Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Igrač kola: Domagoj Bradarić

Vraški dobar Hajdukov četvrti lijevi bek + Momčad kola

Zadnja izmjena: 16. ožujka 2019. Marko Lukunic/PIXSELL

Potpuno je nevjerojatno da jedna momčad uđe u sezonu s konkurencijom od tri lijeva beka, a da se kasnije ispostavi kako nijedan od njih nije u pravoj konkurenciji jer se najboljim rješenjem pokazao netko četvrti.

Upravo se takva bizarna situacija dogodila Hajduku. Iako je imao kvalitetnih partija u obrambenom dijelu, Hysen Memolla zbog svojih tehničkih nedostataka nije bio prava prijetnja prema naprijed i u klubu je odlučeno da na toj poziciji treba igrač s više ofenzivnih sklonosti. Prvo je doveden André Fomitschow, ali se pokazalo kako su njegovi udarci i centaršutovi bili opasni isključivo kroz prekide i skoro neupotrebljivi u ‘živoj’ igri. Kao novo rješenje ubrzo je kupljen povremeni rumunjski reprezentativac Steliano Filip, koji nije imao probleme s tehnikom, ali je imao s disciplinom i Hajduk je u pokušaju da nadogradi Memollu zapeo s trojicom bekova od kojih nema puno koristi.

Danas nitko od njih trojice nije u ozbiljnoj konkurenciji. Filip i Memolla su dobili raskide ugovora, a Fomitschow je još u klubu iako o njegovom statusu najbolje govori to što su ispred njega i Fran Tudor i Josip Juranović, koji se po potrebi prebacuju s pozicije desnog beka pokrpati rupu u rotaciji na lijevoj strani.

U svoj toj aljkavosti i traženju kruha preko pogače, na kraju je poziciju prvog lijevog beka je zauzeo Domagoj Bradarić, koji je potkraj 2018. navršio 19 godina.

On je taj koji daje širinu napadu, on je ispušni ventil u posjedu i puno toga počiva na njegovoj sposobnosti da stvori višak kad dobije loptu

Epizoda koja možda najbolje govori o njegovim kvalitetama je ona kad ga je u prošloj sezoni Siniša Oreščanin u Hajdukovoj B momčadi postavio u napad protiv Gorice. Oreščanin je u Drugoj HNL koristio sličnu geometriju kao što sada radi u prvoj momčadi: igrao je s četvorkom natrag, rombom u sredini i s dvojicom široko postavljenih napadača. Bradarić, koji je inače bio standardni bočni igrač, prebačen je baš na tu široko postavljenu desnu ‘devetku’ i ondje je Gorici napravio kaos. Driblao je kraj svojih čuvara, kretao se bez lopte kako bi dao dubinu napadu, nudio se u međuprostoru kako bi povezao redove i na kraju je najboljoj obrani lige zabio dva gola u prvih 17 minuta. U utakmici u kojoj su golove postigli još Ante Palaversa i Leon Kreković, Bradarić je naprosto dominirao.

Međutim, utakmica s Goricom je u suštini poslužila samo kao poligon na kojem će Bradarić dodatno raditi na svojim vještinama, promjena uvjeta u kojima će se dodatno razvijati. Jer iako je odigrao dobro kao desni napadač, Bradarić je čistokrvni lijevi bek. I to vraški dobar bek za svojih 19 godina.

Osjetno podigao razinu i u obrani

Bradarić je brz, odličnog centaršuta i dosta dobrog udarca, a — kao što je pokazao protiv Osijeka višestrukim provlačenjima lopte kroz noge čuvarima — sposoban je stvarati višak driblingom. Usto ima osjećaj za igru, taktički je potkovan i zna kada treba raširiti obranu pozicionirajući se uz aut liniju, a kada se treba ponuditi u sredini kao opcija za dodavanje i izgradnju napada. Jednostavno je opasan u svakom segmentu napadačke igre, toliko da ga je izbornik U-21 reprezentacije Nenad Gračan u prijateljskoj utakmici protiv Francuske koristio kao lijevo krilo, dok je lijevog beka igrao Petar Mamić. I na toj je utakmici asistirao i bio jedan od najboljih igrača na terenu.

Na neki perverzni način, Bradarić jedan mali dio svog razvoja može zahvaliti Memolli, Fomitschowovu i Filipu. Dok su oni krpali poziciju u prvoj momčadi, Bradarić je mogao bez pritiska razvijati svoj talent u drugoj momčadi. U njoj je imao Oreščanina, koji ga je stavio igrati desnog napadača kako bi dodatno razvio svoje napadačke vještine, kao i mir koji mu je bio potreban za napredak da bi u prvu momčad došao spreman.

