Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Igrač kola: Jakov Puljić

InStat i Telesport donose detaljni statistički pregled kola

Zadnja izmjena: 13. veljače 2019. Nel Pavletic/PIXSELL

Nakon što je Franko Andrijašević napustio Rijeku poslije šampionske sezone, Matjaž Kek se našao u problemu. Stefan Ristovski je bio ključna poluga u mehanizmu na bočnoj poziciji, Filip Bradarić je vukao konce iz sredine terena, ali Andrijašević je realizirao višak koji su oni stvarali i Kek je trebao pronaći nekoga tko će nadomjestiti taj učinak kao ispušni ventil napada bez da puno mijenja uigrane mehanizme.

U teoriji, logično rješenje je bio Jakov Puljić.

U Interu je Samir Toplak osmislio sustav igre u kojem je Marko Kolar bio prvi napadač, ali glavna prijetnja po suparnički gol je redovito dolazila preko Puljića.  On je igrao poziciju drugog napadača i s pozicije desetke je zabio 11 golova u sezoni, dolazeći u završnicu iz drugog plana i koristeći odličan udarac. Zapravo je radio isto što i u Rijeci Andrijašević, samo u još težim uvjetima jer je Inter imao manje lopte u posjedu i osjetno manju frekvenciju akcija od Kekove Rijeke, što je značilo da je Puljiću momčad relativno rijetko pripremala situacije u kojima je on mogao pokazati svoje najveće kvalitete.

Stoga, kad je Rijeka je u posljednjim satima ljetnog prijelaznog roka privela kraju taj transfer, izgledalo je kao da su obje strane na dobitku. Kek je dobio igrača sličnih karakteristika kao što je Andrijašević kojeg može ubaciti u postojeći sustav, a Puljić je dobio momčad koja neusporedivo više vremena provodi pred suparničkim golom i višak stvara na bočnim pozicijama kroz povratne lopte na koje on odlično reagira. Međutim, u praksi stvari nisu funkcionirale tako kako su bile zamišljene.

Bišćan traži od Puljića da igra bez lopte i daje dubinu

Krivac za takav rasplet je dijelom i sam Kek. Iako je Puljić doveden kao rezervni dio već razrađenog mehanizma, da bude plug-and-play igrač koji bi izravno zamijenio Andrijaševića i njegov učinak, Kek ga je puno više koristio u drugim ulogama.

Malo kao desno krilo, malo kao prvi napadač, lutao je na pozicijama u kojima nije mogao iskoristiti ono u čemu je zaista elitan — udarac pri ulasku iz drugog plana. Ni u čemu drugome nije ni blizu tom elementu svoje igre. Po uspješnim driblinzima ove sezone Puljić je 11. igrač u Rijeci i 114. u HNL-u; po ključnim dodavanjima je deveti u Rijeci i 55. igrač lige i zaista jedini način da u veznom redu stvori višak jest kretanjem bez lopte i napadanjem prostora iz drugog plana. Problem je bio u tome što je Kek poziciju desetke rezervirao za Domagoja Pavičića i njegove pokušaje kreiranja među linijama, a Puljićev potencijal naprosto nije korišten ondje gdje bi njegove kvalitete mogle doći do izražaja.

Bišćan mu pušta da bude svoj

Jedna strana analitička kuća je na prijelazu iz Intera u Rijeku pratila Puljića za nekoliko klubova iz Zapadne Europe. No, s vremenom je interes opadao sve dok se nije u potpunosti ugasio. Klubove koji su bili zainteresirani i koji su ga držali na širem spisku zanimljivih pojačanja nije zanimao Puljić kao krilo ni Puljić kao napadač — zanimao ih je isključivo kao desetka, igrač koji dolazi u završnicu iz drugog plana. A Kek ga naprosto nije vidio tu.

Krivac zašto stvari nisu funkcionirale u praksi kako su trebale u teoriji dobrim je dijelom i sam Puljić. Za svojih 188 centimetara visine, Puljić je iznenađujuće mlitav u duelima. Osvaja samo 38 posto duela i 31 posto zračnih, a veći dio tih njih gubi ne zato što je fizički inferioran, nego zato jer ne ulazi dovoljno jako u njih. Kao devetka ne može igrati leđima okrenut golu jer ne dobiva duele i ne može zadržati loptu, na krilnoj poziciji je jedva prosječan kreator dodavanjem i ispodprosječan driblingom čak i u okvirima HNL-a i onda dolazimo do zaključka kako je ono što se činilo logičnim rješenjem za Andrijaševićevu zamjenu spletom okolnosti postalo tek zakrpa.

