Prije nego što se uopće posvete suparniku koji ih čeka na terenu, treneri u domaćim klubovima u pravilu moraju savladavati razne druge prepreke. Počevši od ranih priprema usred ljeta preko borbe s nedostatkom novca i infrastrukture pa do nerealnih ambicijama uprave, po strani često ostaje ono najvažnije, a to je ideja. Tek oni koji uspiju svladati više tih prepreka prije nego što dobiju otkaz mogu računati na to da će imati dovoljno vremena razviti je i uspostaviti sustav u kojem bi klub i igrači mogli dugoročno profitirati.
Kroz Istru je prošle sezone prošlo čak 40 igrača, a njih su trenirala četvorica različitih trenera. Klubu vez vizije, kontinuiteta vođenja i dovoljno novca da ‘kupi’ rezultat bile su potrebne promjene. Okidač za zaokret u klupskoj politici bilo je, čini se, očuvanje prvoligaškog statusa u drugom uzastopnom doigravanju za ostanak u ligi.
Izbor je pao 32-godišnjeg Ivana Preleca.
Iako bi njegove godine sugerirale nedostatak iskustva, on je kao trener već prošao Dinamove omladinske kategorije, gdje je s kadetima osvojio naslov, prvim poslom među seniorima uveo je Goricu u prvu ligu i prepustio mjesto Sergeju Jakiroviću zbog prilike u varšavskoj Legiji s Deanom Klafurićem. Naposljetku je zaobilaznim putem ipak stigao do Prve HNL.
Još od Željka Kopića u Slavenu nije postojao trener u nekoj od momčadi donjeg doma lige koji je pokušavao doista igrati s najboljima, a ne samo braniti se
Ovaj put je klub krenuo drugačijim putem. Kako je, uz sve one prolaznike kroz klub, manjak timskog duha bio jedan od glavnih nedostataka, zadržano je samo Innekoliko od mnoštva stranaca iz prošle sezone i prednost su pri angažmanu dobili hrvatski igrači. Okosnica ekipe je ostala i nadograđena je mladim igračima dovedenih na posudbu — prije svih, talentom kakav je Dinamov Mario Ćuže, koji je kroz pogotke i asistencije sudjelovao u devet od Istrinih 12 golova, pa onda i onima koji se tek trebaju pokazati, kao što su Matija Fintić, Denis Bušnja i Josip Maganjić. Prelec je bio prisiljen slagati postavu u hodu jer pristizali su nakon što je sezone već počela, što je bio slučaj i s Ivanom Močinićem, koji se vraća nogometu nakon ozbiljne ozljede.
Iako 10 bodova osvojenih u 11 kola ne izgledaju impresivno, postoje razlozi zbog kojih je napredak u Istri ipak vidljiv. Teško da se može reći kako je netko nadigrao Prelecovu momčad u tolikoj mjeri da je ostala bez šanse u utakmici. Proteklog vikenda susrela se s Interom i propustila pobjedu tek u zadnjim sekundama susreta nakon što je vratar gostujućih postigao gol iz gužve u šesnaestercu, a prije toga je Istra igrala četiri kola zaredom protiv najboljih ekipa u ligi. Na Drosini je osvojila bod i protiv Osijeka i protiv Hajduka i u obje te utakmice je bila blizu pobjede; na Maksimiru je odigrala jako dobro protiv Dinama, primila gol iz jedne pogreške i promašila neke dobre prilike, pa ne bi bilo previše nezasluženo ni da je ondje uzela bod; jedino je protiv Rijeke relativno glatko poražena u oproštajnoj utakmici Igora Bišćana.
Rijetkost u svom okruženju
Prelecov utjecaj ogleda se ponajviše u uspostavljanju identiteta u igri — Istra ima jasne mehanizme za otvaranje iz zadnje linije i prebacivanje lopte u zadnju trećinu terena.
Za primjer ćemo uzeti utakmicu s Hajdukom iz pretprošlog kola, u kojoj je Istra pokazala nekoliko zanimljivih akcija, atipičnih za ekipe iz donjeg doma lige, a posebno za one čiji je trener na dužnosti tek četiri mjeseca.
Prelecovi igrači najprije stvaraju prednost prilikom izgradnje napada koja počinje od vratara. Einar Galilea spušta se između dvojice stopera kako bi raširio obranu, a momčad dobila više opcija za dodavanje, što je praktično redoviti mehanizam koji pokazuje iz utakmice u utakmicu. Zatim se traži Ćuže dodavanjem s boka tempiranim tako da ga nađe u prostoru među suparničkim linijama. On u ovom slučaju služi kao točka prijenosa lopte između Marina Grujevića i Šime Gržana. Uz pozicioniranje Stefana Lončara i Regana Obenga u sredini, Istra je stvorila igrača više protiv Hajdukovih zadnjih veznih. Na kraju je ulazak u posljednju trećinu postignut Gržanovom dijagonalom, gdje su se opet našla trojica Istrinih igrača protiv dvojice Hajdukovih.
