Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

HNL, Liga za opstanak

Što smo ove jeseni vidjeli od 'malih' domaćih klubova?

Zadnja izmjena: 3. siječnja 2018. Igor Soban/PIXSELL

Nakon što smo uz pomoć InStatovih podataka analizirali učinak i dojam četiriju vodećih klubova prvenstva, posvetili smo jednu analizu i ostatku lige. Šaroliko je to društvo klubova koji se hrvaju svaki sa svojim specifičnim problemima, često bez značajnije potpore navijača i(li) financijske stabilnosti, ali uspijevaju tu i tamo zablistati i učiniti prvenstvo zanimljivijim.

Evo što smo među njima primijetili ove jeseni.

INTER ZAPREŠIĆ  20  7  5  8  26-34  26

Za takozvanog ‘Diva iz predgrađa’ sezona dosad protječe iznad svih očekivanja. S osvojenih 26 bodova Zaprešićani su gotovo već izjednačili učinak iz cijele prošle sezone (28) i zapravo su vrlo vjerojatno već na zimskoj pauzi ostvarili svoj primarni cilj, koji je – kao i svake godine – opstanak u ligi. Čak i neovisno o tome hoće li svih devet preostalih klubova regularno završiti sezonu ili će nekog od njih financijske nedaće doći glave.

Iskorak je vidljiv ne samo po postotku osvojenih bodova (42 posto naspram prošlosezonskih 26), nego i po prosječno ostvarenom InStat Indexu. On je u 2016./17. bio tek 215, a sada je 233 – po čemu je momčad šesta u ligi, za nijansu je bolja Lokomotiva. Inter se uglavnom dobro držao protiv ‘velikih’: uspio je jednom pobijediti Osijek (3-1), s Hajdukom i Rijekom po jednom izvući remi, a od Dinama je na Maksimiru izgubio jedva 1-0; jedino veće stradanje bilo je u posljednjem jesenskom kolu kod Hajduka (5-0), a dvaput (od Osijeka i od Lokomotive) se ‘fasovalo’ s 3-0, ali na ‘manjim’ se utakmicama nakupila poprilična zaliha bodova.

U ključnog lika za igru ekipe Samira Toplaka jasno se profilirao srpski napadač Komnen Andrić, koji je na posudbi iz portugalskog Belenensesa.

S InStat Indexom 270 on je ne samo statistički najuspješniji centarfor lige i jedini u Telesportovoj Momčadi jeseni koji ne igra za Dinamo ili Rijeku, nego je i jedini igrač među top 20 statistički najboljih igrača HNL-a koji ne dolazi iz Dinama, Hajduka ili Rijeke. Četiri se puta našao u idealnih 11 pojedinih jesenskih kola, a u jednom navratu i osvojio titulu Igrača kola.

Andrić nije samo strijelac – zapravo, zabio je tek četiri gola u 12 nastupa, što je sve, samo ne neki strašan golgeterski učinak. Dodao je tome i tri asistencije, ali njegova prava vrijednost je u tome što predstavlja snažnu fokalnu točku Interovih napada, u kojima zaista puno sudjeluje i radi za momčad. Po utakmici se nađe u čak 32 duela, od kojih dobiva 15-ak, a podjednako je uspješan i u zraku i na zemlji. Za visokog (189 cm) centarfora vrlo je dobar i dribler (3,5/5,0 uspjelih driblinga po utakmici), nisu mu strana ni ključna dodavanja ni startovi na loptu…

Podjednako je važan i vratar Krševan Santini, ovoljetni povratnik u klub. S Indexom 252 i postotkom obrana 75 posto on je među vodećim golmanima lige. U nekoliko je navrata spašavao Inter, a osobito je impresivan bio u remiju 0-0 s Rijekom, kada je zaključao gol. Zanimljiv je i lijevi branič Tomislav Haramustek, još jedan koji je stigao prošlog ljeta. Riječ je o sasvim solidnom igraču koji značajno doprinosi u oba smjera; iz nekog razloga, međutim, Toplak često umjesto njega preferira po svemu slabijeg Petra Mamića.

Ostatak momčadi je u najboljem slučaju prosječan i igra u promjenjivoj formi s ponekim bljeskom. No, nekako je Toplak to uspio spojiti i od momčadi koja se činila drastično oslabljenom odlaskom nekolicine ponajboljih igrača (Ivan Čović, Jakov Filipović, Jakov Puljić…) napraviti smislenu cjelinu. Inter će proljeće odigrati praktično bez ikakvog rezultatskog pritiska, što mu može biti prednost – ali i nedostatak, u slučaju opuštanja zbog zadovoljstva dosad ostvarenim. Dio ekipe možda se promijeni već ove zime, a na ljeto se u svakom slučaju kreće gotovo ispočetka, kao i obično.

