U praksi, kombinirano s odlukom HNS-a koji je klubovima u europskim natjecanjima dao džokere s kojima mogu odgoditi utakmice, to znači da je nakon uvodna četiri kola, kada je epidemiološka situacija još uvijek bila pod kontrolom, samo sedmo kolo odigrano u potpunosti. Ostalih 11 kola je bilo u krnjem obliku, s barem jednim odgođenim susretom, a samo su Osijek i Varaždin uspjeli nadoknaditi raspored i odigrati svih 16 utakmica jesenske polusezone.

U tom kontekstu čak i samu tablicu treba gledati s dozom rezerve. Recimo, po trenutnoj situaciji Osijek je drugi, a Varaždin i Lokomotiva bježe Istri po tri boda. Ako bismo za kriterij uzeli prosjek osvojenih bodova — onako kako je to uzeo HNS kada je trebao riješiti problem prvaka i člana Lige prvaka u juniorskoj konkurenciji — drugo mjesto zapravo drži Gorica, a na zadnjem mjestu su izjednačeni Varaždin i Istra.

Međutim, ni to nije baš najbolja metodologija. Recimo, Hajduk i Slaven Belupo trenutno imaju po 17 bodova i Hajduk na petom mjestu drži bolja gol razlika. Slaven Belupo ima utakmicu više pa je na tablici prosječnih bodova iza Hajduka. Stvar je u tome što Hajduk mora nadoknaditi dvije utakmice u kojima mora ići u goste Rijeci i Dinamu — dakle, utakmice u kojima očekivani uspjeh nije visok, a Slaven ima Rijeku doma. Istovremeno, Šibenik ima Istru kod kuće i gostovanje u Kranjčevićevoj kod Lokomotive, suparnike kojima je lakše uzeti bodove nego Rijeci ili Dinamu u gostima.

Ukratko, situacija na tablici je pomalo konfuzna jer jesenska polusezona je nekompletna zbog toga što je redovito odigravanje utakmica zapelo u HNS-ovu protokolu za borbu protiv koronavirusa.

Dinamova dominacija

Samim time zapeo je i Telesportov pregled kola u suradnji s InStatom. Nema smisla raditi najbolju postavu kola ako prethodnog vikenda nisu odigrane sve utakmice, a još manje smisla ima objavljivati postavu nakon što su odigrane utakmice kojim su kompletirana kola čija je ‘jezgra’ odigrana prije 15 ili 25 dana.

Upravo zato neće biti klasične statističke inventure jesenske polusezone. Međutim, čak i Istra koja je odigrala 12 kola ili Rijeka koja je odradila samo 11 utakmica u HNL-u skupili su dovoljno odigranih minuta da imaju relevantan statistički uzorak iz kojeg možemo izvući zaključke i karakteristike koje će nekad biti očite, a nekad će otkriti nešto novo.

Hajduk ne može ama baš ništa jer mehanizmi igre ne postoje ni u napadu ni u obrani

Dinamo je uvjerljivo na vrhu. Kako god okrenuli tablicu i koji god kriterij određivanja poretka uzeli, Dinamo je na čelu jesenske polusezone. Mario Gavranović je prvi strijelac lige s 11 golova na svom kontu i statistički je najbolje ocijenjeni igrač polusezone, a u statistički najbolju postavu jeseni ulaze još i Dominik Livaković, Rasmus Lauritsen, Joško Gvardiol, Kristijan Jakić, Luka Ivanušec, Lovro Majer i Mislav Oršić. Ako zaključite da je nerealno ofenzivno imati Jakića i Ivanušeca kao centralne veznjake u formaciji 4-2-3-1, zamjena za Ivanušeca je Arijan Ademi, tako da Dinamo svejedno ima 8/11 statistički najboljih igrača polusezone.

Osim toga, Dinamo vodi u kategoriji golova, udaraca, udaraca u okvir gola, posjeda lopte, točnih dodavanja, driblinga i ključnih dodavanja, pokazujući da ima zavidnu individualnu kvalitetu i igrače koji mogu bez problema stvarati višak u napadu. To je ono očito — usprkos porazu od Osijeka, Dinamo je najbolja momčad lige i prvi favorit za naslov.

