Samo dva kluba HNL-a ove sezone nisu mijenjala trenera — Goran Tomić je odradio cijelu sezonu u Lokomotivi, kao i Ivan Prelec u Istri, gdje je, doduše, i sam bio na rubu odlaska sredinom sezone. U praksi to znači da ova ‘inventura’ momčadske statistike neće nužno odražavati jasan trenerski potpis jer se naprosto izmijenilo toliko trenera da su momčadi do svojih brojki došle igrajući pod različitim stilovima i tražeći različite stvari na terenu.
Možda najbolji primjer je Dinamo, koji su do naslova vodila trojica trenera, svaki sa svojim specifičnostima koje su se utopile u prosjek konačnom zbroju. U većini slučajeva smjena trenera donijela je toliki zaokret u igri da usporedba na razini cijele sezone ne bi imala puno zajedničkog s aktualnim stanjem. Zato u ovom pregledu nećete naći niti grafike koje bi takvo što prikazivale.
Treba naglasiti kako ovogodišnja inventura nije potpuna. Susret Osijeka i Lokomotive u 18. kolu prvenstva odigran 8. prosinca obilježila je magla koja je bila toliko gusta da u izravnom prijenosu niste mogli vidjeti kretanje lopte niti igrača. Zbog toga InStat naprosto nije mogao odraditi pouzdanu i potpunu analizu utakmice. S obzirom na to da je Osijek dobio taj susret 4-0, lako je moguće da bi tadašnja Momčad kola obilovala njegovim igračima, tako da idealnih 11 za to kolo nismo ni sastavili jer se postavilo pitanje relevantnosti takvog izbora s obzirom na to da nam je nedostajala petina podataka. Na većem uzorku jedna neanalizirana utakmica ne stvara toliki problem — Osijeku i Lokomotivi nedostaje samo 2,7 posto podataka, a cijeloj sezoni 0,5 posto podataka, tako da je i bez te jedne utakmice imamo relevantan uzorak.
Stoga počnimo.
Dinamu bi bilo dosta 1:0 i onda se utakmica završavala na rutinu. Hajduku nije problem nedostatak srčanosti ili agresivnosti, nego manjak strukture u svim fazama
Dinamo je zabio najviše. U 36 kola utrpao je 62 gola, ali to nije bilo toliko dominantno. Hajduk je imao 60, Rijeka 58, Lokomotiva 57. Od 62 postignuta gola, Dinamo je 56 dao iz kaznenog prostora, a njegovih pet posto golova izvan kaznenog prostora je najmanje u ligi, jer posjek je 14 posto. Gorica strši kao iznimka u suprotnu stranu. Od ukupno 44 gola, čak 11 je zabila izvan kaznenog prostora, što slobodno možemo nazvati “Efektom Kristijana Lovrića”. Uz Goricu, koja je zabila 25 posto svojih golova udarcima izvana, opasan u udarcima izvan kaznenog prostora je bio i Varaždin koji je tako zabio 24 posto svojih golova.
Zanimljivo je proučiti i odakle i na koji način koje momčadi zabijaju. Lokomotiva je najviše orijentirana na jednu stranu. Recimo, Dinamo je zabio 28 posto golova napadajući s lijeve strane, 47 posto kroz centar i 26 posto preko desne. Hajduk je s lijeva prema desno zabio 20-50-30, Gorica 35-39-26. Lokomotiva je zabila čak 51 posto svojih golova s desne strane, na kojoj igraju Lirim Kastrati i Fran Karačić, a onda je tome dodala 21 posto iz sredine i 28 posto na lijevoj strani. I Osijek je ‘nagnut’, on je 42 posto svojih golova zabio s lijeve strane.
Rutinski Dinamo
Po načinu postizanja golova najviše se ističe Slaven Belupo. Momčad Tomislava Stipića zabila je samo 14 posto svojih golova iz igre u kontranapadima. Prosjek lige je 36 posto — toliko otprilike ima Dinamo (36 posto), Lokomotiva i Rijeka po 31 posto. Slaven Belupo, koji je završio kao sedmi na ljestvici i za koji bi bilo logično da kažnjava suparnike kroz tranziciju, čak je 86 posto svojih golova iz igre zabio u postavljenom napadu, a samo 14 posto u kontrama, što svjedoči o tome da Slaven nije igrao kao mala momčad. Recimo, Varaždin je 50 posto svojih golova zabio iz kontre, a Istra 42 posto svojih.
Kad se radi o golovima iz prekida, tu je na vrhu Hajduk, koji je trećinu od svojih 60 golova zabio tako. Uvođenje VAR-a je najviše godilo upravo Hajduku jer je gledanjem snimki ukinuto dosta “slobodnog sudačkog uvjerenja” tako da su Bijeli izborili čak 13 kaznenih udaraca, od čega su zabili 11.
