Nakon pregleda sezone u momčadskom kontekstu, donosimo vam popis najboljih driblera, dodavača ili onih koji rade najviše prekršaja. Tražimo tko je bio najbolji u duelima, tko je najviše oduzimao loptu i tko ima najbolji centaršut. Nalazimo zanimljivosti i prezentiramo vam statističke pikanterije kojima možete ispitivati prijatelje ili ih iskoristiti kao pitanje na pub kvizu.

I na kraju, baš kao što smo radili svako kolo, donosimo vam Momčad sezone po InStat Indexu, algoritmu koji vrednuje učinak nekog igrača s obzirom na više statističkih parametara koji se prate, ali uzimajući u obzir kontekst suparnika i učinak momčadi. Sve što smo mi napravili je odredili granicu od 50 posto odigranih utakmica kao uvjet ulaska u Momčad sezone kako bi izbjegli nelogičnu situaciju da u konačnom izboru budu slučajevi poput, recimo, Marija Budimira koji je odigrao tek 409 minuta u HNL-u iskoristivši ih kako bi zabio pet golova.

Pavičićeva uspješnost u driblinzima od 82 posto je nevjerojatna i svrstava ga u sam vrh u svim europskim ligama, čak i ako u obzir uzmemo kontekst pozicije

Pa krenimo baš od igrača koji su nosili titulu InStatova Igrača kola. Najviše takvih titula je osvojio Mijo Caktaš iz Hajduka i to čak četiri puta. Tri puta je InStat igrač kola bio Dinamov Mario Gavranović, a po dvaput su to napravili Ramon Mierez (Istra), Bruno Petković (Dinamo), Heber (Rijeka), Mirko Marić (Osijek) i Laszlo Kleinheisler (Osijek). Najviše pojavljivanja u momčadi kola imaju Caktaš, Dinamov Marko Lešković i Rijekin Domagoj Pavičić — sva trojica su se upisali po devet puta, a zanimljivo je da ni Pavičić ni Lešković nikad nisu bili najbolji igrači kola.

Na toj ljestvici pojavljivanja je, naravno, daleko prvi Dinamo, čiji su se igrači čak 97 puta upisali među idealnih 11 kola. Hajduk ih je imao 68, Rijeka 58, Osijek 57, a ostali su poredani ovako: 5. Lokomotiva 37, 6. Gorica 22, 7. Inter 21, 8. Slaven 19, 9. Istra 8, 10. Rudeš 4.

Golovi, asistencije, zaleđa, okviri gola…

Najviše golova imao je Caktaš, koji je na kraju brojio do 19, iza njega je s 18 bio Marić, pa Jakov Puljić iz Rijeke s 16, a 14 su zabili Łukasz Zwoliński (Gorica) i Komnen Andrić (Inter/Dinamo). Caktaš je tri svoja gola zabio iz kaznenog udarca, Marić i Puljić po dva, Zwoliński četiri, a Andrić je čak osam od svojih 14 golova zabio s bijele točke.

Najbolji asistent je Zoran Kvržić iz Rijeke koji ih je skupio 11, Puljić je uz 16 golova skupio i 10 asistencija, kao i Damian Kądzior iz Dinama, a Hajdukovi Ádám Gyurcsó i Jairo su skupili po osam asistencija.

Gužva je na vrhu u kategoriji igrača koji su sudjelovali u “napadima koji su završili golom“, kategoriji u kojoj InStat skuplja golove, asistencije i predasistencije. Tu Puljić, Marić i Caktaš imaju po 31, Jairo je četvrti s 30, a Zwoliński ima 29 takvih napada. Zanimljivo, svi osim Puljića su aktivno sudjelovali golom, asistencijom ili predasistencijom u više od pola golova svojih momčadi.

Golovi su i pogreške. Najviše pogrešaka prije gola je imao Erhun Obanor iz Rudeša s pomalo nevjerojatnih 18 grešaka koje su završile golom; iza njega je Julio César Rodríguez López iz Istre s 16, po 15 imaju Rudešov Renato Pantalon i Interov Antonio Bosec, a ovo ne baš laskavo društvo zatvara Vinko Međimorec iz Slaven Belupa s 14.

Golovi su i sreća. Najviše nesreće je imao Kristijan Lovrić iz Gorice, koji je čak osam puta pogodio okvir gola. Drugi je Dinamov Dani Olmo s pet, treći Stanko Jurić iz Hajduka s četiri, a top 5 zatvaraju Puljić te Lokomotivin Dejan Radonjić koji su stativu ili gredu pogodili po tri puta. U zaleđe je najviše puta uletio Zwoliński (37), drugi je Radonjić s 26 zaleđa, treći su Gavranović i Rijekin Antonio Mirko Čolak s 23, a peti je Gyurcsó s 21.

