćenje. Rijeka je imala stil igre koji joj je na kraju omogućio spektakularnu dvostruku krunu i prekid dugogodišnje Dinamove dominacije, a Franko je u tom dobro uštimanom mehanizmu Matjaža Keka služio kao oštrica koplja na kojem su se prelamale akcije; one koje je svaki letimični pratitelj prilika u HNL-u znao gotovo napamet, ali i za koje suparnici nisu imali lijeka. Svaki ubačaj s krila bi na kraju pronašao njega u jurišu iz sjene, i tako 16 puta te sezone.

Njegov je odlazak bio neminovan zbog prirode klupskog poslovanja, ali je u samo toj jednoj sezoni ionako zapravo ostvario sve što je mogao kako na momčadskoj, tako i na individualnoj razini, postavši i najbolji igrač lige u nekim izborima. Klub je optimistično gledao prema kvalifikacijama za Ligu prvaka, a on prema novom dokazivanju u Belgiji.

Dvije godine kasnije vratio se u klub koji je još tu, ali koji je u međuvremenu podosta zaostao u raskoraku između pozicije koju je tada zauzeo i nadogradnje. Odlaskom Darija Župarića u Portland od te šampionske ekipe ostat će mizerna, ali za opće hrvatske prilike i očekivana brojka: uz njega, tu su još samo Andrej Prskalo i Alexander Gorgon. U međuvremenu je klub napustio Kek, ali i njegov nasljednik Igor Bišćan, kojeg ni osvojeni Kup nije odvratio od naprasnog odlaska. Navijači su ušli u otvoreni rat s upravom, a pojačanja koja bi kvalitetom nadoknadila odlazak ključnih igrača šampionske ekipe nije bilo. Rijeka pleše na području između trećeg i šestog mjesta na ljestvici, a brutalni domaći poraz  od Dinama 0-5, koji je stigao kao treći prvenstveni u nizu, uzburkao je duhove i rezultirao dodatnim rezovima u kadru.

Za Franka je kontekst igre razlika između prosječnog i izvanserijskog učinka na terenu

Nešto je trulo, a Andrijašević je tu stigao kako bi otvorio prozor i pokušao provjetriti Rujevicu. I on i Rijeka su trebali po razlazu napraviti iskorak, a u obje priče je došlo do stagnacije, pa regresije. Možda su jedno drugo trebali i zato da se podsjete na donedavne sretne dane, iako on sam kaže da se “na staroj slavi ne živi”, svjestan da klub poput Rijeke bez obzira na trenutnu situaciju nije tu kako bi spašavao posrnule karijere bivšim zaslužnicima kroz nebrojene kredite koje će im dati. Uostalom, Rijeci je i u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu trebao trenutačni igrački podstrek, kao i prisustvo čovjeka koji zna što Rijeka može biti.

Franko je zablistao i odmah zabio u Jadranskom derbiju protiv Hajduka; odmah u idućem kolu je Istri zabio i dvaput asistirao i činilo se kako je na najboljem putu da dohvati iznimnu razinu forme kakvu je imao prije odlaska.

Nova Rijeka

No, s Simonom Rožmanom je u Rijeku stigao i novi set problema — ne samo onih koji se tiču, kako se čini, pobune nekolicine igrača u ionako tankom kadru, nego i u promjeni igračke paradigme. I pod Kekom i pod Bišćanom je to bila primarno reaktivna ekipa kojoj je forte bilo identificiranje i iskorištvanje slabih točaka svakog pojedinog suparnika, dok je Slovenac trener koji traži igru i napada. On izrazito forsira sustav 4-3-3 s dvjema ‘osmicama’, a Andrijašević je svoj dosadašnji vrhunac dosegnuo u specifičnom kontekstu s pozicije ‘desetke’ koja je zapravo napadač iz sjene.

Pitanje koje se odmah postavilo bilo je koliko će Franko biti sposoban prilagoditi svoju igru, a koliko će mu Rožman eventualno izaći u susret adaptacijama svog pristupa.

Novi trener ga je spustio nešto niže u vezni red i njegov učinak je smjesta splasnuo. Nakon susreta s Lokomotivom (1-1) u kojem je dobio napadačku ulogu, u četiri koje su uslijedile (Slaven, Gorica, Osijek, Dinamo) nije, primjerice, uspio uputiti niti jedan udarac unutar okvira gola, opali su mu broj dodavanja i njihova točnost, zabilježio je svega dva ključna, počeo se spuštati i broj dobivenih duela, kao i općenito utjecaj na terenu. Naprosto to nije bio onaj Franko kojeg Rijeka pamti i treba.