Osijek, uostalom, svoju snagu traži u drugim aspektima igre u odnosu na Dinamo i njegov individualni talent. U najbolju postavu polusezone po InStat Indexu ulaze Igor Silva i Mario Jurčević, koji su okupirali bočne pozicije.

Osijek je na vrhu lige po broju obrambenih duela: momčad Nenada Bjelice je imala 1.282 defenzivna duela, što je treći najveći rezultat u HNL-u iza Varaždina i Slaven Belupa. Treba uzeti u obzir da su Varaždin i Osijek jedine momčadi sa svih 16 utakmica, ali jednako tako na umu treba imati da Osijek ima iznadprosječni postotak posjeda lopte — dakle, manje vremena se brani nego što to rade Varaždin ili Slaven i samim time ima manje prilika skupiti tu količinu duela. U tom kontekstu, 1.282 duela u obrani su jasan indikator da je Osijek kompaktan i da se jako dobro brani, a onda je često i samo jedan gol dovoljan da se utakmica zadrži pod kontrolom.

Hajdukov očaj

Fenomen zvan Gorica smo detaljno obradili u našem Laboratoriju.

Gorica je ove sezone jedna od najefikasnijih ekipa u presing situacijama, ima prosječno 32,2 starta na loptu po utakmici što je stavlja na vrh tablice, a s obzirom na to da i ona ima iznadprosječan posjed lopte, to je dobar indikator agresivnosti i razrađenih mehanizama u pritisku na suparnika. Isto tako, Gorica ima drugi napad lige iza Dinama. Momčad Valdasa Dambrauskasa je zabila 32 gola, a nitko drugi u prvenstvu nije prešao 24, koliko ima Osijek s dvije utakmice više od Gorice. Jako dobar napad, agresivna igra bez lopte i Gorica se zasluženo nalazi među prva tri na ljestvici; druga je ili treća, ovisi o tome za koji se kriterij odlučite. Gorica ima i člana najbolje postave — nakon osmorice Dinamovaca i dvojice bekova iz Osijeka, zadnji član statistički najbolje postave je Kristijan Lovrić.

Rijeka je imala najveće probleme s rasporedom. Odigrala je samo 11 utakmica, ali momčad Simona Rožmana drži svoju razinu. Druga je po broju stvorenih šansi po utakmici, druga je po broju ključnih dodavanja po utakmici i prva po centaršutovima. Rijeka prosječno ima 5,9 točnih centaršutova po utakmici i 32 posto točnosti, a drugi iza nje je Hajduk s 4,9 i 28 posto, a onda je Slaven Belupo s 4,3 točna centaršuta i 30 posto točnosti. U igri s trojicom stopera, Rijeka puno ovisi o svojim bočnim igračima i njihovoj kreaciji, ima relativno malo driblinga i izvodi relativno malo prekida.

Hajduk je na petom mjestu i to je sve što trebate znati o statističkom profilu momčadi. Hajduk ima najveći postotak posjeda lopte poslije Dinama, ali većinom se radi o praznom hodu bez velikog smisla i ideje kako ubrzati protok lopte.

Na klupi je prvo sjedio Hari Vukas, pa je njega zamijenio Boro Primorac, ali ništa se konkretno nije promijenilo. Igrači dobivaju svoje individualne duele, Hajduk ima loptu, ali nema ideju kuda s njom, nema mehanizme na temelju kojih može ući u opasne situacije i nema niti približan plan u kojem više igrača radi zajedno, nego se sve sastoji na individualne pokušaje protiv cijele suparničke momčadi.