Udarci, dodavanja, centaršutovi…

Možda nije imao sreće s okvirom gola, ali Lovrić je najviše puta pucao prema suparničkim vratima — čak 98 puta, od čega 37 u okvir. Imajući na umu da je Lovrić dobar dio prvog dijela sezone bio u drugom planu, to znači da je na kraju imao ronaldovska 4,3 udarca po utakmici. Drugi je Radonjić s 82 udarca, od čega 36 u okvir — ali, kako je igrao puno više, to iznosi 2,6 po utakmici. Otprilike toliko po utakmici imaju i Zwoliński i Caktaš s 80 upućenih udaraca, od čega Zwoliński 41 u okvir, a Caktaš 38, dok top 5 zatvara Puljić s 78 udaraca, 37 u okvir i 3,5 po utakmici.

Najviše dodavanja ukupno u sezoni, čak 1.825, je napravio Mile Škorić iz Osijeka, a onda ga prate četiri Lokomotivina igrača. Denis Kolinger ima 1.797 dodavanja, Luka Ivanušec 1.776, Fran Karačić 1.752, a Ante Majstorović je skupio 1.736 dodavanja.

Kad se uzme prosječan broj dodavanja po utakmici, vode Hajdukovi stoperi Ardian Ismajli i Oleksandr Svatok sa 78 i 75 dodavanja, iza njih je Hrvoje Smolčić iz Rijeke koji je odigrao samo 454 minute – zbog čega nije uzet u konačni izbor za Momčad sezone – u kojima je skupio 70 dodavanja, a onda su opet dva hajdukovca, Borja López s 66 i Josip Juranović s 65 dodavanja po utakmici.

Najviše ključnih dodavanje je imao Jairo, 86 pokušanih i 40 uspješnih. Drugi je Marić s 82, treći Kvržić s 79 s otprilike jednakih 50-ak posto uspješnosti kao i Jairo. Za razliku od njih, četvrti Ivanušec na 64 upućena ima čak 37 uspješnih, što je jako dobar postotak točnosti ključnih dodavanja. Kao druga strana ekstrema je Lovrić, koji je pokušao 57 ključnih dodavanja, ali je točnih bilo samo 20 ili 35 posto. Za usporedbu, više uspješnih ključnih dodavanja od Lovrića ima 20. na listi Fran Tudor iz Hajduka ili 18. Karačić, koji imaju po 22 točna ključna dodavanja.

Najviše dodavanja u suparnički kazneni prostor ima Gyurcsó s 211, drugi je Ivanušec s 203, a odmah iza njega je Kądzior s 202. Top 5 još zatvaraju Jan Lecjaks, koji je igrajući za Dinamo i Lokomotivu dogurao do brojke 193, te Lovrić s 187 dodavanja u kazneni prostor.

Kao posljedica činjenice da je Lokomotivin trener Goran Tomić na raspolaganju imao jako malo igrača za rotiranje, u većini su kumulativnih kategorija prvi vrhu njegovi nogometaši. Tako je i u kategoriji centaršutova. Ligu predvodi Fran Karačić sa 136, iza njega je Lecjaks sa 113, a onda daleko iza njih dolazi ostatak lige koji predvodi Gyurcsó s 93 centaršuta, Marijan Čabraja iz Gorice s 89, Jairo s 88, a vrlo blizu ulaska u top 5 su bili Domagoj Bradarić iz Hajduka s 86, Kvržić s 85 i Alen Grgić iz Osijeka s 84 upućena centaršuta. Iako nije niti među 10 onih s najviše upućenih centaršuteva, treba istaknuti činjenicu da Damian Kądzior ima iznimno visokih 38 posto točnosti centaršuta, što je ga čini daleko najboljim u ligi i jednim od najtočnijih u svim europskim ligama.

Najviše su puta u zaleđe dodali opet igrači Lokomotive. Na vrhu su Lecjaks, Ivanušec i Kolinger, onda je uskočio Osijekov Marić, a top 5 zatvara Karačić.

Dueli, driblinzi, startovi i prekršaji…

Najviše duela je skupio Jairo, čak 897. Iza njega je Zwoliński s 865 duela, treći je Marić s 750, četvrti Karlo Muhar iz Intera sa 719, a onda je Radonjić s 640 ukupnih duela. Najviše zračnih duela imaju napadači Zwoliński s 394 i Marić s 370, treći je stoper Kolinger s 256, a top 5 zatvaraju još dvojica napadača, Andrić i Radonjić s 252, odnosno 239 duela.

Najviše defenzivnih duela ima Mario Marina iz Gorice s 483, Muhar je drugi s 435, treći Kolinger s 423, četvrti Osijekov Guti s 415, a peti je Miloš Vidović iz Slaven Belupa s 341 duelom. Zanimljivo, Jairo je imao 203 defenzivna duela, a Zwoliński i Marić su skupili manje od 100 defenzivnih, profilirajući se kao klasični napadači koje obrana pretjerano i ne zanima.

