Više je stvari kod Hajduka u koje se trenutno može uprijeti prstom i identificirati ih kao problem te reći kako sprječavaju splitsku momčad u ostvarivanju rezultata kakvom se svi u klubu i oko njega nadaju. S druge strane, teško da se za ijednu od njih može reći da je problem sama po sebi, a još manje se — sasvim realno rečeno — očajna igra u nastavku prvenstva može pripisati samo jednom od tih elemenata.
Trenutno je najaktualnije kritizirati trenera Igora Tudora zbog tvrdoglavosti, arogancije i nadasve nelogičnih rješenja u izboru igrača i postavljanju taktike. I sve je to bez ikakve sumnje zaslužio, ali objašnjenje zašto njegov Hajduk izgleda tako kako izgleda sigurno je složenije od onih koja se povlače po medijima i za njega bi nam trebala daleko ozbiljnija analiza. U redu, možda bi se i mogla svesti na tri-četiri točke, to ćemo svakako i pokušati napraviti, ali u svakom slučaju je suviše banalno reći kako je problem u formaciji koju forsira, odnosno igri s trojicom u zadnjoj liniji.
Formacija je samo okvirni raspored igrača na terenu i ona nikad ne može biti problem sama po sebi. Postoje formacije koja vam daju bolju ili lošiju startnu poziciju za strategiju kojom želite izvući najviše iz određenog segmenta igre vaše momčadi — pa su tako neke primjerenije igranju na posjed lopte, neke za direktniji pristup, neke za igru po bokovima, neke za napadanje kroz sredinu itd. — što, međutim, ne znači da isto ne možete postići i s nekom sasvim drugačijom formacijom. Igrači nisu figure na ploči, nego svaki od njih ima svoje izražene karakteristike, snage, slabosti, kao i osobnost i sve to utječe na postavljanje i funkcioniranje igre.
Barem podjednako utječe i način na koji se postavlja suparnik — i u tom kontekstu vam neke formacije mogu dati bolju startnu poziciju protiv nekih drugih, ali samo u teoriji. Puno toga će uvijek ovisiti o tome koji su igrači na kojim pozicijama i, još važnije, koja je njihova uloga na terenu unutar zadanog sustava.
Pripišite to aroganciji, overthinkanju ili nečemu trećem — uz, naravno, činjenicu da je Varaždin odlično odigrao — ali Tudor je sam kreirao vlastitu propast u toj utakmici
Tudorovo insistiranje na 3-4-3, 3-5-2 ili 3-4-1-2 nije problem samo po sebi. Problem je u tome što ne pokazuje da unutar takvog sustava može kontinuirano stvarati višak ni protiv znatno slabijih momčadi. Nije problem sam po sebi ni to što konstantno eksperimentira sa sastavom, kao ni to što stavlja igrače na njima neprirodne pozicije — poput Josipa Juranovića na bočnom stoperu ili Ivana Dolčeka na desnom boku. Često se neortodoksna rješenja pokažu odličnima, barem u specifičnom kontekstu, a nije nemoguće zamisliti takav kontekst u kojem bi Juranović u zadnjoj liniji i Dolček kao invertirani wingback dali Hajduku više kontrole u izgradnji napada te mogućnost kvalitetnijeg ulaska u suparničku trećinu.
Na tom tragu su, uostalom, i bila medijska očekivanja uoči utakmice s Varaždinom i da su Tudoru ti potezi upalili, hvalili bi njegovu taktičku promućurnost. Nisu mu upalili i generali poslije bitke su ga sasvim zasluženo sasjekli.
