HNL inventura: Momčad sezone

U suradnji s InStatom predstavljamo detaljni statistički pregled HNL-a

Zadnja izmjena: 5. kolovoza 2020.

Ni ovaj post-lockdown cirkus u Maksimiru nije mogao zasjeniti sjajnu jesen koja je uključivala i urednu šetnju ligom i odvajanje od konkurencije te stvaranje dovoljne zalihe bodova da kako-tako mirno isprati sezonu do kraja. U tom je kontekstu nimalo nezanemarivo to da je Dinamo, bez obzira na sve turbulencije u završnici, ove sezone primio tek 20 golova, što je ponavljanje lanjskog učinka u tom segmentu.

Velik dio zasluga za to idu, naravno, Dominiku Livakoviću — po InStatu statistički uvjerljivo najuspješnijem igraču sezone u Prvoj HNL.

Livakovića još samo osam nastupa dijeli od ulaska u golmanski Klub 200 u Prvoj HNL, kojim bi također prešišao i kultna imena poput Zorana Slavice ili Đonija Tafre. Od još uvijek aktivnih kolega mu nitko ne može realno ugroziti poziciju, jer su mu najbliži Hajdukov iskusni treći pick, Goran Blažević, koji sa 165 nastupa odavno planira prelazak u trenerske vode, kao i klupski kolega Danijel Zagorac, koji ima gotovo 50 nastupa manje, iako je Livaković od njega mlađi sedam, odnosno osam godina od Blaževića.

Dinamova dominacija u domaćem prvenstvu podrazumijeva da se njegovi treneri, baš kao što je to redovito radio Nenad Bjelica, mogu zabavljati rotacijama, a to se vrlo dobro vidi kada su u pitanju vratari. Uostalom, iskusni Zagorac je i dalje među bolje plaćenim igračima — u rangu Nikole More, Dine Perića i Amera Gojaka — ponajprije jer kao zdrava konkurencija omogućuje prvom golmanu da se adekvatno odmori uoči važnih europskih utakmica.

Livaković je tako i s ovim simboličkim naslovom InStatova Igrača sezone zatvorio krug svog sazrijevanja u domaćem okruženju, tako što nikome nije ostao ništa dužan

Ilustracije radi, Livaković je ove sezone sakupio drugu najveću minutažu otkako je u Dinamu, a ona svejedno nije prešla 2.500 minuta u 26 utakmica koliko ih je počeo kao prvi vratar i samo je preklani stigao blizu granice od 3.000 odigranih minuta. U tih 26 kola redovito je demonstrirao iniz vještina koje su ga, uostalom, i promovirale u prvog vratara hrvatske reprezentacije.

Uvijek pomalo štura golmanska statistika neće vam toliko reći o razmjerima njegove dominacije koliko dojam koji je ostavio — jer Livaković je branio ključne udarce u najvažnijim utakmicama i vrlo često bio najpouzdanija karika momčadi. No, evo najvažnijih podataka za ilustraciju.

Stari mali

Livaković je primio 15 golova i obranio 72 udarca, što znači da je skinuo 83 posto svih upućenih mu šutova; u toj kategoriji približio mu se jedino Lokomotivin Ivo Grbić, prije svega nizom sjajnih nastupa u završnici sezone, a svi ostali golmani lige uvjerljivo su ispod njih. Grbić, kao statistički drugi golman lige, ima InStat Index 261, za čak 17 bodova niži od njegova. Livaković je usto pokupio 80/87, odnosno 92 posto suparničkih centaršutova ili dodavanja na koje je izašao. Među golmanima koji su skupili najmanje 50 posto ukupno raspoložive minutaže u sezoni bolji postotak imaju Slavenov Antonijo Ježina (96 posto) i Grbić (93 posto).

