Prije gotovo sedam godina, NK Zagreb živio je bolje dane. ‘Pjesnici’ iz Kranjčevićeve su tada bili još stabilni prvoligaši, a upravo će te 2012. krenuti njihov pad do današnjih nizina 4. HNL. Grozan ulazak u sezonu bez osvojenog boda u prvih sedam kola pod trenerom Draženom Besekom odlučit će njihovu sudbinu.
Beseka je naslijedio Luka Bonačić i ostvario nekoliko pobjeda, ali usprkos njima Zagreb je ostao zacementiran na dnu. Bonačić je nakon samo šest kola napustio klupu, a spašavanje tog zagrebačkog Titanica postala je jedna od posljednjih trenerskih misija Miroslava Ćire Blaževića. Ni Ćiro nije uspio u dovoljnoj mjeri galvanizirati sastav za ostanak u ligi, ali — usprkos tome što je Zagreb tad prvi puta ispao iz HNL-a — ostatak sezone iskorišten je kao manevarski prostor za promociju mladih igrača kao što su bili Denis Kolinger, Filip Krovinović i Dominik Livaković. To se pokazao kao odličan potez jer su oni bili oslonac kluba za brzi povratak u elitu, a neki od njih su koju godinu kasnije napravili i uspješne transfere.
Zagrebovim konačnim padom Krovinović je zaradio veliki transfer u Portugal i preko Rio Avea stigao do Benfice, dok su druga dvojica ostali u istom gradu: Kolinger potpisao za Lokomotivu, a talentirani Livaković zaputio se prema Maksimiru. Utakmica kojom je kupio za kartu u tom smjeru možda je bio onaj remi s Dinamom krajem sezone 2014./15., kada je ozlijeđen branio nalete modrih napadača. Nekoliko mjeseci kasnije, Livaković će u paketu s Damirom Šovšićem potpisati za Dinamo, ali će još jednu sezonu odraditi u Zagrebu kao posuđeni igrač.
Odlaskom portugalskog vratara Eduarda otvorila se prilika za novu opciju, ali ni tada stvari nisu bile jednostavne po Livakovića. Iako je do dolaska na Maksimir upisao četiri seniorske sezone i 90 nastupa u HNL-u, prednost je dobio (tadašnji) klupski projekt Adrian Šemper. Kako je Dinamo tada igrao Ligu prvaka, veliki broj primljenih golova postao je preveliki uteg za Šemperovo samopouzdanje i 2. listopada 2016. u derbiju protiv Hajduka Livaković će prvi put preuzeti poziciju koju nije ispuštao do danas.
Livaković će tekuću godinu pamtiti kao prijelomnu u karijeri. Sad ga, po svemu sudeći, čeka i transfer
Jedina iznimka je početak prošle sezone, kada je zbog reprezentativnih obveza dobio produženi odmor, a umjesto njega branio je Danijel Zagorac. Zbog odluke Nenada Bjelice da koristi dvije različite postave u Europi i HNL-u, Livaković je prošle sezone upisao samo 21 nastup u domaćem prvenstvu. No, to je bilo dovoljno za dolazak blizu vrha jer su samo Rijekin Simon Sluga (267) i Hajdukov Josip Posavec (260) imali veći prosječni InStat Index od Dinamova vratara (259), koji je primio 10 golova te u čak 12 utakmica sačuvao praznu mrežu.
Što je obrana bolja, dopušta manje kvalitetnih suparničkih udaraca te vratar nije primoran toliko često zaustavljati pokušaje. No, ni najbolja obrana na svijetu ne može spasiti sve suparničke pokušaje i tu se zapravo pokazuje njegova vještina koju posjeduju rijetki vratari. Livaković nešto manje zahtjevne obrane nadoknađuje kroz kontinuitet i broj obrana, kao i sposobnost da ostane fokusiran i kad nema puno posla na utakmici.
Veliki oslonac
Prošle sezone skupio je 48 obrana ligi; s obzirom na to da je primio samo 10 golova, to znači da je imao impresivnih gotovo pet obrana po svakom primljenom golu, odnosno 83 posto uspješnosti. Od ostalih vratara u ligi, samo je Sluga imao više od tri obrane i više od 75 posto uspješnosti po tom kriteriju.
Reprezentativni primjer bila je utakmica Superkupa, kada je u završnici susreta pri rezultatu 0-1 riječki desni bočni Momčilo Raspopović izašao sam pred Livakovića, ali nije uspio zabiti iz situacije jedan-na-jedan i Dinamo je uzeo trofej. Upravo je taj pokušaj, kojim je Rijeka mogla ući u produžetak, bio jedini udarac u okvir Dinamova gola na utakmici. Ulazak u novu sezonu HNL-a, Livaković je obilježio na sličan način. Iako je Dinamo na Maksimiru slavio protiv Lokomotive 3-0, gosti su imali kazneni udarac kod pri samo jednom golu minusa. Izravni krivac za kazneni udarac je upravo Livaković, ali iskupio se obranom Myrtu Uzuniju i postao prvi InStatov Igrač kola ove sezone.