To najbolje pokazuje podatak da su Dinamo i Gorica, koji isto imaju po 14 utakmica, zabili 40 i 32 gola. Hajduk je zabio 20, ali je imao 269 ulazaka u suparnički kazneni prostor prema Dinamovih 239 i Goričinih 227. Problem je u tome što je velika većina tih ulazaka bila stihijska, kroz centaršutove i bez nekog plana, s jednom jedinom željom — da loptu čim prije nabije u suparnički kazneni prostor kako bi se ondje dogodilo nešto samo od sebe, a onda igrači ispadaju lošiji nego što zbilja jesu.

Džumbus čeka proljeće

Slaven Belupo i Šibenik se drže dosta dobro i trenutno su iznad razine borbe za opstanak. Upravo su oni na vrhu lige po osvojenim obrambenim duelima s po 46 po utakmici, a izvode i iznadprosječni broj prekida. Šibenik je na četvrtom mjestu s 5,4 kornera po utakmici, a Slaven Belupo na petom s prosječno 4,5 udaraca iz kuta. Koliko je Šibenikov rezultat dobar najbolje pokazuje usporedba s Dinamom koji na trećem mjestu ima 5,8 kornera po utakmici i Hajdukom koji na drugom mjestu ima 6,1. U kontekstu toga koliko lopte u nogama imaju oni, a koliko Šibenik, broj od 5,4 kornera i opasnosti koje dolaze iz prekida su odgovor zašto je Šibenik iznad gole borbe za opstanak.

U zadnjoj skupini su momčadi koje se, za razliku od Šibenika, nisu uspjele istaknuti gotovo ničime. Istra i Varaždin i Lokomotiva se brane, ali osvajaju manje duela nego to rade Slaven i Šibenik. Lokomotiva se, nakon lošijeg starta, malo presložila i drži četvrto mjesto po uspješnim dodavanjima i po uspješnim driblinzima, ali i dalje se loše momčadski brani. Ima drugi najlošiji PPDA (metrika koja broji suparnička dodavanja prije vaše obrambene akcije) i dopušta dosta suparničkih udaraca.

Jedina lošija momčad od nje u obje kategorije je Istra, a Varaždin ima probleme s individualnom obranom. Pravilo je da momčad koja se brani ima veći broj uspješnih duela, a Varaždin je tu tek na 49 posto uspješnosti, što je daleko ispod prosjeka lige. Recimo, Istra uzima 56 posto duela u obrani, a Lokomotiva 57 posto i na taj način donekle maskiraju lošije momčadske mehanizme, a Varaždin i ono dobro što napravi prospe na tome što igrač ne može uzeti individualni duel u obrani.

Sve u svemu, u HNL-u je bilo odgođeno 16 utakmica, treba nadoknaditi još 10, a svemu treba dodati i četiri neodigrane utakmice osmine finala Kupa. U takvom džumbusu liga je krnja i naš statistički pregled svakog kola jednostavno nije imao smisla.

Ovako na okupu, Dinamo je najbolji; Osijek ima jako dobru obranu i kompaktnost momčadi; Hajduk ne može ama baš ništa jer mehanizmi igre ne postoje ni u napadu ni u obrani; Rožman s Rijekom radi standardno dobar posao u tišini i oslanja se na bočne igrače; Gorica je možda i momčad s najboljom igrom u cijeloj ligi kada gledamo ono što trener ima na raspolaganju, a u donjem dijelu ljestvice svi igraju više ili manje isto. Razlika između Slavena i Šibenika s jedne strane, te Lokomotive, Istra i Varaždina s druge je u tome što prvi osvajaju svoje obrambene duele i pružaju opasnost iz prekida, a ostala tri ne mogu uzeti dovoljno duela da bi se obranili; Lokomotiva i Istra imaju lošu momčadsku obranu pa igrači malo ulaze u duele, a Varaždin zato jer igrači ne mogu dobiti duele u koje uđu.

Na proljeće će tempo će biti užurban zbog toga što nakon njega slijedi Europsko prvenstvo i prvenstvo završava već 15. svibnja, a u tom kontekstu nema baš prostora za dodatne odgode. Možda će HNS razmisliti o promjeni protokola i približavanju nečemu što ima UEFA, ali u svakom slučaju HNL se vraća već u siječnju, nikad ranije.