I sukladno onome što je predsjednik izjavio, Gorica je u prvoligašku avanturu krenula prilično očekivano. Poraz na Rujevici protiv Rijeke nije bio iznenađenje, jer domaćin je jača i višestruko skuplja momčad, a Gorica je tek ušla u natjecanje čijoj razini se mora prilagoditi. Uostalom, dva gola primljena u prvih 20-ak minuta i samo jedan udarac u okvir gola Simona Sluge bili su jasan znak kako će trebati proći neko vrijeme da se pojačanja uigraju i kako je vjerojatno puno realnije očekivati da Gorica priliku za osvajanje pokojeg boda vreba na domaćem terenu. Baš kao što smo obično navikli od momčadi koje su debitanti u prvenstvu.

U Gorici su malo pretjerano efikasni. Teško će biti zadržati ovu razinu omjera stvorenih šansi i zabijenih golova

Međutim, Gorica je imala neke druge planove koji se nisu slagali s klišejima o tek promoviranim ekipama koji bodove spasa čupaju u domaćim utakmicama. U idućih pet gostovanja, Gorica je upisala pet čistih pobjeda. Padali su redom Hajduk, Istra, Osijek, Slaven Belupo i Inter, a Gorica je na tih pet gostovanja primila gol jedino u Zaprešiću.

Sasvim neočekivano, pogotovo nakon uvodnih kola, Gorica se profilirala kao najbolja gostujuća momčad lige, ali impresivni učinak od 15 uzastopnih bodova na gostovanjima i samo jednog primljenog gola u 450 minuta nogometa ima opipljivo objašnjenje.

Najmanje lopte u posjedu

Prošle se sezone Rudeš našao u unikatnoj situaciji koju je maestralno iskoristio. U prvih 26 kola imao je tek tri pobjede i, usprkos tome što igra nije bila baš toliko katastrofalna, držao je zadnju poziciju. Kako bi animirali publiku, u klubu su napravili seriju promotivnih videa, malih trash-talk skečeva koji su bili iznimno simpatični. Jednostavno, bili su u unikatnoj poziciji; da je neki drugi klub napravio istu stvar, ona bi bila protumačena kao plitka provokacija lišena svakog ukusa jer klubovi obično imaju neku povijest odnosa. Rudeš je tu bio zaista sasvim drugačiji od drugih i PR je sjeo na pravo mjesto.

A kad su krenuli rezultati, kad je momčad počela skidati skalpove i nanizala Hajduk, Dinamo, Rijeku i Osijek, način korištenja te pozicije je donio ciljani učinak jer ostaje dojam kako su pri kraju sezone određeni klubovi podcijenili Rudeš, svodeći ga na tek simpatični kvartovski klub koji nije toliko opasan. A Rudeš je to kaznio pobijedivši u ligi sve osim Lokomotive, s kojom je dvaput remizirao.

Gorica je ove sezone u jako sličnoj situaciji. Njen PR, doduše, nije ni izbliza toliko originalan i duhovit kao što je to bio Rudešov prošle sezone, ali i Gorica jako efikasno koristi svoju unikatnu poziciju kako bi došla do pravog učinka.

Stvar je također u iskorištavanju predrasuda. Goricu, bez obzira na poziciju na ljestvici, većina klubova tretira kao debitanta u prvenstvu. To znači da imaju stav kako na domaćem terenu treba pokazati tko je gazda i od starta utakmice preuzeti inicijativu kako bi pokazali pravi odnos snaga. A upravo je to situacija koju momčad Sergeja Jakirovića preferira.

U prvih 11 kola, ne računajući utakmicu protiv Intera u kolu koje još nije kompletirano, Gorica je imala uvjerljivo najmanji posjed lopte, tek 19 minuta i 54 sekunde efektivnog posjeda po utakmici. To je 40 posto po utakmici, a do razine prosjeka lige treba im još preko šest minuta po utakmici. U usporedbi s Rudešom, koji je idući po količini posjeda i drži uvjerljivo zadnje mjesto na ljestvici, Gorica ima gotovo četiri minute manje loptu u nogama. Jasno, to automatski znači da ima i najmanje točnih dodavanja, tek 229 — što je gotovo za 100 manje od Rudeša kao prvog idućeg.

Međutim, kad se gleda prosječna duljina dodavanja, Gorica je s 21,9 metara na samome vrhu. Isto tako, Gorica je na vrhu ljestvice s 21 kontranapadom po utakmici, a prosjek lige je 17 kontranapada.