Zanimljivo, po broju upućenih pasova po utakmici i njihovoj preciznosti (20/25 ili 80 posto), Livaković je među najslabijim golmanima lige — malo manju točnost imaju tek Kristijan Kahlina iz Gorice i Žiga Frelih iz Intera, ali riječ je o nijansama koje usto potječu i iz specifičnih zahtjeva igre koji su sasvim drugačiji kod golmana dominantne ekipe. Spomenimo i to da su Livakovićeve brojke zapravo drastično opale u drugom dijelu sezone, što je slučaj i s većinom drugih Dinamovih igrača: naime, na polusezoni je u 1.327 minuta (ukupno do kraja sezone 2.493) primio samo tri gola i imao fantastični postotak obrana od 93 posto…

Livakovićeva priča zanimljiva je zbog svog coming-of-age elementa, odnosno odrastanja i sazrijevanja kakvo navijači često zamišljaju za svoje pulene.

Dominik je tek na polovici svojih 20-ih, a već je gotovo osam godina prošlo otkako je prvi put, kao 17-godišnjak koji se upravo bio dovukao iz bogatog zadarskog vratarskog bazena u NK Zagreb, stao na gol u prvoligaškoj utakmici protiv Cibalije. Svoj je rekordni broj nastupa imao u sezoni 2014./15., kada je sa nepunih 20 godina sakupio 35 nastupa za momčad iz Kranjčevićeve ulice, koju je napustio nakon značajnih 108 prvoligaških nastupa.

Može se praktički kazati da je on u Dinamo već stigao kao podosta formiran prvoligaški vratar, ali je isto tako u Maksimiru dobio prijeko potrebni iskorak, dokazavši se kao jedna od ključnih figura momčadi u najvećim europskim pustolovinama koje su Modri odigrali u svojoj novijoj povijesti, a etabliranje kao reprezentativna ‘jedinica’, iako možda jest došlo manjim dijelom i kao splet okolnosti, sasvim je logična posljedica njegova odrastanja.

U međuvremenu je s Dinamom osvojio apsolutno sve što se osvojiti može, a tu su, naravno, i uspješne europske avanture u Ligi prvaka i Europskoj ligi. Usto je već tri godine prošlo od njegova reprezentativnog debija, a to što je u međuvremenu osvojio i srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu samo pridonosi nevjerojatnom portfelju. I sada je on sam naglasio kako je konačno spreman za taj logični “idući korak”.

U njegovoj Dalmaciji postoji izraz “stari mali”, koji označava dijete iznimno zrelo za svoje godine i koje se po karakteru i razmišljanjima više voli uklapati u starije društvo nego među svoje vršnjake. Gledajući listu Livakovićevih dostignuća, taj se termin idealno može preslikati na njega u kontekstu Prve HNL. Livaković je tako i s ovim simboličkim naslovom InStatova Igrača sezone u idealnom trenutku zatvorio krug svog sazrijevanja u domaćem okruženju, tako što nikome nije ostao ništa dužan: ni Dinamu, ni samom HNL-u.

Ali ni sebi samome.

xx

U ovoj kratkoj pauzi između dviju sezona pozabavit ćemo se još zasebno kako individualnim, tako i momčadskim statistikama i pokušati iz dostupnih podataka izvući dodatne zaključke, ali prije toga vrijeme je da proglasimo i Momčad sezone po Instat Indexu.

U njoj su šestorica igrača koji su bili uvršteni i u Momčad jeseni na polusezoni. Od preostale petorice, jedan (Franko Andrijašević) je na kraju sezone završio ‘na klupi’ idealnih 11, jedan (Bruno Petković) ‘na tribini’, jedan (Mario Šitum) je u međuvremenu otišao iz lige, a dvojica (Petar Stojanović i Dino Perić) nisu imali dostatnu minutažu za uvrštenje. Naime, po InStatu u konkurenciju ulaze igrači koji su na terenu proveli minimalno 50 posto od svih odigranih minuta; zapravo, nešto manje, jer ta kalkulacija ne uzima u obzir sudačke nadoknade — pa se tako može dogoditi, kao u gornjem primjeru s golmanima, da dvojica iz iste momčadi i na istoj poziciji imaju više od ‘pola’ minuta.

