Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Hajduk Stanko

Od dugopoljskog ‘skladištara’ do junaka protiv Rijeke + donosimo i statistički pregled kola

Zadnja izmjena: 23. travnja 2019. Ivo Cagalj/PIXSELL

Nakon što je Stanko Jurić u siječnju 2018. iz drugoligaškog Dugopolja stigao na Hajdukove zimske pripreme, jedan od komentara tipičnih za splitsko podneblje bio je kako je očito riječ o nekakvom “skladištaru” iz dugopoljske poslovne zone. Malo je tko mogao vjerovati da se drugoligaški zadnji vezni preko noći može nametnuti tadašnjem treneru Željku Kopiću, pogotovo s obzirom na izdašnu konkurenciju u veznom redu koja je tada uključivala i Josipa Radoševića, Savvasa Gentsogloua, Zvonimira Kožulja, Tomu Bašića i Hamzu Barryja. Jurić je to proljeće proveo u drugoj momčadi, kaleći se sa Sinišom Oreščaninom u društvu u kojem ga je njegov sadašnji trener u prvoj momčadi i primijetio. I nije bila poanta u tome je li Jurić već tada bio materijal za Hajduk, nego može li se uopće od njega napraviti materijal za Hajduk.

Nakon predstave u visokoj pobjedi nad Rijekom prošlog vikenda, postalo je očito i letimičnom pratitelju Hajdukove momčadi da Jurić nije tu stigao slučajno.

Pritom se tijek njegovog karijernog razvoja kretao neslućenom brzinom, što samo potvrđuje koliko je napredovao kao igrač jer ni u Dugopolju nije imao sigurnu viziju o budućnosti svoje karijere. Kao dijete je trenirao u školi NK Adriatica, u kojoj su ga profilirali kao desnog beka, a pri prelasku u mlađe kadete u Dugopolju naglo je izrastao, pa su ga odlučili prekomandirati na poziciju zadnjeg veznog isključivo na temelju njegovih fizičkih predispozicija.

Na njoj se i zadržao; a iako je u juniorima pružao dobre igre, njegova tranzicija u seniore tekla je sporo i s upitnim ishodom. Nije tu bio problem samo ozljede koja ga je zadesila, već generalne adaptacije na tu razinu nogometa na koju se Jurić nije lako privikavao. Priča kaže kako mu je Krešimir Sunara, trener u Dugopolju, naknadno priznao kako je između 25 igrača na raspolaganju upravo on krenuo kao posljednji u nizu, makar je trkački bio iznad ostatka ekipe.

“Znam kako je mladim igračima koji možda i nisu tako jaki u glavi i koliko je teško napraviti taj prijelaz u seniorski nogomet”, priča mi sam Stanko. “Taj čep se uvijek desi; trener te ne vidi i to se nekad ne mijenja sve i da se okreneš na glavu. Onda jednostavno radiš, učiš, dokazuješ se; moraš bit duplo bolji da te neko doživi.”

Igra u oba smjera

U robusnoj drugoligaškoj konkurenciji Stanko je, po ukazanoj prilici, odskakao komponentama koje su u tom okruženju itekako vrijedne: količinom trke i fizičkom spremom. Bio je još uvijek jako sirov proizvod, ali u takvoj konkurenciji je gotovo nemoguće očekivati da će se pronaći gotovo rješenje koje odmah možete uklopiti u ekipu s vrha prvoligaškog društva. Jurić je doveden kao projekcija koja se onda trebala profilirati kroz rezervnu momčad. Upravo tu polusezonu pod Oreščaninom i njegovim stožerom Stanko ističe kao “najvažniji dio karijere”, koji ga je i razvio u pravom smjeru.

Oreščanovim profiliranjem Darka Nejašmića na poziciji šestice Juriću se nametnula uloga tzv. “visoke osmice”

Ondje je u Oreščaninovim varijantama romba u sredini Jurić prihvaćao nove pozicije i uloge, primoran da brzo usvaja njihove zahtjeve. U Hajduku je dobio mogućnost individualnog rada, ali on sam po sebi ne znači previše ako sam igrač nije spreman dati sve od sebe da shvati koje su mu gornje granice i na koji način on sam može što prije doći do njih.

Oni koji su pratili njegov razvoj od samog dolaska u Hajduk znaju koliko je on u početku bio tehnički limitiran, ali prepoznavanje predispozicija preduvjet su za dovođenje igrača do njegove optimalne sistemske razine. Na ljeto ga je u pripreme prve momčadi ponovno pozvao Kopić, testiravši ga kao opciju na ‘šestici’ i u tim se utakmicama najbolje vidjelo koliko su te pridošlice iz B momčadi međusobno uigrane i kolika je važnost implementacije jasnog sustava igre u momčad kao što je Hajduk, koja nema pregršt profiliranih individualaca.

