Gledajući unatrag nekoliko godina, broj stranaca je zapravo jednokratno porastao nakon ulaska zemlje u Europsku uniju, što je državljane svih njenih ostalih članica lišilo statusa stranih nogometaša u Hrvatskoj, a klubovima proširilo bazen za regrutaciju novih igrača. U sezoni 2013./14. ih je bilo 72, a već sljedeće sezone 101, i od tada je porast samo blage prirode.

Primjerice, 11 stranaca više ove u odnosu na prošlu sezonu može se praktično svesti samo na to da je iz 1. HNL ispala Cibalia, koja je na rosteru imala tek jednog stranca, a ušla Gorica, koja ima njih 14. Prošle je sezone tako najviše stranaca pod ugovorom imala Rijeka (23), zatim Dinamo (18), Istra (16) i Hajduk (15); ove sezone listu predvodi Istra (19), a slijede Dinamo i Rijeka (po 16) te Hajduk (15). Napominjemo još jednom da se radi o Transfermarktovim podacima koji u ovom tekstu služe samo kao okvirna ilustracija, ne i kao nepobitna činjenica. Također treba spomenuti i to da su njih uračunati svi igrači koji pored hrvatskog imaju i državljanstvo neke druge zemlje, a takvih je dosta (poput, recimo, našeg Igrača kola na slici dolje, op. a.)

Pitanje koje će mnogi postaviti je, naravno — je li to sve skupa previše?

Razvojna liga

Međutim, to je krivo pitanje.

Na slobodnom tržištu igračima ne možete ograničiti radnu mobilnost, kao ni klubovima mogućnost da potpisuju nogometaše iz drugih zemalja Europske unije. Restrikcije tog tipa ne postoje ni drugdje, a broj stranaca u drugim ligama ponajviše ovisi o dvije stvari: veličini i snazi domaćeg tržišta, odnosno broju raspoloživih domaćih profesionalaca i kvaliteti uvjeta koju mogu dobiti u domaćim klubovima, te o samoj nogometnoj kulturi u pojedinoj zemlji. Hrvatska po ovom postotku stranaca nije ni blizu vrha liste europskih liga, neke od kojih ih imaju i preko 50 posto. Tako je, primjerice, Cipar godinama u vrhu tih lista iz najmanje dva razloga: zato što je domaći bazen igrača naprosto malobrojan i ne baš kvalitetan, a klubovi su navikli nastupati u skupinama UEFA-inih natjecanja ili barem najozbiljnije konkurirati za to, pa će dovlačiti igrače sa svih strana kako bi podigli kvalitetu svog kadra.

No, Hrvatska je ipak nešto drugo od Cipra, čijeg se barem jednog reprezentativca ovako iz prve mogu sjetiti samo najbolji poznavatelji nogometa. U Hrvatskoj dokazano postoji obilje talenata i njihov razvoj morao bi biti prioritet svih ili gotovo svih klubova, jer na tržištu nevjerojatno siromašnom sponzorskim i televizijskim prihodima, kao i onima od samih utakmica, on je i nužan za njihovu ekonomsku održivost.

Pitanje je zapravo kako uravnotežiti taj barem proklamirani ili željeni status ‘razvojne’ lige s potrebama klubova za kvalitetnom popunom kadra. Jer vrlo teško će Inter Zaprešić u skučenom domaćem bazenu pronaći i privući igrača kao što je Komnen Andrić, ili Gorica nekoga poput Iyayija Atiemwena. To je, međutim, pitanje na koje svaki klub mora pronaći vlastiti odgovor i vidjeti koliko mu se isplati ulagati u vlastitu školu, a koliko iz kvantitete svakojakih stranaca probirati kvalitetu. Uzmemo li strogo hipotetsku situaciju da se broj stranaca u HNL-u ograniči, to bi samo dovelo do pada kvalitete ako se istovremeno ne bi i poboljšalo uvjete rada s mladima po klubovima. To su zapravo ‘spojene posude’: mladi moraju dobiti priliku igrati, ali da bi doista napredovali potrebni su im i bolji uvjeti razvoja i bolji standard momčadi i samog ligaškog natjecanja.

A da svi ti stranci doista podižu kvalitetu HNL-a govore i podaci koje InStat i Telesport prikupljaju za potrebe rubrike HNL statistika. U našim momčadima kola — koje se, podsjećamo, biraju isključivo po individualnim statističkim učincima igrača — nerijetko više od pola idealnih 11 otpada na strane državljane. Štoviše, više od 50 posto onih koji su se u ovom izboru pojavljivali prošle sezone su stranci, a u završnoj Momčadi sezone bila su sedmorica stranih igrača.

***

Ovaj put, međutim, imamo Momčad kola sa samo trojicom stranaca: InStatov Igrač kola Fran Karačić vodi se kao australski reprezentativac, iako još nije zabilježio debi za tu zemlju; Haris Hajradinović ima bosanskohercegovačko i makedonsko državljanstvo, dok je Komnen Andrić Srbin.