Ipak, na gostovanju u Zaprešiću ponovno se dogodio bljesak i u toj je utakmici napravio daleko više. Iako je Rožmanov sustav nominalno i dalje 4-3-3, dalo se primijetiti da je Tibor Halilović igrao povučenije i bio umiješan u više defenzivnih nego ofenzivnih zadataka, o čemu svjedoči shema njegovih akcija tijekom utakmice, kao i njihov raspored po statističkim kategorijama (sedam od 12 njegovih duela bilo je obrambenih, imao je i šest startova na loptu), dok je Andrijašević više bio fokusiran na djelovanje u zadnjoj trećini terena (10 od njegovih 16 duela bilo je u napadu, većina presječenih i osvojenih lopti na suparničkoj polovici, a pripremio je i tri izgledne prilike za gol, osim što je jedan i zabio).

Nije to neka drastična razlika u odnosu na ono što ova ‘nova’ Rijeka inače igra — jer Franko je uvijek ofenzivnija od dviju osmica — i možda je bila uvjetovana tek slabašnim suparnikom te činjenicom da je iza obojice kao više-manje klasični defenzivni osigurač (premda ne pretjerano dobar) igrao Luka Capan, ali u svakom slučaju se Andrijašević našao bliže kontekstu u kojem može dati najbolje od sebe. A za njega je taj kontekst igre razlika između prosječnog i izvanserijskog učinka na terenu.

Bit će zanimljivo vidjeti kako će se ova pozitivna epizoda odraziti na njegov, ali i riječki nastup na Poljudu, gdje je Frankova Rijeka nekoć nabijala statistiku, a sad uvjerljivo zaostaje. Ako je suditi po prethodnom iskustvu, to kako će odigrati on moglo bi biti ključno za ishod.

xxx

Prema InStatu, najviše izglednih prilika za postizanje gola imala je Rijeka protiv Intera (11), dok Istra Osijeku nije stvorila baš nijednu jedinu šansu. Dinamo je protiv Hajduka zabilježio najviše udaraca (21, od čega osam unutar okvira gola), dok je Istra pucala samo dvaput. Najviše su loptu u svojim nogama imali Osječani (67,5 posto), a najpreciznije dodavali Riječani (85 posto; najmanje precizno dodavali su Istrini igrači sa 74,5 posto). Dinamo je imao najviše upućenih (53) i najviše kompletiranih (24) dodavanja u suparnički šesnaesterac, a opet Istra najmanje u obje kategorije (13/4). Osijek je ispalio daleko najviše centaršutova (30, od čega sedam točnih), najmanje Istra (6/1); isti suparnici imali su također i najviše i najmanje ključnih dodavanja (Osijek 24/14, Istra 2/0).

Kristijan Lovrić iz Gorice i Franko Andrijašević iz Rijeke kreirali su po tri izgledni prilike za gol. Ivan Krstanović (Slaven) i Dani Olmo (Dinamo) uputili su najviše udaraca, po pet. Najviše točnih dodavanja imao je Osijekov Mile Škorić (92/100), a najviše ključnih Andrijašević, Robert Murić (Rijeka) i Joey Suk (Gorica), po 4/5 točnih; Osijekov Marin Pilj imao je 3/6. Njegov suigrač Talys daleko je najviše puta centrirao — čak 12 puta, od čega samo jednom precizno, dok je Dinamov Damian Kądzior skupio najviše dodavanja u suparničkih 16m (15, od čega osam točnih).

Najviše duela dobio je Dinamov Bruno Petković, čak 23/46; najviše driblinga imao je Olmo (10/16), dok su četvorica igrača imala po šest uspješnih startova na loptu: Rijekin Tibor Halilović (6/6), Goričin Matija Dvorneković (6/8), Hajdukov David Čolina (6/9) i Osijekov Igor Silva (6/9). Goran Paracki iz Slavena najviše je puta presjekao suparničko dodavanje (15), a njegov suigrač Stipe Bačelić-Grgić uzeo najviše ‘ničijih’ lopti (17, od čega osam na suparničkoj polovici terena).

Prvi ‘ispod crte’ idealnih 11 ovaj put su bili Igor Silva (Osijek), Goran Paracki (Slaven) i Kristijan Jakić (Lokomotiva).

Evo tko je u InStatovoj Momčadi kola, formacija je 4-4-2.