LOKOMOTIVA  20  6  5  9  20-29  23

Život u filijali teče svojim tokom, bez puno stresa ili ambicija usprkos povremenim pomalo ekscentričnim promjenama na klupi i stalnom dvosmjernom protoku igrača s Maticom i klubovima s kojima ona usko surađuje. Ako ništa drugo, novi bi trener Goran Tomić trebao biti progresivniji i proaktivniji od prethodnika Marija Tokića.

Premda prosječno ostvareni InStat Index (235) sugerira blagi napredak u odnosu na prošlu sezonu (227), bodovni je učinak ove sezone za nijansu slabiji nego prošle (38 posto osvojenih bodova, naspramn 41 posto 2016./17.), ali dospjelo se u polufinale kupa i – a to je ipak najvažnije, jer Loksa je poligon za razvoj mladih igrača – uspjelo se dodatno afirmirati dvojicu praktično elitnih talenata, Luku Ivanušeca i Lovru Majera.

U susretima s vodećim kvartetom Lokomotiva je uspjela oteti remi Hajduku, a Rijeku pobijediti je 1-0 ‘kod kuće’ u Kranjčevićevoj. U ostalim utakmicama izostali su neki veći šokovi.

Malo će tko osporiti da Lokomotiva na raspolaganju ima najjači roster od svih klubova ‘ostatka’ lige koje ovdje analiziramo. I Ivanušec (19 godina, InStat Index 250) i Majer (ovaj mjesec navršava 20, Index 255) već sada bi mogli imati mjesta u jačim momčadima; među vodećima su u ligi po statistici duela i ključnih dodavanja i tri, odnosno četiri puta su se našli u Telesportovih idealnih 11 kola, a Majer je jednom bio i Igrač kola. Pitanje je, međutim, koliko je sustav igre dosad bio prilagođen optimalnom razvoju njihovih kvaliteta.

Adrian Šemper još uvijek je, usprkos znatnom padu forme potkraj polusezone i kiksevima koji se mladim vratarima naprosto moraju događati, jedan od najtalentiranijih domaćih golmana. Potencijal za nešto više povremeno pokazuju i stoperi Ante Majstorović, pa i Denis Kolinger, defenzivni vezni Ivan Šunjić, a Lokomotiva na lageru ima i prilično darovitu juniorsku generaciju. Iskusnjare poput Mathiasa Chage i (osobito) Ivana Krstanovića svakako su od dodatne koristi.

No, s obzirom na to da se klupska sportska politika, pa time i momčad, kroji negdje drugdje, teško je predvidjeti što bi Lokomotivu moglo čekati u nastavku sezone.

SLAVEN BELUPO  20  5  6  9  15-22  21

Smjena Željka Kopića i postavljanje Tomislava Ivkovića za trenera donijeli su prilično dramatičnu promjenu u igri Koprivničanaca: od momčadi koja pokušava igrati nogomet postali su momčad koja pokušava druge u tome spriječiti. No, možda je nepravedno donositi takav sud prije nego što vidimo kako će Slaven izgledati u nastavku sezone, jer Ivković je imao težak raspored i momčad izvan forme, pa je pokušao barem privremeno popraviti koliko se dalo.

Slaven je trenutno na 35 posto osvojenih bodova, što je otprilike na razini iz prošle sezone, a takav je i prosječno ostvareni InStat Index (228). U susretima s vodećim kvartetom ostvario je po jedan remi s Hajdukom, Osijekom i Rijekom, dok je protiv Dinama oba puta relativno tijesno izgubio.

Ako spomenemo da su golman Antun Marković i stoper/defenzivni vezni Nikola Katić dvojica od samo trojice igrača koji su ove jeseni odigrali svih 1.800 minuta za svoju momčad (treći je Osijekov Marko Malenica), onda je jasno i tko su Slavenove ključne figure.

Marković (InStat Index 248) se i čak četiri puta našao u Telesportovih idealnih 11 pojedinog kola i općenito je odradio polusezonu na relativno postojanoj razini forme. Katić (234) je malo više oscilirao uslijed mijenjanja uloge na terenu, ali riječ je o igraču koji je dobio uvjerljivo najviše duela u 1. HNL i naći ćete ga pri vrhu i drugih statističkih kategorija koje se na to odnose.