Ove godine nije bilo ekstrema poput prošlogodišnjeg Osijeka koji je 48 posto svojih golova utrpao iz prekida. Slaven je manjak golova iz kontre nadoknadio prekidima i s 38 posto je prvi u ligi. Možda treba istaknuti Dinamo koji je zabio 15 golova iz prekida, od čega čak devet nakon udaraca iz kuta. Taj dio dominacije nakon kornera je osobito karakterističan za eru Nenada Bjelice.
Dinamo je uvjerljivo osvojio naslov, ali nije imao dominantan napad; bio je tek dva gola udaljen od Hajduka, četiri od Rijeke i pet od Lokomotive. S obzirom na bodovnu prednost na ljestvici, to može značiti samo jedno — Dinamo je imao sjajnu obranu.
U 36 odigranih kola Dinamo je primio samo 20 golova. Od tih 20, čak devet je primio od 75. do 90. minute, kada su pobjede često bile osigurane. Dapače, od 20 golova Dinamo je primio devet u zadnjih 10 utakmica, u onima koje su vodili Zoran Mamić i Igor Jovićević. Kad uzmete u obzir da je Bjelica u 26 kola primio 11 golova, onda je jasno da je ovo naslov koji je došao ponajprije zbog dominantne obrane. Ponekad je Dinamo bilo dosadno za gledati jer je Bjeličina momčad imala to samopouzdanje koje joj je govorilo da ne može primiti gol i na 1:0 je često umrtvila utakmicu, ali često je bilo upravo tako. Dinamu bi u pravilu bilo dosta 1:0 i onda se kod Bjelice utakmica završavala na rutinu.
Kod ostalih nema ništa previše neobično za prijaviti u sektoru primljenih golova. Istra je neuobičajeno puno golova primala u prvih 15 minuta utakmice — čak 11 komada, što je najviše u ligi — a Rijeka u zadnjih 15 minuta, čak 14. To nije najviše u ligi, najviše je primila opet Istra sa 16 komada, ali s obzirom da je to je trećina golova koje je Rijeka ukupno primila, vrijedi istaknuti kao potencijalni problem. Iako je Istra najviše primila u prvih i zadnjih 15 minuta utakmice, najviše golova je inkasirao Inter iz Zaprešića koji je primio čak 72 gola, što je rezultat u rangu prošlogodišnjeg Rudeša i znak da još uvijek tražimo 10. klub HNL-a koji se neće raspasti u pola sezone.
Lopta u opasnoj zoni
Dinamo je imao i najduže napade u kojima je zabijao gol, trajali su u prosjeku 23,9 sekundi i u prosjeku uključivali 7,1 dodavanja. Varaždin je na drugom kraju spektra, prosječni napadi u situacijama u kojima je zabijao golove su trajali samo sedam sekundi, a golovima je prethodio samo 1,81 dodavanja. Jasno, tu su uračunata četiri gola iz kaznenog udarca prije kojih je bilo nula dodavanja, gol iz slobodnog udarca prije kojeg je bilo nula dodavanja i tri gola nakon kornera prije kojih je bilo po jedno dodavanje, ali i kad to uzmete u obzir, svejedno ova brojka od prosječno 1,81 dodavanja prije gola jasno pokazuje kako je igrao Varaždin, pogotovo otkako ga je preuzeo Samir Toplak.
Dinamo je imao i najviši postotak posjeda lopte, u prosjeku 31 minutu i 55 sekundi. Otkad je Valdas Dambrauskas preuzeo Goricu, momčad igra dosta proaktivnije, tako da više nije zadnja u posjedu lopte i sada je tu čast preuzeo Varaždin sa 23 minute i 43 sekunde, ali razlika između Varaždina na 10. mjestu i Gorice na sedmom je minimalna; ta dva kluba te Istra i Inter su se zbili u tek 30-ak sekundi. S druge strane, Hajduk ima tek peti posjed lopte — doduše, razlika između Rijeke, Osijeka i Hajduka je samo pet sekundi; Rijeka loptu u prosjeku drži 28 minuta i 45 sekundi čisto vremena, Osijek 28:42, a Hajduk 28:40.
Hajduk, međutim, ima najviše ulazaka u suparnički kazneni prostor. U prosjeku u suparnički šesnaesterac dolazi 19 puta po utakmici i u 17 posto vlastitih posjeda, što svjedoči o dosta direktnoj igri. Dinamo, primjerice, u napadačku četvrtinu terena s loptom dolazi više nego Hajduk, u čak 45 posto slučajeva prenese loptu do opasne zone, ali rjeđe ulazi u sam kazneni prostor.
