Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

HNL Igrač jeseni: Filip Benković

Mladi Dinamov stoper statistički je najuspješniji igrač polusezone

Zadnja izmjena: 21. prosinca 2017. Jurica Galoic/PIXSELL

Kada biste nekome trebali u što kraćim crtama objasniti Dinamov poslovni model bila bi dovoljna samo jedna fotografija.

Kako Dinamo funkcionira sve do danas najbolje ostaje oslikano u onoj već kultnoj fotografiji kada je Alen Halilović uhvaćen u kadru sa Zlatanom Ibrahimovićem. Donedavni izbornik reprezentacije i tadašnji Dinamov trener Ante Čačić uveo je Halilovića – koji je za potrebe tog ulaska povučen iz U-17 reprezentacije – u 90. minuti kako bi svijetu prikazao novo tinejdžersko čudo iz maksimirske tvornice talenata. Na tribinama je ulazak tog novog igračkog čuda pratilo tek negdje između 7 i 8 tisuća gledatelja, a ljude na tribine nije mogao privući ni PSG u kojem je Carlo Ancelotti imao zvijezde kao što su Zlatan, Javier Pastore, Marco Verratti i Thiago Silva.

Za svaki drugi klub na kugli zemaljskoj, napuniti samo četvrtinu tribina na takvoj utakmici bio bi teški poslovni poraz. Dinamu je bilo zapravo svejedno, fokus je bio na tome da netko od prisutnih fotografa  u pažljivo planirani kadar zapravo i uhvati baš Ibrahimovića i Halilovića, kojem je jedini sprint na utakmici bio onaj prema Zlatanu nakon što je sudac odsvirao kraj. Dinamov poslovni model se ionako ne odnosi na publiku nego na stavljanje igrača u izlog. Ulaganjem i forsiranjem mladih talenata klub dolazi u poziciju da te talente može prodati za veliku lovu na čisti potencijal.

Izuzmemo li sitnice poput off shore računa i žrtvovanja ikakvih šansi za rezultat u Europi podređivanjem momčadi promociji nedorasle, ali ludo talentirane djece – u teoriji je to sasvim legitiman način poslovanja i vođenja kluba. Praksa je ta koja se često pokaže kontraproduktivnom.

Ne treba dalje od primjera koji je pružio upravo Alen Halilović, ali i njegov nasljednik Ante Ćorić. Obojica su bili dominantni omladinski igrači, nevjerojatnog talenta i visokog potencijala. Zapravo, uz svo dužno poštovanje svim ostalima, Hrvatska vjerojatno nikada nije imala igrače koji su sa 16 godina nudili toliko uzbudljiv talenat kao što su njih dvojica. Kako bi ih se učinilo što privlačnijima na tržištu, gurani su u momčad koja se potpuno podređivala njima. Bili su centralne figure u kojima se sve namještalo kako bi oni mogli pokazati svoj potencijal s potezom-dva bez da ih se razvijalo kao igrače. Dok su stajali u izlogu, zapravo su stagnirali i – sasvim paradoksalno – rušili sami sebi cijenu jer je sve očitije postajalo kako i dalje igraju juniorski nogomet. Neozbiljni, neaktivni, nemoćni u duelu davali su dvije minute genijalnosti i 88 minuta statiranja na terenu.

Nikad nije bio projekt

Još postoji sasvim solidna šansa da netko uloži velike novce u Antu Ćorića. Dečko ima rijedak nogometni dar i u doba sveopće inflacije netko može iskrcati dobre novce nadajući se da je ostalo dovoljno vremena da pohvata sve ono što nije stigao naučiti, jer visoki potencijal koji se ne može naučiti itekako ima.

Međutim, najvrjedniji eksponat kojeg u Dinamu imaju je Filip Benković i to – između ostalog – jer nikad nije bio projekt kluba.

Čudno je to kako još nitko nije primijetio kako se takvim odnosom radi medvjeđa usluga i igračima, ali i klubu. Luka Modrić je karijeru započinjao po posudbama, tražeći put u Dinamovu početnu postavu preko Zrinjskog i Intera; Marko Pjaca se iznova dokazivao u Lokomotivi, Eduardo je eksplodirao na posudbi u Zaprešiću, a Marko Rog je doveden iz RNK Splita. Od četiri najskuplja transfera nitko nije uživao protekciju kakvu imaju pravi klupski projekti.

Nema je ni Filip Benković. Za početak, velik dio priče leži u tome da nije odmah htio potpisati profesionalni ugovor. Zaradio je zato suspenziju zbog koje je propustio čitavu polusezonu, a vratio se u kadar tek kad je potpisao ugovor. Dakle, nije ga se guralo ulascima u 90. za sliku sa Zlatanom i u gradskim ‘derbijima’ s Lokomotivom, nego se morao zaista sam izboriti za svoju poziciju.

Zapravo, Dinamo od Vedrana Ćorluke nije imao takvog igrača

Druga stvar se svodi na to da njegova pozicija jednostavno ne dopušta statiranje i juniorski nogomet, traži ozbiljnost i kvalitetu i tu nikakva protekcija nema učinka. Njegova je cijena zasnovana i na visokom potencijalu, ali prije svega na kvaliteti igre. Ne samo da je najvrjedniji, nego je i najbolji igrač Dinama.

Osim toga, on je statistički najbolji igrač polusezone po podacima koje Telesportu omogućava InStat. Ne samo da je osam puta bio u momčadi kola, nego je na – istina, pomalo zagužvanom – vrhu ljestvice InStat indexa prvi s 288 bodova.