Zato obrana zanima Muhara, koji je imao čak 220 startova na loptu s jako dobrih 64 posto uspješnosti. Drugi u toj kategoriji je Marina s 218 startova i 46 posto uspješnosti, treći Slavenov David Puclin s 183 starta i 42 posto uspješnosti, četvrti Rudešov Joao Erick Marques da Silva sa 175 startova i 53 posto uspješnosti, a peti je Vidović s 160 startova na loptu i 48 posto uspješnosti.

Po prekršajima prednjači Gorica. Prvi je Marina s 90 prekršaja te impresivnih 16 žutih kartona u sezoni i jednim drugim žutim; drugi je njegov suigrač Joey Suk, koji je uz Marinu u sredini terena nabrao 77 prekršaja, a treći je Zwoliński sa 76. Četvrti je Muhar sa 75, a peti Istrin Mierez sa 74.

Najviše presječenih lopti ima Zvonimir Šarlija iz Slaven Belupa, koji je suparničko dodavanje presjekao 287 puta, drugi je Škorić s 282, treći Marina s 255, četvrti Guti s 236 i peti Majstorović s 232 presječena dodavanja.

Najviše driblinga su pokušali Jairo te Iyayi Believe Atiemwen, koji je igrao za Goricu i Dinamo, s po 231 pokušajem prolaska čuvara. Atiemwen je imao uspješnost od 51 posto, a Jairo od 47 posto. Treći je Ivanušec s 229 pokušaja, a četvrti Rijekin Domagoj Pavičić koji je pokušao proći čuvara u 217 navrata i to uspio u senzacionalnih 82 posto slučajeva. Jasno, radi se o driblinzima koji rade vezni igrači, onim ‘modrićevskim’ oslobađanjima već u primanju lopte kad se ne ide nužno u stvaranje viška nego se često samo kupuje dovoljno mjesta da se lopta može predati dalje. Zbog toga nije do kraja pošteno usporediti Pavičićeve — pa ni Ivanušecove — driblinge s onima koje su napravili Jairo, Atiemwen ili Lirim Kastrati, koji je ostvario 170 driblinga s 55 posto uspješnosti. Međutim, i dalje je uspješnost od 82 posto nevjerojatna i Pavičića svrstava u sam vrh u svim europskim ligama, čak i ako u obzir uzmemo kontekst pozicije.

Momčad sezone

I za kraj, InStatovih najboljih 11.

Kao što smo već napomenuli, uvjet za uvrštavanje u Momčad sezone — a tako to vodi i InStat na svojoj listi — je odigranih barem pola utakmica. Ima par slučajeva da bi pojedini igrači — prije svih László Kleinheisler u veznom redu i Amir Rrahmani na lijevom beku — zbog nedovoljnog broja nastupa nisu upali u ovaj izbor, iako su to po InStat Indexu ‘zaslužili’.

Tu su najviše profitirali Dinamovi rezervni stoperi koji su skupili dovoljno minuta da ih uključimo u izbor, a opet su igrali redom lakše utakmice u kojima su mogli skupiti dovoljno bodova. Baš kao i Sadegh Moharrami, koji je razliku na svojoj poziciji stvorio na račun uspješnosti duela i gomile driblinga koje je imao te s 81 posto uspješnih startova. Naprosto nije imao dovoljno jakog suparnika da mu oteža i nije igrao one utakmice koje bi mu srušile statistiku.

Isto tako, Caktaš je profitirao odličnim drugim dijelom sezone kad je čak četiri puta bio igrač kola, a Pavičić, Darko Nejašmić i Nikola Moro su pokazali da je konstantnost najbolji način za ulazak u idealnih 11. Za razliku od Caktaša, nijedan od njih nije bio Igrač kola, ali posao su odrađivali konstantno dobro tako da su bez velikih problema – barem kad uzmemo u obzir činjenicu da Kleinheisler i Mihael Žaper nisu prebacili niti 1.000 minuta u sezoni – ušli u izbor za idealnih 11 sezone.

Rijekin Simon Sluga razmjerno je uvjerljivo završio prvi među golmanima, ispred Hajdukova Josipa Posavca i Dinamova Dominika Livakovića (obojica s Indexom 260). Dani Olmo je toliko dobar da ni činjenica kako je u Bjeličinim rotacijama dobivao teže suparnike nije bila dovoljna da mu pokvari statistiku, a Marić je svoje mjesto u napadu zaslužio činjenicom da je Osijek veći dio sezone cijeli plan igre temeljio na njemu, što je očito iz toga u koliko se kategorija pojavio kao jedan od onih u vrhu. On je među napadačima ispred Dinamova Brune Petkovića, koji je ionako skupio nedovoljan broj nastupa, te Hajdukova Jaira.

A onda, kad to sve zbrojite, često dođete do zaključka da statistika ipak u dobroj mjeri ipak dobro odražava stvarnost, posebno kad u obzir uzmete kontekst koji mi ovdje – sasvim namjerno, s obzirom da je ovo izbor lišen subjektivnog, utemeljen isključivo na brojkama – nismo uzimali.