Osim spomenutog dvojca, uz nešto veću minutažu su u Momčad sezone mogli upasti i Dinamovi Sadegh Moharrami (InStat Index 266) i Lovro Majer (269), ali obojici su za to nedostajale otprilike tri pune utakmice. Stojanović je imao 264, a Perić 279 — što bi mu donijelo i titulu Igrača sezone da je odigrao samo još 105 prvenstvenih minuta.

Kad bi se kao kriterij uzimao broj pojavljivanja u momčadima kola, onda bi slavodobitnik bio Hajdukov Ardian Ismajli, koji je najviše puta (10) bio u idealnih 11 po InStat Indexu, i to ispred svog suigrača Mije Caktaša, koji se pojavio devet puta. Međutim, kao jedini kriterij uzeli smo InStat Index, algoritam koji je svojevrsna ‘ocjena’ individualnih nastupa zasnovan na brojim statističkim parametrima.

Ovo je četvrti put da Telesport proglašava Igrača sezone; prethodno su to bili redom Stefan Ristovski (Rijeka), Dani Olmo (Dinamo) i Caktaš (Hajduk). Ne možemo izostaviti ni podatak da je ovaj put InStat Index Igrača sezone manji nego prethodnih godina — Ristovski je bio na 287, Olmo na 281, a Caktaš 285 — kao ni to da je Livaković na polusezoni dosezao do 290, a njegov suigrač Mislav Oršić čak 292. Sve je to drastično palo do kraja….

Što se Momčadi sezone tiče, nismo ništa kombinirali niti kalkulirali nego smo naprosto prvih 11 po InStat Indexu nekako rasporedili na teren, a sljedećih sedam na ‘klupu’. Spomenimo onda još i to da su statistički 19. i 20. igrač lige Igor Silva iz Osijeka, odnosno njegov suigrač Ante Majstorović.

Evo tko je u Momčadi sezone, formacija je 3-4-1-2.

Dominik Livaković (278), Dinamo

Osam puta tijekom sezone našao se u idealnih 11. Primio 15 golova, obranio 72 udarca (postotak obrana 83 posto), od kojih su 23 (32 posto) bile iz InStatove kategorije supersaves. Pokupio 92 posto centaršutova ili suparničkih dodavanja na koje je izašao, uz 20/25 (80 posto) točnih vlastitih pasova po utakmici.

Ardian Ismajli (266), Hajduk

U samom vrhu lige u većini statističkih kategorija vezanih uz obranu: primjerice, po osvojenim loptama, tj. ‘povratu posjeda’ (devet po utakmici), pokupljenim ‘ničijim’ loptama (osam po utakmici), i nešto manje po presječenim suparničkim dodavanjima (sedam po utakmici). Nitko nije imao više dobivenih defenzivnih duela po utakmici (devet), a samo jedan igrač viši postotak uspješnosti u njima (74 posto). Ismajli je 12 puta pucao, četiri puta on target; po utakmici je upućivao 42/48 točna dodavanja (0,21/0,46 ključna, 0,28/0,88 u suparnički šesnaesterac), dobivao ukupno 10/14 duela, 0,28/0,35 driblinga i 1,76/2,5 starta na loptu. Deset puta u Momčadi kola.

Denis Kolinger (266), Lokomotiva

Slične stvari kao za Ismajlija mogu se reći i za njega: po utakmici devet osvojenih lopti, osam presječenih dodavanja i šest osvojenih ničijih lopti. Najuspješniji igrač lige u defenzivni duelima (8/10 po utakmici), kao i po postotku dobivenih zračnih duela (78 posto). Ukupno po utakmici dueli 9/13, driblinzi 0,47/0,5, startovi 1,87/2,8, dodavanja 42/48 (ključna 0,18/0,33, u 16m 0,18/0,62), 16 udaraca, od čega tri unutar okvira gola i dva postignuta pogotka. Sedam puta tijekom sezone u idealnih 11.

Emir Dilaver (264), Dinamo

Pet udaraca, dva unutar okvira gola, jedan gol. Po utakmici, dodavanja 52/59 (ključna 0,21/0,37, u 16m 0,37/0,95), dueli 7/11, driblinzi 0,37/0,53, startovi 0,84/1,63, sedam presječenih dodavanja i sedam osvojenih ničijih lopti. Četiri puta u Momčadi kola.