Hajduk nema vođu
Pravi problem je u tome što je Tudor očito mislio da njegovi igrači mogu ostvariti ono što je za njih isplanirao, odnosno to što je sasvim krivo procijenio kontekst — posebno trenutačnu sposobnost svojih igrača da njegovu ideju provedu u djelo. A on je jedini koji to doista može znati. Ili im tu ideju nije dovoljno dobro prenio. Pa se tako, primjerice, Varaždinu otvorila autocesta uzduž čitave Hajdukove desne strane, na kojoj su Petar Mamić, Domagoj Drožđek i Jorge Obregón imali puno previše prostora koji su koristili. Nije čudo da su zamalo sva trojica završila u InStatovoj Momčadi kola.
Pripišite to aroganciji, overthinkanju ili nečemu trećem — uz, naravno, činjenicu da je Varaždin odlično odigrao — ali Tudor je sam kreirao vlastitu propast u toj utakmici. Dodajte tome ono kako je Hajduk izgledao u prethodne dvije, koje je na jedvite jade dobio i u kojima nismo vidjeli suvislu ideju u građenju igre, i dobit ćete dojam da trener, izgleda, ne ‘osjeća’ vlastitu momčad. Isto bi se dalo zaključiti i iz njegovih izjava poslije utakmice.
Možda bi bilo drugačije da na terenu ima svoju produženu ruku, nekoga tko karakterom, inteligencijom i energijom može povezati redove i podići suigrače. Međutim, ovaj Hajduk nema vođu.
Mijo Caktaš je Tudorov kapetan i čovjek koji je protiv Varaždina odigrao jako dobru utakmicu, barem ako gledamo ostvarenu statistiku. Caktaš je kreirao dvije izgledne prilike za gol, imao je dva ključna dodavanja iz dva pokušaja i pet puta iz sedam pokušaja je točno dodao u suparnički šesnaesterac, uputivši ukupno samo pet krivih dodavanja od 39 upućenih, što je vrlo dobro za njegovu poziciju. Usto je dobio 7/11 duela, a nije izgubio loptu ni u jednom driblingu (4/4) ni u startu na loptu (2/2) u koje se upustio. Naravno, zabio je i lijep gol te bio konstantna prijetnja s čak osam udaraca na gostujuća vrata.
Gledavši samo te brojke, sasvim je razumljivo to što je InStatov algoritam igraču dodijelio Index 367 i tako ga učinio statistički najuspješnijim igračem proteklog kola u HNL-u. No, Caktašev učinak malo je značio za momčad — njegova dobra igra nije se prelila na druge niti ih je svojom energijom uspio podići. Pritom treba napomenuti da Caktaš nije neki osobito sebičan igrač koji bi gledao samo vlastitu statistiku, ali isto tako očito nije ni vođa.
Hajdukova igra već dugo se vrti oko njega, odnosno oko uloge napadača iz sjene koju mora imati kako bi se iskoristile njegove karakteristike i zbog čega Hajduk igra sa široko postavljenim špicama, a bez ‘pravog’ centarfora. On nije ‘prava’ desetka od koje možete očekivati završni pas, pa kreacija mora doći iz dublje pozicije ili preko bokova. To sve znači da su treneru vezane ruke oko dobrog dijela taktičkih opcija, što može rezultirati većom predvidljivošću. U tom kontekstu možda je manje čudno to što Tudor ima potrebu ‘izmišljati toplu vodu’ kako bi iznenadio suparnike.
Ali problem je, eto, u tome što ta njegova voda nije dovoljno topla. A ne čini se ni da ima nekoga tko će popraviti grijač.
xx
Po InStatu smo i ovaj put imali ne baš očekivane rezultate, barem kad se usporedbe s metrikom očekivanih golova (xG). Dinamo je tako po tome bio za nijansu slabiji od Slaven Belupa (xg 0,94 – 1.09) iako je pobijedio 3-2; Hajduk je od Varaždina izgubio 2-3 usprkos xG 1,53 – 1,04; Rijeka je s xG 2,8 – 1,37 protiv Lokomotive izvukla samo 2-2. Osijek je po očekivanim golovima bio tek nešto bolji od Gorice, koju je pobijedio 2-1 (xg 1,47 – 1,23), kao i Istra protiv Intera (xG 1,61 – 1,5, završilo je 2-0). Najviše izglednih prilika za postizanje pogotka u prošlom su kolu napravili Rijeka i Inter (po osam), a najmanje Istra i Lokomotiva (po tri). Rijeka je imala i najviše udaraca (21, od čega osam unutar okvira gola), a najmanje su pucali Lokomotiva (8/3) te, iznenađujuće, Dinamo (8/6).