Od statističkih zamimljivosti spomenimo da je Osijekov Robert Mudražija čak devet puta fauliran na utakmici protiv Istre; da je spomenuti Karačić imao daleko najviše centaršutova od svih u ligi, čak 11 (od čega je pet bilo precizno) dok nitko drugi nije imao više od pet pokušaja; da je Slavenov Rodrigue Bongongui imao najviše startova na loptu (7/8), a Rijekin Jakov Puljić dobio najviše zračnih duela (9/13) — ni jedno ni drugo nije baš uobičajeno za igrače ofenzivnih karakteristika koji primarno djeluju bliže suparničkom nego svom golu. A o tome kakvi su bili stil i kvaliteta Hajdukove igre u Rijeci možda ponajviše govori podatak da je Alexander Gorgon imao jednako ključnih dodavanja kao i cijela gostujuća momčad (tri), a Zoran Kvržić i dva više.

Prvi ‘ispod crte’, odnosno nadomak ulaska u idealnih 11 ovaj su put bili Nikola Rak (Inter Zaprešić), Stipe Vučur (Hajduk), spomenuti Gorgon i Mario Musa (Lokomotiva, u međuvremenu ‘povučen’ u Dinamo).

A evo i tko je u Momčadi kola, formacija je 3-4-2-1.

Simon Sluga (267), Rijeka

I treći put u tri ovosezonska kola u ovom izboru, mada očito samo zbog toga što nije napravio ništa krivo osim što nije obranio penal. Sluga, dakle, nije imao nijednu obranu, ali je 4/4 puta pokupio centaršut, a točnost njegovih dodavanja bila 16/24.

Marko Lešković (304), Dinamo

Drugi put ove sezone u Momčadi kola. Zabio gol, dodavao s točnošću 73/83, dobio 10/12 duela i zabilježio devet presječenih suparničkih dodavanja.

Danijel Lončar (288), Osijek

Prvi put u idealnih 11. Također zabio, dodavanja 35/42 (0/1 u suparnički šesnaesterac), dueli 12/15, startovi na loptu 2/2, sedam presječenih dodavanja.

Mile Škorić (298), Osijek

I njemu je prvi put ove sezone. Dodavanja 52/59, dueli 13/16, driblinzi 1/1, startovi 3/4, devet presječenih dodavanja i jedan šut na gol.

Fran Karačić (323), Lokomotiva

Osim što je imao najviše i pokušanih i realiziranih centaršutova, asistirao je i za gol. Osim toga je zabilježio 68/82 točnih dodavanja (3/5 ključnih, 6/12 u kazneni prostor), 18/27 dobivenih duela, 3/4 uspjela driblinga, 4/6 uspješnih startova te šest presječenih lopti.

Robert Mudražija (304), Osijek

Uz Leškovića i Slugu jedini koji nije ovosezonski debitant u Momčadi kola, jer se tu našao i u prvoj rundi, kad je bio i statistički najuspješniji Igrač kola. Ovaj put zabilježio je najviše uspjelih driblinga (9/12) od svih u ligi, kao i ukupno najviše dobivenih duela (19/31). Osim toga je triput šutirao (jednom unutar okvira gola), 40/43 puta točno dodao, ostvario 5/7 uspješnih startova i šest presječenih lopti, od čega pet na suparničkoj polovici terena.

Kristijan Jakić (272), Lokomotiva

Dodavanja 39/41, dueli 15/22, driblinzi 1/2, startovi na loptu 5/9, osam presječenih suparničkih dodavanja.

Tomislav Valentić (275), Inter Zaprešić

Jedan udarac unutar okvira gola, 42/56 točnih dodavanja (1/3 ključno, 1/6 u suparnički šesnaesterac), 12/17 dobivenih duela, 1/3 driblinga, 3/4 starta na loptu, dva presječena dodavanja.

Haris Hajradinović (297), Osijek

Jedan gol i jedna asistencija. Dva šuta, oba unutar okvira gola, 26/37 točnih dodavanja (2/6 ključnih, 2/7 u šesnaesterac), 7/13 dobivenih duela 4/4 driblinga i pet presječenih lopti, od čega četiri na suparničkoj polovici.

Jakov Puljić (300), Rijeka

Pet udaraca, dva unutar okvira gola i jedan od tih u mrežu. Dodavanja 29/38 (2/3 ključna, 2/3 u suparnički šesnaesterac), dueli 13/26, driblinzi 1/1, startovi 1/3, četiri presječena dodavanja, od čega tri na suparničkoj polovici.

Komnen Andrić (276), Inter Zaprešić

Dva udarca, jedan gol. Dodavanja 23/28, dueli 12/24, driblinzi 1/3, startovi 0/2, 2/4 presječenih dodavanja na suparničkoj polovici terena.