Kroz turbulentnu Hajdukovu jesen mijenjali su se treneri bez da se nazirala ideja igre. Jurić je zabio neke važne golove poput onog Slaviji u Sofiji ili Šibeniku u produžecima kup-utakmice, ali nije bilo lako odrediti njegove zadatke na terenu. Za igrača u razvoju to može biti itekako pogubno.

Dolaskom Siniše Oreščanina na mjesto prve momčadi stvari su u relativno kratkom roku sjele na svoje mjesto, ali zanimljivo je vidjeti da, bez obzira što je u suštini ‘njegov’ projekt, Jurić nije odmah uskočio u prvu momčad, dapače. Bilo je jasno i zašto: njegov je razvoj tek stigao u novu fazu, na koju se i dalje nije sasvim priviknuo.

Oreščanovim profiliranjem Darka Nejašmića u prvu momčad na poziciji šestice Jurić je morao pronaći način na koji se može afirmirati, a tu se nametnula uloga tzv. “visoke osmice”. Bio je to novi list udžbenika koji je Jurić morao okrenuti i još jednom brzo usvojiti, boreći se, između ostalih, i s Basselom Jradijem za rotacijsku ulogu na toj poziciji. Onoj s koje je ove subote ‘izdominirao’ Rijeku.

On sam kaže da se još uvijek privikava na tu ulogu, ali pritom već osjeća koliko je dobio na kreativnosti u međuprostoru, kao i koliko mu koristi to prebacivanje s pozicije na poziciju. Napominje i da je nakon utakmice protiv Rijeke sjeo s članovima stožera kako bi proanalizirao svoju igru, utvrdivši da je moglo to biti “barem još 20 posto bolje”, što samo potvrđuje koliko ne dopušta da ga naslovnice i hvalospjevi odvrate od temeljnog cilja, a to je vlastiti napredak.

“Ako jedan igrač ne ‘klapa’ taktički, mi ispadamo svi”, kaže Jurić. “Ideja ima puno, ali na kraju dana se sve svodi na sustav i igru u oba smjera.”

Najveća vrijednost njegova probijanja nije isključivo da se dokaže važnost dopunske selekcije iz lokalnog bazena. Naravno da je za klubove uvijek dobro vidjeti kada lokalac koji očito nosi klub u srcu dospije do velike scene nakon dovođenja iz niželigaške sjene, ali u ovakvim pričama je podjednako bitna i perspektiva igrača koji neće pasti pred izazovom, već krenuti ravno na njega. Jurić je možda u klub stigao kao sirov “skladištar” s jako ograničenim spektrom kvaliteta, ali je doveden na temelju ideje što se od njega u konačnici može dobiti. I sada se to počinje isplaćivati.

xxx

Prema InStatu, u prošlom je kolu daleko najviše izglednih prilika za gol stvorila Lokomotiva (15), zatim Hajduk (osam), a nitko drugi više od pet. Rijeka nije stvorila niti jednu šansu. Lokomotiva je imala i najviše udaraca na gol (25, od čega devet unutar okvira gola), a Rijeka najmanje (dva, nijedan unutar okvira). Hajduk je imao najviši postotak posjeda lopte (63,8 posto) i, zajedno s Lokomotivom, najviši postotak točnosti dodavanja (83 posto; najmanje Gorica 71 posto). Lokomotiva je uputila najveći broj lopti u suparnički šesnaesterac (49, od čega 29 točnih), kao i centaršutova (20, od kojih osam točnih) te daleko najviše ključnih dodavanja (34, od čega 23 točna).

U sve tri ove kategorije na samom dnu je završila Rijeka, s osam dodavanja u suparnički kazneni prostor (dva točna), četiri netočna centaršuta i tek jednim ostvarenim ključnim dodavanjem iz šest pokušaja. Za usporedbu, njen suparnik Hajduk imao je 36 dodavanja u suparnički šesnaesterac (14 točnih), 19 centaršutova (četiri točna) i devet ključnih dodavanja iz 21 pokušaja.

Spomenimo i to da se Hajduk s ovim kolom izjednačio s Rijekom po broju pojavljivanja njegovih igrača u tjednim momčadima kola — oba kluba ih imaju po 53. Daleko prvi po tome je Dinamo s 85, Osijek ima 38, Lokomotiva 35, a Gorica, kao preostali kandidat za Europu, tek 16.

Lokomotivin Myrto Uzuni kreirao je najviše izglednih prilika za pogodak (četiri), a njegovi suigrači na vrhu su još nekoliko kategorija: Dejan Radonjić najviše je puta pucao (sedam, od čega triput unutar okvira gola), Lirim Kastrati imao najviše pokušaja (12) i realiziranih (sedam) ključnih dodavanja, Domagoj Drožđek najviše točnih centaršutova (tri iz šest pokušaja), Luka Ivanušec najviše dodavanja u suparnički kazneni prostor (7/12), dok je Ante Majstorović osvojio najviše lopti od svih u prethodnom kolu (17). Kastrati i Ivanušec usto predvode listu driblera, s 11/17 i 9/10 uspjelih driblinga. Kao kuriozitet spomenimo da je Rudešov Joao Marques čak 21 put startao na loptu, ali ju je u tek osam od tih pokušaja uspio oduzeti.

