Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

HNL Inventura: Kako se igralo

Telesport i InStat donose detaljni statistički pregled sezone

Zadnja izmjena: 29. svibnja 2019. Luka Stanzl/PIXSELL

Nakon što je prošle godine Dinamo u jednoj bizarnoj sezoni promijenio četvoricu trenera, na kraju je na klupu sjeo Nenad Bjelica i, barem službeno, osvojio svoj prvi naslov prvaka u HNL-u. Ove je godine tu titulu obranio, ali je u svom prvom pravom naslovu pokazao kako postoji značajna razlika u prikazanom u odnosu na prošlu sezonu — razlika jasna i u ovoj našoj statističkoj inventuri HNL-a, u čijem prvom dijelu ćemo se fokusirati na momčadski kontekst, prema podacima koje je vodio InStat.

Prošlogodišnji Dinamo osvojio je titulu prvaka tako što je skupio 73 boda, što je tek 67 posto ukupnih bodova. Bio je to drugi najlošiji prvak ikad, gori je bio samo Hajduk 2004./05., one sezone kad je Dinamo igrao “ligu za bedaka”.

Ovogodišnji je Dinamo, ovaj koji je zapravo Bjeličin, na drugoj strani spektra. Prvi put otkad se igra ‘liga 10’ prvak je osvojio preko 90 bodova, a ovogodišnjih 85 posto osvojenih bodova je treći najbolji rezultat u povijesti HNL-a. Više je osvojio samo Dinamo iz sezone 1996./97. i onaj iz sezone 2006./07.

Samim time, logično je da se iza ovako dominantne sezone kriju i dominantne brojke, posebno one postignutih i primljenih golova.

Dinamo je zabio najviše – ukupno 74 ili 2,05 pogodaka po utakmici. S druge strane, imao je i najbolju obranu i primio je tek 20 golova, što je 0,55 po utakmici. Rudeš je, pak, dao tek pomalo tužnih 26 golova, ali s 80 koliko je primio ipak nema titulu najlošije obrane — ta neslavna titula pripada Interu, koji je inkasirao čak 84 komada u sezoni i svejedno je — zbog činjenice da Hrvatska naprosto nema 10 nogometnih klubova — ostao u ligi bez puno stresa, iako uz najgoru obranu ima i treći najlošiji napad.

Međutim, puno zanimljivije je proučiti na koji način koja momčad daje svoje golove.

Osijek ovisi o prekidima, Gorica igra bez lopte i forsira kontre, Hajduk igra s loptom, Bišćan je prilagodio Rijekin stil, a Dinamo je konstantan u svim segmentima

Dinamo, Rijeka i Hajduk svoje distribuiraju po kategorijama na prilično uobičajen način. Otprilike pola golova pada iz postavljenog napada, nešto manje od 20 posto iz tranzicije i kontre, a 30-ak posto ih dolazi iz prekida, što je otprilike standard i za europske klubove.

Prvi ekstrem na koji nailazimo je Osijek. U tekućoj sezoni je završio treći, a samo 36 posto golova je zabio iz postavljenog napada, dok je čak 48 posto utrpao iz prekida. To je brojka s kojom se u elitnim europskim ligama jedino donekle može usporediti prošlogodišnji West Bromwich Albion, koji je 47 posto svojih golova zabio iz prekida i završio zadnji na premierligaškoj ljestvici.

Ono što su za Osijek prekidi, za Goricu je tranzicija. Klub koji je ove sezone debitirao u Prvoj HNL iz postavljenih napada zabija 33 posto svojih golova, još 30 posto iz prekida, a čak 37 posto trpa iz tranzicije. Nije to toliki ekstrem kao što su Osijekovi prekidi, ali Gorica je ukupno u prvenstvu iz kontre zabila 21 gol, dok je prosjek lige 11, a Lokomotiva kao prvi pratitelj ima 15.

Zanimljivo je i kako klubovi daju golove po minutama.

Baš svi klubovi u HNL-u imaju više golova postignutih u drugom poluvremenu, a jedini koji ima donekle podjednak broj je Rijeka, koja je 34 zabila u prvom i 36 u drugom. Najplodonosnije razdoblje igre je ono između 60. i 75. minute — tu i Dinamo i Hajduk i Rijeka lome svoje utakmice jer u tom periodu zabijaju najviše svojih golova, između 22 i 25 posto.

Osijek i po ovoj kategoriji odskače od ovih s vrha, jer je čak dvije trećine golova zabio u drugom poluvremenu, dok je 28 posto golova dao u zadnjih 15 minuta utakmice. Međutim, po ovome je apsolutni rekorder Rudeš: on je čak 46 posto svojih golova zabio u zadnjih 15 minuta, a to nas navodi na zaključak da je onaj tužni učinak od 26 golova mogao biti još gori da se nisu događali ‘kozmetički’ golovi na kraju već riješenih utakmica.

Upravo zato InStat nudi druge podatke s kojima možemo zaključivati o stilu i kvaliteti igre.

Hajduk igra najaktivnije i u prosjeku ima najviše svih individualnih akcija (dodavanja, duela itd.) u utakmici — 914 s 78 posto uspješnosti. Drugi je Dinamo s 864 akcije i isto 78 posto uspješnosti, a treća Rijeka s 855 akcija i 77 posto uspješnosti, a onda brojke padaju do Gorice koja ima 696 akcija u prosjeku i tek 71 posto uspješnosti.