I to se itekako osjeti. Bradarić je od četvrtog lijevog beka postao jedan od glavnih igrača u Hajdukovu sustavu igre. On je taj koji daje širinu napadu, on je ispušni ventil u posjedu i puno toga počiva na njegovoj sposobnosti da stvori višak kad dobije loptu. U tim pokušajima zna malo zakomplicirati stvari, ali razlika u prvom i drugom poluvremenu protiv Rijeke na Rujevici — kad je zbog ozljede morao izaći — stvarno je dobar pokazatelj koliko je za funkcioniranje momčadi koncepcijski važno imati takvog igrača.

Međutim, Bradarić još nije gotov igrač, tek mu je 19 i još se razvija. Za razliku od Gračana koji ga je zaštitio u obrani time što mu je osigurao leđa Mamićem kako bi mogao biti još slobodniji u igri prema naprijed, Oreščanin nema taj luksuz. Uostalom, krivulja učenja kaže kako mlade igrače treba tjerati iz njihove zone komfora kako bi dobili podražaj i razvili aspekte igre s kojima se muče.

Osijek je u četvrtfinalu Kupa cijeli svoj plan igre bazirao na tome da iskoristi prostor oko Bradarića i on se u takvim okvirima nije najbolje snašao. Plivao je u obrani, gubio je duele i Osijek je oko njega stvarao višak te baš u njegovoj zoni kreirao oba gola. Međutim, u tek tri mjeseca od tada Bradarić je podigao kvalitetu igre u obrani. I to baš osjetno — jer kad je Igor Bišćan krenuo s istim planom kao Osijek, Bradarić je protiv Rijeke imao osam duela u 54 minute na terenu, od čega je dobio sedam, dok je na loptu startao šest puta i svih šest puta uspješno. Protiv Slaven Belupa je prošlog vikenda imao 13 duela od kojih je dobio devet, a četiri puta je startao na loptu i svaki put je oduzeo loptu.

Jedan od ta četiri puta je bio u 93. minuti kad je u punom sprintu uhvatio Brunu Bogojevića kad je ovaj krenuo u kontru, ukrao mu loptu, okrenuo se i rutinski proigrao Jaira koji je asistirao za gol Frana Tudora. Neloše za četvrtog lijevog beka u klubu.

xxx

Najviše izglednih prilika za gol u prošlom je kolu stvorio Osijek — sedam, dok su ih Dinamo i Gorica imali po šest, a najmanje Rijeka, samo jednu. Najviše udaraca na gol uputili su Gorica i Hajduk, po 16, ali je Goričinih devet išlo unutar okvira gola, a Hajdukovih tek četiri. Najmanje je pucala Rijeka — triput, od čega dvaput unutar okvira.

Najviši postotak posjeda lopte zabilježio je Hajduk (67,1 posto), a najtočnije dodavao Dinamo (83 posto točnosti; Hajduk i Istra imali su po 82%, a najmanje Slaven sa 68%); pritom su Dinamovi pasovi u prosjeku bili najkraći (17,1 metar), a Goričini najduži (23,1 m). Osijek je uputio najviše dodavanja u suparnički kazneni prostor (44), ali i najviše preciznih (27); najmanje Rijeka (6/17). Najviše upućenih centaršutova imao je Inter s 22, ali svega pet točnih; Rudeš ih je uputio svega tri, od čega dva točna. Najviše ključnih dodavanja imali su Istra (9/19) i Dinamo (9/18), najmanje Rijeka (2/2).

Hajduk je dobio najviši postotak ukupnih duela (57 posto). Dinamo je pokušao (54) i uspješno izveo (34) najveći broj driblinga, dok je Rudeš imao 9/25 uspjelih driblinga; Rijeka je imala najviše (33/67), a Hajduk najmanje (17/28) startova; Gorica najviše (77), a Inter najmanje (37) presječenih suparničkih dodavanja.

Lokomotivin Fran Karačić kreirao je najviše izglednih prilika za gol, tri; on je imao i najviše ključnih dodavanja (četiri, iz pet pokušaja). Nijedan igrač u proteklom kolu nije pucao više od tri puta. Najviše točnih dodavanja (85/92) zabilježio je, i svoju drugu utakmicu zaredom, Hajdukov Oleksandr Svatok. Interov Tomislav Valentić najviše je puta centrirao, čak 10, ali samo jednom točno. Osijekov Marin Pilj imao je najviše upućenih (13), ali i točnih (devet) dodavanja u suparnički šesnaesterac.

Petorica igrača osvajala su po 20 i više duela, najviše među njima Interov Andrej Šimunec (26/30). Dinamov Sadegh Moharrami imao je najviše pokušanih driblinga (7/11), a Istrin Maicon najviše uspjelih (8/9). Najviše uspješnih startova na loptu imali su Domagoj Pušić iz Osijeka (9/10) i Ivan Šunjić iz Dinama (9/14). Najviše presječenih dodavanja zabilježio je Marijan Čabraja iz Gorice (16), a najviše osvojenih lopti Einar Galilea iz Istre (21).