Dinamova je obrana odradila vrlo kvalitetan posao jer je dopustila samo tri udarca u okvir gola od Lokomotivih ukupno 12. No, osim kaznenog udarca, Livaković je skupio još dvije obrane, sačuvao čistu mrežu i još jednom potvrdio kako Dinamo u njemu ima pouzdanog vratara na kojeg se može računati bez obzira na to koliko posla imao tijekom utakmice.
To znači veliki oslonac, ali nije jedini njegov doprinos Dinamovoj igri.
Kao modernom vrataru, Livakoviću nije strana igra nogom kroz kratka i srednja dodavanja, ali se Bjeličinim dolaskom njegova uloga u posjedu lopte promijenila. Kako Bjeličin Dinamo najčešće koristi visokog napadača kao neizostavni dio u izgradnji igre, logičan slijed tome je veliki broj dugih lopti. Livaković ih je prošle sezone ispucao 348 od 579 ukupnih dodavanja, odnosno 60 posto. Uspješnost u ispucavanjima bila mu je tijekom sezone 68 posto, a u slučaju netočne duge lopte Dinamo ima kvalitetnu reakciju u osvajanju ‘ničijih’ lopti, što je momčad opet dokazala kod drugog gola protiv Lokomotive.
Suparnički stoper je samo nakratko otklonio opasnost nakon Livakovićeva ispucavanja, ali Arijan Ademi je osvojio loptu i proigrao Damiana Kądziora, pa je Dinamo ubrzo stigao do udvostručenja prednosti. U vratarskoj je konkurenciji Livaković upisao najviše dugih lopti (21) tijekom prvoga kola, a u njegovoj statistici samo pet dodavanja nije bilo na taj način.
Livaković će tekuću godinu pamtiti kao prijelomnu u karijeri. Osim europskih nastupa, u kojima je sačuvao prazne mreže na domaćim utakmicama protiv Viktorije Plzeň odnosno Benfice, postao je prvi vratar reprezentacije i važan sudionik pobjede nad Walesom u kojoj je skupio šest obrana.
Sad ga, po svemu sudeći, čeka i transfer. Njegov napredak i kvalitetna forma nije zaobišla ni Ikera Casillasa, čija je javna pohvala stigla preko društvenih mreža. Kako je legendarni španjolski vratar zbog zdravstvenih problema morao prekinuti karijeru i preseliti u Portove urede, možda pohvala na Twitteru preraste u nešto veće. Iako je po zadnjim informacijama Montpellier ozbiljan kandidat za njegov potpis.
xxx
Po Instatu su najviše izglednih prilika za gol u proteklom kolu stvorili Dinamo i Hajduk, po 12; Varaždin je Rijeci napravio jednu šansu i iz nje zabio, dok Slaven Belupo protiv Osijeka nije imao baš nijednu. Najviše udaraca na gol imali su Hajduk (17), Dinamo (16) i Osijek (15), s tim da je Hajdukovih čak 14 šutova išlo unutar okvira gola (Dinamovih osam, Osijekovih sedam). Uvjerljivo najmanje pucao je Slaven — dvaput, od čega jednom on target.
Najviši postotak posjeda lopte imala je Rijeka (60,9 posto), a močad Igora Bišćana upisala je i najviši postotak točnih dodavanja, 91 posto (Slaven i ovdje najsabiji s 80 posto). Zanimljivo, Hajduk je uz Slaven imao i u prosjeku najdulja dodavanja (20,9 metara), a Rijeka najkraća (17,6m). Rijeka je uputila najveći broj dodavanja u suparnički kazneni prostor (36, od čega 16 točnih), ali su Hajduk (19/32), Gorica (19/35) i Lokomotiva (17/29) bili precizniji u toj kategoriji. Uvjerljivo najslabiji bio je Varažin (3/10 točnih dodavanja u 16m). Gorica je, pak, uputila daleko najviše centaršutova (16, od čega pet točnih), a Varaždin najmanje (2/6), dok je Rijekin tek jedan od ispucanih devet bio točan. Najviše ključnih dodavanja imali su Hajduk (13/20) i Dinamo (13/23), dok Slaven (0/1) i Varaždin (0/2) nisu kompletirali nijedno.
Petorica igrača kreirali su po tri izgledne prilike za gol: Antonio Mance (Osijek), Zoran Kvržić (Rijeka), Mario Gavranović (Dinamo), Jairo (Hajduk) i Justin Mathieu (Gorica), pri čemu je posljednji i na vrhu liste udaraca — uputio ih je šest, od čega čak pet unutar okvira gola, ali nije zabio nijednom. Riječki defenzivni vezni Ivan Lepinjica imao je čak 111/114 (97 posto) točnih dodavanja, dok su Jairo (4/5) i Kvržić (4/4) zabilježili najviše ključnih pasova. Hajdukov Adam Gyurcso imao je najviše dodavanja u suparnički kazneni prostor (osam točnih iz 11 pokušaja).
Zanimljivo, napadači Jairo i Robert Murić osvojili su najviše duela — 16/33, odnosno 16/24 — a Murić je imao i najviše uspjelih driblinga (10/14). Lokomotivin Denis Kolinger predvodi statistiku u kategorijama presječenih (14) i osvojenih (13) lopti.
