Uzorak forme, dakle, i nije velik, ali to ne mora biti presudno niti je nužno da se poziv među Vatrene mora zaslužiti kumulativno; Hrvatska ima mali i limitirani bazen talenata, a Petković trenutno igra na zavidnoj razini, pa je pitanje je li čekanje i dodatno evaluiranje luksuz koji si izbornik može priuštiti.

Tim više što se radi o tipu napadača kakvog Hrvatska trenutno nema. Ako ste bacili oko utakmicu Eintrachta i Hoffenheima proteklog vikenda, mogli ste vidjeti da je Ante Rebić u vrhu napada igrao u paru sa Sébastienom Hallerom, dok je Andrej Kramarić bio jedna od dvije polušpice u sustavu 3-4-2-1. Nijedan od njih dvojice u klubu ne igra kao jedina isturena špica, a upravo to će Dalić — osim ako ne odluči naprasno mijenjati sustav — tražiti od jednog od njih protiv Azerbajdžana i Mađarske. Drugih centarfora na njegovu popisu nema — nisu tu ni Ivan Santini ni Marko Livaja s kojima se pokušavalo, a trenutačno su obojica u sasvim prosječnoj formi za Anderlecht, odnosno AEK.

Valjda se među Vatrenima na poziv još uvijek gleda kao na stečeno pravo, a ne nešto što uvijek treba iznova potvrđivati i poticati zdravu konkurenciju

Petković je igrač koji u posljednje vrijeme pokazuje kako može biti višestruko koristan, u top formi je i pridobio je javnost na svoju stranu atraktivnim potezima u Dinamovim europskim avanturama; pa iako su medijske fanfare koje su još prije nekoliko mjeseci oglasile njegovo ime u kontekstu kandidata bile debelo preuranjene, Petković je od tada digao svoju igru na višu razinu i teško da bi netko Daliću zamjerio da ga je u aktualnim okolnostima nagradio pravim pozivom, a ne samo mjestom na stand-by listi.

Tri lijeva beka, nijedan desni?

Još smo u listopadu prošle godine razmatrali njegove šanse da bude pozvan, zaključivši kako se radi o kompletnom napadaču sa zaokruženim setom vještina, ali tada nijednom od njih nije nudio nešto ekstra: naprosto je dosta toga radio dobro, a ništa odlično.

Međutim, od tada se isprofilirao kao izvrstan duel-igrač (u susretima s Viktorijom je, primjerice, dobio po 19 duela, a u zraku gubio tek svaki treći) koji može osvojiti loptu, slomiti suparnika driblingom ili proigravanjem, a u Bjeličinu je sustavu — koji nije puno drugačiji od Dalićeva — izuzetno koristan i zbog svog discipliniranog i inteligentnog kretanja kojime otvara prostor za druge. U svakom slučaju bi Daliću ponudio opciju više nego što mu je u svom aktualnom stanju može dati Marko Pjaca, koji u Fiorentini igra malo ili nimalo, a po formi je zadnja opcija za krilo među šestoricom pozvanih napadača.

No, valjda se među Vatrenima na poziv još uvijek gleda kao na stečeno pravo, a ne nešto što uvijek treba iznova potvrđivati i poticati zdravu konkurenciju za svako mjesto — osobito uzevši u obzir da je pred momčadi još najteži dio procesa podmlađivanja.

Lista reprezentativaca dobrim je dijelom ‘zaključana’ za igrače iz HNL-a i oni se mogu nadati otvaranju mjesta tek ako se na nekoj poziciji dogodi neka vrsta krize. Od golmana su pozvani Dominik Livaković i Simon Sluga te Josip Posavec na pretpozivu; njih trojica, uz eventualno Osijekova Marka Malenicu, u Belgiji trenutno ‘klupiranog’ Karla Leticu i još neke mlade vratare koji bi se mogli isprofilirati čine ozbiljnu konkurenciju Lovri Kaliniću, koji se nije (još) snašao nakon prelaska u Aston Villu. Možda je popis mogao biti ojačan dodatnim stoperom — primjerice, Osijekovim Milom Škorićem — ili bi pak Dinamov Ivan Šunjić mogao biti popuna na uvijek deficitarnoj poziciji zadnjeg veznog, ali to su zasad sporedni problemi.