Najbliže ulasku u idealnih 11 po InStat Indexu, a ipak ispod crte ostali su hajdukovci Svatok, Fran Tudor, Darko Nejašmić i Bassel Jradi te Lovro Majer iz Dinama i Tibor Halilović iz Rijeke.

Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 3-4-2-1.

Ivan Banić (296), Rudeš

I Rudeš je, kao posljednja momčad kojoj je to ove sezone uspjelo, dobio svog predstavnika u Momčadi kola. Banić je, doduše, imao tek dvije obrane (jedna u InStatovoj kategoriji supersaves), 5/5 puta je pokupio centaršut ili presjekao suparničko dodavanje, a sam je dodavao s točnošću 18/25.

Ardian Ismajli (301), Hajduk

Četvrti put ove sezone u Momčadi kola, čime se izjednačio sa suigračima koji u Hajduku predvode ovu kategoriju: Hamzom Barryjem, Mijom Caktašom i Stipom Vučurom. Ismajli je imao najveći broj izvedenih, kao i uspješnih ukupnih akcija (svega što InStat statistički bilježi) u proteklom kolu (121/134), kao i drugi najveći broj točnih dodavanja (84/95; 0/1 ključno, 1/3 u suparnički kazneni prostor), poslije partnera u obrani, Svatoka. Dobio je čak 17/19 duela, 5/5 driblinga, 5/7 startova na loptu te osam puta presjekao suparničko dodavanje.

Marko Lešković (304), Dinamo

Dodavanja 55/65 (0/2 u suparničkih 16m), dueli 9/12, startovi 1/1, osam presječenih suparničkih dodavanja. Šesti put u idealnih 11, čime se pridružio petorici drugih igrača koji s tolikim brojem pojavljivanja predvode ovaj izbor.

Dino Perić (336), Dinamo

Peti put u Momčadi kola. Jedan šut, jedan gol; dodavanja 46/59 (ključno 0/1), dueli 20/25, driblinzi 5/6, startovi 0/1, četiri presječene lopte.

Sadegh Moharrami (305), Dinamo

I on je već šesti put u ovom izboru. Dobio najviše ‘zemljanih’ duela od svih u proteklom kolu (19/26), drugi po ukupnom broju dobivenih duela (22/30) i drugi po broju uspjelih driblinga (7/11). Točnih dodavanja 51/66 (1/4 u 16m), uspješnih startova 6/7.

Dino Halilović (302), Rudeš

i još jedan iz ‘davljeničkog’ Rudeša. Kreirao dvije izgledne šanse za gol, dodao 36/44 puta točno (ključna dodavanja 3/3, u suparničkih 16m 2/2), dobio 13/17 duela, 1/1 dribling, 6/7 startova na loptu te sedam puta presjekao suparničko dodavanje.

Nikola Moro (327), Dinamo

Jedan šut, jedan gol, jedna asistencija; dodavanja 30/37 (3/5 ključna, 1/2 u 16m), dueli 9/19, driblinzi 1/4, startovi 4/8 i četiri presječena dodavanja, od čega dva na suparničkoj polovici. Drugi put u Momčadi kola.

Domagoj Bradarić (342), Hajduk

Nakon što Hajduk u prvih 22 kola ove sezone nijednom nije imao Igrača kola, sada ga ima dvaput zaredom — prošli tjedan je to bio Mijo Caktaš (a Jairo prvi pratitelj). Bradarić je s 19 godina i najmlađi igrač s tom titulom ove sezone. Kreirao je jednu izglednu priliku za gol i osvojio 13 ‘ničijih’ lopti — od kojih sedam na suparničkoj polovici, najviše od svih u proteklom kolu. Usto je jednom pucao na gol, dodao točno 61/75 puta (1/1 ključno, 6/11 u suparničkih 16m), dobio 9/13 duela, 2/5 driblinga, 4/4 starta na loptu i jednom presjekao suparničko dodavanje. Treći put u idealnih 11.

Cherif Ndiaye (332), Gorica

Drugi put (zaredom) u Momčadi kola. Triput pucao, sva tri puta unutar okvira gola, dvaput zabio, a usto i jednom kreirao izglednu šansu. Dodavanja 18/28 (ključna 1/1, u 16m 0/2), dueli 14/25, driblinzi 6/6, startovi 2/3, dvije presječene lopte (obje na suparničkoj polovici terena).

Mario Šitum (301), Dinamo

Tri udarca, dva unutar okvira gola. Dodavanja 32/40 (ključna 2/2, u 16m 3/4), dueli 9/19, driblinzi 5/7, startovi 2/4, tri presječena dodavanja (dva na suparničkoj polovici). Prvi put u Momčadi kola.

Mario Gavranović (320), Dinamo

Tri šuta, dva unutar okvira gola, jedan u mrežu. Dodavanja 13/15 (1/1 ključno, 1/1 u 16m), dueli 6/23, driblinzi 2/4, startovi 0/1, jedno presječeno suparničko dodavanje. Treći put u idealnih 11.

Ne propusti top članke