Imali smo puno muke sa sastavljenjem barem minimalno smislenih idealnih 11 po InStatovim brojkama, jer su se najuspješniji igrači ovaj put vrlo neravnomjerno rasporedili po pozicijama. Prvi ispod crte ostali su Ivo Pinto, Amer Gojak i Mislav Oršić (svi Dinamo), Osijekovi Ivica Ivušić i Marin Pilj te Mario Marina iz Gorice.
Evo tko je u prvoj ovosezonskoj Momčadi kola, formacija je (ne baš funkcionalnih) 3-4-3.
Dominik Livaković (341), Dinamo
Sačuvao mrežu protiv Lokomotive, obranio tri udarca od kojih InStat dva klasificira kao supersaves (jedan od njih je bio penal). Usto imao 1/1 pokupljeni centaršut ili presječenu suparničku loptu, točno dodao 18/26 puta.
Dario Župarić (292), Rijeka
Imao 67/74 točnih dodavanja (0/1 u suparnički šesnaesterac), dobio 9/10 duela i 1/1 start na loptu, presjekao šest dodavanja (jedno na suparničkoj polovici terena) te osvojio devet ‘ničijih’ lopti (dvije na suparničkoj polovici).
Boško Šutalo (310), Osijek
Dodavanja 43/47, dueli 6/7, driblinzi 1/1, startovi na loptu 1/1, sedam presječenih suparničkih dodavanja i osam osvojenih ‘ničijih’ lopti (jedna na suparničkoj polovici).
Dino Perić (289), Dinamo
Jednom pucao i kreirao jednu izglednu priliku za gol. Dodavanja 53/58 (0/1 ključno, 0/1 u suparničkih 16m), dueli 11/16, driblinzi 1/1, startovi 2/3, pet presječenih dodavanja (dva na suparničkoj polovici) i četiri osvojene ‘ničije’ lopte.
Tomislav Šorša (321), Osijek
Jedan šut, točnih dodavanja 31/36 (ključnih 1/1, u 16m 0/1), dobivenih duela 11/14, uspjelih driblinga 3/4, uspješnih startova 2/3, pet presječenih dodavanja, devet osvojenih ‘ničijih’ lopti (pet na suparničkoj polovici).
Damian Kądzior (328), Dinamo
Dva udarca, jedan unutar okvira gola i u mrežu. Dodavanja 46/51 (1/1 ključno, 3/7 u suparničkih 16m), dueli 6/13, driblinzi 2/3, startovi 1/5, tri presječene lopte (dvije na suparničkoj polovici), pet osvojenih ‘ničijih’ lopti (dvije na suparničkoj polovici).
Michał Masłowski (302), Gorica
Kreirao dvije izgledne šanse za gol i triput pucao, od čega jednom unutar okvira gola i zabio. Imao 36/47 točnih dodavanja (1/3 ključno, 5/8 u suparničkih 16m), 12/21 dobivenih duela, 4/6 driblinga, 1/4 starta na loptu, tri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici) i dvije osvojene ‘ničije’ lopte.
Petar Bočkaj (306), Osijek
Uputio daleko najviše centaršutova (4/10) i općenito dodavanja u suparnički kazneni prostor (6/15) od svih u kolu; pripremio jednu izglednu priliku, a jednom i pucao (unutar okvira gola). Dodavanja 44/65 (ključna 2/4), dueli 11/16, driblinzi 3/4, startovi 5/7, sedam presječenih dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), pet osvojenih ‘ničijih’ lopti (dvije na suparničkoj polovici).
Robert Murić (336), Rijeka
Osim što predvodi statističke kategorije broja dobivenih duela (16/24) i uspjelih driblinga (10/14), predvodi i listu strijelaca nakon prvog kola u kojem je dvaput zabio iz dva pokušaja. Usto je upisao 39/45 točnih dodavanja (1/2 ključno, 4/9 u 16m), uspješno startao na loptu 4/4 puta, dvaput presjekao dodavanje (jednom na suparničkoj polovici terena) te osvojio pet ‘ničijih’ lopti (četiri na suparničkoj polovici).
Antonio Mance (337), Osijek
U svom HNL-debiju za Osijek kreirao je tri šanse, pet puta pucao (triput unutar okvira gola), jednom zabio i jednom asistirao. Dodavanja 17/21 (1/1 ključno, 1/1 u 16m), dueli 5/11, driblinzi 1/2, startovi 0/1, dva presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici) te četiri osvojene ‘ničije’ lopte (dvije na suparničkoj polovici).
Mirko Marić (328), Osijek
Triput pucao, dvaput unutar okvira gola, jednom u mrežu. Dodao 28/37 puta točno (1/2 ključno, 0/1 u 16m), dobio 11/20 duela, 2/5 driblinga, 2/3 starta na loptu, uz dva presječena dodavanja (na svojoj polovici) i tri osvojene ‘ničije’ lopte (dvije na suparničkoj polovici).