Druga stvar koja je upala u oko tiče se bekovskih pozicija, koja sada zaista jesu krizne nakon ozljeda prvotimaca. I dok su s lijeve strane čak tri redom ne baš ozbiljno testirane opcije (Marin Leovac, Borna Barišić, Antonio Milić), s desne zapravo nema nijedne.

U nedostatku Šime Vrsaljka Daliću je prvo rješenje za desnog beka Tin Jedvaj, koji u posljednje vrijeme u klubu također igra na lijevoj strani, a ne može se reći ni da se u reprezentaciji pokazao pouzdanim na ijednom mjestu. Trenutačno najbolji desni bek s pravom nastupa za Hrvatsku u HNL-u je Hajdukov Josip Juranović i logično bi bilo — čak i bez ulaženja u njegov igrački profil, koji je bitno drugačiji od Jedvajeva — da mu u ovim okolnostima bude upućen barem predpoziv. Međutim, izbornik se odlučio na stand-by listi imati Karla Bartolca iz Nordsjællanda, igrača koji se među Vatrenima već pojavio debijem za zaborav protiv Jordana.

Tu nam preostaje tek vjerovati njegovoj prosudbi i ekspertizi danske lige…

xxx

Najviše izglednih prilika za gol u posljednjem su kolu stvorili Dinamo i Hajduk, po osam; najmanje Inter, dvije; Dinamo i Osijek imali su po 21 udarac na gol, s tim da su Dinamu dva više (osam) išla unutar okvira gola, dok je najmanje udaraca uputio Slaven, tri. Gorica je čak osam od svojih 11 udaraca uputila unutar okvira gola. Najviši postotak posjeda lopte zabilježili su Osijek (60,5 posto) i Hajduk (59,2), a najpreciznije su dodavali Splićani (87%) — iako su, zanimljivo, njihova dodavanja proteklog vikenda u prosjeku bila druga najduža (20,7m; Gorica je imala 22,2m, dok je najkraće dodavala Rijeka s 18,2).

Uvjerljivo najviše dodavanja u suparnički šesnaesterac uputio je Osijek (42, od čega 18 točnih), dok je najviše točnih takvih pasova imala Rijeka (19/34). Najmanje upućenih imao je Inter (8/21), najmanje preciznih Istra (7/27). Dinamo je, pak, prednjačio po centaršutovima, i upućenim i kompletiranim, s 10/23, a Slaven ih je imao najmanje (2/7). Najviše upućenih (22) i točnih (12) ključnih dodavanja bilježi Rijeka, najmanje Rudeš (2/6). Riječani su bili uvjerljivo najuspješniji i po postotaku dobivenih duela — 58 posto protiv Istre. Na tom je malom derbiju bilo najviše driblinga (Rijeka 31, od čega čak 24 uspješan; Istra 22/37), a pojedinačno je najviše pokušaja driblinga imao Osijek — čak 40, od čega 21 uspješan. Najmanje je driblala Gorica (9/13).

Najviše izglednih prilika za gol kreirali su Hajdukov Mijo Caktaš te Goričin Łukasz Zwoliński, po tri. Caktaš je imao i najviše udaraca — sedam, od čega tri unutar okvira gola. Najviše točnih dodavanja — 77/81, odnosno 95 posto točnosti — upisao je njegov suigrač Oleksandr Svatok u svom debiju, dok su trojica igrača (Dinamov Iyayi Atiemwen, Rijekin Tibor Halilović i Osijekov Marko Pilj) imali po tri točna ključna dodavanja. Najuspješniji dribleri bili su Istrin Maicon i Osijekov Kristal Abazaj (po 9/13); najviše lopti osvojio je Dinamov Dino Perić (22), dok je Lokomotivin Denis Kolinger najviše puta presjekao suparničko dodavanje (18).

Prvi ‘ispod crte’ u izboru statistički idealnih 11 prošlog kola bili su spomenuti Zwoliński, Pilj i Atiemwen.