Od ostalih koji su ponijeli najveći teret sezone i barem povremeno iskakali u pozitivnom smislu valja istaknuti iskusnog i obično pouzdanog stopera Božu Musu, veznjake Miloša Vidovića, Selima Bouadlu i Dinka Trebotića te vrlo nestabilnog (po formi, a možda i po karakteru) napadača Mirka Ivanovskog. Slaven je zapravo solidna ekipa za koju se možete kladiti da će opstajati u ligi iz sezone u sezonu ukoliko se ne dogodi nešto posve dramatično unutar samog kluba.

ISTRA 1961  20  4  5  11  17-30  17

Što uopće napisati o klubu za kojeg ne znamo ni to hoće li se nakon zimske pauze pojaviti na terenu ili ne?

Momčad pod vodstvom trenera Darka Raića-Sudara ostvarila je slabiji bodovni učinak nego prošle sezone (28 posto osvojenih bodova, naspram 36 posto 2016./17.), iako joj je InStat Index čak nešto viši (220, lani 215). No, sve što je napravila (između ostalog, dva remija s Osijekom i jedan s Dinamom, pobjeda nad Rijekom) može se smatrati uspjehom u situaciji kad je vlasnik ostavio klub i igrače na cjedilu, s dugovima i neisplaćenim primanjima, a ništa još ne ukazuje na to da će stvari krenuti na bolje.

Većina Istrinih prvotimaca već je otišla i prije zimske pauze. Uz Aljošu Vojnovića, koji je na posudbi iz Osijeka, možda ponajbolji su bili Ivica Ivušić, Mateo Bertoša, Risto Mitrevski i David Puclin, dok je Tome Kitanovski jednom prilikom čak osvojio titulu Igrača kola. Ali sve je to bilo krpanje iz kola u kolo.

Sve dok nije ponestalo zakrpi.

CIBALIA  20  5  2  13  23-42  17

Pitate li navijače vinkovačkog prvoligaša, njihov klub definitivno drži neželjenu titulu najviše oštećivanog sudačkim odlukama tijekom sezone. Pogledate li snimke nekih od tih odluka – poput, recimo, penala koji je dosuđen Interu protiv Cibalije – teško im je proturječiti.

Mimo toga, na terenu je bilo svega: od čak četiri boda osvojena u lokalnim derbijima s Osijekom (2-1, 1-1) i poraza od Dinama jedva 1-0 neregularnim golom u zadnjem kolu, pa do bušenja na Rujevici (poraz 7-0) i pomalo bizarnog posrtaja kod kuće protiv Istre (1-4). Cibalia je na polusezoni na 28 posto osvojenih bodova, što je rast naspram tek 19 posto cijele prošle sezone i zapravo joj trebaju još četiri boda da bi izjednačila učinak koji je lani bio dovoljan za zadržavanje prvoligaškog statusa – doduše, kroz doigravanje s Goricom. Rast postoji i kad je u pitanju InStat Index, s prošlosezonskih 206 na sadašnjih 219.

Bilo je igrača koji bi povremeno zabljesnuli – poput Ivana Brkića, Zvonimira Šubarića, Marka Karamarka, Frane Ikića, Marka Pervana, Ivana Galića – ali su isti ti znali odigrati i prilično loše. Sve u svemu, teško je tu vidjeti nekakav potencijal, ali za utjehu Vinkovčanima barem je Rudeš lošiji.

RUDEŠ  20  2  6  12  18-44  12

Novopečeni je prvoligaš imao nekoliko vrlo zapaženih nastupa – dvaput je remizirao s Osijekom, jednom s Dinamom, a njegova pobjeda na Poljudu (jedna od samo dvije prvenstvene, druga je bila protiv Istre) pokrenula je tektonske poremećaje u Hajduku. No, sve to nije bilo dovoljno za više od uvjerljivo najnižeg InStat Indexa u ligi (208) i tek 20 posto osvojenih bodova.

Bilo je, međutim, igrača koji su skrenuli pozornost na sebe. Prije svih Mario Budimir, centarfor koji je zabio sedam od Rudešovih 18 golova; zatim brzo i mlado krilo Tomislav Turčin, pa veznjak Karlo Kamenar, koji se u dva navrata našao u Telesportovoj Momčadi kola.

S druge strane, čak trojica Rudešovih golmana su na samom dnu lige po ostvarenom InStat Indexu među vratarima, a njegova španjolska pojačanja (Glauder, Arturo Segado i Juanan Entrena) spadaju među statistički najgore igrače 1. HNL po InStatovim podacima – tako da u tom smislu klub baš i nije profitirao od suradnje s Alavesom. Otpušteni trener Iñaki Alonso pokazao je ideju i stručnost u par navrata i možda se od njega prerano odustalo.

Rudeš možda zadrži prvoligaški status ako Istra odustane od natjecanja. Inače, teško.

Ne propusti top članke