Goli rezultat nije čak bio toliko loš. Puljić je u nešto više od sezone pod Kekom zabio 10 prvenstvenih golova, što ne sugerira da je riječ o debaklu. Problem je u tome što su samo dva od tih 10 golova donijeli bodove. Puljić je zabio Osijeku u za konačnih 1:0 u 31. kolu prošle sezone i Hajduku za 1:0 u 3. kolu ove u utakmici koja je završila 1:1. Svi ostali golovi u Kekovoj eri došli su u onim trenucima koji su u suštini nevažni — tipa gol Rudešu u nadoknadi za 3:0 ili Cibaliji za 5:1. Svi do zadnje Kekove utakmice u kojoj je Puljić promašio penal za izjednačenje i na takav način — indirektno i nenamjerno — prelio čašu Kekova strpljenja.

Zapravo, to je nekako i simbolično. Nakon svega, Keku je presudio baš Puljić čiji je potencijal u teoriji trebao zamijeniti sve ono što je izgubio s Andrijaševićem. Kek ga je uporno gurao u ono što Puljić ne može odraditi, Puljić je bio mlitav i zadatke je obavljao polovično, što Kek nije mogao trpjeti, pa su na kraju izgubili obojica.

Igor Bišćan je svojim dolaskom malo promijenio stvari.

Pavičić je povučen dublje u teren kako bi bio češće na lopti i više razigravao momčad, tako da se potencijalno otvorilo mjesto za Puljića na poziciji koju voli i u ulozi u kojoj može biti iznimno koristan. Problem je u tome što su Antonio Čolak i Héber izvan stroja, tako da Puljić opet mora igrati kao prvi napadač. Međutim, Bišćan i tu — slično kao kod Pavičića od kojeg radi istinskog playmakera — optimizira situaciju i koristi Puljića kroz njegove snage. On ne traži od njega da igra leđima okrenut golu i ulazi u duele, nego traži, kao što su jedan od dva gola i asistencija protiv Intera u ovom kolu pokazali, da igra bez lopte i daje dubinu.

Puljić je protiv Intera dao dva gola i asistirao, što je impresivan rezultat, ali je opet imao skroman doprinos u povezivanju redova i izgradnji napada, a dobio je samo četiri duela i jedan zračni. Međutim, Bišćan prihvaća da to nije ono u čemu je dobar i pušta ga da bude svoj. Treba vidjeti što će se dogoditi kad se u puni pogon vrate Alexander Gorgon, Čolak i Héber, ali zasad takav pristup funkcionira.

xxx

Po InStatu, najviše izglednih prilika za gol u posljednjem su kolu kreirali Slaven Belupo i Osijek, po 11, dok Istra Dinamu nije stvorila niti jednu šansu. Najviše udaraca na gol upisali su Rijeka (22), Hajduk (17) i Osijek (17), najmanje Rudeš (četiri), Lokomotiva (šest) i Istra (sedam); međutim, Slaven je imao najviše udaraca unutar okvira gola (10), slijede Hajduk i Rijeka s po sedam. Najviši postotak posjeda lopte imali su Hajduk (66,5 posto) te Osijek (64,3%). Zanimljivo, Slaven je zabilježio tek 69 posto točnosti dodavanja, dok su po tome najuspješniji bili Rijeka (88%), Hajduk i Osijek (po 86%).

Najviše dodavanja u kazneni prostor imao je Dinamo (17/48), najmanje Istra (4/12) — u oba slučaja je tek svako treće dodavanje u 16m bilo točno, dok je Osijek (20/37) bio po tome najprecizniji. Dinamo je ispucao čak 25 centaršutova, od čega je šest našlo metu; sljedeći je Hajduk s 5/18, dok su Inter, Rudeš i Gorica imali tek po jedan točni centaršut. Osijek je imao daleko najviše ključnih dodavanja — kako upućenih (19), tako i kompletiranih (14); Hajduk je bio iznimno precizan sa 7/8 točnih ključnih dodavanja, dok Gorica i Istra nisu upisali niti jedno. Osijek je imao daleko najviše uspjelih driblinga (31/50), a Hajduk s 25/34 daleko najviši postotak uspješnosti (74%) u toj kategoriji. Najmanje uspjelih driblinga (osam) i najniži postotatak uspjeha (32%) imala je Istra.