Prvi ‘ispod crte’ ovaj put su Oleksandr Svatok (Hajduk), Dino Perić (Dinamo), Denis Kolinger (Lokomotiva), Nikola Moro (Dinamo) i Darko Nejašmić (Hajduk).

Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 4-3-1-2.

Dominik Livaković (288), Dinamo

Tri obrane, sačuvana mreža; 1/1 pokupljen centaršut ili presječeno suparničko dodavanje, točnih pasova 23/37. Treći put ove sezone u Momčadi kola.

Sadegh Moharrami (305), Dinamo

Dodavanja 49/58 (1/1 u suparnički šesnaesterac), dueli 6/10, driblinzi 1/2, startovi na loptu 2/2, devet presječenih suparničkih dodavanja. Već osmi put u Momčadi kola, čime se na vrhu liste izjednačio s Rijekinim Domagojem Pavičićem.

Ardian Ismajli (374), Hajduk

Peti put u idealnih 11, prvi put Igrač kola. Najviše točnih dodavanja od svih u proteklom kolu (72/80); dobivenih duela 13/14, uspjelih driblinga 2/2, uspješnih startova 4/4, osam presječenih suparničkih dodavanja.

Andrej Šimunec (324), Inter Zaprešić

I on je već peti put u ovom izboru. Dvaput pucao, jednom unutar okvira gola i taj je zabio; dodavanja 41/48 (1/1 ključno, 1/1 u suparničkih 16m), dueli 12/16, driblinzi 1/1, sedam presječenih suparničkih dodavanja.

Mario Šitum (304), Dinamo

Osvojio 14 ‘ničijih’ lopti, od kojih dvije na suparničkoj polovici terena — nitko nije više Dodao 67/74 puta točno (0/1 u suparničkih 16m), dobio 13/18 duela, 2/2 driblinga, 3/4 starta na loptu i sedam puta presjekao dodavanje, jednom na suparničkoj polovici. Treći put u idealnih 11.

Stanko Jurić (348), Hajduk

Kreirao tri izgledne prilike za gol, triput pucao (jednom unutar okvira gola, dvaput u sam okvir), jednom zabio i jednom asistirao za 65 minuta provedenih na terenu. Dodavanja 23/29 (3/4 ključna, 2/2 u suparničkih 16m), dueli 8/16, driblinzi 1/2, startovi 2/5, tri presječene lopte (jedna na suparničkoj polovici). Drugi put u Momčadi kola.

Luka Ivanušec (308), Lokomotiva

Dodavanja 62/72 (ključna 2/2, u suparničkih 16m 7/12), dueli 12/17, driblinzi 9/10, startovi 1/2, tri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), jedan udarac. Četvrti put u Momčadi kola.

Hamza Barry (314), Hajduk

Peti put u ovom izboru. Osvojio 10 ‘ničijih’ lopti, od kojih pet na suparničkoj polovici, jednom pucao i zabio. Dodavanja 61/69 (0/1 ključno, 0/1 u suparničkih 16m), dueli 9/14, driblinzi 1/1, startovi 5/7, tri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici).

Mijo Caktaš (364), Hajduk

Šesti put u Momčadi kola, najviše među hajdukovcima. Dva gola iz četiri udarca (tri unutar okvira gola); dodavanja 31/38 (0/2 ključna, 2/6 u suparničkih 16m), dueli 4/14, driblinzi 1/4, startovi 2/4, četiri presječena dodavanja (dva na suparničkoj polovici).

Lirim Kastrati (307), Lokomotiva

Dobio najviše duela na zemlji od svih u proteklom kolu (16/29; ukupno dueli 16/30) i zabilježio najviše uspjelih driblinga (11/17). Dvaput pucao (jednom unutar okvira gola), kreirao tri izgledne prilike za gol, točno dodao 27/39 puta (ključna dodavanja 7/12, u 16m 5/8), uspješno startao 3/4 puta, presjekao četiri suparnička dodavanja i osvojio osam ‘ničijih’ lopti (pet na suparničkoj polovici). Drugi put u Momčadi kola.

Tomislav Štrkalj (297), Rudeš

Triput pucao, dvaput unutar okvira gola, jednom u mrežu. Dodavanja 21/23 (2/3 ključna, 2/2 u 16m), dueli 6/24, driblinzi 3/7, dvije presječene lopte, obje na suparničkoj polovici. Prvi put u Momčadi kola.

Ne propusti top članke