Evo tko je u Momčadi kola. Formacija je 4-1-4-1 — daleko od idealne i neki igrači nisu na ‘svojim’ pozicijama, jer u ovom je kolu bilo previše ofenzivaca koji su odigrali dobro, a ne možemo ih sve potrpati među 11…

Simon Sluga (301), Rijeka

Već šesti put u Momčadi kola, po čemu predvodi ligu zajedno sa suigračem Domagojem Pavičićem te Komnenom Andrićem (Inter/Dinamo). Ovaj put je upisao dvije obrane, obje u InStatovoj kategoriji supersaves, pokupio je 2/2 centaršuta ili suparnička dodavanja na koja je izašao te dodavao s točnošću 19/22.

Josip Juranović (290), Hajduk

Drugi put ove sezone u idealnih 11. Točnih dodavanja 54/60 (ključnih 2/2, u suparnički šesnaesterac 4/4), jedna asistencija, dobivenih duela 6/11, uspjelih driblinga 2/3, uspješnih startova na loptu 3/4, osam presječenih suparničkih dodavanja.

Stipe Vučur (290), Hajduk

Četvrti put u Momčadi kola. Dodavanja 57/65 (0/2 u suparničkih 16m), dueli 9/10, startovi 2/2, tri presječena suparnička dodavanja, jedan šut.

Dino Perić (295), Dinamo

Najviše osvojenih lopti od svih u kolu (22); u duelima 15/18, u driblinzima 3/3, u startovima 2/2, usto presjekao 13 suparničkih lopti i dodavao s preciznošću 60/63. Četvrti put u Momčad kola.

Marin Leovac (259), Dinamo

Znatno niži InStat Index od svih ostalih u ovom izboru posljedica je naprosto toga što nitko na ovoj poziciji nije posebno briljirao, a nismo mogli sastaviti Momčad kola bez nje. Leovcu je ovo već peto uvrštavanje u idealnih 11, a ovaj put je uputio jedan udarac, kreirao dvije šanse, dodavao s preciznošću 53/63 (1/1 ključno, 2/4 u suparničkih 16m), dobio 8/14 duela, 0/1 driblinga, 4/5 startova te presjekao 10 suparničkih dodavanja.

Miloš Vidović (281), Slaven Belupo

Jednom pucao, stvorio jednu šansu za gol, dobio 14/19 duela, 1/1 driblinga i 3/7 startova na loptu, uz sedam presječenih dodavanja (dva na suparničkoj polovici) i 47/57 točnih vlasitih pasova (ključno 2/2, u suparnički šesnaesterac 0/1). Drugi put u idealnih 11.

Alexander Gorgon (292), Rijeka

Triput pucao, jednom unutar okvira gola i u mrežu. Dodavanja 17/23 (1/2 ključna, 1/3 u 16m), dueli 6/10, driblinzi 3/3, startovi 1/2, dvije presječene lopte (jedna na suparničkoj polovici terena); sve to za 56 minuta koliko je odigrao. Peti put u Momčadi kola.

Dani Olmo (310), Dinamo

Dobio najviše duela od svih u proteklom kolu (19/34), zabio jednom iz četiri udarca (dva su išla unutar okvira gola). Dodavanja 45/56 (ključna 2/2, u 16m 3/4), driblinzi 4/8, startovi na loptu 2/3, 10 presječenih dodavanja, od čega čak osam na suparničkoj polovici. Treći put u ovom izboru.

Mijo Caktaš (357), Hajduk

Kao što je već spomenuto, imao je najviše udaraca na gol (3/7) i najviše kreiranih šansi za gol (tri). Usto je jedan zabio, dobio 13/26 duela, 2/4 driblinga i 3/7 startova, imao tri presječene suparničke lopte te 24/27 točnih dodavanja (2/3 ključna, 3/4 u šesnaesterac). Četvrti put u Momčadi kola.

Jairo (340), Hajduk

Zabio dva gola iz tri udarca, dobio 12/32 duela, 3/7 driblinga, 2/2 starta na loptu, uz 17/25 točnih dodavanja (0/1 ključno, 0/1 u 16m). Drugi put u idealnih 11.

Cherif Ndiaye (295), Gorica

Dva pogotka iz dva udarca na gol, 11/15 točnih dodavanja (0/2 ključno, 0/1 u suparničkih 16m), 6/17 dobivenih duela, 2/3 uspjela driblinga, 0/1 uspješni start na loptu, jedno presječeno dodavanje. Debitant u ovom izboru.