Pouzdan i racionalan

Biti stoper u današnjem nogometu je mnogo zahtjevnije nego je to bilo prije 20-ak godina. Danas se uz standardne stoperske kvalitete traži i tehnička potkovanost, ali i sposobnost da igrač igra visoko, daleko od povoljne zone vlastitog kaznenog prostora. Benković je apsolutno prilagođen modernim zahtjevima pozicije.  Ima dar percepcije i zaista vidi igru, ispravno čita događanja na terenu i radi strašno malo pogrešaka za igrača njegovih godina. Dominantan dojam koji ostavlja potvrđuje i statistika.

Presjekao je 107 lopti, od čega tri na suparničkoj polovici, što je podatak koji zahtjeva dodatno tumačenje. Za početak, Dinamo ima dominaciju u posjedu, malo je suparnika koji izađu s loptom i dodavanjima koja Benković uopće može presjeći. Druga stvar je da u partnerstvu s Leonardom Sigalijem on čuva leđa Argentincu, koji puno agresivnije izlazi u pritisak. Dok Sigali riskira – što u duelu, što u presijecanju – Benković je taj koji kontrolira liniju i prostor koji ostaje iza njega. Dominacija Sigalija i njega u povratku pod kontrolu ‘slobodnih posjeda’ (nešto za što nemamo adekvatni prijevod, a engleski izraz je ‘ball recovery‘) razumljiva je i posve očekivana zbog količine lopti koje suparnici napucaju u čišćenju opasnosti i ne predstavlja vrijedan podatak za ocjenu njegove igračke kvalitete.

Vrijedna je činjenica da ima čak 821 točno dodavanje, što ga stavlja na 10. mjesto u ligi. Tehnički je potkovan i potpuno smiren na lopti, ima 90 posto točnosti dodavanja, može organizirati i voditi igru, tako da je iznimno važna figura u Dinamovom otvaranju igre. Još važnije, to je kvaliteta koja je nužna u današnjem nogometu. Stoper koji ne može igrati i u kojeg se ne možete pouzdati u izgradnji napada najčešće gubi vrijednost.

Osim učinkovitosti u dodavanjima, učinkovit je i u drugim segmentima igre. U prosjeku ima 13 duela po utakmici i dobiva njih 79 posto, ima 2,1 klizeći start i uspješan je u 77 posto pokušaja, ne pokušava driblinge i općenito radi iznimno malo pogrešaka za tako mladog igrača. Radi malo prekršaja, tek jedan po utakmici, iako suci prema njemu zaista imaju blaži kriterij. Stoperi, koji sazrijevaju kasnije jer moraju učiti predviđati akcije protivnika na velikom uzorku, moraju davati sigurnost momčadi, a Benković je toliko racionalan u svojoj igri da to radi bez ikakvih problema.

Jedini upitnik – ozljede

Najbolji segment njegove igre su zračni dueli u kojima je zbilja dominantan. Kad je lopta u zraku, Benković je jednostavno nenadmašan. Od 108 zračnih duela u kojima je sudjelovao dobio je čak 89, što je učinak od 82 posto. Među 20 najboljih skakača lige gotovo da nema konkurenciju jer rijetki su i igrači koji imaju po 70-ak posto. Imati više od 80 posto na ovakvom uzorku je zaista dominantno i vrlo dojmljivo. Takva dominacija ga čini i iznimno opasnim skakačem u prekidima, što je dokazao i važnim golovima, kao što je onaj Hajduku na Poljudu ili u U21 reprezentaciji protiv Bjelorusije. Tajming skoka, osjećaj za prostor, njegova fizička snaga i visina, kao i trzaj glavom, čine ga odličnim adutom za prekide i napadački skok.

Dinamo je napravio nekoliko stoperskih transfera. Iz kluba su za sasvim pristojan novac otišli Dejan Lovren, Tin Jedvaj i Jozo Šimunović, ali svi oni su imali puno povoljniji kontekst, jer su uz sebe imali starijeg i iskusnijeg igrača koji ih je korigirao. Benković je taj koji korigira Sigalija i kojem čuva leđa. Iako su Jedvaj i Lovren imali visok potencijal, posebno na račun fizičkih kapaciteta, nisu imali ovu zrelost kojom u reakcijama odiše Benković. Zapravo, Dinamo od Vedrana Ćorluke nije imao takvog igrača.

O visoko podignutim kriterijima dovoljno govori činjenica kako je najveća zamjerka manjak točnosti dijagonala. Pregled igre ima, tehničku kvalitetu ima, trebao bi češće preuzimati odgovornost i prebacivati težište igre prema suprotnom krilu kada dobije povratnu loptu. Jedini upitnik nad Benkovićevom karijerom jest činjenica da njegov stil igre mora donijeti ozljede. Već je prošao probleme s tetivama i gležnjevima, a tek je počeo s ozbiljnim opterećenjem.

Biti igrač polusezone s tek 20 godina nije uopće mala stvar. Za razliku od njegovih vršnjaka koji su transfer čekali u statusu projekta kluba, Benković je svoje mjesto u izlogu zaradio kvalitetom igre i zato njegova vrijednost može samo rasti.

Veliku statističku ‘inventuru’ HNL-a, kao i idealnih 11 po statističkom učinku u jesenskom dijelu sezone, potražite sutra na Telesportu

Ne propusti top članke