Dinamo ima najviše dodavanja, u prosjeku 483/571 po utakmici i najviše pokušanih ključnih dodavanja (16). Ta dodavanja su u prosjeku najkraća, a Dambrauskas je promijenio stil igre tako da Gorica više nije zadnja ni u ovoj kategoriji. Nakon što je držala tu poziciju cijelu prošlu i veći dio ove sezone, na kraju je završila predzadnja s nekoliko dodavanja više od Varaždina koji drži fenjer, ali Gorica još uvijek ima u prosjeku najduža dodavanja u ligi, što je ostatak navike da se preskače igra i da se bori za drugu loptu.
S obzirom na to da je Hajduk najčešće u suparničkom kaznenom prostoru, onda je sasvim logično da ima i najviše dodavanja u šesnaesterac. Zanimljivo, najbolji u cijeloj ligi u toj kategoriji je bio Josip Juranović kojeg su Hajdukovi navijači često kritizirali da je loš dodavač. On je imao 171 točno dodavanje u kazneni prostor i postotak od 58 posto, a prvi iza njega su Osijekov Petar Bočkaj sa 119 dodavanja i 46 posto te Damian Kądzior sa 112 dodavanja u kazneni prostor i 42 posto točnosti. S obzirom na to da je Juranović imao i 39 posto točnosti centaršuta, što je bilo najviše u ligi (za usporedbu, Kądzior ima 31 posto, Kastrati 22 posto, Karačić 24 posto, Danijel Štefulj 23 posto, a prvi do Juranovića je Bočkaj s 36 posto), bit će zanimljivo vidjeti kako će ga Hajduk zamijeniti u dolascima u kazneni prostor, barem na ovakav način.
Razbijanje mitova
Bitan indikator kvalitete momčadske igre je prosječna brzina točnih dodavanja u minuti posjeda; pomoću tog podatka mogu se donositi zaključci o tome koliko brzo igra koja momčad te koliko se uređenost opcija u posjedu odražava na tečnost igre i dinamičnost — jer ako znaš gdje ideš, onda možeš brzo predati loptu. Dinamo je tu prvi s 15,1 točnim dodavanjem u minuti, Rijeka je druga, Lokomotiva treća, a Hajduk i Osijek se trebaju zabrinuti jer su nešto ispod prosjeka lige koji iznosi 13,9 točnih dodavanja u minuti posjeda. Hajduk je šesti s istim rezultatom kao peti Slaven Belupo i sedma Istra, a Osijek je tek osmi. Za klubove koji pretendiraju na europska natjecanja, to je jako loš rezultat i indikator da neke stvari ne štimaju u igri s loptom.
Kad je riječ o duelima, tu je Lokomotiva najdominantnija. Lokosi se ne nalaze u najviše duela, Varaždin ima 175 duela po utakmici što je najviše u ligi, ali Lokomotiva je s 52 posto najuspješnija, a posebno je dominantna u obrambenim duelima u kojima uzima 58 posto.
Tu InStat opet ima zanimljivu metriku. Indeks intenziteta duela u obzir uzima broj duela i presječenih lopti neke momčadi po minuti suparničkog posjeda, kako bi se vidjelo kako se momčad ponaša kad nema loptu. Tu je Hajduk uvjerljivo prvi sa 9,7 duela i presječenih lopti po minuti suparničkog posjeda, debelo iznad 8,4 koliko je prosjek lige. To pokazuje da Hajduku nije problem nedostatak srčanosti ili agresivnosti u duel igri, nego manjak strukture u svim fazama igre.
Za kraj smo ostavili momčadski InStat Index, algoritam koji nije baziran na rezultatu nego na uspješnosti svih akcija koje momčad radi na terenu — bilo napadačkih ili obrambenih — skalira ih s obzirom na suparnika na drugoj strani i koji dosta vjerno prati prvenstvenu ljestvicu, lišen bilo kakvog konteksta ili subjektivnog dojma. Dinamo je prvi s Indexom 257, Lokomotiva druga 248, Rijeka ima 247, Osijek 246, Hajduk 244, Gorica 235, Slaven Belupo 234, Inter 225, Varaždin 224 i Istra kao posljednja s InStat Indexom 218. Prelecova momčad teži igri i radi puno akcija, ali je u njima brutalno neefikasna.
S obzirom na to da sezona počinje već za desetak dana, ovaj pregled može biti orijentir vezan uz to gdje je koja momčad; koliko je Gorica opasna izvana, kako Varaždin do rezultata dolazi iz kontre i koliko je Dinamo pod Bjelicom bio nevjerojatno dobar u obrani. Također, može razbiti određene mitove — tipa onaj o beskrvnom Hajduku kojem je najveći problem Juranović koji ne zna centrirati; ili o neugodnom Slaven Belupu koji vreba u kontrama; ili o Osijeku koji igra dobro prema naprijed, ali nema sreće u najvažnijim trenucima.
Na velikom uzorku, statistika uvijek ispriča svoju priču.