Damian Kądzior, Dinamo

Šest puta je bio u Momčadi kola. Upisao 10 golova i dodao im sedam asistencija, šutirajući 61 put (25 puta unutar okvira gola). Dodavanja 38/48 (ključna 1,2/2,1, u 16m 4,2/10, dueli 5/12, driblinzi 1,57/2,4, startovi 1,16/2,2, zatim 2,4 presječena dodavanja (1,09 na suparničkoj polovici) i 3,8 osvojenih ničijih lopti (2,4 na suparničkoj polovici).

Nikola Moro (271), Dinamo

Osvajao najviše ničijih lopti od svih u ligi (oko 10 po utakmici, od čega 4,8 na suparničkoj polovici), u samom vrhu po broju dodavanja i njihovoj točnosti (56/64 ili 88 posto; ključna dodavanja 0,67/1,04, u 16m 0,7/1,74); pucao 33 puta (sedam puta unutar okvira gola) i zabio dvaput, bez asistencija. Po utakmici 1,19/1,56 uspjelih driblinga, 2,6/4,3 uspješna starta na loptu i šest presječenih suparničkih dodavanja. Sedam puta u idealnih 11.

Tibor Halilović (267), Rijeka

Igrač s najvećim postotkom uspješnosti driblinga u ligi među 20 onih koji najčešće driblaju, 79 posto; po utakmici ih je imao 3,3/4,1. Pucao 56 puta, od čega 19 puta unutar okvira gola, upisao dva gola i dvije asistencije. Po utakmici, dodavanja 46/54 (ključna 0,59/1,46, u 16m 2,6/5,0), dueli 8/13, startovi 1,68/3,10, zatim 2,6 presječenih suparničkih dodavanja i sedam osvojenih ničijih lopti. Četiri puta se našao u Momčadi kola.

Mislav Oršić (270), Dinamo

Zabio 13 gola i dodao im četiri asistencije; 79 puta je pucao, od čega 42 puta unutar okvira gola. Dodavanja 32/42 (ključna 1,04/2,3, u 16m 1,84/4,9), dueli 5/13, driblinzi 2/4,2, startovi 0,92/2,0, uz 1,56 presječenih suparničkih dodavanja i 4,5 osvojenih ničijih lopti po utakmici. Sedam puta u idealnih 11.

Mijo Caktaš (266), Hajduk

Devet puta u Momčadi kola, 20 golova i pet asistencija; pucao čak 108 puta (50 puta unutar okvira gola). Po utakmici, dodavanja 24/29 (ključna 0,78/1,2, u 16m 1,57/3), dueli 5/14, driblinzi 1,17/2,5, startovi 1,2/2,5, uz 2,2 presječena dodavanja i 3,9 osvojenih ničijih lopti.

Lirimi Kastrati (264), Lokomotiva

Upisao 11 golova i 7 asistencija; uputio 59 udaraca od kojih su 22 išla unutar okvira gola. Dodavanja 24/33 (ključna 1,39/2,7, u 16m 1,96/5,0). Pokušao najviše driblinga od svih u ligi (214 ili 2,9 po utakmici, s tek 45-postotnim uspjehom), po utakmici dobivao 6/15 duela, uspješno startao na loptu 1,24/2,5 puta, uz 1,69 presječenih dodavanja i pet osvojenih ničijih lopti. Osam puta u Momčadi kola.

Kristijan Lovrić (271), Gorica

Zabio 14, asistirao za šest; daleko najviše od svih u ligi šutirao na gol — čak 168 (prvi sljedeći je Caktaš s 60 udaraca manje) ili šest puta po utakmici, ali samo je 36 posto tih udaraca išlo unutar okvira gola; najviše je puta, također, i pogodio sam okvir, pet puta. Po utakmici, dodavanja 17/28 (ključna 0,86/2,1, u 16m 2,3/7), dueli 6/15, driblinzi 2,9/5, startovi 0,76/1,78, uz 2,5 presječenih dodavana i pet osvojenih ničijih lopti. Također osam puta u Momčadi kola.

Ne propusti top članke