Prvak je imao najviši postotak posjeda lopte (63,3 posto), kao i točnosti dodavanja (90 posto; najniže Varaždin 70 posto). Hajduk je uvjerljivo najviše dodavao u suparnički kazneni prostor (51 put, od čega 22 točna dodavanja), Osijek najmanje (26/8), Splićani su uputili i najveći broj centaršutova (34/9); najmanje ih je imao Slaven (7/1), dok Gorica i Osijek od 13, odnosno 10 pokušaja nijednom nisu uputili točan centaršut. Najviše upućenih ključnih dodavanja imala je Rijeka (22), ali samo četiri točna; najviše točnih imao je Slaven (šest od 14 upućenih). Zanimljivo, uz Inter (3/6 točnih ključnih dodavanja) je najmanje ključnih dodavanja uputio Varaždin, ali je svih šest njegovih pokušaja bilo precizno.
Interov Ivan Mamut i Hajdukov Mijo Caktaš kreirali su najviše, po tri izgledne prilike za gol; Caktaš je usto uputio i najviše udaraca (osam, od čega tri unutar okvira gola). Dinamov Kévin Théophile-Catherine zabilježio je najviše točnih dodavanja (91/94), a trojica igrača imala su po tri ključna: Bruno Petković iz Dinama (3/6), Šime Gržan iz Istre (3/6) i Bruno Goda iz Slavena (3/4). Fran Karačić iz Lokomotive uputio je najviše, devet centaršutova, od kojih su dva bila točna (Rijekin Filip Braut imao je 7/3), kao i najviše dodavanja u suparnički šesnaesterac (14, ali samo tri točna). Petorica igrača imala su po šest točnih dodavanja u 16m: Hajdukov Ivan Brnić (6/13), Rijekin Stjepan Lončar (6/12), Istrin Slavko Blagojević (6/11), Interov Igor Postonjski (6/10) i Rijekin Tibor Halilović (6/10).
Varaždinov Jorge Obregón (17/31) i Interov Komnen Andrić (17/27) dobili su najveći broj duela. Dinamov Sadegh Moharrami zabilježio je najviše uspjelih driblinga (6/10); trojica igrača imala su po šest uspješnih startova na loptu — Tonio Teklić iz Varaždina (6/11), Talys iz Osijeka (6/7) i Musa Muhammed iz Gorice (6/7). Goričin Matthew Steenvoorden i Lokomotivin Dominik Kovačić najviše su puta presjekli suparničko dodavanje (16), a Hajdukov Mario Vušković i Rijekin Darko Velkovski osvojili najviše ‘ničijih’ lopti, po 13.
Prvi ispod crte idealnih 11 ovaj put su Vedran Jugović i Mihael Žaper iz Osijeka, Varaždinov Jorge Obregón i Hajdukov David Čolina.
Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 4-2-3-1.
Tomislav Duka (286), Istra
Treći put ove sezone u idealnih 11, s tim da je prvi put to bio još kao Hajdukov golman. Obranio pet udaraca, od čega dvije obrane idu u InStatovu kategoriju supersaves; pokupio 3/3 centaršuta ili suparnička dodavanja na koje je izašao, uputio 30/33 točnih pasova.
Sadegh Moharrami (286), Dinamo
Peti put ove sezone u Momčadi kola, četvrti put kao Dinamov igrač. Dodavanja 87/94 (1/4 u suparničkih 16m), dueli 11/18, driblinzi 6/10, startovi na loptu 2/4, dva presječena suparnička dodavanja i šest osvojenih ničijih lopti (jedna na suparničkoj polovici).