Nekoliko puta u toj utakmici Istra je je gradila napad po desnoj strani, a zatim brzim prijenosom lopte na suprotnu stranu pokušavala iskoristiti višak. Tako je došla i do izjednačujućeg pogotka kad je Ćuže povratnom loptom s lijeve strane pronašao Lončara. U zadnje dvije utakmice šanse je većinom tražila napadanjem prostora iza suparničkih bočnih igrača, a nerijetko i ulascima veznjaka između suparničkog bočog i stopera. Napadala je i dugim loptama, najčešće od stopera Petra Bosančića, kao i ulascima krila u sredinu.
S 12 golova u 11 utakmica Istra očito ima problem s realizacijom — manje su zabili jedino Slaven Belupo i Varaždin — kao i s nedostatkom individualne kvalitete, osobito u obrani. Zasad nema funkcionalno rješenje za zadržavanje posjeda kad je prisiljena na preskakanje igre zbog suparničkog visokog pritiska.
Međutim, i uz sve probleme Prelecov rad u Puli nudi nadu u to da bi Istra s vremenom mogla računati na nešto više od pukog ostanka u ligi. Još od Željka Kopića u Slavenu nije postojao trener u nekoj od momčadi donjeg doma lige koji je pokušavao doista igrati s najboljima, a ne samo braniti se, te uspostaviti identitet usprkos svim ograničenjima. Prelec i njegova Istra pokazuju jasnu ideju u okruženju u kakvom je to rijetkost i igraju — ili barem nastoje igrati — dobar nogomet.
xxx
Prema InStatu, Hajduk je u proteklom kolu stvorio najviše izglednih prilika za gol (10), dok njegov suparnik Varaždin nije imao baš nijednu — isto kao ni Slaven Belupo protiv Dinama. Hajduk i Rijeka imali su identični broj udaraca (23) i onih koji su išli unutar okvira gola (10); također identični po tome su opet Varaždin i Slaven, koji su pucali po četiri puta, a nijednom on target. Najviši postotak posjeda lopte upisao je Dinamo (73,2 posto), koji je i najtočnije dodavao (87 posto; najneprecizniji Slaven 61 posto). Rijeka je imala najviše pokušaja (54) te uspjelih (29) dodavanja u suparnički kazneni prostor, najviše centaršutova (33/13) i najviše upućenih ključnih dodavanja (18, od čega sedam točnih), iako je njen suparnik Lokomotiva zabilježila najviše točnih ključnih dodavanja (devet iz 15 pokušaja).
Slaven je samo jednom uspio dodati u suparničkih 16m iz 13 pokušaja te uputio tek dva centaršuta, od kojih nijedan nije bio točan, a na samom dnu je i po broju ključnih dodavanja (1/1). Koprivničanci, koji su nakon minimalnog poraza od Dinama otpustili trenera Ivicu Sertića, imali su proteklog vikenda najviše uspješnih startova na loptu (24 iz 31 pokušaja) i najviše presječenih dodavanja (61, od čega sedam na suparničkoj polovici; Lokomotiva ima identičnu statistiku u ovoj kategoriji), ali nisu uspjeli provesti u djelo nijedan od tek četiri pokušaja driblinga. Hajduk je na vrhu kategorije driblinga s 29 uspješnih iz 42 pokušaja.
Rijekin Maxwell Acosty kreirao je tri izgledne prilike za gol, nitko nije više; njegov suigrač Franko Andrijašević šest puta je pucao i četiri puta pogađao unutar okvira gola, isto kao i Hajdukov Jairo; dinamovac Dino Perić upisao je najviše točnih dodavanja (107/114), dok je njegov suigrač Francois Moubandje imao jedno manje iz istog broja pokušaja. Četvorica igrača imala su po tri ključna dodavanja: Hajdukov Bassel Jradi (3/6), Osijekov Mirko Marić (3/3), Lokomotivin Kristijan Jakić (3/3) i Istrin Stefan Lončar (3/3). Rijekin Hrvoje Smolčić ispalio je 11 centaršutova, od čega sedam točnih, dok je Hajdukov Josip Juranović uputio 20 dodavanja u suparničkih 16m, od čega je 10 našlo suigrača. Najviše duela dobio je Osijekov Boško Šutalo (21/28), najviše driblinga Jradi (čak 12/17), najviše startova Daniel Štefulj iz Varaždina (9/15). Krystian Nowak (Slaven) presjekao je najviše dodavanja (16), dok su Perić i Rijekin Dario Župarić osvojili najviše lopti (po 14).