Dakle, iz ovih statističkih podataka je okvir igre Jakirovićeve momčadi prilično jasan. Gorica igra reaktivni nogomet u kojem ima najmanje posjeda u ligi i u kojem u pokušajima tranzicije udara najduža dodavanja, a tretman koji dobije od većine momčadi koje ju napadnu na domaćem terenu joj sasvim odgovara unutar odabrane paradigme. Dapače, fokus na kompaktnu obranu i okomitost u napadu kroz duge lopte koje otvaraju kontre najviše dolaze do izražaja baš u takvom kontekstu u kakav Goricu obično stavljaju suparnici kad im dođe na gostovanje.

Međutim, predrasude i unikatna situacija u kojoj se Gorica našla te činjenica da su je suparničke ekipe voljne napasti nisu dovoljne sama po sebi. Potrebna je određena razina efikasnosti u izvođenju dogovorenog kako bi plan bio uspješan.

Malo pretjerano efikasni

Što se tiče duela, Gorica nije pretjerano efikasna. Dapače, samo je Rudeš ispod nje po postotku uspješnosti u duelima. Stvar je u tome što Gorica ima daleko najviše duela u cijeloj ligi po utakmici i zato onda i u tom smanjenom obujmu uspješnosti u pravilu osvaja više duela od prosjeka lige. Međutim, prosječnost u toj kategoriji je sasvim dovoljna s obzirom da se Gorica brani kompaktno i da u pravilu ima dovoljno igrača blizu lopte koji će reagirati na izgubljeni duel. To se najjasnije očitava u činjenici da Gorica ima najviše startova na loptu i najviše presječenih lopti, a treća je u HNL-u po stavljanju pod kontrolu onih ‘ničijih’ lopti, slobodnih posjeda nakon izgubljene lopte.

Dakle, tajna uspješne obrane je u tome da se Gorica brani u gustom rasporedu. Čak i kad netko izgubi duel, suigrač je dovoljno blizu da reagira i uđe u novi duel, starta na loptu, presiječe dodavanje ili reagira na ničiju loptu. Gorica je jedina momčad liga koja redovito igra s dvojicom klasičnih defenzivnih veznjaka: tu poziciju pokrivaju Martin Maloča i Mario Marina, dvojica prekaljenih igrača s puno drugoligaškog iskustva, ali i također vrlo iskusni Joey Suk, koji je ovog ljeta pristigao iz nizozemskog drugoligaša Go Ahead Eaglesa. Dvojica od njih trojice su uvijek na terenu. Pa ipak, samo gustoća nije dovoljna. Ono što tu gustu obranu čini efikasnom su iznimno agresivne rotacije prema lopti i horizontalna pokretljivost zone koja momčad čini otpornom na okretanje strane.

A kad se ostvare uvjeti da se ne primi gol, već će se nekako pronaći način da se zabije. Tu je brutalno važan Łukasz Zwoliński kao referentna točka napada. Usprkos tome što sa 182 centimetra nije pretjerano visok, upravo je on sudjelovao u najviše zračnih duela u ligi. U prvih 11 kola skupio je čak 149 duela (prvi do njega je Osijekov Mirko Marić sa 105), a to je posljedica dugih lopti kojima ciljaju njega i koje ostavlja suigračima na krilo. I upravo Zwoliński ima najviše udaraca unutar okvira gola u cijeloj ligi, a zabio je već sedam golova. Drugu ključnu ulogu igra Iyayi Atiemwen, Nigerijac koji je skupio već pet golova i tri asistencije i koji — bilo da igra u veznom redu ili na krilu —može donijeti prevagu individualnom kvalitetom. Uz Zwolińskog i Atiemwena, u InStatovoj Momčadi kola pojavljivao se još i vratar Kristijan Kahlina, koji je u nekoliko navrata spašavao Goricu.

Međutim, utakmica protiv Intera je pokazala kako Gorica ima oružja i kad Zwoliński nije dostupan i kako preko krilnih igrača može itekako nauditi suparniku koji joj ostavi dovoljno otvorenog prostora. To se posebno vidi u činjenici da Gorica zabija većinu svojih golova između 60. i 75. minute, kad je suparnikova nervoza zbog toga što nije zabio gol najveća, a još nije ušao u zatvaranje utakmice i čuvanje boda.

I u tom su u Gorici malo pretjerano efikasni. Jednostavno, teško će biti zadržati ovu razinu omjera stvorenih šansi i zabijenih golova. Gorica ima tek 9,3 udarca i 3,8 unutar okvira gola, te 3,2 izgledne prilike po utakmici. Sve je to ispod prosjeka lige, a ipak Gorica zabija iznadprosječan broj golova. Kad ta kvaliteta realizacije padne na očekivanu razinu, vjerojatno će pasti i stopa osvojenih bodova koja je sada iznad svih očekivanja.

No, dok se to ne dogodi, Gorica će i dalje nastavljati iskorištavati unikatnu poziciju u kojoj se nalazi. I dok se to ne dogodi, bit će ‘najnepristojniji’ gost u cijeloj ligi.