Tomislav Božić (285), Slaven Belupo
Dodavanja 33/40 (ključna 1/1, u 16m 2/3), dueli 6/8, driblinzi 1/1, startovi 1/1, devet presječenih suparničkih dodavanja i pet osvojenih ničijih lopti. Prvi put u Momčadi kola.
Darko Velkovski (288), Rijeka
Jednom pucao, točno dodao 57/64 puta (1/2 ključno, 0/1 u 16m), dobio 9/11 duela, 3/3 driblinga, devet puta presjekao suparničko dodavanje i osvojio 13 ničijih lopti (dvaput na suparničkoj polovici). Treći put u idealnih 11.
Petar Mamić (294), Varaždin
Jednom pucao, jednom zabio. Dodavanja 34/49 (ključno 1/1, u 16m 3/6), dueli 7/10, driblinzi 1/2, startovi 4/6, pet presječenih dodavanja (jedno na suparničkoj polovici) i osam osvojenih ničijih lopti (dvije na suparničkoj polovici). Prvi put u Momčadi kola.
Luka Ivanušec (315), Dinamo
Četvrti put u idealnih 11, a jednom je, na početku sezone kao Lokomotivin nogometaš, bio i Igrač kola. Jedan šut, jedan gol; dodavanja 61/70 (ključna 1/5, u 16m 0/4), dueli 7/12, driblinzi 3/4, startovi 2/4, pet presječenih dodavanja (dvaput na suparničkoj polovici) i tri osvojene ničije lopte (dvije na suparničkoj polovici).
Stjepan Lončar (308), Rijeka
Kreirao dvije izgledne šanse, triput pucao (jednom unutar okvira gola), točno dodao 34/48 puta (ključna dodavanja 1/7, u 16m 6/12), dobio 12/18 duela, 5/7 driblinga, 4/6 startova, triput presjekao dodavanje (dvaput na suparničkoj polovici), osvojio šest ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici). Treći put u Momčadi kola.
Šime Gržan (300), Istra
Prvi put u Momčadi kola. Dva udarca, jedan unutar okvira gola i taj je završio u mreži. Dodavanja 24/31 (ključna 3/6, u 16m 3/5), dueli 10/20, driblinzi 2/2, startovi 1/3, dva presječena dodavanja i pet osvojenih ničijih lopti (jedna na suparničkoj polovici).
Mijo Caktaš (367), Hajduk
Namjestio tri izgledne šanse za gol, osam puta pucao (triput unutar okvira gola) i jednom zabio. Dodavanja 34/39 (ključna 2/2, u 16m 5/7), dueli 7/11, driblinzi 2/2, startovi 4/4, dva presječena suparnička dodavanja i četiri osvojene ničije lopte (dvaput na suparničkoj polovici). Ovo mu je četvrto uvrštenje u Momčad kola ove sezone.
Domagoj Drožđek (327), Varaždin
I on je prethodno već jednom bio u idealnih 11 kao Lokomotivin igrač, ovo mu je drugi put ukupno. Namjestio jednu šansu, zabio dva gola iz četiri udarca (dva unutar okvira gola). Dodavanja 21/36 (ključna 1/1, u 16m 2/5), dueli 5/10, tri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), šest osvojenih ničijih lopti (četiri na suparničkoj polovici).
Bruno Petković (307), Dinamo
Sedmi put u Momčadi kola. Kreirao dvije izgledne šanse za gol, dvaput pucao unutar okvira gola, zabio jedan i asistirao za jedan. Dodavanja 27/37 (ključna 3/6, u 16m 3/5), dueli 13/23, driblinzi 3/8, startovi 3/4, jedno presječeno dodavanje (na suparničkoj polovici) i tri osvojene ničije lopte (sve tri na suparničkoj polovici).