To se otprilike slaže i s vremenom posjeda lopte. Hajduk ima najviše loptu u nogama, 32 minute i 35 sekundi čistog posjeda po utakmici, a njegov prosječni posjed traje 15,2 sekunde.  Dinamo je drugi s 28:54 i prosječnim posjedom od 13,5 sekundi, Lokomotiva treća s 27:58 i 13,7 sekundi neprekinutog posjeda, a Gorica je zadnja s tek 20 minuta i 55 sekundi posjeda lopte po utakmici.

Logično, s većim posjedom dolazi i veći broj dodavanja. Hajduk ima 552 dodavanja u utakmici s 83 posto točnosti, ostatak poretka izgleda ovako: 2. Dinamo 501 (82 %), 3. Rijeka 493 (82 %), 4. Lokomotiva 476 (81 %), 5. Osijek 468 (81 %), 6. Inter 434 (80 %), 7. Istra 425 (80 %), 8. Slaven Belupo 420 (79 %), 9. Rudeš 379 (78 %), 10. Gorica 338 dodavanja (73 %). Isto tako, Gorica ima najduža prosječna dodavanja u ligi, a to onda, kombinirano s podacima o tome koliko zabija iz tranzicije, jasno govori o stilu igre.

Hajduk ima i najviše dodavanja u kazneni prostor po utakmici s 36, što ukazuje na to da mu treba pravo pojačanje u napadu, a Dinamo ima najviše ključnih dodavanja, što svjedoči o kvaliteti koju ima u veznom redu, najprije kroz Danija Olma koji stvari vidi i prije nego što se dogode.

Međutim, jedan strašno bitan indikator kvalitete momčadske igre je prosječna brzina točnih dodavanja u minuti posjeda. Pomoću tog podatka mogu se donositi zaključci o tome koliko brzo igra koja momčad te koliko se uređenost opcija u posjedu odražava na tečnost igre i dinamičnost. Tu je najbolja Rijeka s 14,5 dodavanja u minuti posjeda lopte, drugi je Dinamo s 14,1, treći Hajduk s 14,0, a Gorica je standardno na dnu s 11,7 točnih dodavanja po minuti posjeda.

Treba napomenuti da je na polusezoni Hajduk bio tek sedmi u ovom segmentu, puno bliži zadnjoj Gorici nego prvoj Rijeci. Imao je i tada Hajduk najviši postotak posjeda u ligi, ali nije znao što će s loptom i to sedmo mjesto je jako dobro ocrtavalo bezidejnost u igri i manjak ikakvih sistemskih rješenja u posjedu. Promjenom trenera se Hajdukova igra je postala puno tečnija, igra se brže i atraktivnije, a to se onda odrazilo i na hvatanje Rijeke i Dinama, s obzirom da je u ovoj polusezoni Hajduk broj točnih dodavanja po minuti posjeda dignuo na 15,7. — dakle, puno više i od lidera lige u toj kategoriji.

Dinamo osvaja najviše duela, čak 95 po utakmici. Osijek je drugi s 94, Hajduk treći s 91, a onda idu Rijeka, Lokomotiva i Inter s 90 duela po utakmici.

Dinamo je apsolutno nenadmašan po broju duela koje osvaja u svojoj prvoj trećini terena, gdje ima uspješnost od 71 posto — puno više od 64 posto, koliko je prosjek lige. Lokomotiva je najuspješnija u zračnim duelima (56 %), Dinamo je drugi (55%), a Rijeka i Osijek već imaju osjetno manjih 52 posto. Rijeka zato ima najviše driblinga, 22 po utakmici i 67 posto uspješnosti. Dinamo i Osijek imaju 20 driblinga po utakmici, Lokomotiva 19, a Hajduk 18.

Slaven Belupo ima 58 presječenih lopti po utakmici, Gorica 56, Rudeš 55, a Rijeka 52. Slaven ima 41 start na loptu po utakmici, što je najviše u ligi; Gorica je druga s 40, Istra treća s 39, a Rudeš četvrti s 38 startova po utakmici. Međutim, to je i očekivano jer logično je da će ekipe koje više vremena provedu braneći se imati više startova i presječenih lopti.

Zbog toga je bolji indikator obrane Indeks intenziteta duela, koji uzima broj duela i presječenih lopti po minuti suparničkog posjeda. Na taj način možemo mjeriti presing u koji ulaze momčadi i agresivnost da po izgubljenoj lopti uđu u reposjed.

Hajduk je tu uvjerljivo prvi, što pokazuje da nakon gubitka lopte ulazi u pritisak kako bi loptu dobio čim prije natrag. Još je uvjerljivije prvi uzmemo li u obzir da je u trenutku smjene Zorana Vulića bio peti s 9,3. Jasno, zbog tako riskantnog stila je zadnja linija pod dodatnim opterećenjem i Hajduk je ranjiv u kontrama. Suprotni je i primjer Igora Bišćana, koji je preuzeo Rijeku kada je ona bila prva po ovom parametru, ali se promjenom stila obrane i pasivnijim vraćanjem u zonu spustio na tek peto mjesto.

Iz svih ovih podataka lako dolazite do zaključka kakve su momčadi u ligi. Jasno je koliko Osijek ovisi o prekidima, kako Gorica igra bez lopte i forsira kontre, koliko Hajduk Siniše Oreščanina igra s loptom, kako je Bišćan prilagodio Rijekin stil i kako je ‘tajna’ Dinamova dominantnog naslova u tome što je konstantan u svim segmentima, bez previše amplituda.

I za kraj statističke inventure HNL-a, tu je momčadski InStat Index — ukupna brojka koja uzima sve prosječne akcije, skalira ih prema suparniku protiv kojeg je igrano i destilira u jednu brojku, lišen našeg dojma i bilo kakvog konteksta.

Ne propusti top članke