Po tri šanse za gol storili su Luka Menalo (Slaven), Dani Olmo (Dinamo), Gabrijel Boban (Osijek) i Petar Bočkaj (Osijek). Po četiri puta su na gol pucali Bruno Petković (Dinamo) i Tibor Halilović (Rijeka), a po triput unutar okvira gola Boban i Jairo (Hajduk). Slavenov Stipe Bačelić-Grgić upisao je čak 11/18 točnih dodavanja u suparnički šesnaesterac; Rudešov Vitalij Lisakovič pokušao je čak 11 driblinga, ali su mu prošla samo tri; Dinamov kapetan Arijan Ademi može se podičiti najvećim brojem startova na loptu i savršenim učinkom u njima (8/8), dok je njegov suigrač Dino Perić osvojio najviše lopti (21, četiri na suparničkoj polovici).

Nadomak plasmana u statistički idealnih 11 ostali su Zoran Kvržić (Rijeka), Ivan Filipović (Slaven) i Bočkaj (Osijek). Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 4-4-2.

Simon Sluga (308), Rijeka

Peti put u idealnih 11, čime se izjednačio sa suigračem Domagojem Pavičićem — njih dvojica predvode ligu po broju pojavljivanja u Momčadi kola. U utakmici protiv Intera sačuvao je mrežu, upisao tri obrane (jedna u InStatovoj kategoriji supersaves), uz 3/3 pokupljena centaršuta ili presječene lopte te 29/33 točnih dodavanja.

Alen Grgić (324), Osijek

Treći put u Momčadi kola.  Imao najviše upućenih centaršutova od svih u kolu (osam), dva su pogodila metu. Jednom pucao, jednom asistirao za gol; točnih dodavanja 56/69 (ključna 2/3, u suparnički šesnaesterac 3/8), dobivenih duela 10/17, driblinga 3/7, startova na loptu 4/5 i šest presječenih suparničkih dodavanja.

Ardian Ismajli (317), Hajduk

Osim što je zabio gol, imao je i najveći broj točnih dodavanja od svih u kolu (85/90). Dobio 9/11 duela, 1/1 dribling i 4/5 startova na loptu, uz 10 presječenih suparničkih dodavanja. Treći put ove sezone u Momčadi kola.

João Escoval (283), Rijeka

Debitant u Momčadi kola. Dodavanja 60/65, dueli 6/8, driblinzi 1/1, startovi 1/1, jedan udarac i 11 presječenih suparničkih lopti.

Erik Janža (276), Osijek

Dodavanja 55/62 (2/4 u suparnički šesnaesterac), dueli 11/14, driblinzi 1/1, startovi 3/3, tri presječena dodavanja. Treći put u idealnih 11.

David Puclin (301), Slaven Belupo

Triput pucao, dvaput unutar okvira gola, jednom zabio. Točnih dodavanja 16/24 (ključna 2/3, u 16m 3/5), dobivenih duela 11/24, uspjelih driblinga 2/4, uspješnih startova 5/8, četiri presječena dodavanja (dva na suparničkoj polovici terena). Prvi put u Momčadi kola.

Tibor Halilović (299), Rijeka

I on je prvi put ovdje. Kreirao dvije izgledne šanse za gol, četiri puta sam pucao (jednom unutar okvira gola); dodavanja 46/50 (ključna 1/2, u 16m 1/3), dueli 5/10, driblinzi 2/2, startovi 1/2, dva presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici).

Stjepan Lončar (306), Rijeka

Dva udarca, od kojih jedan unutar okvira gola i u mrežu. Dodavanja 71/80 (u suparničkih 16m 1/2), dueli 3/6, driblinzi 0/1, startovi 0/1, devet presječenih dodavanja (od čega tri na suparničkoj polovici terena). Treći put u idealnih 11.

Luka Menalo (292), Slaven Belupo

Kreirao tri izgledne šanse za gol, jednom asistirao, dvaput pucao i oba puta unutar okvira gola. Dodavanja 14/19 (ključna 2/4, u kazneni prostor 0/1), dueli 11/20, driblinzi 5/7, startovi 1/2. Prvi put u Momčadi kola.

Jakov Puljić (347), Rijeka

Drugi put u ovom izboru. Dva gola iz tri udarca, dodao je tome i jednu asistenciju. Dodavanja 28/35 (ključna 2/2, u 16m 2/6), dueli 4/12, jedna presječena lopta.

Mirko Marić  (284), Osijek

Četvrti put u Momčadi kola. Dvaput pucao, jednom unutar okvira gola, jednom zabio. Dodavanja 29/37 (ključna 4/6, u suparničkih 16m 2/4), dueli 9/19, driblinzi 0/3, dva presječena dodavanja (oba na suparničkoj polovici).

Ne propusti top članke