Ivan Filipović (315), Slaven Belupo

Debitant u Momčadi kola. Sačuvao mrežu obraniviši četiri udarca, od čega jedna obrana ide u InStatovu kategoriju supersaves; usto pokupio 2/2 suparnička centaršuta ili dodavanja i točno dodao 37/41 puta.

Ivan Tomečak (334), Rijeka

Drugi put u idealnih 11. Uz jednu asistenciju, imao je drugi najveći broj točnih dodavanja od svih u kolu, 87/112 (ključna 2/3, u suparničkih 16m 5/7), dobio 8/11 duela, 1/2 driblinga, 1/1 start na loptu, 10 puta presjekao dodavanje (triput na suparničkoj polovici) i uzeo 11 ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici).

Mile Škorić (331), Osijek

Kreirao dvije izgledne šanse za gol, tripu pucao (nijednom unutar okvira gola). Dodavanja 92/100 (1/1 ključno, 1/3 u 16m), dueli 12/14, driblinzi 2/2, startovi 2/3, pet presječenih dodavanja, 16 osvojenih ničijih lopti (osam na suparničkoj polovici). Četvrti put u Momčadi kola.

Dino Perić (311), Dinamo

Peti put u Momčadi kola. Dobio najviše defenzivnih (19/21) i zračnih (10/11) duela od svih u kolu. Dodavanja 55/63, dueli ukupno 21/24, driblinzi 2/2, startovi 5/6, pet presječenih dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), devet osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici).

Hrvoje Smolčić (293), Rijeka

Prvi put u ovom izboru. Dodavanja 56/63, dueli 13/18, driblinzi 1/2, startovi 5/5, dva presječena suparnička dodavanja i četiri osvojene ničije lopte (jedna na suparničkoj polovici).

Robert Murić (340), Rijeka

Treće pojavljivanje u Momčadi kola. Namjestio dvije izgledne šanse za gol, jedna je bila asistencija, dvaput je pucao (jednom unutar okvira gola). Dodavanja 26/34 (ključna 4/5, u 16m 5/7), dueli 5/10, driblinzi 1/2, startovi 0/1, jedno presječeno dodavanje i šest osvojenih ničijih lopti (dvije na suparničkoj polovici).

Tibor Halilović (340), Rijeka

Također pripremio dvije šanse, točno dodao 48/59 puta (2/5 ključno, 5/7 u suparničkih 16m), dobio 9/12 duela, 3/3 driblinga, 6/6 startova, presjekao dva dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), pokupio šest ničijih lopti (dvije na suparničkoj polovici). Drugi put u Momčadi kola.

Franko Andrijašević (378), Rijeka

Iako je već jednom, u devetom kolu, bio izjednačen na vrhu po InStat Indexu s Hajdukovim Filipom Bradarićem, ovo je prva ovosezonska titula Igrača kola ne samo za Franka, nego i za njegovu momčad. Zaradio ju je učinkom u kojem se ističu po gol i asistencija; pucao je četiri puta, od čega dvaput unutar okvira gola, a namjestio je tri izgledne prilike drugima. Dodavanja 43/50 (4/5 ključna, 1/2 u 16m), dueli 7/16, driblinzi 2/3, startovi 1/5, sedam presječenih dodavanja (četiri na suparničkoj polovici), pet osvojenih ničijih lopti (također četiri na suparničkoj polovici). Treći put ove sezone u idealnih 11.

Alexander Gorgon (321), Rijeka

Prvi put ove sezone u Momčadi kola. Dvaput pucao, oba puta precizno, jednom zabio. Točno dodao 35/39 puta (1/1 ključno), dobio 7/11 duela, uključujući 2/2 driblinga i 2/3 starta na loptu; dvaput presjekao suparničko dodavanje, osvojio tri ničije lopte (jednu na suparničkoj polovici).

Antonio Čolak (324), Rijeka

Četiri udarca, tri unutar okvira gola, dva pogotka. Dodavanja 15/18, dueli 1/11, jedna osvojena ničija lopta na suparničkoj polovici. Drugi put u idealnih 11.

Bruno Petković (299), Dinamo

Dobio najviše napadačkih duela (21/39) i duela ukupno (23/46) od svih u kolu, usto i kreirao dvije izgledne prilike za gol. Triput pucao, dvaput unutar okvira gola; dodavanja 21/32 (ključna 2/4, u 16m 1/3), driblinzi 8/12, startovi 1/3, četiri osvojene ničije lopte (dvije na suparničkoj polovici). Četvrti put u Momčadi kola.

loading...
Ne propusti top članke