Najbliže ispod crte za plasman među idealnih 11 ostala su trojica dinamovaca: Dino Perić, Bruno Petković i Arijan Ademi.
Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 3-5-2.
Žiga Frelih (282), Inter Zaprešić
Primio je dva gola, ali je jedan i zabio, postavši tako drugi vratar u povijesti HNL-a s pogotkom postignutim iz igre (nakon Karla Letice pretprošle sezone). Osim toga je obranio tri šuta, od čega mu se dvije obrane pišu u InStatovu kategoriju supersaves, pokupio 4/4 suparnička centaršuta ili dodavanja te imao 23/34 točnih pasova. Drugi put u Momčadi kola.
Ardian Ismajli (298), Hajduk
Trenutno vodeći igrač lige po broju pojavljivanja u Momčadi kola — ima ih već pet, dok nitko drugi nema više od tri. Točno dodao 63/70 puta (1/2 ključno, 0/3 u suparnički kazneni prostor), dobio 10/12 duela, 3/4 starta na loptu, 10 puta presjekao dodavanje (jednom na suparničkoj polovici terena) i osvojio također 10 ‘ničijih’ lopti.
Mile Škorić (290), Osijek
Treći put ove sezone u idealnih 11. Dodavanja 57/62 (ključna 1/1, u suparnički šesnaesterac 1/1), dueli 12/16, driblinzi 0/1, startovi 1/2, šest presječenih dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), sedam osvojenih ničijih lopti (jedna na suparničkoj polovici).
Ivan Tatomirović (294), Inter Zaprešić
Jedan šut, jedna asistencija; dodavanja 39/47, dueli 12/18, startovi 3/5, šest presječenih dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), 12 osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici). Prvi put u Momčadi kola.
Josip Juranović (280), Hajduk
Jedan udarac, jedna asistencija; dodavanja 56/73 (ključna 1/1, u 16m 10/20), dueli 6/9, driblinzi 2/3, startovi 2/2, četiri presječena dodavanja (dva na suparničkoj polovici), sedam osvojenih ničijih lopti (pet na suparničkoj polovici). Treći put u Momčadi kola.
Darko Nejašmić (302), Hajduk
Također treći put ove sezone u idealnih 11. Kreirao dvije izgledne prilike za gol, triput pucao (dvaput unutar okvira gola), jednom zabio. Dodavanja 39/43 (ključna 1/1, u 16m 1/1), dueli 8/18, driblinzi 1/2, startovi 1/2, sedam presječenih dodavanja (četiri na suparničkoj polovici), 12 osvojenin ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici).
Antonio Ivančić (305), Istra 1961
Dva pogotka prevagnula su da osvoji titulu Igrača kola, iako su trojica drugih igrača bila unutar tri boda InStat Indexa od njega. To mu je prvo pojavljivanje u ovom izboru. Triput pucao, svaki put unutar okvira gola; dodao 28/35 puta točno (0/1 ključno, 0/2 u 16m), dobio 10/17 duela, 3/3 driblinga, 4/4 starta na loptu, uz tri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici) i tri osvojene ničije lopte (jedna na suparničkoj polovici).
Mihael Žaper (293), Osijek
Kreirao dvije izgledne šanse, dvaput pucao (oba puta unutar okvira gola). Dodavanja 39/41 (ključna 2/2, u 16m 2/2), dueli 5/8, dva presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), sedam osvojenih ničijih lopti (dvije na suparničkoj polovici). Drugi put u Momčadi kola.
Markus Pavić (302), Istra 1961
Dodavanja 55/69 (3/3 u suparnički šesnaesterac), dueli 13/14, driblinzi 4/4, startovi 2/2, šest presječenih lopti (jedna na suparničkoj polovici), 12 osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici). Prvi put u idealnih 11.
Jairo (304), Hajduk
I on je treći put ovdje. Namjestio dvije šanse, zabio jedan gol iz šest udaraca (četiri unutar okvira). Dodavanja 27/40 (ključna 1/4, u 16m 1/4), dueli 15/31, driblinzi 4/6, startovi 5/8, dvije presječena dodavanja (na suparničkoj polovici), pet osvojenih ničijih lopti (četiri na suparničkoj polovici).
Antonio Mance (291), Osijek
Jedan gol iz četiri udarca (dva unutar okvira), dvije kreirane izgledne šanse; dodavanja 9/14 (0/1 ključno, 0/1 u 16m), dueli 4/19, driblinzi 0/1, startovi 1/3, jedno presječeno suparničko dodavanje, tri osvojene ničije lopte (dvije na suparničkoj polovici). Treći put u Momčadi kola.
